Čuvajmo Srebrenicu

NEKADAŠNJA SREBRENICA – najbogatije rudište srebra u Evropi!

Geološka istraživanja su pokazala da region današnje Srebrenice predstavlja najbogatije rudište srebra u Evropi. I sami naziv Srebrenice to pokazuje. Ovdje se rudarilo već u prethistorijsko doba. Rimljani su proširili eksploataciju srebra, olova i drugih ruda u tolikoj mjeri da su u nedalekoj Gradini, podigli najveći rudarski grad u Rimskom carstvu, koji je svojevremeno Zemaljski muzej u cijelosti otkopao.

 

 

Eksploatacija rudnog blaga Srebrenice je nastavljena i u srednjem vijeku od strane bosanskih vladara, u tolikim razmjerama da su ga u jadranske luke dopremale karavane od po 400 konja, a samo jedan tovar je težio i do 120 kg. Iz jadranskih luka se izvozio diljem Mediterana i prodavao od Maroka do Bejruta, i od Venecije do Engleske.

O razmjerama izvoza ovog metala govori podatak iz 1413. g. kad ga je izvezeno 86.000 kg, što iznosi 30 tona, a potom u dva navrata po 120.000 kg, što po današjej mjeri iznosi 11,5 tona. Za pojedine pošiljke koje su prodavane u Veneciji dobijalo se i do 100.000 dukata. Nije čudo da je kralj Tvrtko kupovao dijamante koje je plaćao po 16.000 dukata, a kralj Tomaš je na ime mirovnog ugovora isplatio sultamu Mehmedu II 160.000 dukata. Samo je tamošnja carina godišnje donosila 30.000 dukata.

Na toliko bogatstvo Bosne bacila je oko i onovremena Srbija. Kad su Srbi 1411. godine upali u Srebrenicu prvo su je opljačkali, a onda spalili. Koliko je srpska strana bila uporna da je trajno prisvoje govori podatak da su je u nekoliko godina Srbi osvajali a Bosanci povraćali čak devet puta.

Kako je Srebrenica izgledala u srednjem vijeku? Izgledala je ljepše nego mnogi onovremeni evropski gradovi. Dovoljno je reči da je imala organiziranu zdravstvenu zaštitu. Arhivska građa spominje liječnike i vidare. Postojala je bolnica za gubavce. Bogatiji ljudi su oporučno ostavljali kuće za zbrinjavanje siromašnih. Među brojnim dućanima prodavale su se knjige, mastila za pisanje, svila, brokat i druga skupocijena roba. I kulturni život j bio na visini. Spominju se glumci, svirači itd.

Za Srebrenicu se veže u Evropi najstariji poznati gradski propis o zaštiti ljudske okolice. Naime, kako je u Srebrenici i u okolici bilo puno talioničarskih peći iz kojih je stalno dimilo i zagađivalo zrak građani su se pobunili. Tvrdili su da je to uzrok smrti mnogih ljudi i od vlasti su tražili da se peći izmjeste, u čemu su jspjeli.

Zapisi govore da je u gradu postojala i kanalizacija. S obje strane ulice bili su kanali prekrivei pločama. Daj Bože mira i sloge, potencijal Srebrenice je toliki da bi za kratko vrijeme bila još ljepša i bogatija nego je bila.

 

 

Autor: prof. Enver Imamović
miruhbosne.com