Čuvajmo Srebrenicu

Sa komandantom Hajrom na ratište išla i supruga Radenka

Teočaci danas obilježavaju 22. godišnjicu od pogibije Hajrudina Mešića, komandanta kojeg tamošnje stanovništvo slavi kao heroja koji je tokom napada Jugoslovenske narodne armije 1992. godine na Bosnu i Hercegovinu, uspio organizirati odbranu Teočaka i okolnih mjesta, piše bh. novinska agencija Patria (NAP).

Mešić je među vojnicima u Teočaku bio poznat kao kapetan Hajro, a pamte ga i po tome što je u prve odbrambeno-oslobodilačke akcije po šumama na relaciji od Ugljevika prema Teočaku sa njegovom jedinicom išla i njegova supruga Radenka te njihovo dvoje maloljetne djece – sin Zlatan i kćerka Lejla.

Prema internet forumima koji su posvećeni poginulim bocima i komandantima Armije RBiH, supruga i djeca Hajrudina Mešića prvih dana sukoba na teritoriji BiH nalazili su se u u Subotici u Srbiji.

Čuli su se telefonom i on je rekao da idu za Njemačku. Rada nije htjela ni da čuje za to i poručila mu je da dolazi njemu, da je nije strah ni barikada ni četnika: „Ja hoću tebi“ – ispričao je Mešićev sin Zlatko.
Džavad Avdičević Babak, koji će kasnije biti i Mešićev zamjenik, rekao je da je to što je komandant sa njihovom jedinicom poveo suprugu i djecu, dovoljno govorilo koliko je bio odlučan da se bori za Bosnu i Hercegovinu.

Ako je žrtvovao ženu i djecu koju smo mi na smjene nosili, bilo nam je jasno kolika je njegova odlučnost da se bori. To nam je davalo dozu hrabrosti da eliminišemo strah…
Mešić je rođen u Srednjoj Trnovi kod Ugljevika. Po završetku osnovne škole pohađao je i završio podoficirsku školu JNA u Sarajevu. Tokom službe u JNA, završio je vojnu akademiju JNA u Beogradu i dobio čin kapetana. Prve sukobe na prostoru bivše Jugoslavije dočekao je u Karlovcu u Hrvatskoj, nakon čega je došao na mjesto komandira CJB Ugljevik.

No, ubrzo nakon što su vojnici iz Srbije okupirali Bijeljinu i Zvornik, organizovao je Teritorijalnu odbranu, a bio je prvi komandant 1. teočanske brigade.

Povezani članci

Prema knjizi „Zvornik od izbora do Dejtona“ Teočak je dugo vremena bio u okruženju, ali se srpski vojnici nisu žurili sa napadima računajući da je to svakako već njihova teritorija.

Kada je bošnjačkom narodu teočanskog kraja zaprijetilo masovno odvođenje u konc-logore i druga stradanja, kamandant Mašić se sa vojskom probio od Ugljevika do Teočaka i organizirao odbranu ovog mjesta, prekinuvši time srpskim vojnicima važnu komunikaciju Bijeljina – Priboj.

Borci Teočaka, odolijevali su najelitnijim jedinicama iz SAO Semberije i Majevice, pomognutim jedinicama iz Srbije i Crne Gore. Uviđajući snagu ustaničko-odbrambenog pokreta koji je izazvao nemir i nesigurnost u srcu srpske teritorije, Hajri se s uvažavanjem počinju obraćati srpske vođe Dubajić, Mauzer i ostali – stalno nudeći pregovore i primirja.

U tome periodu obezbijeđena je i komunikacija Teočak – Goduš. Za oko 15.000 civila u teočanskom kraju to je postao put nade i spasa.

Da nije bilo kapetana Hajre i njegovih momaka konc-logori bi bili dopunjeni sa novih 15.000 ljudi, od kojih mnogi ne bi ostali živi – smatraju Teočaci.

Hajrudin Mešić poginuo je 30. oktobra 1992. godine na prvoj borbenoj liniji u selu Nezuk, u pokušaju uspostave koridora ka Srebrenici. Posthumno je odlikovan Ordenom narodnog heroja oslobodilačkog rata Armije RBiH, prenosi NAP.