Čuvajmo Srebrenicu

Bošnjački borci iz Livna: Hapšeni ‘93. godine i proglašeni pobunjenicima protiv tzv. Herceg-Bosne

Više od hiljadu Bošnjaka iz Livanjskog kantona trebalo bi da novim boračkim zakonom budu okarakterisani kao demobilisani borci, budući da jedino oni nemaju to rješenje.

Oni, naime, posjeduju mobilizacijske kartone u kojima stoji da je riječ o oružanim pobunjenicima protiv tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne, paradržavne tvorevine čiji su čelnici u Haškom tribunalu osuđeni za udruženi zločinački poduhvat.

Na rješavanju ovog pitanja insistira Jasenko Tufekčić, predsjedavajući Komisije koja usaglašava zakon o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica.

“Pobunjenici“ u svojoj kući

Usvajanju novog boračkog zakona i konačnom rješenju statusa nada se i Nijaz Đonlagić, nekadašnji borac iz Livna. Danas je predsjednik Udruženja logoraša “21. juli”.

“Vrijeme je da se to riješi. Bili smo borci i doprinijeli smo da Livno ne bude zauzeto i da ne pređe pod kontrolu Srba. Napravili smo puno za Livno, a danas nas nigdje nema”, kaže Đonlagić u razgovoru za Vijesti.ba, te pojašnjava kako su livanjski Bošnjaci dospjeli u situaciju da budu označeni kao pobunjenici protiv tzv. Herceg-Bosne.

On podsjeća da su od početka rata livanjski Bošnjaci bili mobilisani u HVO kako bi se zajedno sa Hrvatima suprotstavili JNA. Đonlagić je bio dozapovijednik petog sektora brigade “Petar Krešimir IV”. No, 21. jula 1993. godine došlo je do promjene.

Noć ranije, pripadnici HVO počeli su razoružavati mještane sela oko Livna, a tu akciju i hapšenje bošnjačkog stanovništva nastavili su 21. jula u samom gradu. Više od 2.000 ljudi, od 15 do 70 godina starosti, bilo je uhapšeno tog dana.

“Tog jutra je trebalo da idem na položaj, ne znajući šta se događa. No, vojnici su bježali iz starog grada, govoreći mi da ih po gradu hapse i odvode. Želio sam uspostaviti telefonski razgovor sa komandom, ali su naši telefoni bili isključeni. Počela je pucnjava, a mi nismo znali ni šta da radimo ni kuda da idemo. Malo smo se samoinicijativno organizovali, postavili neke barikade, napravili koliko smo mogli. Jednostavno, nismo bili spremni za rat, takav gradski rat… Glupost…”, priča Đonlagić.

Mišljenja je da je akcija napada i hapšenja Bošnjaka bila smišljena i strateška igra pripadnika HVO-a, te da je imala cilj.

“U postrojbama livanjskog HVO-a bilo je više od hiljadu Bošnjaka. Vjerovatno su išli na to da nas razbiju, razoružaju. jer se iz postrojbi brigade išlo na Vakuf, Mostar… Možda su mislili da mi nešto radimo, da eto… Jednostavno su isprovocirali da dođe do manjeg sukoba. Zapaljeno je nekoliko kuća, ali na sreću nije bilo puno žrtava. Većina nas nije ni upotrijebila oružje, a oni su rešetali po našim kućama. E ako sam ja pobunjenik u svojoj kući, a nisam znao zašto se puca po meni…Bili smo svjesni da nemamo šta tražiti, jer ako sukob eskalira, došlo bi do razaranja starog grada, stradanja ciliva i svih, a to nismo željeli”, nastavlja Đonlagić.

Nakon sukoba, stupio je u kontakt sa Brigadom, a potom je uslijedio i sastanak. Hrvatima je naređeno da prestanu pucati po gradu. Bošnjaci su razoružani, a Đonlagić je tražio njihovu zaštitu kako incidenti ne bi bili nastavljeni.

Livanjski Bošnjaci nikada nisu dobili status demobilisanih boraca i nadaju se da će novi borački zakon riješiti ovo pitanje.

Upletenost Hrvatske i SIS-a

Portal Vijesti. ba u posjedu je niza dokumenata koji svjedoče o akciji hapšenja i razoružavanja livanjskih Bošnjaka 21. jula 1993. godine, koji su kasnije označeni kao pobunjenici protiv Herceg-Bosne, ali i o narednim postupanjima i planovima.

