Čuvajmo Srebrenicu

NESTALA U POTOČARIMA: Fotografije dokazuju da je Selma preživjela gen*ocid, a onda joj se izgubio trag: “Dok smo živi, tražit ćemo je”

Selmu Musić, djevojčicu koja je nestala u julu 1995. godine u Potočarima, roditelji Alija i Salim, te sestra i dva brata ne prestaju tražiti sve ove godine.

Nadu, kako kažu, nikada nisu izgubili, a novi tragovi, tačnije fotografije do kojih su došli prije nekoliko dana, ulili su im još više vjere da će uskoro pronaći svoju Selmu.

Sa tugom i boli sjećaju se dana kada je Selma nestala.

– Kada je padala Srebrenica, bili smo u selu i mi smo krenuli prema Potočarima. Tu su se odvojili muškarci, žene i djeca. Ja sam išao preko šume a moja supruga Alija sa četvero djece je došla u Potočare sa mojom majkom i ocem – priča za Faktor Salim Musić.

Kaže kako je Alija dojila najmlađeg, šestomjesečnog sina, te da se u jednom momentu okrenula i vidjela da Selme nema.

– Ustali su da je traže, moja supruga, njena i moja familija. Tražili su je cijeli dan. Bio je tu i Ratko Mladić. Ona mu je prišla i uhvatila ga za ruku i rekla da joj nema djeteta. On joj je opsovao majku i rekao da se skloni sa ostalim ženama, a da će se dijete već naći. Kada su prebačeni u Kladanj, komšija Suljo Begović je prijavio nestanak curice. A Alija je sa djecom otišla dalje, u Dubrave. Izašao sam na slobodnu teritoriju u Nezuk, pa sam po informacijama gdje bi mogli biti došao u Gnojnicu – prisjeća se Salim.

Supruga mu je ispričala šta se desilo, ali Selmi nije bilo ni traga.

– Prijavili smo njen nestanak i u Crveni krst, dolazili su kod nas uzimali DNK za analize ukoliko bi se pronašlo njeno tijelo ili ukoliko je pronađu negdje živu. Nikada nisam dobio nikakvu povratnu informaciju. Kad god bih čuo da negdje ima neka Selma ili neka djevojčica koja je sama, bez roditelja, ja sam išao da se raspitam. Jedne prilike su mi rekli da ima neka škola, kao neki dom u kojem ima djevojčica bez roditelja Selma. Ja sam došao i žena mi kaže ima jedna Selma. Kada mi ju je povela u susret, vidio sam da to nije moje dijete. Između ostalog, moja Selma je imala plavu kosu a ova djevojčica bila je crnokosa – kaže Selmin otac.

Ženi, uposlenici, koja mu je dovela tu djevojčicu kazao je da bi on uzeo i tu djevojčicu i da bi je hranio i odgajao kao svoje dijete.

– Rekao sam da ću je gledati kao svoje dijete, ukoliko bi neko došao po nju ja bih je dao, ali mi to nisu dozvolili – kaže.

Salim kaže da je Selma još kao beba imala poteškoće sa motorikom, lijeva strana tijela joj je bila usporena, lijeva ruka blago savijena a lijevu nogu je teže pomjerala i po tome bi se, kaže, lahko mogla prepoznati.

Nakon više od 20 godina porodica pronašla Selminu fotografiju

Godine prolaze, a danas bi Selma mogla imati 32 godine.

– Svaki poziv i svaka informacija je bila nova nada, to su teški i mučni trenuci i danas je tako. Teško mi je o ovome i pričati. Međutim, kada smo prije nekoliko dana pronašli ovu fotografiju naše Selme na slobodnoj teritoriji u Kladnju mi smo dobili još više snage da je tražimo. Na fotografiji je Selma, u istoj odjeći i žutim čizmicama u kojima je bila i kada je nestala – priča za Faktor otac.

Nakon toga sasvim slučajno porodica je vidjela i drugu fotografiju na kojoj se vidi Selma kako prima vakcinu u jednom humanitarnom kampu nadomak Tuzle.

Druga fotografija koja je porodici ulila nadu da je Selma živa Foto: Printscreen Facebook

Grupa na Facebooku koju je napravio Selmin brat Alen prije deset godina postala je još aktivnija nakon što su njeni članovi vidjeli Selmine fotografije koje dokazuju da je živa, tačnije da je prešla na sigurnu teritoriju iz Potočara.

Alen nakon ovih fotografija traga za ljudima koje su također sa Selmom na fotografiji i nastoji s njima stupiti u kontakt kako bi im dali makar naznake gdje je djevojčica mogla otići nakon toga.

– Svakodnevno dobijam nove poruke, javljaju mi se osobe koje su prepoznale članove svoje porodice ili svoje komšije i poznanike na fotografiji na kojoj je i Selma. Ja zajedno sa svojom porodicom i našim prijateljima svaku informaciju provjeravam. Stalno smo u potrazi, u iščekivanju da će se nešto desiti što bi nas dovelo do Selme. Od nestanka do danas, svaki dan za nas je mučenje, nadamo se i čekamo, ali ne skrštenih ruku – kaže Alen.

Selmin otac Salim kaže kako on od potrage za Selmom nikad neće odustati.

– Dok sam živ tražit ću je. Šta god da saznam, da li je živa ili mrtva ja hoću dokaz – ističe Salim.

(Index.ba)