Čuvajmo Srebrenicu

Nakon 24 godine pronašla UN-ove vojnike koji su joj u ratu donosili slatkiše

Džed Rajt (Jed Wright), britanski vojnik koji je bio u službi Ujedinjenih naroda (UN) u BiH, prije 24 godine je djevojčici Đuldini Kurtović u Kladnju poklonio plišanog medu. Taj gest u ratnim danima, dok su se djeca po podrumima krila od granata, za Đuldinu je bio nezaboravan.

 

Igračka, koju Đuldina i danas čuva, vezala ih je za cijeli život, a u kontakt su ponovo stupili prije 17 godina. Kurtović je prošle sedmice putem Facebooka uspjela stupiti u kontakt i s Piterom Milinsom (Peter Millins) i još šestoricom vojnika koji su 1993. bili u Kladnju. O njihovom ponovnom kontaktu priču je objavio i BBC. .

Djuldina Kurtovic

Čaj i gurabije Đuldina je za „Avaz“ ispričala zašto njeno prijateljstvo sa UN-ovim vojnicima traje i trajat će, kako kaže, cijeli život.   Iako je tada imala samo 12 godina, svakog dana provedenog s Piterom i Džedom i danas se sjeća. Za nju, ali i ostalu djecu u Kladnju, oni su vječiti prijatelji. U vrijeme gladi hranili su ih, čak su im donosili i slatkiše. – Te 1993. godine, kao 12-godišnjakinja dane sam provodila s drugarima iz ulice, ali ne vani, već u mračnim skloništima. Izlazili bismo samo ako bi bilo nužno, a mi djeca maštali smo o slatkišima koje nismo vidjeli mjesecima. Tog 14. marta 1993. nama, djeci iz Srmaća, sreća je pokucala na vrata.

Dva UN-ova transportera našla su se ispred moje kuće, jer se jedan od njih slučajno pokvario. Moja mama napravila je vojnicima čaj i gurabije, a oni su bili prijatno iznenađeni. Nama su dali puno slatkiša i obećali da će doći i narednog dana – prisjeća se Kurtović. Ona i danas čuva ratne fotografije s Džedom, Piterom i drugim vojnicima. Na jednoj od njih Đuldina nosi Piterovu kapu. – Mjesecima su nam donosili slatkiše, školski materijal, učili nas engleski jezik, a mi bismo u znak zahvalnosti njima poklanjali crteže. Govorili su nam da će mir uskoro doći i da se ne trebamo plašiti. Tako je došao i trenutak kada su morali napustiti naš grad. Bili smo tužni i plakali smo. Ali, u našim srcima ostala su urezana sjećanja na njih – priča ona. Rat se završio, godine su prolazile, a onda je 2000. godine Đuldina dobila poziv iz Ambasade Velike Britanije u BiH..

Jake emocije – Putem Ambasade tražio me Džed Rajt, a ubrzo je stiglo i njegovo pismo. Plakala sam od radosti. Nisu nas zaboravili. Od tog dana uslijedila su brojna pisma, a onda i moje posjete Džedu i njegovoj porodici u Sjevernu Irsku. Džed je potom s porodicom posjetio Kladanj. Čak je prikupio i donaciju za srednju školu u Kladnju. I danas imam medvjedića kojeg mi je poklonio.

On predstavlja moje sretno djetinjstvo u mračnom periodu – navodi Kurtović. Njenoj radosti nije bilo kraja kada je prošle sedmice na Facebooku pronašla i ostale vojnike. – To povezivanje ponovo je izazvalo jake emocije kod mene i želju da održavamo kontakt. Piter Milins odlučio je ovu lijepu vijest podijeliti za BBC, i oni su napravili priču o nama – govori s oduševljenjem Đuldina i dodaje kako je ovo još jedan dokaz da prava prijateljstva ne poznaju granice..

Avaz.ba

Pratite ZASREBRENICU.ba na Facebooku