Čuvajmo Srebrenicu

Srebrenčanin Enver Hamzić: „U BiH se može živjeti bolje nego u pola Evrope, samo treba raditi“

Enver Hamzić iz sela Gladovići u Srebrenici primjer je kako se u BiH može dobro živjeti od poljoprivrede. Iako je mnogo godina živio u inostranstvu, odlučio je da se vrati u svoje rodno mjesto i da živi, obrađujući zemlju svojih predaka. Danas Enver ima 120 koza, na tržište plasira proizvode od kozjeg mlijeka, ali put do finalnog proizvoda uopšte nije lak.

 

 

Enver se u svoje rodno mjesto vraća 2002. godine, kada je proizvodio ovčji sir, već 2004. odlazi u inostranstvo sa namjerom da zaradi dovoljno novca da bi pokrenuo farmu, jer se u pomoć nadležnih nije mogao pouzdati.

„Kad sam vidio da nedostaje kozjeg mlijeka, kozjih proizvoda, od sira, sirutke, do mesa, po čitavoj Evropi, po čitavom svijetu, tad sam riješio da osnujem farmu koza. Ja jesam bio počeo ponovo sa ovcama, ali sam se prebacio na koze i počeo sam proizvoditi sir“, počinje priču Enver Hamzić.

Pored mlijeka i sira, koze su korisne i u drugim situacijama.

 

„One mi dosta pomažu čak i u rekultivaciji zemljišta – zemljište je ovdje zaraslo, jer nema ko da ga obrađuje. Sada one to čiste, brste. One jedu potpuno zdravu hranu, zdrav list, zdrav behar, one ne znaju šta je koncentrat“, kaže Enver.

U krugu od stotinu kilometara od farme nema ničega što bi zagađivalo okolinu, a koze iz Enverovog stada cijele dane provode na slobodnoj paši.

Jasno mi je ako koza ne hoda, ne troši energiju, ako jarići ne hodaju brže rastu i napreduju, ali onda oni dobijaju u organizam samo taj koncentrat i sijeno, ništa više, to je nekih šest-sedam sastojaka, a ona ovako danas proba preko 50 različitih liski, preko 50 travki“, uvjerava nas Enver Hamzić.

U Bosni i Hercegovini nezaposlenost je jedan od gorućih problema. Najbrže se može zaraditi baveći se poljoprivredom, međutim, malo je zainteresovanih mladih ljudi.

„Ovdje je poteško za dobre radnike, kod nas nije problem naći radnika na mjesec dana, dva, tri, na stalno je problem. Svi hoće mjesec, dva, uzmu jednu platu, dvije-tri i odu. Da li oni misle da nikad neće potrošiti to, ja ne znam. I ja uzmem novog radnika, taman ga uvedem u posao, onaj prvi zove, hoće da se vrati. A ja imam problem što kad uzmem čovjeka koji nema veze sa tim poslom, ne zna upaliti muzilicu, nikad nije bio u dodiru sa kozom, i dok ja njega naučim, ja lično s njim gubim vrijeme“, kaže Hamzić.

On smatra da je uzgajanje koza jedna je od grana koja vrlo lako može donijeti prihode.

„Problem je što šljiva i jabuka ne rodi svake godine, a živjeti morate svaki dan. Imate svaki dan troškove. Koze imate svaki dan da muzete, imate jare i svaki dan imate koliko-toliko, prodate mlijeko, prodate sir, prodate meso. I stvarno mislim da se u BiH danas može bolje živjeti nego u pola Evrope, samo treba raditi“, zaključio je Enver.

Na kraju, moramo se složiti sa Enverom da se na selu može mnogo lakše i bolje živjeti nego u gradu jer seljani sebi mogu proizvesti zdravu hranu sa malim ulaganjima, a uz malo više napora, mogu i zaraditi.

 

 

UPS MEDIA