Čuvajmo Srebrenicu

DA SMO PAMTILI ŠAHOVIĆE SREBRENICA NAM SE NE BI DESILA!

Memorijalni marš Bijelo Polje – Tomaševo/Šahovići 1924-2011 zamišljen je kao spomen na 87.godišnjicu genocida nad nedužnim muslimanskim življem u Vraneškoj dolini, današnje Tomaševo (Šahovići) i Pavino Polje sa okolnim selima.

Ideja o organizovanju jednog ovakvog projekta se javila prilikom prošlogodišnjeg učešća na Maršu mira Nezuk – Potočari, kojim se odaje počast preko 8000 nevinih žrtava genocida u Srebrenici. (Treba napomenuti da je idejni tvorac i organizator prvog Memorijalnog pohoda u Srebrenicu g-din Ivar Peterson, Šveđanin koji živi u Švicarskoj i osvjedočeni borac za ljudska prava).

Početkom septembra o.g. NVO „Broj 19“ je uputila javni poziv mnogim relevantnim organizacijama i pojedincima za učešće u organizaciji Memorijalnog marša Šahovići 1924-2011.g. U Crnoj Gori poziv je zvanično upućen Bošnjačkoj stranci, Savjetu Muslimana, Mešihatu Islamske zajednice, Forumu Muslimana/Bošnjaka, Bošnjačkoj kulturnoj zajednici… Niko se nije udostojio ni kurtoaznog odgovora, makar da iznese svoj stav o pomenutoj ideji! Računajući i mireći se s tim, NVO „Broj 19“ pristupa realizaciji pomenutog projekta i javnost obavještava o planiranom Maršu na godišnjicu genocida u Šahovićima, 10. novembra o.g.

U Obavještenju su navedene sve relevantne pojedinosti, Kodeks ponašanja kao i formular koji su zainteresovani učesnici bili dužni da popune kako bi dobili akreditaciju. Prethodno je izvršen obilazak i utvrđena planirana trasa u dužini od oko 15km, pa je s tim u vezi priložena i odgovarajuća geografska karta sa ucrtanom maršrutom. Interesantno je da još prilikom obilaska tog terena nailazimo na nedobronamjerne reakcije tamošnjih mještana iako im tada još nije bio poznat cilj tog obilaska (npr.: “… šta će Muslimani ovdje” i sl.). Treba naglasiti da je cijela trasa vodila javnim kolovoznim putem i rijetko naseljenim predjelom. Čak su neke veoma stare kuće bile ispisane velikim natpisima da su na prodaju, dok su druge očigledno jako dugo već napuštene.

Neke, sasvim sigurno, izgrađene su još u periodu o kome govorimo.

A neke nisu odoljele zubu vremena, ali su ostale kao nijemi svjedoci.

Napuštenih kuća ima i u centru Šahovića, kuda silazimo pravo na mjesto gdje se nalazila džamija.

A pored kuće sagrađene na mjestu gdje je bila Šahovićka džamija, nalazi se zapušteni objekat koji je takođe iz tog perioda. A avetinjski prazne, stare kuće mogu se vidjeti svuda kuda prolazite.

U Bijelom Polju tražimo podatke o rahmetli Huzeir-agi Dervoviću, čovjeku čijom zaslugom Bijelo Polje nije doživjelo sudbinu Šahovića. Tako dolazimo do nekih kuća koje su kasnije dobile nove vlasnike.

Druge su uvakufljene ali su, i pored toga, takođe promijenile vlasnika.

Kompletan dio grada u to vrijeme se nazivao Dervovska mahala, a na mjestu gdje se sada nalazi zgrada bjelopoljskog Privrednog suda bilo je Dervovsko mezarje. Uspijevamo čak pronaći jedan od prelijepih nišana sa tog mezarja, rađen na bijelom mermeru sa prelijepom kaligrafijom.

