Amir Secic

  • Amir Šečić odgovorio na Amelinu prozivku Fikreta Hodžića: Zašto ti Amela sudiš?

    Amir Šečić, dijete Srebrenice sa čijom sudbinom su svi upoznati odgovorio je na prozivke Amele Sućeske i stao u odbranu Fikreta Hodžića:

    Njegovu poruku u nastavku prenosimo u cijelosti:

    “Draga Amela”

    Zapravo griješim da si draga! Jer da si imalo pratila razvoj Sućeske, a i čovjeka koji je mnogo učinio za sebe i za Srebrenicu ne bi komentarisala neke stavri. Ako siiz Srebrenice onda si danas dozvolila da se Srebrenica spominje u negativnom kontekstu. Zašto Amela? Zašto Amela ti uzimaš stvari u svoje ruke? Ako si ti Amela, nisi neko ko može da sudi!

    Amela…. Svi mi griješimo, svi mi imamo mane, svi smo mi izgubili nekoga. Ako si izgubila nekoga to nije poraz naprotiv treba da se nastavi dobijati, jer svako od nas će opet nešto izgubiti. Čast, obraz, ljubav, porodica…. sve se to gubi. No ti si danas dozvolila da komentarišeš i stavljaš nekoga ispred moje, tvoje i ostalih Srebreničana – Srebrenicu.

    Amela? Ako je Fikret iz Srebrenice, a živi u Sarajevu… ne mora značiti da je Srebrenica glavna uloga u svemu. Srebrenicu ne diraj pa iako si samo iz Srebrenice ti, a i niko drugi…

    (ZASREBRENICU.ba)

  • AMIR ŠEČIĆ: JA SAM DIJETE IZ DOMA. NE RAĐAJTE DJECU AKO ĆETE IH OSTAVITI

    Život djece u domovima za nezbrinutu djecu uvijek je tema koja slama srca. Ovo je priča jednog snažnog i hrabrog momka koji danas ima 23 godine, a imao je samo tri dana kada ga je majka ostavila.

    Piše: Šejla Cocalić

    Nakon rođenja ostavljen sam u domu u Tuzli, odgajatelji su bili zaduženi da nam tu našu sudbinu ispričaju do kraja. Naučio sam vrlo brzo da ću odrastati bez roditelja i da ću kroz sve što će me u životu zadesiti morati proći sam. Ja sam to nekako mladalački prihvatio. To nije mala stvar, ali ohrabrila me činjenica da ja nisam sam, da nas je bilo mnogo i onda je nekako sve lakše kada znaš da nisi sam. Iz svih gubitaka sam sebi napravio dobitak. Bio sam podrška drugim mališanima koji teško prihvataju činjenicu da su ostavljeni.
    Sudbina se na najstrašniji način poigrala njegovim životom. Oca nikada nije upoznao, a majku je vidio samo nekoliko puta.

    Moj otac je ukopan u Potočarima. Poginuo je padom Srebrenice, moja majka je tada bila trudna sa mnom. Nakon dolaska u Tuzlu ona rađa mene i ostavlja me samog. S majkom sam imao ukupno 3-4 kontakta koja nisu slavno završila. Bilo je tu kontakta, da pokušamo doći do neke komunikacije, ali to nije bilo moguće jer s njene strane nije bilo neke prevelike želje kao s moje. S moje strane nije bilo neke emocije, neke ljubavi, nego jednostavno da čujem zašto me ostavila. Ali do toga nikada nije došlo. Bilo je ljeto, popeo sam se na jedno drvo, kao dijete, a onda dolazi jedna žena. Ne mogu objasniti, ali kao da su se spojila dva dijela. Neka energija… Ona je došla i sjela kao da se nikada u životu ništa nije desilo. Ja sam tada imao 10 godina i shvatao sam sve. Ona je tu sjedila ispod drveta, ja nisam sišao da pokažem ni emociju, ni želju, ni ništa. Nisam sišao, ali sam uradio nešto. Sišao sam i rekao: “Sjećaš li se kada sam ja ostao u bolnici plačući, a ti si otišla? Sada ću ja otići, a ti ćeš plakati.” Ona je govorila: “Ja sam tvoja majka”, ali ja sam ipak otišao. Otišao sam odgajateljima koji su me naučili da hodam, da čitam, da jedem, a nje nigdje nije bilo.

