Čuvajmo Srebrenicu

Opasno umanjivanje incidenta u školi u Srebrenici

Jedna grupa djece je izmanipulirana, druga diskriminirana, a Srebreničani Bošnjaci ostavljeni su da se sami bore.

Piše: Benjamin Butković

Šta znaju djeca šta je 200 kila? Uzmu, pa nose. Ovaj nemušti izgovor iz jednog vica pokušali su podmetnuti odgovorni u Republici Srpskoj nakon što se na društvenim mrežama pojavila fotografija dječaka iz Srebrenice s nadnaslovom – braća četnici i reakcija koje su uslijedile.

Dječaci su htjeli da se dodvore starijima, pa se uz primjerenu ikonografiju fotografirali i objavili da su ponosni što su Srbi i što su im preci četnici.

Da sve ne bi ostalo neprimijećeno u obimu kakav su očekivali, oni šalju poruku pravoslavnom svešteniku u Srebrenici: „Nastavniče, oče. Je li nas Vi podržavate u ovome što smo uradili“ – a protojerej Aleksandar Mlađenović odgovara: „Ja vas podržavam kad radite dobre stvari kao sada, a pred neprijateljima ću vas podržati i kad pogriješite“.

Logičan slijed

Minimiziranje razmjera incidenta u Prvoj osnovnoj školi u Srebrenici višestruko je opasno. Predsjednica entiteta RS Željka Cvijanović kaže da se zbog jedne fotografije ne može osuđivati cijeli obrazovni sistem. Ali, upravo takav sistem u kojem izostanu reakcije institucija na zloupotrebu djece mora biti promijenjen.

Ono što entitetska predsjednica namjerno previđa jeste činjenica da je to fotografija koja je logičan slijed svečarskih kolona automobile na Badnje veče uz provokativne pjesme, lijepljenja plakata sa porukama podrške haškom osuđeniku Ratku Mladiću, pjesme iz svatovskog repertorara „Srebrenice, tako si mi mila, dabogda se tri put ponovila…“

Ministarstvo prosvjete i kulture ovog entiteta, iz svog banjalučkog komfora, odaslalo je saopćenje u kojem se konstatira kako je fotografija nastala van nastavnog procesa, u toku priprema za školsku slavu Svetog Savu, ali da scena s fotosa nije bila dio zvanične priredbe, da je s dječacima obavljen razgovor i da su primjereno kažnjeni.

Nikome nije palo na pamet da ode u Srebrenicu i pokuša umiriti uznemirene roditelje bošnjačke djece koji su održali mirni protestni skup. Ne postoji opravdanje za to što su se dječaci, osnovnoškolci, hvalisali četničkom ideologijom o čijim dometima znaju vrlo malo ili gotovo ništa i da je fotografija nastala u objektu škole.

Zašto je za školsku slavu izabran Sveti Sava, ako se radi o školi u kojoj nastavu pohađaju srpska i bošnjačka djeca? Pedagog i psiholog, ako ih škola uopće ima, i direktor škole skupa s njima, trebali su obaviti razgovor s roditeljima, a u svemu je bilo posla i socijalne radnike.

Gdje je i šta u ovom slučaju radi ombudsmen za djecu Republike Srpske? Dvostruki je razlog zašto bi morao reagirati. Jedna grupa djece je izmanipulirana, druga diskriminirana. Prema Zakonu o ombudsmenu RS-a njegova je obaveza i nadležnost da prati, između ostalog, povrede prava i intreresa djeteta i predlaže mjere za zaštitu prava i za sprečavanje štetnih postupanja koja ugrožavaju prava i interese djeteta.

Problem je četništvo

Podrška koja dječacima stiže iz duhovne sfere sporna je u svoj svojoj suštini. Umjesto da ih poziva da u duhu vjere grade sebe, obazujući se, grade svoju zajednicu ulažući svoje znanje u nju, protojerej Mlađenović ocjenjuje dobrim njihovo poistovjećivanje s četništvom, ali što je mnogo opasnije, upućuje ih da su oni koji su protestirali, a to su uglavnom Bošnjaci, njihovi neprijatelji.

Konfrontirati dječake u ovoj životnoj dobi sa čitavim jednim narodom ili vjerom, opasno je u sredini u kojoj je prije dvije i po decenije, upravo nad tim Bošnjacima, počinjen genocid. Niti se sveštenik ogradio od neprimjerenog i opasnog stava, niti je Srpska pravoslavna crkva reagirala. Kao što se nikada nije ogradila od blagosiljanja vojnika i oruđa kojima su počinjeni zločini.

