Čuvajmo Srebrenicu

Salih Brkić: Halali nam, sestro Hatidža

Izvor: Salih Brkić

 

 

Dva sata su iza ponoći, u danu smo kada ćemo klanjati dženazu i na bolji svijet ispratiti majku hrabrost, našu sestru Hatidžu Mehmedović. U danu što osta iza nas stigoše najmostruoznije uvrede rahmetli majci Hatidži od monstruma u ljudskom liku, ako bilo šta u njoj ima ljudsko, Vjerice Radeta, poslanika u Narodnoj skupstini Srbije, inače potpredsjednice stranke ratnog zločinca Vojislava Šešelja. Čekao sam do ponoći reakcije zvaničnika od Parlamenta BiH do državnih vlasti. Izuzev reagiranja naroda i nekoliko pojedinaca među politicarima, tih reakcija još nema.

Dok se borila za život u Kliničkom centru u Sarajevu, naša sestra Hatidža Mehmedović mogla je čuti da Rajko Vasic prijeti i novim genocidom, a zapjenušani vožd iz Banje Luke Milorad Dodik ezan naziva “arlaukanjem sa džamija”…
Sad te, naša sestro Hatidža, ubijaju i kao merhuma i to najstravičnijim gadostima koje pomraćeni um može izreći. U genocidu su ti ubili djecu, muža, brata i brojne srodnike, 23 godine kasnije ubijaju i tebe nakon što si vec preselila na ahiret.
Zato, sestro naša Hatidža, na današnjoj dženazi mi tebi nemamo šta halaliti. Sve je to čisto kao tvoja djeca koju si često sanjala i mnogo puta mi govorila : – Ja živim, a nisam živa ! Borim se za svu djecu koja se sad rađaju i odrastaju kao da su moja, borim se da im se ne ponovi genocid i tražim pravdu za žrtve !
Možda će neke institucije i vlast ove države do dženaze i nekako reagirati. Samo, to je sa sramnom zadrškom. Zato i pišem: – Halali nam, sestro Hatidža! Dok svjetski mediji i uglednici od političara do umjetnika pišu o tvom preseljenju, Parlament i vlasti BiH još nisu reagirale dok te monstrumi stravičnim uvredama i mrtvu ubijaju. Moram ponoviti, halali nam , naša sestro Hatidža!

P.S. Večeras dok sam ovo pisao, sjetim se juna 2015. godine kad smo zajedno bili na tribini o genocidu u Srebrenici u velikom Muzeju grada Štutgarta. Gledao sam sa kakvim poštovanjem ti se obraćaju poslanici Bundestaga, čelnici i građani Štutgarta, ali i naši ljudi koji žive i rade u tom gradu. Najavio sam te filmskom pričom “Tri rane ljute majke Hatidže”. To nudim i večeras, možda će od stida neki već ujutro reagirati…

(SAFF.ba)