    Nakon osam godina sreli su se ponovo. Tačnije, Amir je sam, kada je napunio 18 godina, otišao potražiti svoju majku da je pita samo jedno:

    Drugi put je bilo teže. Ona živi nedaleko od Tuzle i ja sam znao gdje živi. Ja sam joj s vjerske strane sve oprostio. Tog dana kada sam napunio 18 godina odlučio sam je potražiti da vidim makar da li se sjeća dana kada me rodila. Došao sam pred njena vrata, pitao sam je: “Šta za tebe znači ovaj dan?” Rekla je da joj je to običan dan kao i svaki drugi. Onda ako je to običan dan za nju, za mene je još običniji. Osjećao sam se čudno, bilo mi je drago jer sam ja napravio taj prvi korak, ali pošto je ona nastavila kako je i do tada bilo, ja tu ništa nisam mogao. Ona je otvorila ta vrata, ali ih je brzo zatvorila. Osjetila je da sam postao jači i spremniji na sve. Bila je svjesna da više nisam dijete. Nije bila spremna da se suoči sa mnom i s činjenicom da ja znam da me ostavila.

    Amir je odlučio da se sam bori za život i da ide isključivo pravim putem. Živi sam, o sebi se brine sam i nijednog trenutka se ne osvrće natrag. O svemu otvoreno govori i u tome je njegova veličina i snaga.

    Do danas me majka nije nazvala, ja nemam s tim problema, ja sam to prebolio. Ja ne krivim nikoga, rat je kriv što sam izgubio oca. Ali kad pomislim na familiju s očeve strane, dolazim do zaključka da su oni sve znali. Znali su da sam u domu, a niko nije uradio ništa. Ni tada, ni kasnije. Jedni žive u Švicarskoj, drugi u Americi, ja ne tražim ništa, ali mene niko nije posjetio nijednom. Niko me nije tražio ni s očeve, ni s majčine strane. Ja sam od sebe sam napravio čovjeka. Ja sam samo želio razmišljati o svom životu koji me čeka. Morao sam smisliti gdje ću nakon što izađem iz doma, nisam imao vremena da razmišljam o svojoj familiji. Morao sam misliti na sebe i svoj uspjeh.

    Amir je napisao knjigu Teško da sam bio dijete i tada kreće njegov novi, bolji život. Proputovao je svijet promovišući knjigu. Danas živi u Tuzli, sam se brine o sebi, a broj ljudi i prijatelja koje je stekao svakog dana se povećava. Na njegovoj hrabrosti čestitaju mu svi koji su ga upoznali. Njegov dobar i kvalitetan život danas najbolji je odgovor na sve nedaće koje je doživio.

    Ja danas živim sam, sam peglam, sam perem veš, suđe, sam kuham, jedem… Ništa mi nije nepoznato. Sve ono što jedna porodica doživljava, doživljavam i ja. Kada idem u kupovinu, osjećam se hrabrim, jer kada vidim ljude poput mene koji kupuju s roditeljima i žive od njihovih para, a ja sve sam to radim, tada vidim gdje sam.

    Imam još jednog polubrata kojeg je moja majka na isti način ostavila u domu za nezbrinutu djecu u Tuzli. Sve je ponovo uradila, i to na isti način, samo je nakon poroda otišla iz bolnice. On je prebačen u dom i preživio je sve što i ja. Mlađi je od mene tri godine. On je u boljem odnosu s majkom nego ja. Bio je bolje tretiran od majke. Njena odluka je ista, ostavila nas je obojicu, samo je s njim danas u boljim odnosima. I upravo zato svima danas upućujem jednu poruku:

    Ako niste u stanju osigurati svoje dijete, othraniti ga, nemojte ga ni rađati. Ja to kažem iz svog iskustva. Tu svi pate, a dijete najviše.

    Amir je nakon jedne knjige napisao i drugu. Ima puno prijatelja, a kod jedne porodice iz Slovenije pronašao je svoje utočište. Oni imaju tri sina približnih godina kao Amir.

    Na neki način oni su mu pružili svu ljubav koju nije imao. S njima ljetuje, slavi rođendane, kod njih boravi i u tome je bogatstvo dobrih ljudi, ljudi velikog srca. Njemu danas ne nedostaje ništa, sve je postigao sam, a na tome mu svi trebamo čestitati.

