Čuvajmo Srebrenicu

AKADEMIK KURTĆEHAJIĆ O ‘NON-PAPERU’:”Rješenje za Bosnu i Hercegovinu je mirno ukidanje RS-a umjesto mirnog razdruživanja”

Ukinuti Bosnu i Hercegovinu, koja je hiljadugodišnja tvorevina, i za koju je sam Krleža napisao da samo Bosna ima srednjovjekovne spomenike kulture, a to su njeni stećci, dok ih Evropa nema, bio bi sumrak civilizacije i povratak varvarstvu i zakonu jačega.

Akademik Suad Kurtćehajić, redovni profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, smatra da je rješenje za Bosnu i Hercegovinu mirno ukidanje RS-a umjesto mirnog razdruživanja, što je elegantniji naziv za ukidanje i nestanak Bosne i Hercegovine, a što je sadržaj „non-papera“.

„Ukinuti RS kroz transformaciju Bosne i Hercegovine u nekoliko prihvatljivih regija(npr: Sarajevska, Banjalučka, Mostarska i Tuzlanska) jeste civilizacijsko rješenje, ali i izlaz za RS nakon odgovornosti za genocid koji su izvršile njene institucije, vojska i policija.

Ukinuti Bosnu i Hercegovinu, koja je hiljadugodišnja tvorevina, i za koju je sam Krleža napisao da samo Bosna ima srednjovjekovne spomenike kulture, a to su njeni stećci, dok ih Evropa nema, bio bi sumrak civilizacije i povratak varvarstvu i zakonu jačega.

Spas za Bosnu i Hercegovinu i za cijeli civilizacijski svijet nije u primjeni sadržaja u ‘non- paperu’ za koji jedni tvrde da je Janšin uradak, a drugi da je Janša samo poštar teksta iza kojeg stoji Mađarska vlada, već u ispravljanju historijske nepravde prema Bosni i Hercegovini.

Na Londonskoj konferenciji, na kojoj je učešće uzelo preko trideset zemalja, a među njima i Bosna i Hercegovina i Savezna Republika Jugoslavija (čiji su pravni nasljednici Srbija i Crna Gora) utvrđeno je i potpisano 28. 08. 1992. godine trinaest principa. Prvi princip je bio da nepriznate ili silom postignute prednosti nemaju konsekvencija, a princip broj tri je bio obaveza poštivanja nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta svih država u regionu i nepovredivost granica.

U Dejtonu, nažalost, najvažniji prvi princip Londonske konferencije nije ispoštovan. Povrijeđeno je međunarodno pravo. Stvaranje RS-a u formi entiteta bilo je nagrada za izvršeni genocid u Srebrenici, što je naknadno presudom najvećeg suda na našoj planeti, Internacionalnog suda pravde u Hagu, od 26. februara nedvosmisleno utvrđeno i presuđeno u članu 297 presude ovog suda gdje stoji:

‘Sud zaključuje da su djela počinjena u Srebrenici, koja potpadaju pod član II Konvencije, izvršena sa specifičnom namjerom da se djelimično uništi grupa muslimana Bosne i Hercegovine kao takva i, shodno tome, da ona predstavljaju djela genocida koji su izvršili pripadnici VRS-a u Srebrenici i u njenoj okolini, počevši od 13. jula 1995.’

Postojanje RS-a u formi entiteta nagrada je i za druge strašne i presuđene zločine u brojnim gradovima s bošnjačkom većinom: Zvornik, Višegrad, Foča, Rogatica, Bratunac, Srebrenica, Brčko, Prijedor itd.

Postojanje RS-a je nagrada za najdužu opsadu glavnog grada u modernoj historiji ratovanja. Sarajevo je preko 1.400 dana bilo u opsadi, što je skoro duplo duže od opsade Lenjingrada i s 2.100 oružja teškog kalibra, odnosno na svakih 35 metara bilo je po jedno takvo oružje, što je više nego kada su saveznici opkolili Berlin, gdje je na svakih 50 metara bilo oružje teškog kalibra. I sve to u ime RS-a.“

Stvari u pogledu „non- papera“ treba naopako okrenuti. Problem Bosne i Hercegovine nije što je ona nefunkcionalna ili nemoguća država kakvom je želi prikazati Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, nego su problem dejtonska rješenja koja su omogućila da na poziciju šefa države dođe čovjek koji je želi uništiti i neprekidno radi na njenom nestanku.

Problem Bosne i Hercegovine, ukazuje akademik Kurtćehajić, piše Hayat jeste, prije svega, u tome što je nagrađen izvršeni genocid u i oko Srebrenice od vojske i policije RS-a, koja je u vrijeme izvršenja genocida u Srebrenici bila paradržava, a u Dejtonu je dobila legalitet u formi jednog od dva entiteta u Bosni i Hercegovini.

„Postavlja se, shodno tome, elementarno pravno, moralno, filozofsko, religijsko kao i pitanje pravde i pravičnosti: da li Republici Srpskoj, koja je odgovorna i u čije ime je izvršen genocid i drugi strašni zločini poput desetina hiljada nevino ubijenog civilnog stanovništva, masovnih likvidacija, hiljade silovanja, stotine hiljada protjeranih ljudi sa svojih ognjišta, treba omogućiti da dovrši ciljeve u ime kojih su svi ovi zločini učinjeni i dati podršku protagonistima takve politike da zabiju glogov kolac u srce hiljadugodišnje multietničke Bosne i Hercegovine ili se okrenuti u pravcu da Republika Srpska, koja je odgovorna za genocid i sva druga pobrojana zlodjela i čiji je gotovo kompletan vojni i politički vrh presuđen u Hagu, treba biti ukinuta kako bi pravda bila zadovoljena i kako bi se poslala poruka cijelom civilizacijskom svijetu da se genocid ne isplati i da sve što je stvoreno na genocidu mora nestati.

Tek kada vodeće zemlje u svijetu zauzmu drugo stanovište i aktivnom politikom učine da RS prestane da postoji, pravda će biti zadovoljena, a velikosrpska politika će otići na smetljište historije i stvorit će se pretpostavka za istinsko ozdravljenje srpskog naroda od virusa velikosrpske politike, koji će tek tada očima progledati i doći do sličnih spoznaja do kojih su došli Nijemci i Japanci nakon što su suočeni sa zlom koje su učinili drugim narodima u ime svojih velikodržavnih politika i pretendovanja na prostore drugih država.

‘Non-paper’ je posljedica lobiranja za jedan nazadan i po mir vrlo opasan koncept i ne treba se bojati da bi politička Evropa mogla stati uz taj koncept, ali to treba biti opomena i poruka kompletnoj probosanskoj inteligenciji i svim probosanskim političkim partijama, kako njihovim čelnicima, tako i članovima, da trebaju svim snagama okrenuti priču prema međunarodnoj zajednici u pravcu da rješenje za Bosnu i Hercegovinu i hamletovska dilema „biti ili ne biti“ nije u njenom nestanku, nego u nestanku RS-a zbog presuđenog genocida i svih strašnih zločina koji su učinjeni širom Bosne i Hercegovine u njeno ime“, podvukao je akademik Kurtćehajić.

(SB)

Komentari su zatvoreni