Čuvajmo Srebrenicu

Od Srebrenice mnogi polako dižu ruke

Gostiju nema, turista nema, novinara nema, dijaspore nema, domaćeg stanovništva skoro da i nema

 

Hladni zimski dani posebno su osjetljivi u Srebrenici. Gostiju nema, turista nema, novinara nema, dijaspore nema, domaćeg stanovništva skoro da i nema. Tek po nekog je nužda isjerala van.

Snijeg škripi pod nogama kao da je stiropor. Hladno je i teško živjeti u samoći u Srebrenici, pogotovo majkama bez igdje ikoga. Mnoge se odluče da zimu provedu kod svojih najbližih, ako najbliže imaju, u Tuzli i Sarajevu, uz centralno grijanje i pogled kroz prozor na ljude koji žure, pa Srebrenica izgleda još napuštenija i usamljenija.

Trag ponekog auta i usitnjeno razmaknutih, bojažljivih stopala nacrtaše na putu život usamljenog grada. Tek poneko i tenegdje. Ni ptica nema da cvrkuću, niti golubova da lete. Hladno je. Minus je veliki.

I prije su minusi bili, ali uz masu ljudi na selu i u gradu niko ih nije za ozbiljno uzimao, jedni drugima su pomagali.

Sada Srebrenica sama i tišina. Mrtva tišina, osjećaj je kao da je cijeli grad Memorijalni Centar. Tužno.

Mnogi Bošnjaci u Srebrenici se pitaju, s razlogom, jesu li opet ostavljeni od svih? Jesu li ostavljeni od Međunarodne zajednice i UN-a, jesu li ostavljeni od bošnjačkih političara, jesu li ostavljenih od lokalne vlasti?

Tuga i jad slabo više koga i dotiču. Ljudi kao da su postali imuni na zločin. Kao da im je više dosta spominjanja onog što je bilo u cilju da se pravda zadovolji. Mnogi su digli ruke od Srebrenice i njene budućnosti. Srebrenica je ostavljena na milost i nemilost vremenima raznim da se njome poigraju, a Srebrenica još uvijek ima priliku da doživi sretniju i prosperitetniju budućnost.

Najgora kletva

Više ni međunarodna zajednica i UN ne gledaju Srebrenicu onim „lažnim“ očima iskrenosti. Zabavili su se o sebi. Nisu li ih stigle kletve majki, jer najgora je kletva: „Da Bog da se o sebi zabavili“.

I jesu, zbog svoje pohlepe za upravljanjem svjetskim bogatstvom, Ujedinjeni narodi i države više ne obraćaju pažnju na mjesto gdje se zbio genocid, kao što ih sada ne dotiču zločini koji se dešavaju daleko od  njihovih kuća.

Povezani članci

Gigantski državni aparat BiH, također, o Srebrenici više ne vodi računa. Srebrenica je prepuštena na milost i  nemilost vremenima teškim i pokvarenim ljudima. Naši političari, bošnjački, se zabavili o sebi i svojim stolicama, od prljavih poslova nemaju kada da gledaju na realnost.

Nije li i njih stigla kletva majki kao i međunarodnu zajednicu i UN? Kletva onoga kome učinjena nepravda brzo dospije do onoga prema kome upućena. Niko od visokorangiranih bošnjačkih političara nije posjetio Srebrenicu od zadnjih izbora, a ni prije izbora nisu voljeli doći u Srebrenicu.

A lokalni vlastodršci, njih su kletve već odavno dokrajčile, jer ni sami ne znaju gdje su i šta su, kuda idu i šta rade i šta im je cilj? I oni su se zabavili o sebi, bez da im naumpada da još uvijek Srebrenica je tu, od nje žive i od nje zavise, a ne obratno.

Tako ni međunarodna zajednica i UN, država BiH, lokalna vlast ne žele Srebrenicu kao živi grad i grad živućih ljudi, jer ovakvom politikom i ovakvim zalaganjem za par godina Srebrenica će biti pusta, a još uvijek Srebrenica ima priliku za svjetliju budućnost.

Srebrenica je i suviše važna da bi se prema njoj ovako odnosili. Srebrenica je i suviše važna da bi je prepustili mešetarima i pokvarenjacima. Srebrenica je i suviše važna da bi ostala bez budućnosti.

Mačka i miš skupa

Noćas, kada mačka i miš ščućureni jedno uz drugo preživljavaju noći i dane do nekih boljih vremena,  vakat je da i mi svi, bez obzira koliko se voljeli ili mrzili, stanemo jedni pored drugih, pogledamo jedni drugima u oči i kažemo da više se nema vremena za gubiti.

Učinimo Srebrenicu primjerom prosperiteta i pomirenja. Recimo i priznajmo istinu koja se zbila, prestanimo okretati glavu od tuđe nesreće da ne bi doživjeli svoju. Prestanimo, jer ne bi valjalo da se svi pozabavimo o sebi, i tek tada nikome neće biti dobro.

Srebrenica mora da bude simbol genocida prepoznatljiv u svijetu, za to Bošnjaci i njihovi predstavnici na svim nivoima vlasti moraju da se zalažu, ali to zalaganje do sada nije bilo prepoznato.

Cijela država mora da stane iza Srebrenice kao najvećeg zločina u prethodnim vremenima, također, neka država stane i iza svakog zločina ma gdje je on počinjen, ali Srebrenica mora biti tačka od koje svi moramo krenuti.

Mnogi ne znaju, u Srebrenici ima dobra i dobrih ljudi. Ima djece i učenika koji su odlični i primjernog vladanja u školi, a još su hrabri sportisti i neotkriveni intelektualci. Zbog svih njih ne dozvolimo da sjećanje na ovaj grad ne živi u lijepim pričama o djetinjstvu za laku noć.

Izvor: Al Jazeera