Mladićevi zločini u Kotor-Varoši: “Moj sin sada trenira fudbal na igralištu gdje mu je dedo ubijen na pravdi Boga”

I 22 godine od završetka agresije na našu zemlju traga se za velikim brojem nevino ubijenih Bošnjaka na području Vlasenice, Kotor – Varoši, Prijedora, Foče, Sanskog Mosta, Ključa, upravo onih općina za koje zločinac Ratko Mladić nije u Hagu osuđen za genocid. Miralem Avdić iz Kotor -Varoši je potresen zbog toga, otvorene su mu ratne rane.

 

 

Te 1992. godine 25. juna, kao jedanaestogodišnji dječak, gledao je kako mu četnici sa kućnog praga odvode oca, a zatim ga strijeljaju na sportskom igralištu u Kotor – Varoši.

– Tog dana oca su mi ubili na pravdi Boga, ali i mnogo drugih ljudi. Nikada neću zaboraviti to junsko jutro. Noć prije smo čuli da su vojnici upali u Kotor, naše gradsko naselje i u noći su odjekivali pucnji. Sjećam se plavog transportera. Prespavali smo u kući i ujutro odjednom se čula neka zbrka, kuršlus, moja nena, očeva majka je ulatjela u kuću i rekla ocu da bježi. On nije htio i onda su došli uniformisani ljudi, otac je obukao jaknu, obuo cipele, i tada sam ga posljednji put vidio živog. Odveli su ga do obližnjeg sportskog igrališta i strijeljali – priča nam veoma potresen Avdić.

Kaže da su nakon toga oni protjerani u šume.

 

Ljudi su odvajani, udarani kundacima

– Lutali smo po šumama, selima, tri – četiri mjeseca. I sa tog područja smo protjerani i sišli smo njima u ruke i preko razmjene su mnogi izručeni, nakon čega se otišlo kuda je ko mogao. Gledao sam svojim očima kada su ljude u Čelincu odvajali, od 15 do 60 godina, izvodili u druge autobuse, udarali kundacima. Kao pravnik vam mogu reći da se sudske presude ne komentarišu, a kao čovjek mogu reći da mi je izuzetno teško što Mladić nije osuđen za zločin genocida u Kotor – Varoši. Svima nam je žao. Vratio sam se u Kotor – Varoš i danas imam tri sina. Znate da bošnjačka djeca ovdje ne mogu učiti nastavu na bosanskom jeziku. Moj srednji sin trenira fudbal i to na onom istom igralištu gdje mu je dedo ubijen na pravdi Boga – ispričao nam je sa tugom Miralem Avdić.

Iz Kotor – Varoši za vrijeme agresije na hiljade osoba bošnjačke i hrvatske nacionalnosti je protjerano, progonjeno. Nakon progona, žrtve su hapšene i odvođene na različite lokalitete i mjesta zatvaranja gdje su mučene i zlostavljane na različite načine. Evidentirana su masovna strijeljanja zarobljenih civila.

– Postoji grupa od 160 muškaraca koji još uvijek nisu pronađeni. Bili su ukopani na lokalitetu Plitska. Potom su izmješteni sa tog lokaliteta. Ovi posmrtni ostaci su spaljeni. Pretpostavlja se da bi mogli da se nalaze na lokalitetu Kruščica ali do danas nisu pronađeni – rekla nam je Lejla Čengić, portparolka Instituta za nestale Bosne i Hercegovine.

 

Porodice zapaljene u kućama, žrtve bacane u Drinu

Govoreći o Foči, Čengić kaže da su i u ovom gradu zvjerski ubijani civili, uglavnom su paljeni u kućama, vjerskim objektima.

– Kompletne porodice su zapaljene u porodičnim kućama, u zapaljenoj džamiji su pronađeni posmrtni ostaci. Neka tijela čak nije bilo moguće identifikovati DNK analizom od spaljivanja. Zbog toga, karakteristično za Foču je mali broj pronađenih žrtava, svega 60 posto od ukupnog broja nestalih. Još uvijek 40 posto nije pronađeno. Posljednja grobnica u Foči je pronađena na lokaciji Miljevina, pet žrtava. I Višegrad se ne smije zaboraviti. I u tom gradu i u Foči su počinjeni monstruozni zločini. Nažalost brojne žrtve su bačeni u rijeku Drinu. I zbog toga do danas posmrtni ostaci mnogih nisu pronađeni – ukazala je Čengić.

Osvrnuvši se na Vlasenicu, kaže da su na tom prostoru evidentirane brojne grobnice.

– Trenutno se radi na grobnici na području Jelovačke česme. Do sada su pronađene četiri žrtve, tri kompletna i jedno nekompletno tijelo. Za sada možemo reći da je riječ o masovnoj grobnici na dubini od tri metra. Riječ je o Bošnjacima ubijenim 92′ godine na ovom području. A opet dio ove grobnice izmješten je u masovnu grobnicu Ogradice iz koje je ekshumirano 232 žrtve. Pretpostavljamo da je dio, jer su u toku jučerašnjeg dana pronađeni dokumenti na ime Muhameda Teletovića, rođenog 1961. godine, vozačka i saobraćajna, a ta osoba je već ekshumirana i identificirana iz masovne grobnice Ogradice. Tako da je moguće da je dio ove grobnice izmješten u masovnu grobnicu Ogradice koja je pronađena 2003. godine u Vlasenici – rekla nam je Čengić.

Bitno je napomenuti da je Mladiću u prvostepenoj presudi navedeno da je odgovoran za progone, masovna ubistva, prisilna iseljevanja… na području šest općina (Prijedoru, Ključu, Sanskom Mostu, Foči, Vlasenici i Kotor-Varoši), ali ne i za zločin genocida.

 

 

(Faktor.ba)

Komentari su zatvoreni