Čuvajmo Srebrenicu

Duraković odgovorio Salkiću: Po čemu sam ja to gubitnik?

Predsjednik pokreta “Odgovor” i bivši načelnik općine Srebrenica Ćamil Duraković oglasio se na svom Facebook profilu povodom istupa potpredsjednika RS-a Ramiza Salkića, a u vezi s pričom o prodaji zemlje u vlasništvu Fate Orlović.

 

 

Podsjećamo, pokret Odgovor oglasio se u svom saopćenju da Ramiz Salkić treba podnijeti ostavku. Salkić je u saopćenju odgovorio da odbacuje sve napade i da se uvijek zalagao za izmještanje crkve sa zemlje u vlasništvu Fate Orlović.

“Neću citirati potpredsjednika RS-a, jer citiraju se samo značajni ljudi, velikani u svakom smislu te riječi, koji kažu nešto pametno ali istinito. Zato ću se na našem dragom i bogatom bosanskom jeziku izraziti ovako: Ramiz Salkić u svom obraćanju kaže da on od gubitnika nikad nije prihvatao savjete, niti je odstupao pred gubitnicima.

Godine 2005., ja, momak sa svojih dvadeset šest godina, odlučih da se vratim u našu Srebrenicu, u našu Bosnu i Hercegovinu, nakon završene srednje škole i fakulteta u Americi. Tada sigurno nisam znao u kom smjeru će ići moj život. Ispočetka sam mislio da mogu naći nekakav posao, i od tog posla solidno živjeti.

U Americi sam imao odličan posao i zarađivao pet puta više od prosječne plate u BiH. Međutim, odmah po dolasku sam bio primijećen, uglavnom zbog svoje iskrenosti i spremnosti da bez imalo zaziranja kažem ono što mislim, ne znajući da će me to koštati.

I tako, lagano sam uvučen u politiku, jer su to htjeli ti ljudi koji primijećuju, a ne ja. Znali su nagovoriti. Prve reakcije, zauvijek indoktriniranog balkanskog mentaliteta, su bile poput onih otkud ja ovdje, da sam američki čovjek, strani plaćenik, špijun i tako dalje.

Tim ljudima ja sam sve bio, osim mladi Bošnjak, preživjeli dječak iz Srebrenice koji je došao u svoju domovinu i svoj grad. To me je vrijeđalo toliko da sam se za svaku laž htio pobiti s onim ko to kaže, pa sam par puta tako i uradio.

Naivno sam mislio da to ljudi o meni zaista misle, ali bijah daleko od istine. To nije vjerovanje našeg naroda, nego je naš narod jako podložan sistemskom uticaju onih pokvarenih političkih struktura koje dobro opstaju u politici i plivaju na fundamentima smutnje, zavađanja i slično.

U Srebrenici, od koje svi bježe, teško je preuzeti odgovornost i nositi se s time jer se svjesno izlažeš činjenici da će biti više nezadovoljnih nego zadovoljnih. Sredstava nije bilo dovoljno da svima pomogneš, vremena nije bilo dovoljno da sve popraviš, i na kraju važi ona stara da se nije rodio ko je narodu ugodio, u svakom slučaju.

On što neću i ne mogu prihvatiti je stalno podmetanje, od onih smutljivaca s početka priče, da sam nakon lokalnih izbora 2016.godine postao nekakav gubitnik.

Šta sam ja to izgubio, gospodo?!

Gubitnik sam što sam odlučio da, nakon donošenja Zakona o prebivalištu BiH i uvida u birački spisak na kome je bilo 70 posto Srba i 30 posto Bošnjaka na redovnim biračkim mjestima i nakon što su Srbi po prvi put imali jednog kandidata, opet budem ‘Bošnjački’ kandidat?! U uvjetima gdje su zajedno Srbija i RS radile da izbore u Srebrenici izgubi Bošnjak ma ko on bio, pa i Ćamil koji je kroz svoj rad i djelovanje u jednoj godini dobio tri nagrade: u Sarajevu, od Bošnjaka – CD ličnost godine, u Banjaluci, od Srba- Ličnost godine Nezavisnih novina, i u Mostaru, od Hrvata- Večernjakov pečat za međupolitički dijalog.

Na kraju zbog svoje istrajanosti da svima kažem ono što mislim, nisam dobar ni jednima ni drugima, a o trećima da ne pričam! Džaba sve, ali ja neću da šutim. U mojoj domovini i mom gradu neću da šutim. Ja ovdje nisam došao ni u čije ime. Ja ovdje nisam formirao tuđu, nego svoju porodicu. Ja ovdje nisam došao da bih se plašio i otišao jer to drugi žele. Nisam došao da bih nečiju ruku ljubio, da bi mi se taj neko sažalio i učinio nešto za mene dok ja ležim nesposoban da bilo šta za sebe i svoju porodicu učinim. Nisam! I neću da šutim. Pogotovo ne miševima koji ništa drugo ne znaju osim politike.

Koji nemaju dana radnog staža osim mandatskog i funkcijskog. Kojima su Tuzla i Sarajevo Zapad u kom su poprilično uhljebili sebe i svoje porodice. Ali su ih uhljebili na način da konzumiraju pozicije, propisane ustavom za Bošnjake u ovom entitetu, a plate nose u Federaciju. Neću bolan! Neću da šutim onima koji kažu da smo svi isti ili da ću ikad biti kao oni. Kažu još da gledam samo sebe. NE! Gledam poštene i časne povratnike koji su se vratili i žive ovdje sa svojim porodicama. Ne gledam samo sebe, gledam i svoju djecu. Nisam šutio od samog početka, i ne šutim zato što nekako hoću da svima kažem da nisam gubitnik čak i kada učestvujem u bitkama za koje unaprijed kažu da su izgubljene. Bio bih i osjećao bih se kao gubitnik, da ovu bitku bijem sa daljine i sigurnog, a ne ovdje u areni. Nisam ja gubitnik, ja čekam da se sjetiš gdje se održava borba. Vječita. Imam sabur a treniram snagu”, napisao je Duraković na svom Facebook profilu.

 

(Radio Sarajevo)