Čuvajmo Srebrenicu

Duraković: Vređa me hapšenje Atifa Dudakovića radi spektakla

Iskreno se nadam da neće biti novih sukoba na Balkanu. Mi, kao Bošnjaci istočne Bosne, koje su i u aprilu 1992. uvjeravali da rata biti neće, nemamo mnogo povjerenja u čiste poruke ‘rata biti neće’.

 

 

 

Kada je međunarodna zajednica, kao garant mira u pitanju, i tu smo 1995. izgubili povjerenje nakon što smo u zaštićenoj zoni UN-a, Srebrenici, doživjeli genocid, naočigled svih – ocenjuje u intervjuu za Danas Ćamil Duraković, bivši načelnik opštine Srebrenica, u odgovoru na pitanje kako komentariše sve učestaliji javni govor o novim regionalnim sukobima i agresivnije ponašanje političkih elita koje takav govor inspirišu.

* Kako vidite poziciju srpskih vlasti u procesu regionalnog pomirenja i suočavanja sa prošlošću? Do sada ste imali razumevanje za određene poteze Aleksandra Vučića. Verujete li mu i pored ružne prošlosti i poteza koje čini u današnjici, a koji se nikako ne mogu odrediti kao oni koji dokazuju nameru za iskrenim suočavanjem ne samo sa sopstvenom ulogom u ratu već i države Srbije koju predstavlja?

– Mislim da ‘crvenu liniju’ tu čine lica osuđena za genocid i ratne zločine pred Haškim tribunalom i Sudom BiH. Ne vjerujem u dijalog sa njima. Za ostale, mi dobro znamo ko je slao kakve poruke i kada, ali to ne znači da se trebamo vraćati na to – u svakoj prilici. Ako bi se vraćali, sav dijalog bi bio zaustavljen.

* Milorad Dodik nedavno je dobio orden grada Srebrenice. Kako žrtve srebreničkog genocida, među kojima ste i Vi, doživljaju te paradokse političke realnosti? Pogotovo, što srpska vlast, koja ima vrlo dobre odnose sa Dodikom, sve to podržava i pozdravlja?

– Dodjele ordena, velike deklaracije i rezolucije, imenovanja ulica i škola, sve su to potezi koji ne znače ništa dobro za zajednicu, već predstavljaju čisti populizam. Sada bih ja trebao da kritikujem tu odluku, a onda Dodik i Grujičić da odgovore, i idemo u krug. Vlast u Srbiji trenutno bira politiku saradnje sa ‘izbornim pobjednicima’ u RS-u. To je realna stvar, mi moramo raditi na tome da Bošnjaci budu dijelom talasa promjene u RS-u, da naše ruke donesu neku novu šansu za ljude u ovom bh. entitetu. Zato se i bavim politikom.

* Svedoci smo i vrlo dobrog i u saglasju odnosa između predstavnika hrvatskog naroda u BiH i vlasti u Srbiji i u RS. Kako vidite ishod i motive tih odnosa?

– NJihovi interesi se u Bosni ne sudaraju. HDZ BiH želi kontrolisati donošenje svih odluka u Federaciji kroz mehanizme etničkog glasanja, koji nemaju veze sa brojem glasova koje određeni politički subjekt ostvari. HDZ BiH smatra nebitnim Hrvate u RS-u, a istovremeno blokira osiguranje zaštite prava Srba u Livanjskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu. No, ti Srbi su očigledno otpisani za Banjuluku, tako da to i nije ‘velika tema’ u diskusijama između ove dvije strane.

* Nakon hapšenja ratnog generala bošnjačkih snaga Atifa Dudakovića, objavili ste na društvenim mrežama fotografiju sa njima u smislu toga da je reč o časnom komandantu. Ko je Dudaković za Vas? Imali smo prilike da čujemo i pohvalne reči upućene njemu od strane Ratka Mladića.

– Atif Dudaković je jedan od ključnih ratnih generala Armije Bosne i Hercegovine, koji je vodio 5. korpus. Pod njegovom komandom se zapravo izgradila disciplinovana i strukturirana Armija BiH koja je oslobodila Bosansku Krajinu, barem iz moje perspektive je tako gledano. Ne smatram da trebamo udarati na Tužilaštvo i Sud BiH jer time negiramo posao urađen po pitanju utvrđivanja činjenica o genocidu u istočnoj Bosni. Međutim, ono što je u ovom slučaju problematično – Dudaković je izrazio spremnost da se odazove na svaki poziv Suda, a uhapšen je, kako bi se stvorio medijski spektakl. To mi smeta i to me vrijeđa.

* Kako vidite komentare koji govore o tome da ovakvo stanje na ivici bezbednosti i novih sukoba odgovara svim političkim elitama u regionu jer prikriva njihov koruptivni i lopovski karakter?

– Ja ću učiniti sve da budem ruka pomirenja i smirenja odnosa u regiji. Želim da Bošnjaci u RS-u imaju jednaka prava u pristupu zapošljavanju u javnom sektoru, da nam se prizna bosanski jezik i pravo na obrazovanje bez diskriminacije. Ne može RS, bez obzira što u svom imenu ima ‘Srpska’, biti prostor i entitet jednog naroda i jedne vjere. Možda neke politike to žele, ali mi to nećemo prihvatiti. U Dejtonu je potpisan nepravedan mir, ali je to naša stvarnost, mi smo se vratili. Ako smo krivi što živimo sa ‘pogrešne strane’ entitetske crte, onda je vrijeme da nam to neko kaže. Lahko ćemo se onda dalje boriti sami.

 

 

(Danas.rs)