Čuvajmo Srebrenicu

SNAŽAN I EMOTIVAN DOKUMENTARNI FILM/SFF i “Suočavanje s prošlošću”

Projekat „Suočavanje s prošlošću“ realiziran je uz podršku Robert Bosch fondacije a partneri su AlJazeera Balkans i Ambasada SAD.  Jedan od programskih partnera je i BIRN ( Balkan Investigation Reporting Network ). Cilj projekta je posredovanje u suočavanju s prošlošću. 

 

 

U ponedjeljak, 14.08.2017. godine u Kinu Multiplex Cinema City, upravo unutar ovog projekta, prikazan je snažan i emotivan dokumentarni film pod nazivom „Nesmireni snovi“.

Režiju filma potpisuje Muris Beglerović, a Gotiva je radila produkciju za  AlJazeera Balkans.

Film je premijerno prikazan 11.07.2017.godine na Aljazeera Balkans u sklopu programa obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici i dženaze u Potočarima.

Razgovarali smo sa režiserom Murisom Beglerovićem, producentom na AJB Đanijem Hasečićem  i autorom filma Jasminom Đikoli.

Film prati priču o Ramizu Nukiću, glavnom protagonisti  koji je nakon što je i sam preživio strahotu Srebrenice, svoj život posvetio traženju ostataka onih koji nisu preživjeli.
Čovjek koji bez naknade, ikakvog interesnog motiva, osim motiva srca i moralnog kompasa, traga za ostacima ubijenih kaže da ne prihvata zaborav.

Ramiz je prvenstveno bio motiviran traženjem ostataka ubijenog oca i brata ali nije se zaustavio i kad su oni pronađeni.

„Prema podacima Instituta za traženje nestalih, još se traga za ostacima gotovo hiljadu ubijenih Srebreničana. Do sada je pronađeno blizu sedam hiljada kompletnih ili nekompletnih tijela u 93 masovne grobnice na više od 300 lokacija u sjevernoistočnoj Bosni. Na Kameničkom brdu u julu 1995. godine, kolona muškaraca je upala u zasjedu i većina je tu ubijena. Ramiz Nukić koji je preživio stradanje u tom mjestu, skoro svakodnevno odlazi u okolne šume sakupljajući posmrtne ostatke nastradalih Srebreničana. U protekle 22 godine, pronašao je više od 250 tijela“ – stoji u sinopsisu filma.

Svjedoci smo svakojakih knjiga ili drugih zapisa koji o Srebrenici pišu više u smijeru lične promocije i uvredljive trivijalizacije genocida no u smijeru validnosti napisanog, poštovanja prema osjetljivosti teme  i odgovornosti prema navodima. To zasigurno nije slučaj sa ovom pričom.

 

Producent na Aljazeera Balkans, Đani Hasečić odgovara na pitanje da li komercijalno društvo evoluira u percepciji ovakvih materijala kao vitalnih u dijelu dokumentovanja historijskih činjenica i u konačnici olakšavanju suočavanja s prošlošću:

„Sama svrha ALJazeere Balkans je da donese nešto novo na tržište. Mi smo tu da informišemo naše gledaoce pored vijesti i u okviru dokumentarnog programa. Naš dokumentarni program su upravo priče gdje mi dajemo „ voice to the voiceless „ – glas onima koji nemaju glas – mi smo tu da to prikažemo . 

Upravo ova priča o Ramizu Nukiću i ovaj film „ Nesmireni snovi „ je jedna od takvih. Ovaj film neće prikazivati sa AlJazeera Balkans  već cijela Aljazeera mreža uključujući AlJazeeru English, Documentary i Arabic.

