Čuvajmo Srebrenicu

Nena Hata iz Srebrenice svašta je u životu predeverala: Želim da me pamte po mojoj djeci

Najgore je kad roditelj dočeka smrt svog djeteta. Ja sam to prvo osjetila kad je umro Ekrem, a bio je dijete, kaže 80-godišnja nena Hata.

Svaki čovjek iz Srebrenice je priča za sebe. Teške životne priče na koje rijetko ko može ostati ravnodušan. Životni put nene Hate je sve samo ne lahak.

Hata Mehmedović rođena je 1936. godine u srebreničkom selu Podosoje u porodici Džananović. U selu Podosoje je rođeno niz istaknutih Srebreničana, između ostalih, i veliki islamski učenjak i nekadašnji dekan Fakulteta Islamskih nauka Ibrahim Džananović, na što je ponosna i nena Hata.

Nena Hata je tokom svojih 80 godina života zapamtila mnogo toga, i dobrog i lošeg, preživjela dva rata. Ipak, nena kaže da se nada da će ostati zapamćena po tome što je rodila 12 djece i sada ima 22 unučadi i 11 praunučadi. Uz svojih 12 odgojila je još četvero djece od svog drugog muža Nazifa.

– Najgore je kad roditelj dočeka smrt svog djeteta. Ja sam to prvo osjetila kad je umro Ekrem, a bio je dijete. Kad smo prešli iz Srebrenice, Feridu je udario voz, a imala je samo 25 godina. Poslije nje i Nezira, ona je jadna umrla od tuge za sinovima. Imala dvojicu, nisu došli preko šume. I prije četiri godine poginuo i moj Halil u saobraćajnoj nesreći. Svašta se predevera u životu – govori nena Hata.

Kaže nam da je preživjela dva rata.

– Pamtim i onaj i ovaj zadnji. Bogami je ovaj daleko gori bio nego Drugi svjetski rat. U ovom nije bilo milosti. Ko nije doživio rat, teško da će shvatiti. Odmah na početku je kuća zapaljena, živjeli smo u šumi, moj Nazif je umro 1993. godine. Da makar ne strada onoliki narod. Moja dva brata Meho i Šahin su ubijena i nikad nisu njihove kosti nađene. Teške godine i ne ponovile se nikom – kaže nena Hata.

Nakon pada i genocida u Srebrenici nena Hata se sa sinovima smjestila u Vozući, gdje i danas živi sa sinom i snahom. Njena djeca su se razišla po svijetu i dođu ponekad.

– Voljela bih ja da su oni blizu i da stalno dolaze, ali daleko su. Zovu stalno, dođu kad mogu. Daleko je i Evropa i Amerika. Nisam ja sama. Hvala Bogu i zdravlje još služi, može se svašta uraditi – kaže nena Hata, koju devetogodišnja unuka Elmina najviše obilazi.

Izvor Faktor.ba