O planiranom Memorijalnom maršu 14.oktobra o.g. upućen je dopis Opštini Bijelo Polje, Upravi policije – PJ Bijelo Polje kao i Odboru Islamske zajednice Bijelo Polje. Sadržina teksta, osim pozdrava Es-selamu alejkum OIZ-u Bijelo Polje, je identična u sva tri slučaja. Međutim, zvaničnici OIZ Bijelo Polje su nam uputili jednu malicioznu poruku sa mobilnog telefona, očigledno odbijajući svaku dalju komunikaciju.

O planiranom Memorijalnom maršu javnost je obaviještena i prigodnim plakatima.

Drugog dana Bajrama uveče, 7.novembra o.g. (to je inače datum kada su Muslimani Vraneške doline razoružani!), dobijamo Rješenje Uprave policije o zabrani Memorijalnog marša Bijelo Polje – Tomaševo/Šahovići doneseno istog tog dana! Kao razlog navodi se prijeteći dopis koji im je, zamislite istog tog dana, dostavljen od grupe građana Vraneške doline (Tomaševa i Pavinog Polja). Ovo Rješenje kao i Reagovanje na isto odmah je postavljeno na službenoj web stranicu NVO “Broj 19”. Kao inicijatori i organizatori pomenutog skupa smatrali smo za obavezu da se zakazanog datuma u najavljeno vrijeme pojavimo kod zgrade Privrednog suda (Dervovskog mezarja) u Bijelom Polju. Koordinator ove NVO od ranog jutra je praćen jakim policijskim snagama koje ga sprječavaju da priđe planiranoj lokaciji, pozivajući se na doneseno Rješenje! Svuda su bile primjetne brojne policijske snage, ali su uglavnom bili korektni.

Nismo sigurni da je njihova zabrana fotografisanja bila u skladu sa ovlašćenjima!? Inače, ni dosta lijep dan nije uspio da izmami Bjelopoljce na ulice. Mada, policija je vodila računa da poprilično ograniči slobodu kretanja u tom dijelu grada pa i šire. Prisutnim novinarima naglašavamo: Ako ove godine nismo uspjeli realizovati Memorijalni marš u Tomaševo/Šahoviće, onda ćemo to učiniti sljedeće, a ako ne tada a onda jednog dana sigurno!

Nakon nepun sat vremena, odlazimo do gradske Gasulhane gdje polažemo spomen – ploču Huzeir-agi Dervoviću, koji je i sahranjen na tom mezarju.

Na pitanje novinara da li je to definitivno rješenje, odgovaramo da trajno postavljanje ploče prepuštamo rukovodstvu Islamske zajednice, računajući da neće imati ništa protiv. Primjećujući uznemirenost građana zbog prisustva brojnih policijskih snaga, napuštamo Bijelo Polje. Već nakon nekih sat vremena saznajemo da je spomen – ploča uklonjena. U sutrašnjim dnevnim listovima Glavni imam OIZ Bijelo Polje likuje nad očigledno permutovanim arapskim tekstom ajeta koji je citiran na spomen-ploči!? Uz dobro poznavanje arapskog jezika pretpostavljamo da je pomenuti imam upoznat sa islamskom praksom – imperativom da se sa greškom prvo upozna i upozori onaj koji ju je, svjesno ili nesvjesno, napravio.

Iz navedenog se nameću neminovno neka pitanja:

– Iako se u pomenutom slučaju zabrane održavanja planirane manifestacije očigledno radi o kršenju ljudskih prava od strane zvaničnih institucija, niko se od političkih partija i nevladinih organizacija tim povodom nije oglasio!?

– Stranke sa bošnjačko-muslimanskim prefiksom nisu se čak oglasile ni povodom pomena na genocid počinjen u Šahovićima prije 87 godina?!

– Ne samo da zločin u Šahovićima nikada nije procesuiran (iako krivično djelo genocida ne zastarijeva), već ni za kasnije počinjene zločine niko nikada nije osuđen (Štrbci, Bukovica, deportacije, Kaluđerski Laz…)?

