Čuvajmo Srebrenicu

Ispovijesti poznatih sportaša preživjelih pokolj i pakao u Srebrenici

U julu 1995., kada su srpske snage počinile genocid u “zaštićenoj zoni UN-a”, bili su djeca u Srebrenici. Za razliku od 8.372 Bošnjaka, oni su na sreću preživjeli najveći masakr u Europi nakon Drugog svjetskog rata.

“To je užas. Poruci vezanoj za Srebrenicu ‘da vidiš, da pamtiš, da znaš’, dodao bih i nikome se ne ponovilo”, rekao je za agenciju Anadolija (AA) Hamza Alić, bivši dvoranski viceprvak Europe u bacanju kugle.

Tada je Hamza imao 15 godina. Sjeća se stradanja i genocida.

“Srebrenica je pala 11. srpnja, a moje selo Krušev Do držalo se još nekoliko dana… Dolazili izmučeni, gladni, izranjavani ljudi. Nismo znali da su u tijeku masovna ubojstva i da se vrši genocid nad Bošnjacima. Onda je i Krušev Do pao…  Mogao sam u autobus sa ženama i djecom, ali je sreća što nisam bio s njima, nego sam s ocem i braćom otišao u proboj k slobodnoj teritoriji. Brojni mladići mojih godina bili su izvedeni iz autobusa i srpski vojnici su ih ubili”, prisjeća se Alić.

S ocem i braćom najprije se uputio na planinu Radavu, lutali su, skrivali se, išli sve dalje. Preživio je tri zasjede i brojne napade. Mnogi su poginuli. Hamza, njegov otac i još dvojica prve su osobe koje su se iz sela Krušev Do domogle slobodne teritorije.

“Nismo imali šta jesti. Rođak je ponio nešto hrane što smo imali. To je nekih 300 grama šećera. Davao nam ga je na dlan i mi smo lizali. Nalazili smo i nezrelo voće. Vodu nismo pili pet dana. Znali smo prijeći rijeku ili potok, ali od straha da ne pucaju po nama nismo pili”, priča Alić i dodaje:

“Onda smo vidjeli naše. Nismo znali za minsko polje. Trčali smo k našim položajima i uspjeli uskočiti u tranše Armije RBiH. Osjećaj biti na slobodi je kao ponovo se roditi”.

Snagu da se nakon svega bavi sportom Hamza je pronašao u vjeri.

“Božja volja je što smo preživjeli. Božja volja je i što sam se počeo baviti sportom. Sve svoje uspjehe uvijek posvetim svojoj zemlji, svom narodu i svojoj Srebrenici”, kaže Alić.

“U srpnju 1995. kada je pala Srebrenica, majka, brat i ja smo utrpani u jedan od autobusa s kojim smo odvezeni do slobodne teritorije BiH. Otac je prije pada Srebrenice bio ranjen i helikopterom su ga prebacili na liječenje u Tuzlu. Imali smo sreću preživjeti genocid”, kaže vezni nogometaš Ujpesta Asmir Suljić, koji je tada imao četiri godine.

Suljić otkriva kako najmanje tri puta godišnje odlazi u Srebrenicu i da svaki puta posjeti Memorijalni centar u Potočarima.

Blizu sela Krušev Do i sela Luke, dva dana nakon pada Srebrenice, 13. srpnja u šumi je rođen jedan od najvećih košarkaških talenata Europe Emir Sulejmanović. U zbjeg iz Srebrenice njegova majka Vahdeta, trudna je krenula s dvogodišnjim sinom. Porodila se u očajnim uvjetima. Emirov otac Nedžad, koji je bio 40 kilometara daleko, dobio je dozvolu napustiti liniju obrane kako bi vidio sina Emira. Obitelj se okupila u Finskoj, ali je 2000. godine Emirova majka umrla u tridesetoj godini.

Ferid Berbić, bivši nogometaš Drine iz Zvornika i tuzlanske Slobode, sa 16 godina bio je zatočen u zloglasnom logoru Sušica kod Vlasenice. Pušten je na slobodu s bolesnom majkom o kojoj se brinuo. S njom je došao do Kladnja, a otac i braća su ostali u logoru. Odigrao je jednu utakmicu za mladu reprezentaciju BiH protiv Grčke, a onda se teško ozlijedio što ga je spriječilo da napravi zapaženiju karijeru. Danas živi i radi u Belgiji.

Nekadašnji atletičar Jasmin Salihović još 1992. godine morao je napustiti Skelane, u blizini Srebrenice, koje je među prvima napadnuto iz Srbije. Izbjegao je s obitelji u Makedoniju, odakle su se 1993. godine vratili u ratnu Tuzlu. Predstavljao je BiH na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine u trci na 800 metara. Danas je oženjen bivšom atletičarkom Merisom Hadžić.

Prvotimac njemačkog Stuttgarta i reprezentativac BiH Vedad Ibišević , sa svojim najbližima 1992. godine bio je primoran napustiti rodnu Vlasenicu i prebjeći u Tuzlu. Počeo je igrati u Zmaju od Bosne, te do danas, preko Švicarske, SAD, Francuske i Njemačke stekao svjetsku slavu. I Samir Muratović, bivši reprezentativac BiH morao je u izbjeglištvo. Do rata živio je u Podrinju, gdje su srpske vojne i paravojne formacije počinile najstravičnije zločine. Inače je iz Snagova u kojem je pronađena jedna od najvećih masovnih grobnica žrtava genocida.

Pratite ZASREBRENICU.ba na Facebooku