    (hayat.ba)

  • POTRESNA PRIČA AMIRA KOJEG JE MAJKA OSTAVILA PO ROĐENJU U SREBRENICI: Porodicu ne želim upoznati

    “Teško da sam bio dijete” prva je knjiga Amira Šečića, a nedavno je svjetlo dana ugledala i druga „Još dišemo“.

    U obje je protkan težak život ovoga Srebreničanina.

    Majka ga je ostavila tri dana po rođenju, nakon što je u poodmakloj trudnoći preživjela genocid.

    Amir ne želi upoznati majčinu porodicu.

    S druge strane, očevu je tek počeo upoznavati.

    Pogledajte priču naše novinarke Dženete Sarić-Kozić.

    (Hayat)

  • EKSKLUZIVNO: Uskoro još jedna knjiga autora Amira Šečića

    Sve je spremno za novu knjigu Amira Sečića koji je autor knjige “Teško da sam bio dijete“.

    Knjiga pod nazivom “Još dišem” ugledaće svjetlo u maju mjesecu. Knjiga je posvećena ratnom heroju Srebrenice, Naseru Oriću iz mnogo velikih razlog. da nije bilo Nasera Orića, mislim da bi veći broj žrtava bio u Srebrenici. Iz tih razloga knjiga je posvećena njemu.

    Na promociju su pozvani svi, ali i pojedini političari koji su postali Amirova potpora.

    O detaljima i datumu promocije knjige obavjestićemo vas putem našeg portala.

    (ZASREBRENICU.ba)

  • ‘SEVDAH’ U ŠVICARSKOJ FOLKLOROM I PJESMOM OKUPIO BIVŠU JUGU I UJEDINIO EVROPU: EMOTIVNA PROMOCIJA KNJIGE AMIRA ŠEČIĆA IZ SREBRENICE

    KUD “Sevdah“ iz švicarskog grada Oberentfeldena po šesti put bilo je domaćin i organizator Internacionalne smotre folklora na kojoj je učešće uzelo 16 folklornih sekcija iz Švicarske, Austrije, Njemačke, BiH i Palestine, Albanije.

    Njemačku su ove godine predstavljale folklorne sekcije iz Štuttgarta „Mladi biseri“, “Čardak 2012“ iz Schwäbisch- Gmünd, „Merak“ iz Göppingena, Austriju je predstavljao KUD „Ljiljani“ iz Beča, BiH Udruženje žena „Jagoda“ iz Čelića, Udruženje žena „Humci“, te Udruženje žena iz Hrustova,a bila je tu folklorna sekcija „Olivenbaum Dabke Palestina.

    Iz Švicarske su nastupile folklorne sekcije „Bosna“ iz Bazela, „Kula“ – Kussnacht, KUD „Safet Isović“ iz Berna, „KUD“Merkalije iz St. Gallena, KUD „Bosona“ iz Ticino,kao i Albanska plesačka grupa iz „Shota“ iz Ziriha,kao i domacini KUD „Sevdah“ iz Obernetfeldena.

    Dvorana u gradiću Zofingen bila je premala da bi primila sve posjetioce, a njih 1500 uživali su u igrama i pjesmi.

    Predsjednica KUD „Sevdah“ Sabina Rendić bila je izuzetno zahvalna i ponosna na sve njene kolege i prijatelje, članove „Sevdaha“ koji su i ovaj put ovu smotru odradili, kako nam je rekla „udarnički“.

    – Bez članova kluba, bez svakog od njih sav ovaj gigantski posao se ne bi mogao odraditi. Zahvalna sam našim ženama i muškarcima, našoj omladini koji su svojski odradili posao. Mi smo još jednom dokazali da se samo zajedničkim i složnim radom može dosta toga uraditi, a rezulati su itekako vidljivi – kratko nam je izjavila Sabina Rendić.

    U muzičkom dijelu programa nastupio je popularni Jašar Ahmedovski, a posebnu pažnju publike i njihovu naklonost izazvao je vrsni pjevač Hako Šljivar koji živi i radi u Švicarskoj. Hako je tu večer pjevao pjesme iz vlastite diskografije kao i pjesme njegovih popularnih kolega. Publika je svaku njegovu pjesmu ispratila ovacijama i velikim aplauzom.

    O Jašaru se ne treba puno pisati jer njegove pjesme i njegova karijera koja traje više od 40 godina su pokazatelj njegove popularnosti i njegovog velikog uspjeha kod ljubitelja narodne muzike.

