Čuvajmo Srebrenicu

Slučaj Orić i Muhić: Odbrana uložila materijalne dokaze, osporen kredibilitet O1 i Mustafića

Pred Sudom BiH nastavljeno je suđenje Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću optuženim da su, kao pripadnici Teritorijalne odbrane Armije Bosne i Hercegovine (ARBiH), 1992. godine učestvovali u ubistvu tri srpska zarobljenika u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac. Prema optužnici, Orić je bio komandant štaba TO-a ABiH, a Muhić pripadnik tih snaga.

 

 

Odbrane Nasera Orića i Sabahudina Muhića, uložile su danas više od 20 materijalnih dokaza kojima dokazuju da je kredibilitet svjedoka Optužbe Ibrana Mustafića i zaštićenog O1 (na čijem se iskazu temelji optužnica) upitan. Tako je u spis uz prihvatanje Sudskog vijeća na čijem je čelu Šaban Maksumić ušla i presuda kojom je osuđen O1, nova potvrđena optužnica i set dokumentacije u kojoj su izvještaji Sudske policije o tome kako se O1 ne odaziva na pozive suda.

 

Advokatica Nasera Orića Lejla Čović istakla je da ovim dokazuju svoje tvrdnje da svjedok izbjegava sudski proces, a što je u konačnici rezultiralo ovim procesom protiv Orića i Muhića. Tužilac Mirosalv Janjić kazao je da je O1 zaštićeni svjedok i da se ne nalazi u BiH, te da ovi dokazi nisu relevantni. No, Sud je prihvatio ove dokaze odbrane.

 

Među uloženim dokazima ddbrana su dijelovi knjige “Planirani haos” autora i svjedoka Ibrana Mustafića, potom zaključci Kadrovske komisije Stranke demokratske akcije (SDA) i presjek bezbjednosne situacije Stanice javne bezbjednosti (SJB) Srebrenica od 17. aprila 1992. godine.

 

Čović je kazala da dokazi osporavaju kredibilitet svjedoka Mustafića i njegovog odnosa prema optuženom Naseru Oriću.

 

Čović je uložila u spis i dokument Glavnog štaba Oružanih snaga koji govori o odsječenosti Srebrenice i Bratunca, odnosno Konjević-Polja, i pojasnila da se time dokazuje nemogućnost prisustva optuženih u mjestu gdje je ubijen Milutin Milošević.

 

Kao dokaz odbrane prihvaćena je i izjava u kojoj stoji opis nestalog Slobodana Ilića, a kojim osporavaju iskaz O-1 o tome kako je Ilić izgledao. Janjić je iznio prigovor relevantnosti, navodeći da je taj opis dala supruga, koja Ilića nije vidjela neko vrijeme prije nestanka.

 

Čović je naglasila da je riječ o karakteristikama u opisu koje se ne mijenjaju, a da je, koliko je čula tokom svjedočenja supruge Ilića, ona Slobodana vidjela mjesec prije nestanka.

 

Odbrane su zajednički predložile da se u spis uloži i naredba o sprovođenju istrage protiv Orića i Muhića iz jula 2015. godine, za koju tvrde da je nezakonita, a samim time i sve nakon toga “pada u vodu”.

 

Naime, da bi se izdala naredba o sprovođenju neke istrage neophodno je da postoji osnov sumnje. U naredbi za sprovođenje istrage protiv Orića i Muhića stoji da su osnovi sumnje proizašli iz izjava Vidoja Ilića, Milana Jeremića, Milomira Lazarevića, Taiba Delimustafića i Asima Mehića. Odrbana je zatražila da sudije izvrše uvid u njihove iskaze da bi se uvjerili da je naredba nezakonita, jer neki od svjedoka spominju samo akciju Zalazje, pri čemu niko na bilo koji način ne spominje da je Orić ubio Slobodana Ilića.

 

Što se tiče ubistva Mitra Savića niko ne svjedoči ni o akciji niti o tom ubistvu. Kada je riječ o ubistvu Milutina Miloševića samo jedan svjedok spominje napad, ali i on kaže da nije bio u Lolićima. Također ni tu nema pomena da su Orić i Muhić bili tu niti da imaju bilo kakve veze s tim ubistvom.

 

Stoga odbrana zastupa tezu da je naredba nezakonita, jer se poziva na iskaze svjedoka koji nisu spomenuli optužene u odnosu na tačke optužnice.

 

Tužilaštvo se usprotivilo ulaganju ovog dokaza, napomenuvši da je nerelevantan jer je sada postupak u fazi suđenja, a ne istrage. No, Sud će se nakandano očitovati o tome hoće li prihvatiti ovaj dokaz.

 

Čović je kao dokaz uložila i izjavu Branislava Miloševića (Haški dokument) na okolnosti pogibije Milutina Miloševića, ali je tužilac Janjić kazao da će oni kao dokaz replike saslušati Branislava Miloševića.

 

Tužilaštvo BiH je najavilo da će saslušati kao dokaz replike i Fahrudina Alića, autora knjige „Iza zatvorenih vrata“, a tužilac Janjić kaže da želi ovim svjedočenjem osporiti izjave svjedoka o navodima da se u to vrijeme nije moglo neometano doći na Kunjerac. Svjedoci su u svojim izjavama rekli da se Kunjerac nalazio unutar srpske teritorije i da su se oni noću ubacili i napali kotu Kunjerac.

 

Advokatica Čović istakla je da akcija Bjelovac nije predmet optuženja i da je haškom presudom utvrđeno šta se tu dešavalo. Svjedoci odbrane potvrdili su da 14. decembra 1992. nije bilo prohodnosti, a nisu govorili o drugom i trećem danu akcije.

 

Akcija Bjelovac dešavala se na potezu 60 kilometara kvadratnih, a kota Kunjerac je samo jedno od srpskih utvrđenja napadnutih u toku tih borbi.

 

Suđenje se nastavlja 13. juna.

 

 

 

PATRIA

Comments are closed, but trackbacks and pingbacks are open.