Čuvajmo Srebrenicu

Progon s Drine

Pametnom i išaret dosta! Formiranje nacionalnog parka „Drina“ koji na pojasu uz granicu sa Srbijom treba poklopiti više od 5.000 hektara bošnjačke imovine, nije ništa drugo nego novi, suptilniji razlog za još jedan progon Bošnjaka s obala Drine, treći po redu u posljednjih pedesetak godina.

Kako to da na bošnjačkoj imovini ima baš toliko endemskih vrsta borova, jela i drugog rastinja koje treba zakonom zaštititi, a da se s istim tim rastinjem u susjednim njivama i šumama koje ne pripadaju Bošnjacima može činiti šta hoće?

Progon Bošnjaka s obala Drine, izuzmemo li one koje historija pamti od prije stotinu i dvjesta godina, započeo je još šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je država oduzela cijela njihova imanja za potrebe gradnje hidrocentrala Perućac i Zvornik.

Cijele bošnjačke porodice tada su ostale bez svojih imetaka i bile prisiljene iseliti se u susjedna sela, većinom na području općina u kojima su živjeli. Kako tada, tako i devedesetih godina, kada je započeo njihov fizički progon i ubijanje, znali su da je razlog njihovog tjeranja od Drine isključivo u funkciji ideje prema kojoj na Drini neće biti  „muslimanskog uva“, kako je to svojevremeno zacrtala duhovna i intelektualna elita Beograda.

Ratom, doduše, nisu ispunjeni svi zacrtani ciljevi onih koji Drinu nisu vidjeli kao granicu sa Srbijom, ali ih dvadeset godina poslije, u miru, ipak pokušavaju realizirati. Ideja o nacionalnom parku „Drina“ upravo je kao stvorena za novo sužavanje prostora života Bošnjacima koji „gledaju na Drinu“ i bude li provedena u djelo u narednih desetak godina, oni koji su je osmislili zasigurno će moći trljati ruke da su, ipak, ispunili svoj cilj.

Pristanu li da projicirani nacionalni park poklopi njihovu imovinu, Srebreničani će  pristati na još jedno svoje nestajanje. Ovog puta po slovu zakona!

Povezani članci

Idi Munira, ne gadi nam Srebrenicu

Majka, moja mirisna ruža

Almasa Hadžić/Avaz.ba

Pratite ZASREBRENICU.ba na Facebooku