Čuvajmo Srebrenicu

BOSANAC NAPISAO PISMO OKUPATORU: „Vladate još od vremena kad je Čović potpisivao naloge u ‘Sokolu’, a Dodik bio reformista i sigurno ne biste Kusturicu…“

Otvoreno pismo „Okupatoru“ objavljeno na podgoričkom portalu „Antena M“ prenosimo u cijelosti

Piše: EMIR IMAMOVIĆ PIRKE

Nama, poštovani gospodine Đukanović, s Vama možda neće biti puno bolje, ali nama svakako gore i ne može biti.

Poštovani gospodine Đukanović, dragi Milo, pišem Vam s molbom koja jeste malo čudna, ali je, vjerujete, iskrena onoliko koliko je i situacija u Bosni i Hercegovini očajna.

Želim Vas zamoliti da izvršite okupaciju cijelog teritorija Bosne i Hercegovine, suspendirate njene organe vlasti, od mjesne zajednice do Predsjedništva, poništite Ustav i sve zakone, te sebe proglasite predsjednikom bez ograničenja trajanja mandata.

Vi, gospodine Đunaković, Crnom Gorom vladate još od vremena u kojem je Dragan Čović potpisivao naloge o isporuci nosača bombi proizvedenih u „Sokolu“ – Jugoslavenskoj narodnoj armiji, Milorad Dodik bio član Skupštine Republike BiH ispred Saveza reformskih snaga Jugoslavije, a Bakir Izetbegović uobičajeno ništa.

Od tada – o čemu će biti nešto riječi nešto kasnije – do danas, Crna Gora je prestala biti i dio SFRJ i dio zajednice sa Srbijom, uvela je euro, ušla u NATO i ostala multietničko društvo.

U Vašoj državi žive, je li tako, Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci, hrvatska manjina i nešto Rusa, ali nam oni, kao ni Vama, sada više nisu važni.

Vi ste, dakle, od države četiri naroda, od kojih jedan, itetako brojan, zapravo prezire crnogorsku neovisnost i državnost, a pogotovo njen euro-atlantski put, napravili upravo to – neovisnu državu Crnu Goru, sa svim što država treba imati: predsjednikom, Vladom, parlamentom, policijom, vojskom, članstvom u NATO-u i perspektivom ulaska u EU u narednih deset godina, ako ne i manje.

Ne možete, na osnovu vlastitih postignuća, reći da Vam je BiH, kako bi se reklo, prevelik zalogaj. Istina, jeste nešto veća teritorijalno i brojnija stanovništvom, ali ona nema četiri, nego tri dominantne etničke grupe, od kojih, također, jedna javno prezire bosanskohercegovačku neovisnost i državnost, a pogotovo njen euro-atlantski put.

Sve tri, međutim, podnose ono po čemu je, kako tvrdi dio crnogorske opozicije, tipičan Vaš način vladanja: od kapilarane korupcije, preko nepotizma i osiguravanja egzistencije na osnovu podobnosti, pa do, eto, izbora na kojima pobjeđuju oni koji su, nakon nevjerovatne količine novca, u stanju ukrasti i jednako nevjerovatan broj glasova.

Vaši protivnici, znamo obojica, tvrde da i Vi vlast održavate takozvanim izbornim inžinjeringom. Nisu, međutim, nikada imali dokaz da više od deset posto od ukupnog broja birača – koji je, naravno, nerelevantan jer je izlaznost tek nešto veća od 50 posto – nesposbno ispravno ispuniti glasački listić.

Uglavnom ako i kradete na izborima, činite to elegantno, a u BiH nećete morati nikako. Okupatori, naime, ne provjeravaju volju naroda. Oni je ili nameću ili potiru. U našem slučaju je sve dobro došlo.

Kako, dakle, znate upravljati multietničkim društvom, zbilja upravljati, te očito imate recept da se jednako ostvare individualna i kolektivna prava, Vi ste već po tome naš idealan osvajač. Drugi važan razlog je taj što poznajete takozvano postkonfliktno društvo.

Crna Gora je, što bi Vi vjerovatno rado zaboravili, jer ste i tada bili vlast, slala vojsku i na Dubrovnik i na Mostar, pa se vratila na polazne pozicije i, eto, potpuno promijenila stranu.

Kada bi se danas reprizirali događaji sa početka devedesetih godina prošlog vijeka, o crnogorskim vojnicima bi beogradski mediji govori kao o NATO zavojevačima i silama mraka i bezumlja. Ja, moram priznati, ne znam sa kakvom vojnom silom Vi trenutno raspolažete, ali to nas ne treba brinuti.

Drugo, da drugo, nije greška, naći ćete sasvim sigurno neke dobrovoljce da malo zapucaju ili navrate po bijelu tehniku, a prvo: niko nije u stanju tako dobro zaratiti u BiH kao branitelji i branioci. Agresor, očito je, završava rat nagrađen.

Nama, poštovani gospodine Đukanović, dragi Milo, s Vama možda neće biti puno bolje, ali nama svakako gore i ne može biti.

Vi, recimo, nećete za savjetnika uzeti Emira Kusturicu, ali bi mogli, također rođenog Sarajliju, Andreja Nikolaidisa, kao što ga je onomad angažirao Vaš kolacioioni partner i predsjednik Skupštine Crne Gore.

Razumijem, vjerujte, Vašu suzdržanost prema mom prijedlogu, jer nije lako biti okupator i držati pod kontrolom neprijateljski raspoloženo stanovništvo blisko onima koji bi u eventualnom novom, globalnom ratu, bili protivnici i Crne Gore.

No Vi ste, što je malo kome uspjelo, napravili državu čiji nestanak sanja jedna brojna etnička grupa, pa ste dio njenog teritorija prodali Rusima i onda je kompletnu, u granicama AVNOJ-a, uveli u NATO!

Usput ste, onako, skoro rutinski, preduprijedili puč kojeg su Vam spremili dokazano uspješni nasilnici sa međunarodnim iskustvom.

Bosna i Hercegovina je, cijenjeni gospodine Đukanović, baš kao i Crna Gora, postkonfliktno, multietničko društvo u kojem se raspreda o izmjenama izbornih pravila i u kojem su izbori proces što omogućava da učestvuju svi, da bi na kraju pobijedili isti.

Mi smo Vam, ustvari, Crna Gora s greškom ili sa smetnjama u razvoju.

Eto kako su se promijenila vremena: nekada su građani Crne Gore svoju zemlju opisivali kao nastavak BiH drugim sredstvima, dok danas građani BiH svoju slobodno mogu nazvati zaostalom Crnom Gorom.

Poštovani gospodine Đukanović, dragi Milo, iskreno Vas molim da ozbiljno razmislite o ovom prijedlogu. Svjestan sam da je očajnički, ali drugačiji i ne može biti: svi drugi pokušaji da se BiH upristoji i uljudi su jednostavno bankrotirali. Hvala Vam unaprijed.

(SB)

Pratite ZASREBRENICU.ba na Facebooku