Ovaj film je nastao u saradnji sa SFF-om gdje je u okviru programa Dealing with the past – Suočavanje s prošlošću , BIRN predložio ovu priču. To je bio jedan kratki sinopsis koji smo mi razradili na način da damo glas tim ljudima i da pokažemo cijelom svijetu ustvari šta se desilo,šta se dešava i da još postoje ljudi koji i nakon 22 godine traže posmrtne ostatke svojih najmilijih i istinu.“ 

Režiser Muris Beglerović, osvrće se na motivaciju za rad na ovom filmu i govori o njegovoj poruci:

„Nešto kad je debitantno onda se čovjek potrudi maksimalno da to uradi dobro. Pokušao sam prenijeti emociju na platno. Motiv je jasan i beskrajan u smislu da ispričaš nešto što nije ispričano i što je historijski fakt.  Apsolutno nije isto ovakvu priču kreirati u ofisu i na terenu. Ipak, sve što smo prikazali jeste realno i sve se dešava u trenucima snimanja.  Ovo nije tužna priča, ovo je pozitivna priča, bar smo je mi takvom željeli prezentirati. Pozitivna u dijelu toga da postoji šansa da se i ostala tijela nađu. Da je upravo Ramiz ta nada i šansa i za druge.„ 

Autor filma, Jasmina Đikoli istakla je bitnost dokumentovanja ovakvih priča te pojasnila svoj motiv za baš ovu:

„Ja sam u novinartsvu jako dugo, preko 20 godina, i zadnjih 10 godina se bavim upravo ovim temama suočavanja s prošlošću, ratnim zločinima, memoralizacija i sl. Imala sam dosta prilika da razgovaram s ljudima koji su preživjeli ratne zločine i genocid i Ramiz je kao što sam već rekla, dio toga jer svaka priča svakog preživjelog je kao da čitate knjigu, potpuno nevjerovatno.  Bitno je pričati, tako učimo o sebi i o svijetu u kom živimo. Učimo kako je mir ustvari svet i bitan.

Ono što je glavna ideja i moj glavni motiv kao čovjeka kao nekog ko živi ovdje, ko je preživio rat i ko se susreće s ljudima koji su preživjeli najgore zločine, koji su izgubili nekoga,  je zapravo da sačuvam sjećanje na taj period. Da doprinesemo istini koliko god mi to možemo kao pojedinci svako na svoj način, naravno poštujući sve utvrđene činjenice i zapravo da probamo da inspirišemo ljude oko nas i nove generacije da budu bolji ljudi da budu svjesni koliko je mir vrlo značajan i šta znači svetost očuvanja mira jer mi danas, čak 22 godine nakon rata ne možemo da se oporavimo od gubitaka i posljedica koje on ostavlja. O tome govore i dugometražni filmovi kao su „ Žaba“  ili „ Muškarci ne plaču“ koji pokrivaju temu PTSP-a. Želim reći da trebamo biti otvoreni i razgovarati o ovim temama sa sviješću da očuvamo istinu i da prenesemo poruku budućim generacijama da to očuvaju jer to je osnova suočavanja sa prošlošću i suživota.“

Na projekciji filma je osim ekipe koja ga je radila bila i Ewa Klonovsky, antropologinja iz Poljske koja je učestvovala u traženju i iskopavanju posmrtnih ostataka ubijenih na području BiH. Ponovila je prisutnima rečenicu koju je izjavila unutar dokumentarca : „Ne prestaje biti emotivno gledati ove snimke, učestvovati u ovom svjedočenju. Životna misija Ramiza je da novac nije bitan.Bitno je kako živiš, kako se ponašaš,kako se osjećaš prema drugim ljudim koji su živi i mrtvi.”

Nakon interaktivnog razgovora s publikom, ostalo je neodgovoreno pitanje zašto ne postoji interes vladajućih struktura da se ozbiljno posvete traženju nestalih jer još preko 7000 ljudi se vodi kao nestalo u cijeloj BiH nakon zadnjeg ratnog dešavanja.

Možda je izjava Ramiza s kraja dokumentarca i najbolji zaključak i poruka kakve ljude u sebi trebamo buditi: „Kako je meni bilo teško za oca i brata, tako je teško svakom, svakoj drugoj majci i ono što ja želim je da pokušam da ih obradujem, da nađem bar jednu kost, da je ukopaju da nađe smiraj. Kad su pronađeni moj otac i brat, majka mi je rekla : Sad mi je lakše, isto k'o da su živi.„ 

PROČITAJTE I OVO: Ramiz Nukić za više od 10 godina pronašao 200 tijela Srebreničana

(Novi.ba)

Pratite ZASREBRENICU.ba na Facebooku