Da je Ministarstvo odbrane Hrvatske bilo je informisano o akciji u Livnu svjedoči dopis koji im je uputio načelnik SIS-a Stjepan Rojnica 21. jula 1993. godine. U tom dokumentu se navodi da su snage HVO u proteklom periodu planirale demobilisati veći broj Muslimana, što je kod istih izazvalo revolt i negodovanje. Planirane akcije koje su zbog toga uslijedile, počele su 20. jula i to u sektoru ”Cincar” gdje u u većini muslimanske snage. U isto vrijeme uslijedila je demobilizacija u samom gradu gdje su takođe u većini muslimani. Akcija je provedena brzo i efikasno, zatočen je značajan broj muslimana (cca 1.000). Rojnica još piše da nije preuzeta kontrola nad jednim dijelom ”Cincara”, kao ni u pojedinim dijelovima Starog grada Livna gdje se još vode ulične borbe.

U posjedu smo i Odluke koju je opštinski HVO Livno donio na sjednici 23. jula 1993. godine o izmjenama i dopunama Odluke o načinu provođenja i izvršenja radne obaveze na području opštine Livno, a u vezi sa, kako je navedeno, događanja pobune od 21. jula 1993. godine. Ovom odlukom, između ostalog, definisano je da će svim radnicima, za koje se operativnom obradom utvrdi da su učestvovali u pobuni, biti uručeno rješenje o prestanku radnog odnosa sa 21. julom 1993. Takođe, ukoliko je neko od članova njihovih porodica učestvovao u pobuni, radnici će se uputiti na neplaćeno odsustvo s rada.

Dio dokumenata svjedoči o informacijama iz septembra 1993. godine. Iz Odjela unutrašnjih poslova Policijske uprave Livno 17. septembra upućen je dopis načelniku SIS-a u kojem stoji da je primjećeno da se po gradu slobodno šeta bar 10 osoba muslimanske nacionalnosti koje zbog sudjelovanja u oružanoj pobuni trebaju biti zatvorene u O.Š. ”IGK”. Kako se navodi, nije poznato kako su te osobe došle do slobode, ali se konstatuje da su je riječ o učesnicima u oružanoj pobuni, te da moraju biti zatovreni. “U nekoliko navrata vršili smo ponovna privođenja takvih, ali to ne daje rezultata, pa se stalno puštaju neki drugi zatvorenici. Napominjeno da više nemamo namjeru pratiti tu pojavu niti te osobe privoditi. Ukoliko niste u mogućnosti vršiti osiguranje zatočenih muslimana, molimo vas da tu obavezu na nas prenesete”, stoji u informaciji.

Muslimanski problem

Zapovjednik Brigade ”Petar Krešimir IV” Rodolfo Barrio Saavedra u svom izvještaju od 28. septembra 1993. potvrđuje da je Brigada 21. jula te godine demobilisala 1.350 muslimanskih vojnika za jedan dan borbe u gradu. On, između ostalog, konstatuje da ne postoji politička odluka o tretmanu i policijskoj obradi muslimana u Livnu, te da je “muslimanski problem u gradu kritičan, jer ne postoji odluka o policiji koja obrađuje taj problem”. “To izaziva mogućnost terorizma i političkih problema sa UNRPOFOR-om i EZ-om koji nas mogu optužiti za ratni zločin”, stoji u izvještaju. Ovaj zapovjednk zaključuje da politička odluka o policiji i tretmanu muslimana mora biti određena zapovijed “da ne bi smo imali problema sa internacionalnim organizacijama koje bi nas mogle optužiti za nepoštovanje ljudskih prava i za podizanje geta”.

Odjel odbrane iz Sektora sigurnosti tzv. Herceg-Bosne dostavlja Analitičkom i Operativnom odjelu 30. septembra te godine informaciju o rješavanju muslimanskih problema u Livnu. Konstatuje se da su muslimani nedavno razoružani, te da se stotinjak njih pridružio optoru i da su pritvoreni. Ostalim su garantovana sva prava, te da se slobodno kreću. U ovoj informaciji prosuđuje se da je u opštini tada bilo oko 1.300 vojno sposobnih muslimana koji se slobodno kreću po Livnu. Kako je navedeno, Brigada je razoružala muslimane na osnovu svoje sigurnosne prosudbe, te smatra da se stalo na pola puta i da su civilne vlasti trebale donijeti precizne upute regulisanja muslimanskog problema.

Navedeno je da su u Livnu “zapažene sve naše dječije bolesti rješavanja muslimanskog problema”, zbog kojih je izgubljen veliki dio teritorija tzv. Herceg-Bosne. “Vrlo je opasno imati u opštini toliki broj civila, te vojno sposobnih muškaraca”, navodi se u informaciji, te predlaže da im se spriječe svi telegrami zbog sprječavanja oticanja informacija, te da se organiči sloboda kretanja, a da se omogući nesmetan odlazak onij koji to žele u inostranstvo, osim ako su sigurnosno zanimljivi.

(Vijesti.ba)