SJEĆANJE NA SREBRENIČKOG BABU MUNIBA, OCA ČETVORICE SINOVA: IZDRŽAO JE SVE ŠTO ČOVJEK MOŽE IZDRŽATI

0

Munib Muminović, otac četvorice ubijenih sinova u genocidu u Srebrenici, preživio je i izdržao sve što čovjek na ovom svijetu može izdržati. Okružen nepravdom, bolom i ljudskom zlobom, dedo Munib se objesio 23. aprila 2010. godine u kladanjskoj džamiji, na sveti muslimanski dan petak.

Tako je, dedo Munib otišao na drugi, bolji svijet. Na ovom je sve već preživio, i bol, i patnju, i najveću ljudsku zlobu, preživio je i ukop sinova Nedžada, Mensura, Mustafe i Redžepa i supruge koji su ubijeni jula 1995. godine u Srebrenici.

Niko na ovom svijetu ga nije razumio, pa je često razgovarao sam sa sobom, ili bi uglavnom prešutio riječi, a imao je puno toga da kaže. Kada je izrazgovarao sam sa sobom odlučio je na drugi svijet otići iz božije kuće…

Zoran Žmirić, hrvatski pisac 2016. godine posvetio mu je pjesmu…

Srebrenički babo Munib, šutjeli smo dok je Munib pričao, kad bi ljudi vidjeli,kako Munib Muminović
,glavinja po Srebrenici,i razgovara sam sa sobom,upitali bi ga:,brko, je l’ se ti to moliš,ili razgovaraš s nekim,ili te nešto boli?na to bi se Munib zaustavio,pa se osvrnuo oko sebe tražeći riječi,koje je više puta progutao negoli izgovorio,brizuo bi u plač i prokašljao:,bole me Nedžad, Mensur, Mustafa i Redžep.,i tu bi svaki razgovor završio,jer ljudi nisu znali što bi više rekli,jednom su ga,na godišnjicu srebreničkog genocida,za tv upitali,od kud on jedini muškarac,među srebreničkim majkama,rekao je: zar oca ne boli isto kao i majku?, svi su odšutjeli munibovo pitanje, jer među svima koji su ga čuli, nije bilo čovjeka, koji je odjednom sahranio četiri sina, možda bi Munibu bilo lakše, da ih je i on mogao sahraniti, no kosti njegove djece ostale su rasute po bosanskim gudurama a njemu je ostalo samo da gaca po ulicama kao pokisao golubi da se moli ili da razgovara sa sobom ili s mrtvim sinovima praveći se da ga ništa ne boli na koncu je Munib Muminović izdržao sve što čovjek može izdržati izrazgovarao je sa sobom sve što je mislioda si je imao reći potom je otišao u Kladanj u džamiju i tamo se objesio kad čovjek odluči skončati u božjoj kući znaš da je tu nešto jako pogrešno kao što je pogrešno tošto čovjek u jednom danu mora ostati bez četvero djece kao što je pogrešno to što nitko u Srebrenici ne zna s kim je Munib razgovarao šepesajući ulicama pogrešno kao što je pogrešno to što nitko u Srebrenici ne zna o čemu rahmetli Munib danas razgovara s rahmetli mu sinovima pogrešnije od toga da si čovjek oduzme život odustajući od boga koji kaže da nema pogrešnije stvari od oduzimanja vlastitog života nad time čovjek može samo zašutjeti.

(Hayat/Foto: Facebook)

Odgovori