Čuvajmo Srebrenicu

Govor Arifagića koji morate čuti: Nigdje tišina glasnije ne govori kao iznad Tomašice

Jusuf Arifagić je čovjek koji je preživio tri prijedorska logora.

Sinoć je u emisiji Senada Hadžifejzovića održao duži govor o stanju u državi.

On je kroz komentar o skandaloznim izjavama Milomira Marića oštro kritizirao vlast.

“Da je Srbija pravna država i da je zabranila negiranje genocida i ratnih zločinaca, onda sigurno ni jedan Milomir Marić ne bi imao prostora, niti bi smio da iznosi takve činjenice u javnost…

Oni koji su mu dopustili na nekakvoj zakonskoj osnovi da se može ponašati tako kako se ponaša – snose veliki dio krivice.

I nije samo Milomir Marić onaj koji širi jezik mržnje, imamo i Šešelja, imamo i mnoge Mariće, tako da Srbija mora dobro razmisliti da li je to put u budućnost”, glasila je jedna od poruka Arifagića.

Govorio je i o svojim sugrađanima koji žive van BiH.

“Ja sam danima hodao kroz Norvešku i pokušao sebe ubijediti da je to moja stvarnost, da je taj grad i posao moja budućnost. Međutim, često nisam izdržao više od 15 minuta. U mislima sam bio u Kozarcu, kroz glavu su mi prolazile slike mojih sunarodnjaka, onih istih koji su umirali na mojim rukama u logorima..”, rekao je Arifagić.

Kaže da je definisao svoje stanje kao “ja ovdje nisam, a tamo me nema”, te se odlučio za povratak u svoju domovinu.

“Ništa plemenitije i svetije Senade, ni ti ni ja, i svaki roditelj ne možemo ostaviti u naslijeđe, osim trajnog mira”, poručio je Arifagić

Govorio je i o Srebrenici.

“Kakav je ljudski um koji može stati iznad srebreničke istine i pričati jezikom mržnje?.. Nigdje tišina glasnije ne govori kao na ivici masove grobnice Tomašica. Imaš osjećaj da svi ljudi koji su bili zakopani – govore”, rekao je Arifagić

Zatim je nastavio govoriti o slikama iz logora.

“Ta slika o kojoj govorim, ona svaki dan živi u meni, s njom legnem i s njom se probudim. Nekad po cijelu noć pričam sa onima koji su otišli Allahu na istinu i ne bojim ih se. Probudim se ujutru, možda iscrpljen, ali stanem pred svoju kompaniju, radnike,… Vidim da se sunce rađa, dolazi nekakav novi život, da postoji taj nekakav božiji dar, da sam preživio i da mogu pričati istinu”, rekao je Arifagić.