Čuvajmo Srebrenicu

Rudolf Hren našao smiraj među hiljadama bijelih nišana

Ivan i Rudolf Hren ostavili svoje živote u Srebrenici. Rudolf je ubijen u pokušaju proboja nakon pada Srebrenice. Pronađen je u masovnoj grobnici, ukopan u Potočarima, a njegovoj porodici u Tuzli, ostala su samo sjećanja.

 

 

Oba sina Barbare Hren ubijena su u ratu. Ivan je ubijen u u Zalazju, a Rudolf nakon pada Srebrenice. Taj dan Rudolf se rastao sa porodicom kod pošte i otišao sa ostalim prema slobodnoj teritoriji.

“U Potočarima smo išli pješice, a poslije su nas malo vozili, pa onda opet malo u Kladnju preko nekih barikada, pa opet pješice. Tako da smo put do Tuzle išli pola pješice, pola se vozili. Ženske nisu toliko dirali. Muškarce su odvojili i pobili”, sjeća se Barbara Hren.

Majka, supruga Hatidža i kćerka Dijana uzaludno su ga godinama čekali u Tuzli. Nikada nije došao.

“Ja sam dugo Rudija tražila, dugo sam ga čekala. Radeći u Udruženjeu „ Žene Srebrenice“, tražila sma ga desetak godina. Bila sam ubijeđena da je on mogao naći način da se spasi. Međutim, nakon 10 godina sam dobila infoormaciju da prestanam da to radim od čovjeka koji je želio ostati anoniman”, otkrila je Hatidža Hren, udovica Rudolfa Hrena.

Rudolfove kosti pronađene su u sekundarnoj masovnoj grobnici u Kamenici, te su sahranjene 2010. godine zajedno sa ostalim komšijama. Svijeću na njegov grob porodica ne pali 11. jula zbog, kako su kazali, političkih govora na dženazi, ali i Barbarinog zdravstvenog stanja.

“Odemo u Srebrenicu ali mimo 11. jula. Znači, odemo na Ivin grob, to je na turbetu gdje je Aketova jedinica i onda odemo u Potočare. Ja, Brabara i Dijana. Položimo cvijeće i svako se pomoli na svoj način i to je to”, dodala je Hatidža Hren.

Osamdesetdvogodišnja Barbara, na izmaku snage i života, kaže da ne želi pamiti ružne i tragične slike Srebrenice koje je doživjela. Pamti samo neka lijepa vremena.

“To je bio život, lijep.Tamo je bila banja, turizam, ljekovita voda, vazduh. Sve je tamo divno bilo prije rata. Poslije rata nemate koga više na ulici ni vidjeti ni sresti”, kazala je Barbara Hren.

Rudolf Hren u Potočarima je radio u Fabrici akumulatora, tu je i odvojen sa ostalim muškarcima, a sada tu i počivaju njegove kosti kao jedinog katolika među hiljadama bijelih nišana.

N1