Srebrenica : Žive od svog rada i sanjaju da će im biti izgrađene kuće

Na ulazu u srebreničko planinsko selo Velika Daljegošta dominira lijepo arhitektonsko zdanje nove džamije i dim koji izlazi iz jedne useljene kuće.

 

 

 

Jedini stanovnik ovog sela je Ševal Hodžić sa suprugom i njihove dvije kćerke, koje se školuju u Potočarima i stanuju u internatskom smještaju pored škole. Otac ih ponedjeljkom odvozi u Potočare, a petkom ide po njih da vikend provedu u selu.

 Skromna porodica

Žive od svog rada. Imaju nekoliko ovaca i na jednom dunumu zemlje zasadili su maline.

– Preživljava se nekako. Imamo svega i nismo gladni. Skromna smo porodica i zadovoljni smo što ne čekamo ničiju pomoć. Važno je što smo na svom imanju, dišemo punim plućima u ovdašnjem miru i tišini – kaže Hodžić.

Velika Daljegošta

U Maloj Daljegošti srećemo stariji bračni par Fatimu i Ševku Aljića. Kako kažu, žive sami. Kćerke su im se udale, imaju svoje porodice i otišle su svaka na svoju stranu. Dođu kad mogu, budu dan-dva i odoše.

– Kada čovjek ostari, sve mu je teško. Imali smo nekoliko ovaca, ali nemamo snage da se brinemo o njima. Od dvije koze imamo mlijeka za svoje potrebe – navode oni.

U Maloj Daljegošti na temeljima porušenih kuća postavljeno je nekoliko brvnara, bez toplotne izolacije i vode, što je donacija jedne austrijske humanitarne organizacije “Seljak pomaže seljaku”. U jednoj je Mehmedalija Tanković.

 

 Samo obećanja

– Šest godina se ovdje mučim. Zimi je hladno, ljeti vruće, nemam vode ni kupatila. Dolazile su komisije i donatori, obećavaju napraviti kuću i ništa, a prije rata sam imao dvospratnicu. Dok je supruga bila živa imali smo 70 ovaca, a danas uzgajam malo stado od 20 ovaca – govori nam Tanković.

 

U drugoj brvnari živi Hasan Beganović sa suprugom. Njegova priča identična je pričama svih povratnika Velike i Male Daljegošte. Želja im je ista – obnova njihovih porušenih kuća s vodom i kupatilima, kao što su to nekada imali.

 

Dobri komšijski odnosi

 

Povratnici stječu dobre komšijske odnose sa Srbima susjednih sela, ali i dobru saradnju s Mjesnom zajednicom Skelani. Elvir Harbaš, koji se prvi vratio u Arapoviće, kaže da s komšijama Srbima nikada nisu imali problema.

Druže se, sijele i pomažu jedni drugima. Zatekli smo ga sa školskim drugom Sinišom Savićem sok su sijekli kolje za maline i prodaju. Siniša naglašava da s Elvirom često podijeli posljednjih 20 maraka. Obojica razmišljaju o tome da posao potraže u drugim evropskim zemljama.

 

 

Avaz.ba

 

Komentari su zatvoreni