Čuvajmo Srebrenicu

POGLEDAJTE KAKO SU MUČENI I UBIJANI IMAMI U BRATUNAČKOM GENOCIDU

U fiskulturnoj sali tadašnje bratunačke Osnovne škole ˝Vuk Karadžić˝, koja je pretvorena u logor, na današnji dan 1992. godine nakon neviđene torture i odsijecanja jezika u 42. godini ubijen je Mustafa efendija Mujkanović, imam Gradske džamije u Bratuncu. On je prva žrtva od ukupno 102 osobe iz Islamske zajednice BiH ubijena u periodu od 1992. do 1995. godine.

 

 

– U Podrinju su ubistva počela prije nego u drugim gradovima i mjestima u BiH, a svakodnevne situacije bile su upadi pljačkaša, koji su od ljudi otimali automobile, novac i zlato, prije nego su ih ubijali. Palili su jedno po jedno selo. Zbog toga je efendija Mujkanović odvezao suprugu Nizamu, te sina Adema i kćerku Sumeju u Tuzlu, gdje još nije bilo nikakvih problema. Nakon što ih je odvezao, vratio se u Bratunac, kazavši da ako on ode, umrlima i ubijenima neće imati ko da klanja dženaze. Iako je mogao otići, nije ostavio svoj narod na cjedilu i on je paradigma stradanja bošnjačkog čovjeka u Podrinju – ispričao je za Anadoliju Elvir ef. Hodžić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bratunac.

Efendija Hodžić je dodao da su zločinci, od kojih pred domaćim i haškim pravosuđem niko nije odgovarao za počinjena nedjela, minirali džamiju i rušili je etapno.

– U noći sa 12. na 13. maj minirali su džamiju, a prije toga su sa munare puštali pjesme. Nakon rušenja ovog vjerskog objekta, rekli su: Kada nemate džamiju, ne treba vam ni hodža i počelo je strašno zlostavljanje ef. Mujkanovića – rekao je efendija Hodžić.

Preživjeli logoraši iz logora u školi, priča Šuhra Sinanović iz Udruženja ˝Žena Podrinja-Bratunac˝, opisivali su muke kroz koje je prolazio ef. Mujkanović.

Šuhra Sinanović

 

– Moj brat, Ekrem Gušić i rahmetli babo Hasan, ispričali su šta su vidjeli. Krvnici su psovali i pitali gdje je hodža, tražeći od njega da se javi. On je izašao i stao pred njih. Počeli su ga žestoko tući. Nije se branio, nego je samo uzdisao i šaputao ˝majko moja˝. Kasnije su donijeli pivo i tjerali su ga da pije, ali sve što su mu sipali u usta on je pljuvao i odgurivao flašu. Kažu da su ga tjerali da diže tri prsta i da pjeva četničke pjesme – kazala je Sinanović, te dodala da su ga kasnije rezali noževima po vratu, odrezali mu jezik, da bi izmrcvarenom čovjeku na kraju kukavički pucali u glavu.

Sinanović na dodaje da su u mučenjima prednjačili vojnik kojeg su zvali Makedonac i Bane Topalović, za koje se tvrdi da su poginuli tokom rata, ali da žrtve vjeruju da su još uvijek živi, te da se kriju u Srbiji.

Srušena Gradska džamija u Bratuncu obnovljena je 2005. godine, a u haremu džamije je mezar Mustafe efendije Mujkanovića, koji je identifikovan 2006. godine.

U fiskulturnoj sali škole ˝Vuk Karadžić˝, u kojoj je bila klaonica i bivši logor, danas nove generacije prisustvuju časovima tjelesnog odgoja. Naziv škole je preimenovan u ˝Branko Radičević˝.

– Ime škole je promijenjeno kako bi se prikrili strašni zločini i torture. Niko me ne može ubijediti da je isključiv razlog za to što je Branko Radičević bio veći pjesnik i poznavalac srpskog jezika od Vuka Karadžića, kad znamo da nije – smatra efendija Hodžić.

 

VEZANO: KO SU BANE I MAKEDONAC, ČETNICI KOJI SU UBILI BRATUNAC