    Ova folklorijada nije bila takmičarskog duha već je njen cilj bio da se ljudi druže, upoznaju, da na pravi način prezentiraju narodne igre i pjesme iz zemalje iz kojih vode porijeklo.

    Tu večer mladi Srebreničanin koji je u ratu izgubio oca, pa na neki način poslije toga izgubio i majku, Amir Šečić promovisao je njegovu prvu knjigu „Teško da sam bio dijete“.

    (Hayat/Foto: Hayat)

  • AMIR ŠEČIĆ, MLADIĆ KOJEG JE MAJKA OSTAVILA NAKON ROĐENJA: KNJIGOM ‘DA JOŠ DIŠEM’ ISPRIČAT ĆE NEISPRIČANU PRIČU O MAJCI

    Amir Šečić, 23-godišnji mladić, svoj život opisao je u knjizi “Teško da sam bio dijete”, a uskoro bi trebala izaći druga njegova knjiga “Da još dišem”.

    Njega je majka Fenzila ostavila odmah nakon poroda. Ona je 11. jula 1995. u petom mjesecu trudnoće krenula iz Srebrenice i stigla u Tuzlu.

    Četiri mjeseca kasnije, na današnji dan, porodila se u tuzlanskoj bolnici.

    Iako sada Amir i njegova majka nisu daleko jedno od drugog, i uprkos njenim pokušajima, on se ne želi vidjeti s njom.

    Amir danas slavi 23. rođendan, a pogledajte njegovu priču u prilogu Dženete Sarić-Kozić.

    (Dženeta Sarić-Kozić/Hayat/Foto: Hayat)

  • Amir Šečić nastavlja svoju borbu za istinom i najavljuje nove promocije svoje knjige

    Danas je redakciju ZASREBRENICU.ba posjetio mladi pisac Amir Šečić, momak sa teškom životnom pričom.

    O Amiru smo pisali već ranije, o njegovoj potresnoj životnoj priči, njegovom djetinjstvu i odrastanju bez roditelja.

    Otac mu je ubijen u Srebreničkom genocidu a majka ga ja poslije rođena ostavila.
    Unatoč svemu, Amir je hrabro koračao, vodio svoju životnu borbu i nikad nije posustao.

    Napisao je i knjigu “Teško da sam bio dijete” na koju niko nije ostao ravnodušan.

    Ove godine je tu knjigu promovisao u svojoj rodnoj Srebrenici i sada nastavlja dalje. Sljedeće njegove destinacije su Švicarska, Amerika i Turska

    Ukoliko želite naručiti knjigu Amira Šečića možete nam pisati na mail: redakcija@zasrebrenicu.ba

    Cijena knjige je 15 KM

    (ZASREBRENICU.ba)

  • BIRN BiH na SFF-u predstavio priču o ostavljenom dječaku iz srebreničkog genocida

    Balkanska istraživačka mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) u okviru programa “Suočavanje s prošlošću” na 24. Sarajevo Film Festivalu predstavila je priču o dječaku koji je ostavljen nakon što je njegova majka preživjela srebrenički genocid.

     

     

    Direktorica BIRN-a BiH Mirna Buljugić je reditelje i producente upoznala sa pričom o dječaku Amiru Šečiću kojeg je majka, četiri mjeseca nakon počinjenog genocida u Srebrenici, ostavila.

    “Ovo je priča o dječaku koji se nije rodio u genocidu. Njegova majka je bila u petom mjesecu trudnoće, a otac je ubijen. Rođen je u novembru, a majka ga je tri dana kasnije ostavila. Bio je u Domu za djecu bez roditeljskog staranja. Prvi put je majku vidio kada je imao tri godine”, rekla je Buljugić.

    Danas 23-godišnji mladić je napisao knjigu “Teško da sam bio dijete”, u kojoj opisuje svoj život, a posvetio ju je ocu Ibrahimu Šečiću – jednom od preko 7.000 ubijenih Srebreničana.

    Buljugić se osvrnula na neke dijelove knjige u kojoj Šečić opisuje da je u Domu dobio crvenu torbu koju je stalno nosio. Tu crvenu boju torbe Šečić je u knjizi okarakterisao kao “boju ljubavi, ali i krvi, gubitka i genocida”.

    Kako je navela Buljugić, Šečić je u prijateljevoj porodici uspio da nađe simbol majke, ali također poštuje svog oca koji je ubijen u srebreničkom genocidu. Prisutnim rediteljima i producentima prikazan je kratki video o Šečiću, koji je prisustvao događaju i pozdravio prisutne.

