Čuvajmo Srebrenicu

Kao da je jedanaesti juli došao ranije

Hiljade poruka. Kao da svako na svijetu ima nešto novo kazati o genocidu, masovnim grobnicama i koncentracionim logorima, ostalim iza osnivača i političkog lidera paradržave RS i prekodrinske filijale tadašnjeg režima u Beogradu.

Živimo u svijetu i vremenu gdje informacije tako brzo teku, gdje je ‘ciklus vijesti’ sve kraći, da će ovo do sutrašnjeg dana biti ‘stara vijest’ o kojoj je sve već odavno rečeno.

Od trenutka presude gledam kako na desku vijesti iskaču saopštenja političkih stranaka, koje daju svoj maksimum da pokažu da su dala najžešću ocjenu, kopajući po mraku za objavama i odobravanjima.

Radovan Karadžić je osuđen. Završava se dugi posao slaganja osnovnih činjenica, odnosa odgovornosti i pravde, historijske i pravne istine. Na tom putu je mnogo nepravde, ali ne možemo istinu prihvatati ‘pomalo’. Nju uzimamo u cjelini, sa elementima svega onoga utvrđenog pred MKSJ, MSP i Sudom BiH. Od te istine ne očekujemo da donese neku posljedicu za političke i vojne organizacije koje stoje iza genocida, a kamoli za institucije nastale na istom.

U odnosima kakvi jesu, ne očekujemo ni da promijeni nešto u glavama ljudi koji su večeras po svoju dozu ‘perspektive’ otišli prebacivanjem na kanal RTRS-a.

U odnosima kakvi su danas, gledamo kako lideri u Hrvatskoj mešetare presudom Karadžiću, kao medijskim trikom da se skrene pažnja sa skanadloznog ponašanja SOA-e i njihovog uplitanja u unutrašnje odnose BiH. U odnosima kakvi su danas, gledamo kako opozicija u Srbiji pokazuje svoje najgore lice i veliča Karadžića i Mladića.

Malo kome je stalo do porodica, do onih koji su preživjeli, do onih kojih više nema. Fotografije uplakanih majki i sestara danas su samo šansa za ‘klik’. U sumraku vrijednosti, kratkog pamćenja i tankih ‘radnih navika’ da se pitanjem genocida bavimo svakog dana, vijesti iz Haga tek malo ‘poremete’ kalendar.

Kao da je jedanaesti juli došao ranije. I kao da je isto tako – vrlo brzo prošao, baš kao što prođe i onda kada stigne na vrijeme.

Ubijenim u genocidu neka je vječni rahmet, njihovim najbližim neka ova presuda donese barem komadić pravde, a na nama je da se borimo i da nikada ne odustajemo. Zaista, smijeh naše djece biće naša najveća osveta.

(Vijesti.ba)

Loading..