Aleksandra Stiglmayer: “Silovali su hodžinu kćerku, jedan za drugim… On je morao gledati…”

Nekadašnji portparol Ureda visokog predstavnika, novinarka brojnih svjetskih listova, te aktuelna saradnica Instituta za evropsku stabilnost (ESI) Aleksandra Stiglmayer, 1994. godine objavila je knjigu svjedočanstava silovanih žena.

Izvještavajući s bh. ratišta, ona je ispovijesti žrtava objavila najprije na njemačkom, zatim i na engleskom jeziku.

Nedavno je to djelo dopunila novim sadržajima.

U knjizi pod naslovom “Masovna silovanja. Rat protiv žena u Bosni i Hercegovini”, ona prenosi ne samo svjedočanstva žrtava nego i stavove brojnih vladinih i nevladinih organizacija, institucija, ali i svoja osjećanja dok je razgovarala s žrtvama, piše “Avaz“…

“Bili smo dovedeni na jedno igralište. Muškarci su bili zatvoreni u školi. Oni su nekoliko tijela zapalili u smeću, tačno prekoputa prozora, tako da se dim i zadah spaljenog mesa uvukao u školu. Vidjeli smo kada su silovali hodžinu kćerku. Jedan za drugim. Silovali su je. Hodža, koji je bio i seoski učitelj, sve je morao gledati. Kada su završili s njom, zabili su joj nož u grlo”,prenijela je Stiglmayer jedno od svjedočenja.

Navodi da je prve priče o toj vrsti zločina čula od izbjeglica, koje su spas našle u Hrvatskoj. Ali, tek su je razmjere zločina zaprepastile.

“Žene i djevojke bile su sistemski silovane, postojali su posebni logori za silovanja, prisilni bordeli, žene su držane dok ne budu u poodmaklom stadiju trudnoće… zločini nemaju granica”, napisala je Stiglmayer.

Ističe da je često s žrtvama razgovarala s “jabukom u grlu”, da su joj se nekad pitanja koja je morala postavljati gadila, iako je bila svjesna da se istina mora znati.

Nakon inicijalnih razgovora u Hrvatskoj, Stiglmayer se s još jednim kolegom našla u centralnoj Bosni.

“Tu smo razgovarali s puno žrtava. Prestravljene žene, koje sada žive nesigurni život izbjeglica, slomljene žene, ali smo pričali i s odlučnim ženama koje su spremale osvetu”, svjedoči ona.