SVE JE ISTO, SAMO NJEGA NEMA: Karte su se konačno otvorile, kakav plan Dragan Čović ima za Borjanu Krišto…

Sam na vrhu i bez oponenata, ali sa gomilom apologeta, Čović odlučuje suvereno o svemu! Pa i o tome hoće li ili neće na izbore.

Onoga trenutka, kada je postalo jasno da neće biti izmjena Izbornog zakona BiH prema željama i nastojanjima HNS BiH i Dragana Čovića, jasno je i da je okončana bilo kakva suvisla ideja da se lider HDZ BiH (opet) kandidira za mjesto u Predsjedništvu BiH.

Naravno da je to bilo jasno i Čoviću, ali je on taktički odugovlačio sa javnim priznanjem takvog razvoja situacije. Jasno je i zašto. Jer to u bilo kojoj varijanti znači priznanje ozbiljnog političkog poraza i pored uloženog vremana, silnih blokada i moćnih saveznika.

Zato je u javni prostor, planski, preko Zagreba puštena priča kako bi u trku za Predsjedništvo BiH mogao ući gradonačelnik Mostara dr. Mario Kordić. Ideja je od samog početka bila tek „probni balon“ i imala je zadatak da javnost pripremi za Čovićevo uzmicanje, obzirom da samom sebi nije omogućio da sigurno i bez bilo kakve neizvjesnosti postane član Predsjedništva BiH iz reda Hrvata!

Onda se još malo pričekalo uz povremeno slanje dvosmislenih poruka po principu „toplo-hladno“, da bi se na kraju, u pogodnom trenutku, „očepilo“ i preko „prijateljskih portala“ objavilo da Čović definitivno odustaje i da na scenu stupa njegov oprobani „Kvisko“ – Borjana Krišto. Karte su se konačno otvorile i Čoviću je preostalo samo da Krišto predstavi kao „najpametnije i najljepše biće koje HDZ BiH (HNS) može ponuditi“!?

Kakve poetske stilske figure za nekoga ko stiže na izbornu scenu kao „zlatna rezerva“ i bez nekih veliki šansi.

U najboljem slučaju za Krišto to može biti tek „veličanstveni poraz“ – gubitak, koji će predstaviti kao još jedan dokaz majorizacije Hrvata. Krišto je atletskim riječnikom rečeno, tek „zec“, koji treba da „povuče trku“, istrči planiranu dionicu i onda odustane. Ukoliko joj se kojim slučajem posreći, zbog tri jaka kandidata iz probosanskog bloka – tim bolje.

Njen zadatak je da umjesto Čovića “dostojanstveno” primi politički udar, pri čemu je planirano da lider HDZ-a (i svega ostalog) još i profitira na priči o ugrožavanju elementarnih nacionalnih prava Hrvata. Za Čovića, Krišto je, pazite sada, jedno osvježenje, relaksacija u predizbornom vremenu, ali i poruka bošnjačkom narodu!? Kakva poruka? Da će sve ostati kako je i bilo, samo sa drugom osobom iz istog „kruga“?

Sve je isto samo njega nema

Da je Čović imao barem malo političkog digniteta, onda bi i pored očiglednog neuspjeha sa izmjenom Izbornog zakona – izašao na izbore. Da pokaže da ne odustaje od svojih ideja i da je konnzistentan. Umjesto takvog hrabrog čina, Čović je „u vatru“ bacio ženu stare garde HDZ-a.

Ne može da koristi, ali nije ni pretjerano štetno.

Mogao je i podnijeti ostavku, kao moralni čin vlastite odgovornosti, ali nije, jer sebe nikako ne može prihvatiti kao gubitnika. A zašto bi kada je izgradio dobro uhodani sistem, koga potpuno kontroliše?

Sam na vrhu i bez oponenata, ali sa gomilom apologeta, Čović odlučuje suvereno o svemu! Pa i o tome hoće li ili neće na izbore.

Jednostavno – može mu se! Bitno je da je stranačka „zvijer“ nahranjena i zadovoljna. Da su sinekure podjeljene, a nove uspostavljene. Da se „točak vlasti“ okreće u zadanom pravcu i ritmu…

Sve ostalo je samo stvar samo „percepcije“, piše na svom blogu politički analitičar Faruk Kajtaz.

Komentari su zatvoreni