Home Archive FOTO Potresne fotografije iz ratne Srebrenice: Preživljavanje, turniri, proizvodnja struje i kopanje...

FOTO Potresne fotografije iz ratne Srebrenice: Preživljavanje, turniri, proizvodnja struje i kopanje po deponiji

Fotografije koje su nastale u opkoljenoj Srebrenici zauvijek će ostati da svjedoče o teškom životu i patnjama podrinjskog naroda, u vremenu koje je prethodilo najvećem zločinu u Evropi poslije 2. svjetskog rata.

Fotografije su napravili holandski vojnici, a ustupio nam ih je Podrinjac Osman Avdić, koji je u srebreničkoj enklavi boravio od 1993. do 1995. godine. Avdić je rođeni Vlaseničanin, a u enklavu je sa porodicom došao kada je imao 16 godina.

-Stanovao sam u blizini tzv. baze holandskih vojnika. Daleko od stvarnosti i istine, nas stanovnika Srebrenice, u ograđenoj bazi su boravili vojnici UN-a. Ipak, ljudi su kao i mi. Brzo su se izdvojili oni koji su željeli i htjeli vidjeti i upoznati život i borbu stanovnika Srebrenice. Odvijalo je se to na tzv. druženjima s djecom između te žice, ograde… – priča nam Osman.

Razgovarao je sa holandskim vojnicima, upoznao ih. Od nekih je dobijao i odjeću, obuću, hranu…

Avdić govori o fotografijama iz Srebrenice i objašnjava gdje su nastale i pod kojim okolnostima.

PREDMETI OD DRVETA: Na nekim fotografijama su predmeti pravljeni od drveta. Tu su muštikle, kutije za duhan, minijaturne tambure i slično. To su sve ljudi pravili ručno i poklanjali ili prodavali holandskim vojnicima za kafu, šećer, duhan, cigarete ili obuću. Danas to neki bivši vojnici čuvaju u svojim kućama. Lično sam se u to uvjerio, kada sam stupio u kontakt sa jednim od vojnika prije nekoliko godina. Razgovarali smo pute Skypea, te u njegovom dnevnom boravku stoje ovi predmeti.
Lično sam poklonio nekoliko takvih suvenira, da bih prije dvije godine kada sam stupio sa tim vojnikom u kontakt iste mi pokazao da ih još čuva kao uspomenu od mene, jer nije znao jesam li prezivio. Slike su nastale u aprilu 1994.godine.

Na jednoj od fotografija je djevojka koja je bila među vojnicima. Njeno ime je Saskia Jongma i njoj je poklonjena drvena kutija. Slika je nastala na školskom dvorištu.

PAZARNI DAN: Među fotografijama se nalaze i one nastale tokom pazarnih dana. Ljudi iz okolnih sela ili iz grada su donosili kojekakve stvari koje su željeli prodati. Bilo je puno nekih stvari o kojima si samo mogao sanjati. Jedan kilogram duhana je koštao nekoliko stotina maraka. Ljudi su donosili sve kako bi prodali i prehranili svoje porodice.

FUDBALSKI TURNIRI: Tokom proljetnih i ljetnih dana 1994. i 1995. godine, na školskom igralištu u Srebrenici su se odigravali turniri u malom fudbalu. Učestvovale su ekipe lokalnog stanovništva i vojnika UN-a. Kao što možete vidjeti turniri su bili izuzetno posjećeni.

PROIZVODNJA STRUJE: Stanovnici Srebrenice su gradili mini brane na rijeci i na taj način proizvodili struju. Nažalost, samo mali broj domaćinstava je to imao. U proljeće 1995. godine, nabujalost rijeke je bila neuobičajena prema pričama starosjedilaca, i kako se moglo i čuti u razgovorima starijih ljudi, da nagovještava nešto što bi se moglo porediti sa katastrofom. Ove fotografije su nastale u neposrednoj blizini baze UN Potočari i naselja Kazani.

PANORAMA NASELJA: S obzirom da se u enklavi nalazilo desetine hiljada ljudi, te da su kuće i stanovi bili pretrpani, odlučeno je da se izgradi novo montažno naselje. Naselje se zvalo Slapovići – Zeleni jadar, a izgrađeno je uz pomoć Švedske.

KOPANJE PO DEPONIJI: Ljudi su u enklavi jedva preživljavali. Koristili su svaku priliku da od vojnika traže pomoć u bilo čemu, a pogotovo u hrani. Da je situacija u Srebrenici bila dramatična potvrđuju i ove fotografije sa deponije. Naime, radi se o deponiji na kojoj su holanski vojnici odlagali smeće. Na fotografijama možete vidjeti podrinjce kako rove po deponiji, tražeći hranu.

HUMANITARNA POMOĆ: Tu su i fotografije na kojima se vide kamioni kod robne kuće u Srebrenici, za vrijeme istovara hrane. Tu je bio glavni magacin i odatle je ošlo dalje po punktovima. Za nas je bio poseban doživljaj kada stigne humanitarna pomoć, jer je rijetko stizala. Po nekada bi prošlo i dva mjeseca da stigne, a kada bi stigla, narod bi se okupio da vidi sta je stiglo.Avdić nam je ustupio i brojne druge fotografije koje svjedoče o najtežim godinama prije genocida.

(Faktor.ba)