Čuvajmo Srebrenicu

Šehap Ibrahimović putem bola iz Nezuka ide 11. godinu zaredom: Izgubio oca i dva brata

Ljudi su ostajali iza nas, mrtvi, ranjeni, prolaziš pored njih ne možeš im pomoći, jer i ti moraš izvući živu glavu, kazao nam je jedan od učesnika Marša mira, preživjelih

 

 

U naredna tri dana učesnici Marša mira će proći mjestima kojima su prije 22 godine prolazili oni koji su preživjeli genocid, ali i mjestima na kojima su njihova rodbina i prijatelji izgubili živote. Jedan od onih koji su preživjeli i koji putem spasa idu posljednjih nekoliko godina je i Nazif Krdžić, koji se prisjeća najbolnijih trenutaka.

– Bilo je tu svega, čovjek neke stvari pokušava zaboraviti, ali ne može, a sve te to dodatno opterećuje. Ovo iskustvo sad je daleko od stvarnog proboja, čitav put je bio težak, od početka do dolaska ovdje. Ljudi su ostajali iza nas, mrtvi, ranjeni, prolaziš pored ljudi ne možeš im pomoći, jer i ti moraš izvuć živu glavu, kazao nam je Nazif

Marš mira 2017

On je na putu spasa izgubio brata, a oca je, uz brojnu rodbinu, ostavio u Potočarima. Danas kada prođe tim mjestima, sve slike se vraćaju.

– Teško to padne. Pa iza nas su ostali ljudi koje više nikad ne vidiš, koje niko drugi više nije vidio. A da i ti ostaneš s njima, ni tebe niko više ne bi vidio, Morala se izvuć živa glava, ali sad je to teško, prisjeća se Nazif.

Putem kojim je prošao jedan njegov brat, a na kojem je izgubio dva brata i oca jutros je krenuo i Šehap Ibrahimović iz zvorničke Kamenice. Ovo mu je jedanaesta godina da ide na marš i iz godine u godinu mu je, kako kaže, sve teže.

– Fizički napor je ovdje zanemariv, ali valja proći mjestima na kojima su ubijeni prijatelji, braća. Jednog sam brata izgubio u Konjević Polju, a drugog kad je pala Bukva. Prekine me svaki put kad prođem odatle, kazao nam Šehap.

Šehap je 1993. godine ranjen na zvorničkom ratištu, pa je prebačen u Tuzlu na liječenje. U Nezuku je dočekao jednog brata, koji nijednom više nije prošao tim putem. Oca i dva brata je već pronašao i ukopao

– Ovaj brat neće da se podsjeća, ne može to podnijeti. Samo on zna kakve je strahote doživio i preživio. Ja idem da doživim makar djelić i idem njemu u počast i braći i ocu koje sam izgubio, kazao nam je Šehap.

Ove godine na maršu učestvuje i dosta državljana Amerike, Kanade, Turske i drugih zemalja. Došle su i sestre Karasuljić, čiji su roditelji uspjeli izvući živu glavu iz podrinjskog pakla.

– Ovdje sam sa sestrom a došle smo da vidimo sve to što nam je pričao djed i roditelji. Sa djedom ćemo proći cijeli ovaj put, a želja nam je ida svojim vršnjacima u Kanadi, koji ne znaju mnogo o ovome, prenesmo svoja iskustva, a ne samo ono što smo čuli ili čitali, kazala nam je starija sestra Enisa.

Učesnici Marša mira danas prelaze preko Crnog vrha i uvečer stižu do Liplja, gdje će prenoćiti i sutra ujutro krenuti prema Kamenici, Cerskoj i Mravinjcima, gdje će ponovo prenoćiti.

Oslobodjenje.ba