Čuvajmo Srebrenicu

Nurija Porobić: “Rad sa djecom najbolji je posao u mojoj karijeri”

Skoro pa svakodnevno, osim u slučaju kiše ili nekih drugih vremenskih nepogoda, na šetalištu Guber možete sresti Nuriju Porobića, koji svoje penzionerske dane provodi u šetnji niz Guber.

Penziju je stekao radeći kao nastavnik u osnovnim i kao profesor u srednjim školama, a pored toga duži niz godina radio je u Opštini Srebrenica i Opštini Tuzla na različitim funkcijama.

„Rođen sam u selu Urisići 1943. godine. U Bijeljini sam završio učiteljsku, a nakon nje i poljoprivrednu školu 1963. godine. Kada sam završavao osnovnu, u Srebrenici nije postojala srednja škola da bih ovdje mogao nastaviti svoje obrazovanje“, kaže Porobić, koji će kasnije završiti višu školu i fakultet.

Tokom svog učiteljskog rada, Nurija je promijenio nekoliko osnovnih škola. Prvo je radio u školi u selu Brežani, gdje je imao 120 učenika u dva kombinovana odjeljenja, kasnije će predavati u školi u Poznanovićima, pa u školi u Močevićima, a najduže će se zadržati u osnovnoj školi u Osmačama gdje je predavao 8 godina.

„Zbog diploma koje sam stekao, pozvali su me da radim kao pomoćnik načelnika za kooperativne poslove u Teritorijalnoj odbrani opštine Srebrenica, tu sam ostao 6 godina, a poslije su me rasporedili kao zamjenika komandira milicije“, kaže Porobić.

Kaže i da su mu nudili poziciju komandira milicije koju je odbio jer nije htio da se zamjeri sa ljudima.

Po početku rata, Nurija iz Srebrenice odlazi u Tuzlu, u kojoj će nastaviti sa prosvjetnom djelatnošću. Radio je u gimnaziji „Meša Selimović“, u kojoj je imao dva profesorska mjesta. Iz ove škole Nurija odlazi u Vladu Tuzlanskog kantona, gdje je obavljao dužnosti u stručnoj službi ove institucije.

„U Tuzli sam radio i kao načelnik Štaba civilne zaštite TK, a onda kao profesor u učiteljskoj školi, rudarskoj, građevinskoj i kao profesor u ‘Behram-begovoj medresi’ u Tuzli. Sa ponosom mogu da kažem da u svojoj profesorskoj i učiteljskoj karijeri nisam oborio niti jednog učenika“, kaže Nurija kojeg njegovi nekadašnji učenici i danas posjećuju i pitaju za savjete.

Među njegovom nekadašnjim učenicima danas ima mnogo arhitekata, doktora, inženjera i djelatnika u različitim profesijama. Među učenicima kojima je bio učitelj u Osmačama danas su dvojica doktori nauka, doktor tehničkih nauka Sead Ćatić i doktor islamskih nauka Aziz Hasanović.

Jedan od Nurijinih učenika u „Behram-begovoj medresi“ je i današnji srebrenički glavni imam Damir ef. Peštalić.

Za svoj doprinos u radu Službe civilne zaštite TK Nurija je i dobitnik Zlatne značke komande Civilne zaštite BiH kao jedan od najuspješnijih načelnika Civilne zaštite u BiH.

„U penziji sam od 2007. godine i tad sam se vratio u Srebrenicu. Supruga mi je umrla prije 9 godina, a sa njom imam dvoje djece. Kćerka je završila njemački jezik u Minhenu i pravo u Sarajevu, a sin je nedavno završio pravo u Srebrenici“, dodao je Nurija.

Iako je u životu obavljao mnoge dužnosti i radio na različitim poslovima, rad sa djecom bio je nešto najbolje za njega jer su, kako kaže, djeca iskrena i ono što misle to i kažu. Odrasli nisu baš takvi.

 

esrebrenica