Čuvajmo Srebrenicu

Moja priča: “Da žedan ne umrem” (VIDEO)

Jasmin Čaušević se kao 13-godišnji dječak našao ispred streljačkog voda u prijedorskom selu Bišćani. Otac mu je ubijen, a on teško ranjen, od čega i danas trpi psihičke i fizičke posljedice.

 

 

 

Čaušević je živio s ocem Sadikom u Hambarinama kod Prijedora, kada je u proljeće 1992. došlo do napada na ovo selo. Njegova majka je s braćom bila na sezonskom poslu u Njemačkoj.

Nakon napada, Čaušević je s ocem otišao u obližnje selo Bišćani gdje su se krili u podrumima do sredine jula.

“Negdje oko deset sati prvi put se čula puščana paljba… Ne znam koliko je vremena prošlo, vojnici su maloj djevojčici iz komšiluka stavili nož pod vrat, tražeći da iz podruma izađu svi muškarci”, prisjetio se Čaušević.

Prema njegovim riječima, po izlasku iz podruma, vidio je puno srpskih vojnika koji su ih krenuli udarati. Prisjetio se da je njega udarao izvjesni major, koji mu se učinio iznimno velikim, s obzirom da je bio dijete.

“Major nas je tukao, a onda je Vehida gurnuo neka dva metra, repetirao pušku i pucao mu u potiljak. On je pao ispred nas, mozak je iscurio i stvorila se lokva krvi. Tad sam ja zablokirao od straha”, rekao je Čaušević.

Zatim, kako je kazao Čaušević, ljudima iz podruma je naređeno da trče na livadu na kojoj su srpski vojnici već formirali streljački vod.

“Od straha sam se bacio u travu i počeo puzati. Otac je bio nekih metar-dva ispred mene i znam da su mu posljednje riječi bile ‘sine bježi’. Čuo sam kako je njega pogodilo i on je pao, a ja sam nastavio puzati. Meci su zviždali oko mene. Tromblon sa puške je negdje blizu mene pukao i samo odjednom mrak”, opisao je Čaušević.

Prema njegovim riječima, kada je došao svijesti shvatio je da je ranjen u butnu kost i grudni koš.

“Pogledam pocijepanu majicu, iz nje vire komadi kože. Noga je bila polomljena. Ja je prebacim na jednu stranu, ona na drugu. Nekako sam se uspravio u sjedeći položaj i pokušao sam dozivati da vidim je li iko drugi ostao živ. Niko se ne javlja…”, prisjetio se Čaušević.

Tog dana, kako je rekao, vrućina je bila nesnosna, a koža na obrazima mu je ispucala od sunca.

“Dehidrirao sam i kako sam počeo kašljati, krv mi je krenula na usta. Mislio sam da su mi to zadnji trenuci i da mi je samo doći do vode – da žedan ne umrem. Uspio sam možda desetak metara da se odvučem na rukama, ali nisam imao više snage”, rekao je Čaušević.

 

(mojprijedor.com)