    Priča BIRN-a BiH jedna je od pet izabranih za predstavljanja u ovogodišnjem programu “Suočavanje s prošlošću” SFF-a, koji se realizira uz podršku fondacije Robert Bosch Stiftung s ciljem da filmske autore poveže s organizacijama koje se bave događajima u bivšoj Jugoslaviji.

    Goran Zorić iz Omladinskog centra Prijedor je predstavio priču o ubijenoj djeci tog grada, gdje roditelji godinama pokušavaju napraviti spomenik, ali ih lokalne vlasti sprečavaju u tome.

    “Roditelji samo žele spomenik, da se oda počast ubijenoj djeci, ali vlasti to ne dozvoljavaju, pa čak Bošnjaci i Srbi. To je paradoks”, naveo je Zorić.

    Prijedorčanin Edin Ramulić iz “Fondacije za izgradnju i sjećanje” je govorio o Nerminu Karagiću, koji je dva puta preživio strijeljanje 1992. godine. Tokom prvog strijeljanja ubijen je njegov otac, kao i drugi članovi porodice. Kako je rekao Ramulić, Karagić se nakon drugog bježanja morao vratiti i predati vojnicima jer nije imao gdje otići.

    “Živimo u društvu gdje ljudi nastoje otići iz domovine, ali Nermin se vratio u mjesto gdje je doživio sve ovo”, dodao je Ramulić.

    Augustina Rahmanović iz Udruženja “Vive žene” Tuzla je predstavila priču o 18 hrabrih bratunačkih žena srpske i bošnjačke nacionalnosti koje se bore protiv pritisaka i pokušavaju sarađivati zajedno.

    “Nešto se desilo, nismo očekivali. Žao mi što nema novca, jer su one rekle da su sretne što su se našle. Zato zovemo ovo ‘zabranjena sreća’”, pojasnila je ona.

    Predstavnica Udruženja “Medica” Zenica Sabina Husić je predstavila sudbinu žene koja je tokom rata u BiH silovana, a o kojoj je napravila film. Kako je rekla Husić, ova žena je primjer drugima koje su doživjele istu sudbinu – da se bore i da ne budu žrtve.

    “Ona je crnu i sivu pretvorila u boje. U videu vidjet ćete boje, balone, lijepe simbole, ružičaste i ljubičaste. Ona je model za druge žene, koje moraju progovoriti o svojoj boli”, izjavila je Husić.

    BIRN BiH je partner Festivala u programu “Suočavanje s prošlošću” od početka ovog programa.

    SFF se ove godine održava od 10. do 17. augusta, prenosi Patria.

     

     

    VEZANI ČLANCI: Amir Šečić o svom odrastanju bez roditelja: “Nas, djecu doma, život je naučio da se borimo”

    Amir Šečić nastavlja dalje: Nakon knjige stiže i film: “Teško da sam bio dijete”

    POGLEDAJTE POTRESNU PRIČU SREBRENIČANINA AMIRA ŠEČIĆA

    OD SREBRENICE I DOMA DO PROMOCIJE KNJIGE: Amir nije imao kome reći kada dobije peticu u školi

  • Amir Šečić o svom odrastanju bez roditelja: “Nas, djecu doma, život je naučio da se borimo”

    Život mladića rođenog u Tuzli, nakon što mu je majka prognana a otac ubijen u srebreničkom genocidu, uskoro će biti pretočen u film.

    Autobiografska knjiga Amira Šečića “Teško da sam bio dijete” prije nekoliko mjeseci ugledala je svjetlo dana. Dvije godine pisao je priču o svom odrastanju u Domu na djecu bez roditelja u Tuzli. Samo tri dana nakon rođenja majka ga je, iz samo njoj znanih razloga, ostavila u porodilištu.

    “Ljudi nas pokušavaju izbjegavati, diskriminisati, samo zato što nemamo naše oslonce. Kao da smo mi krivi što nam je život takav. Nas, djecu doma, život je naučio da se borimo. Sazrijevali smo prije nego što smo trebali. Dok su se naši vršnjaci igrali i gledali crtane filmove, mi smo postajali ljudi”, napisao je Amir.

    Život bez roditelja Amira nije obeshrabrio. Oduvijek je sebi govorio da mora uspjeti, izrasti u čovjeka na kojeg bi otac bio ponosan. Ocu je posvetio knjigu. Da sačuva uspomenu na njega i sve nevino stradale žrtve genocida u Srebrenici, piše “Faktor“.