Ima mjesta i kritici Međureligijskom vijeću BiH, jer ovdje nije napadnuta samo jedna konkretna bogomolja, nego je cijeli jedan svjetonazor stavljen u neprijateljski kontekst. O kakvom ambijentu za suradnju se tu može govoriti, o kakvoj ideji građanskog društva kroz međureligijski dijalog, ako ovakav akt ne bude osuđen I data preporuka vjernicima da, u skladu s vjeroučenjima, poštuju druge I drugačije.

Djeci treba ukinuti kazne, a kazniti njihove roditelje. Valjda će tada shvatiti da se ovako počinje pravljenje topovskog mesa. Braneći neodbranjivo, svoju aljkavost i javašluk, svoje simpatije prema četništvu, svoje političke interese da zaplaše ono malo povratnika u srebrenički kraj, odgovorni iz RS-a spinuju da su se Bošnjački povratnici ostrvili na dječake zbog njihovog poteza.

Djeca su žrtve i moraju biti zaštićeni. U kakve će ljude narasti, ne zavisi samo od njih. Nisu problem ni narodne nošnje, ni uzdignuta tri prsta. Problem je četništvo. Bošnjaci koji protestiraju nisu, kako to kaže prota Aleksandar, neprijatelji djece. Oni su neprijatelji sistema koji ih diskriminira i zastrašuje.

Sveti Sava je prosvjetitelj i zaštitnik školstva u pravoslavnoj tradiciji i nema ama baš nikakve veze s četništvom i kokardom. To su djeci neko od nastavnika ili sveštenik morali objasniti. Bilo kakvoj ideologiji iz povijesti, osim na časovima prema planu i programu, nije mjesto u školama, pa ni u vannastavnim aktivnostima.

Pogotovo ne onoj čiji su sljedbenici, s kokardama na kapama, u julu 1995. sudjelovali u ubijanju svojih komšija Bošnjaka i njihovih najbližih srodnika. Pominjanje četništva u takvoj sredini je širenje mržnje i netrpeljivosti, kako god se to na neki drugi način željelo interpretirati.

Šute stranke, nevladin sektor…

Srebreničani Bošnjaci ostavljeni su da se sami bore. Nema reakcije Ministarstva za izbjeglice I raseljena lica FBiH koje uglavnom brine o povratnicima u entitet Republika Srpska, nema jasne i nedvosmislene osude toleriranja izazivača vjerske I nacionalne netrpeljivosti, ćute stranke, ćuti nevladin sektor, posebno organizacije koje u svom djelokrugu rada imaju brigu za nacionalni, vjerski, kulturni identitet.

Gdje su gazije s društvenih mreža i kvazi-patriote koje svoju nacionalnu osviještenost prosipaju gdje ne treba? Britkim statusima na Facebooku i forumima pripremaju se da nas ponovo bodre iz Dortmunda, Beča, Praga ili prijestolnica prekookeanskim zemalja. Jedina je ozbiljnost situacije prepoznala ambasadorica OSCE-a Ketlin Kavalek i organizirala sastanak u Srebrenici sa predstavnicima lokalne vlasti.

Predsjednik Srbije, u koga je zagledana svekolika javnost u Republici Srpskoj, zbog tuče navijačkih grupa i napada na mladića koji je u Podgorici podigao tri prsta saziva hitan sastanak najvažnijih sigurnosnih struktura Srbije zbog „pogoršanja stanja u regionu“.

Zbog manipulacije djecom, zlouptrebe osuđene ideologije u, kako direktor škole kaže, “vannastavnim aktivnostima” i izazivanja opravdane nacionalno uznemirenosti dijela stanovništva u tako osjetljivoj sredini kakva je Srebrenica, u Bosni i Hercegovini, niko ni mukajet, narodski rečeno. Važno je hoće li se dobiti fotelja više ili manje, osvojiti vlast tamo gdje već nije, upravljati ili krčmiti budžetima u kojima očigledno ima para, a sjeme zla neka nosi vjetar.

Ne bili mi nikad više žeteoci takvih posijanja. Neki mudar čovjek, a mudrosti nam hronično nedostaje, rekao je da se o zlu ne pregovara.

Protiv zla, većina civiliziranog svijeta četničku ideologiju smatra zlom, se treba boriti kako bi se umanjilo. Sveti Savo, prosvijetli ih!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Loading..