Čuvajmo Srebrenicu

Ni Bakirova, ni Mladenova, ni Draganova…

Pedeset članova političke, pravne i akademske zajednice jednoglasno je odlučilo – država Bosna i Hercegovina ide u proces revizije presude kojom je prije 10 godina Međunarodni sud pravde u Hagu osudio Srbiju zbog kršenja Konvencije o genocidu, piše Patria.

Vrhunski ekspertni tim na čijem je čelu bivši američki ambasador za ratne zločine Dejvid Šefer predočio je na savjetovanju u sarajevskoj Vijećnici valjanu argumentaciju i dao eksplicitna pojašnjenja, nakon čega je donesen zaključak da član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, zakonski jedini nadležan, naredne sedmice potpiše aplikaciju za reviziju presude.

Nije trebalo dugo čekati da se oglasi Dodik, Vukota, Mladen jedan, pa Mladen drugi. Indikativno je da žešće prijetnje Izetbegoviću stižu iz njegove Banja Luke, dok iz susjednog Beograda premijer Vučić upućuje pravu državničku izjavu pomirljivim tonovima, bez imalo populističke histerije.

Znao je srbijanski premijer da će do ovoga doći što je indirektno i najavio prije mjesec dana kada je u posjeti Beogradu boravio premijer Zvizdić.

Isto kao što zna da za Srbiju koju vodi ka Evropskoj uniji nema sigurnije i svjetlije budućnosti ako jednom zauvijek ne okrene leđa krvavom Miloševićevom režimu, koji je nanio jada cijelom Balkanu. Gubitnik zbog Miloševićevog krvavog pira nije samo BiH, ili Hrvatska, ili Kosovo. Gubitnik je i sama Srbija.

Brojni su skeptici i među Bošnjacima, koji smatraju da nije trebalo ići u ovu, kako su je nazvali političku avanturu. Smatraju da se u proteklih 10 godina nije pojavio nijedan čvrst dokaz kojim će pred međunarodnim sudijama biti dokazano da je Srbija odgovorna, ne samo za nesprječavanje genocida, već i za njegovo organizovanje i provođenje.

Ovu bitku za pravdu vide kao izgubljenu i prije li nego je i ozvaničena potpisom. Većina onih koji ovako govore nalaze se u grupi zvanoj povrijeđena sujeta jer ih niko nije informisao šta se to radilo proteklih godina, niti ih je zvao da se pridruže ekspertnom timu. No, njihov pesimizam i eho povrijeđenih sujeta žrtve ne čuju, niti dozvoljavaju da dopre do njih. Čekanje na istinu i pravdu nije ih umorilo. Naprotiv.

Ogromno je političko breme na Izetbegovićevim leđima, iako nije sam donio odluku o reviziji, već uz saglasnost i podršku 50 osoba. Valjat će mu sada pokazati da li je zaista dorastao političkom fajtu koji će uslijediti zbog najava političara iz RS da će blokirati rad institucija BiH, te da je ovim zapečatio svoju političku karijeru.

Saopštavanje odluke da se ide u reviziju presude, u posljednjih dvije decenije bio je jedan od možda najozbiljnijih državničkih i liderskih poteza na bh. političkoj sceni o političkom, pravnom i moralnom pitanju – pitanju pravde za žrtve. Golem je to korak, posebno za samog Izetbegovića, koji šta god da je odlučio bio bi kriv.

Povratka više nema, ma šta odlučio Međunarodni sud pravde o zahtjevu za reviziju ili u samom procesu. Sada treba pustiti ekspertni tim bez dodatnih političkih i medijskih pritisaka da radi svoj posao.

Da je kojim slučajem Izetbegović izašao pred TV kamere i rekao da se ne ide u reviziju presude, pitale bi ga preživjele žrtve Miloševićevog režima, pitali bi ga nijemi svjedoci genocida u Srebrenici, Bratuncu, Prijedoru, Zvorniku, Ključu, Foči, Sanskom Mostu pitali bi ga pobijeni i protjerani Hrvati.. zašto ih, po kojoj cijeni i kome prodaje, kada je to već učinio Čović.

Njih ne zanima politika. Ne zanima ih ni Bakir, ni Dragan, ni Mladen, ni Aleksandar…

 

NAP.ba