Čuvajmo Srebrenicu

Preživjeli Srebreničani za BBC o Alepu: Recite mi u čemu je razlika?

Hasan Hasanović je stajao pred svojom kućom u Srebrenici kada je ugledao vojnike bosanskih Srba kako dolaze. Jedini način da preživi bio je da bježi.

To je bilo 11. jula 1995. Srebrenica je proglašena zaštićenom zonom za civile od Ujedinjenih nacija dvije godine ranije.

Bosanski muslimani iz okolnih područja pronašli su utočište tu dok je vojska bosanskih Srba provodila kampanju etničkog čišćenja, protjerujući nesrpsko stanovništvo.

Oko 20.000 izbjeglica pobjeglo je u Srebrenicu pod zaštitom holandskog kontingenta mirovnih snaga UN-a. Snage bosanskih Srba predvođene generalom Ratkom Mladićem, opkolile su, međutim, grad i počele su da ga granatiraju.

Kada je Srebrenica pala tog ljetnog dana Hasan je imao 19 godina.

– Svi smo mislili da će nas UN štititi do kraja rata. Samo smo čekali da se rat završi, misleći da smo sigurni pod UN-om – izjavio je Hasan za BBC.

– Nisam imao vremena da se vratim kući i oprostim sa svojima. Znali smo da ako uđemo u bazu UN-a nećemo biti zaštićeni i da ćemo biti predani bosanskim Srbima i bit ćemo ubijeni – kazao je.

Vidjevši vojnike kako dolaze, kazao je on, hiljade izbjeglica izašle su na ulice u panici.

S bratom blizancem, ocem i stricem, Hasan je pobjegao u gustu šumu izvan grada i pridružio se koloni od 12.000 muškaraca i dječaka, koji su također vjerovali da im je jedina opcija bjeg. Tako su se te noći otisnuli prema Tuzli, udaljenoj 55 kilometara.

To nije bilo jednostavno putovanje. Na njihovoj ruti bile su planine i rijeke a razni napadi razbili su grupu na manje dijelove. U jednom od njih izgubio je iz vida svoju rodbinu.

– Svaki dan pješačenja prema Tuzli bila je borba za opstanak. Stalno sam bio na rubu živorta i smrti. Proganjali su me poput životinje – kazao je.

Trebalo mu je šest dana prije nego što se domogao sigurnosti u Tuzli, sa samo malom grupom onih koji su počeli marš.

Godinama kasnije Hasan je sazno da je izgubio brata, oca i strica koji su poginuli tokom putovanja.

 

Hasan Hasanovic

 

Rodbina koja je ostala u Srebrenici prerživjela je nalazeći utočište u bazi UN-a u Potočarima, i kasnije su se spojili dvije sedmice nakon što je stigao u Tuzlu.

Ono što je Hasan izbjegao bio je najteži pojedinačni zločin iu Evropi od Drugog svjetskog rata. U samo nekoliko dana, oko 8.000 muškaraca i dječaka je ubijeno. Pitanje šta mirovnjaci nisu učinili kako bi zaštitili te ljude odzvanja i danas.

Iako se, međutim, okolnosti u Alepu razlikuju od onih u Srebrenici – ne samo u činjenici da nema prisustva UN-a u opkoljenim kvartovima – među bosanskim preživjelima masakra u Srebrenici vlada gnijev da međunarodne sile nisu učinile dovoljno da zaštite civile koji su ponovo na liniji vatre.

Hasan sada u Srebrenici posmatra tragediju koja, kako misli, ima brojne sličnosti sa srebreničkim masakrom.

Rastuća je zabrinutost oko sudbine najmanje 50.000 civila, sudeći po procjenama UN-a, koji su opkoljeni od vladinih snaga ili su pod intenzivnim bombardovanjem.

BBC također navodi priče dvojice preživjelih srebreničkog genocida, Nedžada Avdića i Emira Suljagića, koji su bili 17-godišnjaci u vrijeme tragičnih dešavanja u Srebrenici, i koji također ukazuju na licemjerni odnos međunarodne zjednice prema patnjama civila u opkoljenim enklavama – Srebrenici tokom bosanskog rata i sada Alepu tokom aktuelnog sirijskog rata.

– Osjećaj koji imate je potpuna bespomoćnost, osjećaj da drugi ima vaš život u rukama – izjavio je Emir Suljagić, autor “Dopisnica iz groba”, svjedočenja iz prve ruke o masakru u Srebrenici.

– Aleppo je dokaz da međunarodna zajednica ne stoji iza vrijednosti koje propagira. Moja patnja bila je potpuno uzaludna. Bosna je izmasakrirana, Bosna je silovana. Pogledajte Alepo i Siriju i recite mi u čemu je razlika. Nema je – kazao je on, navodi BBC u reportaži o preživjelim Srebreničanima.

 

Fena.ba

Pratite ZASREBRENICU.ba na Facebooku