Čuvajmo Srebrenicu

Obilježena 29. godišnjica početka stradanja Bošnjaka Skeljanskog kraja

8. MAJ 1992. GODINE – POČETAK ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA SKELANA I OKOLNIH SELA

Skelani su do agresije 1992. godine bili najmnogoljudnija mjesna zajednica opštine Srebrenica. U okolini Skelana su postojale četiri džamije, odnosno četiri džemata, Daljegošta, Dobrak, Liješće i Peći.

Sve ono što se dešavalo prije 8.maja 1992.godine nije izgledalo dobro za Bošnjake ovog kraja. Već 22. marta 1992. godine mimo volje bošnjačkog naroda proglašena je tzv. “ srpska opština Skelani “, a sredinom aprila nasilno zauzeta stanica milicije u Skelanima. 14. aprila zauzeta je područna škola na Jezeru. U skelanskom kraju stanje išćekivanja nadolazećeg zla kulminiralo je 7. maja u večernjim satima kada su na mostu zarobljeni mladići iz Dobraka. Sutradan 8. maja u popodnevnim satima započeo je krvavi pir nad nedužnim Bošnjacima.

Prva žrtva Skelana bio je Mehanović Dževad, koji je zarobljen i nakon toga likvidiran na obali rijeke Drine stotinjak metara nizvodno od mosta.

8. maja u središtu Skelana, kod zgrade Osnovne škole ubijeno je 10 muških osoba, Mehića, Čokerovića, Mustafića i Beharića. Kuće su spaljene a žene i djeca provedeni u zgradu milicije, sutradan su upućeni preko mosta u Srbiju. Posmrtni ostaci ubijenih muškaraca nađeni su nakon agresije u jami za kreč, blizu škole.

Istog dana, nešto ranije u Rešagićima spaljene su kuće, većina zarobljena i provedena do stanice milicije a ubijeno 10 muškaraca, među kojima su dva maloljetnika. Njihova tijela još uvijek nisu pronađena. Ubijeni su kod podzida u sred sela, na oči njihovih porodica.
Ubijeni u Rešagićima su ; Junuzagić Husein, Amir i Mujo, Selimović Azem i Kemal, Mustafić Selman i Enver, Tihić Hakija i Hazim i Mehmedović Ševkija. Stanovnici Dobraka su do pred veče 8.maja napustili svoje domove sklanjajući se ispred puščanih cijevi. Sutradan 9. maja počeo je napad na Bošnjačko stanovništvo u Liješću, gdje su svirepo ubijeni Alija i Safa Ljeskovica. Istovremeno je sa nekoliko projektila gađana džamija u Daljegošti. U narednim danima minirane su džamije u Dobraku i Liješću. Do 12. maja vatrena stihija koja uništava sve Bošnjačko pred sobom od Zgunje i Barkovića do Peći. 16. maja protjerano je svo stanovništvo Daljegošte, kuće opljačkane, spaljene, a džamija minirana. Zajedno sa njima na most su otišli i poslednji stanovnici Skelana koji su se skrivali po šumi Gradine. Od tog dana pa do kraja mjeseca maja u Hajdarevićima, zaseoku iznad Skelana zarobljeni su i ubijeni Hajdarević Osman, Sabahudin, Zehra, Sabit, Sead, Mujo i Ramahudin.

U periodu do 25. maja biće ubijeno na zvjerski način preko 50 civila iz navedenih naselja, većina do danas nije pokopana.

Poseban pečat zločinu daje veliki broj ubijenih radnika iz čitave regije Osat, koji su dolaskom na most u Skelanima likvidirani a tijela bačena u Drinu. Njihova jedina želja je bila povratak kući, svojim porodicama a jedini grijeh to što su muslimani, Bošnjaci, u svojoj vjeri i na svojoj zemlji. Samo mali broj ubijenih je pokopan, njihova tijela izbacila je Drina, jer nijedan se zločin sakriti ne može. Poslednja ubistva u Skelanima bila su početkom juna kad je ubijena skupina Bošnjaka među kojima je bilo najviše Ibrahimovića iz Skelana. Niti jedan od ubica i zločinaca nije priveden pred lice pravde, niko nije osuđen za silna ubistva i zločine niti postoji mrva saosjećanja i osjećaj krivnje, u Skelanima i danas vlada kolektivna amnezija. Zbog toga, preživjeli, potomci ubijenih treba da pričaju istinu, jer istina nema alternativu, ona će isplivati na površinu makar za stoljeće, do tad se treba boriti za nju !!

(ZASREBRENICU.ba)

Komentari su zatvoreni