– Islamska zajednica Crne Gore smatra da su jedino oni nadliježni za organizaciju memorijalnog skupa posvećenog žrtvama genocida i smatraju da još nije vrijeme za to. Ako nije dovoljno 87 godina, onda koliko još vremena treba da prođe? Takođe imputiraju da je organizatoru cilj da “provocira i šeta”. Šta onda treba da kažu u Srebrenici za učesnike Marša koji dolaze iz cijelog svijeta? Nazivaju NVO “Broj 19” fantomskom organizacijom iako im se ista u niz navrata obraćala sa ponudom za saradnju?! (A nekim projektima ove NVO su lično prisustvovali najviši rukovodioci IZ C. Gore. U svakom slučaju, rad ove NVO je od samog početka transparentan i podložan kritikama, primjedbama i sugestijama).

– Mještani Vraneške doline negiraju da se genocid uopšte desio i potenciraju vjersku i nacionalnu toleranciju!? Neki “stručnjaci” iz tog kraja koji ne negiraju da je zločina ipak bilo, minimiziraju broj žrtava! Da li su zaista toliko tolerantni govori najbolje činjenica da u tom kraju nema nepravoslavnog stanovništva (“pravoslavno stanovništvo” je termin pozajmljen iz Rješenja Uprave policije). Čak nema ni nastavnika u školama koje se nalaze na tom području (neki koji su počeli raditi, na svoju odgovornost, nakon učestalih prijetnji pa čak i fizičkih nasrtaja morali su bukvalno bježati iz Tomaševa! (Koliko zapretene mržnje ima može se vidjeti na internet portalima ovih dana, kao i u mail porukama koje dobija koordinator ove NVO!)

– Koliko su bjelopoljski Bošnjaci zaista iskreni u svojim izjavama o dobrosusjedskim odnosima i suživotu, najbolje govori njihov strah koji su doživjeli ovih dana a koji su uzrokovale “vehabije” koje žele da naruše tu njihovu idilu odlaskom u Šahoviće (moramo naglasiti da je među prijavljenim učesnicima Memorijalnog marša bilo i Crnogoraca!)! Oni, zarad bratstva i jedinstva ne žele da se vraćaju u prošlost! Nisu svjesni činjenice da nas zaborav nije sačuvao ni pokolja u Drugom svjetskom ratu a ni stradanja 90-tih godina prošlog vijeka. Treba imati na umu da je zaborav zločina takođe zločin! Da smo pamtili Šahoviće vjerovatno nam se Srebrenica ne bi desila. Na spomeniku u bjelopoljskom parku uklesan je stih:

“Zaborav je osobina slabih i nemoćnih,
Ozbiljan narod ne zaboravlja, pamti za sva vremena,
Kroz vjekovno pamćenje gradi svoju budućnost,
Bira nove puteve, ne ponavlja greške!”

Husein Bašić u romanu “Crnoturci-san i jazija” pripovijeda o sudbini nikšićkih i podgoričkih Muslimana nakon što su ovi gradovi došli pod vlast knjaza Nikole i pripojeni Crnoj Gori:
“…Nadajte se samo zlu i nesreći velikoj. Vi ćete ostati da platite sve što su oni bili i činili. I nemojte da se nadate da će vas neko odvojiti od Turaka, da će reći ovo je vaše, a ovo je tursko. Da će vas pozvati i priznati za svoje. Ko se bude u to pouzdao, grdno se prevario, da grđe ne može biti. Nemojte da se uzdate i povjerujete da će oni zaboraviti što. Neće ništa zaboraviti samo će još popridati i ponačinjeti, da vam bude teže i gore. I neće njihova mržnja iz dana u dan biti manja, već veća. I djeca će im se rađati i nasljeđivati tu mržnju kao što se od predaka nasljeđuju dugi vratovi ili ćelava glava. Oni koji ostanu živi kao iza groma, nemoj da pomisle da su ostali i pretekli za vazda. Pretekli su do novog klanja i nove istrage…”

 

Pratite ZASREBRENICU.ba na Facebooku