Kako žive povratnici u selu Sućeska kod Srebrenice: Nekima vrijedne donacije, a nekima ni vreća brašna

Muhamed Bektić među prvim je povratnicima u selo Bektići, u Mjesnoj zajednici Sućeska kod Srebrenice. Bilo je to prije 18 godina. Vratio se, kao i mnogi drugi, na ruševine svog doma. I polako, ciglu po ciglu, sagradio je kuću, pomoćne objekte. Zaposlio se u Šumsko gazdinstvo u Srebrenici.

 

 

Uništen put

Reporteri „Dnevnog avaza“ posjetili su ovo mjesto. U sumrak zatječemo Muhameda i njegovu suprugu u štali kako poje stoku. Imaju dvije krave i tele.

– Povratak od početka nije bio kako treba. Ljudi su se vraćali na svoju ruku i odgovornost, ubjeđivali su nas da se trebamo vratiti na svoja ognjišta, što smo i učinili. I onda kada smo se vratili, belaj. Jedan za drugim – priča Bektić.

Prvo su, kaže, čekali asfalt. Pa je put napokon urađen.

– A eto, vidjeli ste kako danas izgleda taj put. Izrovan, klizište ovdje, klizište ondje, asfalt ispucao, voda izrovila. Niko to ne sanira godinama – priča Bektić dok lampom osvjetljava stoku.

Kaže da mu je pun kufer priča kako su povratnicima urađeni putevi, malo rasvjete i kako političari smatraju da su s time završili sve njihove probleme.

– U stvarnosti to mnogo drugačije izgleda. Ja sam ogorčen na činjenicu da su pojedinci dobivali više donacija u materijalu, mašinama. Ima ljudi dobiju mašine i prodaju ih za mjesec-dva. Ja imam zemlje, ali nema to ko obrađivati, sam ne mogu stići. Neki su to sve dobili, a neko ni vreću brašna – dodaje on.

Muhamed naglašava da se klonio politike, jer „političari samo zavađaju narod“ i još kaže da bi „volio da su se te donacije malo temeljitije pratile“.

Zasukati rukave

Prije Bektića, sreli smo Mušku Halilović. Ova vrijedna žena nam je u tri minute, obojena optimizmom, snagom, hrabrošću i voljom za životom, ispričala kako ne treba sjediti skrštenih ruku i čekati da „nebo padne u baru“.

– Ljudi moraju zasukati rukave i raditi! Ja ljeti berem žaru, zaradim po hiljadu maraka. Berem gljive, šumske plodove, prodajem, imam i stoke. Bila sam ja i u Švicarskoj i vidjela svijeta, ni tamo nema para na grani. I tamo ljudi spavaju i rade i jedva čekaju da se vrate kući – kaže Halilović.

(E.Trako/Avaz.ba)

Komentari su zatvoreni