    Za majku ga vežu potpuno druge emocije. Vidio je svega tri puta, kada je imao tri i deset godina, te za 18. rođendan. Prisjeća se da je tada posjetio majku i pitao je zna li koji je dan. Odgovorila je da ne zna i tako, kako smo mogli zaključiti iz razgovora sa Amirom, zauvijek zaključala vrata do njegovog srca.

    “Svi imamo svoje prilike. Ona svoju nije iskoristila. Možda se moje mišljenje promijeni kada budem imao svoju djecu, ali trenutno to je moj stav. Nije znala da mi je rođendan. Tako je samo potvrdila ono što sam već znao i osjećao”, priča Amir.

    Završio je srednju saobraćajnu školu u Tuzli i upisao Pravni fakultet u Sarajevu. Odlučan je da završi studij “da mu sutra ne bi niko mogao reći da je nepismen i neobrazovan”.

    Beriz Turnadžić, prijatelj iz SAD, i sam dijete koje je odraslo u Domu, pomogao mu je da objavi prvu knjigu.

    U knjizi je opisao trenutke kada mu je trebala podrška porodice, a najteže je, kaže, bilo za praznike i rođendane.

    “Teško je kada nemaš nikoga od porodice kome možeš čestitati praznik, kada nemaš nekoga da ti bude podrška u teškim trenucima. Međutim, ne mogu da ne spomenem svoje Čehajiće. Porodicu mog školskog druga Adina koja je uvijek bila uz mene kada je bilo najteže. Oni su postali i moja porodica. Njegova majka za mene je postala heroj, junak i najveći borac za svoju djecu”, kaže mladić.

    Otkriva nam da radi i na drugoj knjizi, koja će biti u nekom veselijem, svjetlijem tonu.

    “I ova knjiga bit će o životu u Domu. Želim pokazati da tamo nisu samo suze i bol, nego da ima puno smijeha, dječije radosti. Knjiga će se zvati ‘Još dišem’”, govori Amir, te dodaje da će uskoro sa jednom američkom produkcijom potpisati ugovor o davanju autorskih prava za snimanje igranog filma.

    POVEZANO: Amir Šečić nastavlja dalje: Nakon knjige stiže i film: “Teško da sam bio dijete”

    Amirova životna priča: Oca mu ubili, majka ga ostavila nakon porođaja

  • Amir Šečić nastavlja dalje: Nakon knjige stiže i film: “Teško da sam bio dijete”

    AMIR ŠEČIĆ: DIJETE, S GODINAMA MLADIĆA, A DUŠOM HEROJA!

     

     

    Rođen je prije dvadesettri godine. Svog djetinjstva se sjeća, ali, ne kao većina nas. Po veselju, po spletkama koje je pravio roditeljima, po mnogim članovima uže i šire porodice. Ne sjeća se po familijarnim okupljanjima, slavljenju rođendana kada bi mama napravila tortu. Imao je samo tri dana kada ga je majka te 1995. godine ostavila u Dom za djecu bez roditeljskog staranja. Malo biće željno majčinog zagrljaja, trenutaka kada bi trebao biti okružen, mažen i pažen, tada je ostao SAM. Zapravo, ostao je okružen malim anđelima koji su zajedno sa njim od tog trenutka krenuli graditi svoje živote, ne znajući s kakvim će se vjetrenjačama susretati.

    Tri godine nakon što je ugledao svjetlo dana, ugledao je i svoju majku. Pričao mi je o njoj i sklanjao pogled koji me do tada probadao.

    Kaže: “Tog dana, došla je da me vidi. Ja, dijete od tri godine, vidio sam bijelo ispred sebe, neku maglu. Bio sam mali da bih bio svjestan ko je to. Sedam godina poslije, došla je ponovo. Tada mi se slika očistila. Jasno sam vidio ženu, ali … to, jednostavno, nije to. Nikada je poslije toga nisam sreo… A, i ne želim…”

    Amirov otac život je izgubio u Srebrenici, te godine kada je njegovo malo biće došlo na svijet. Dvadesetdvije godine od očeve smrti i isto toliko godina nakon njegovog rođenja, stasao je u predivnog mladića. Naizgled je jak, čvrst, stamen i kaže, čini mu se, otporan na metke, a tako je emotivan, salomljiv i osjećajan da sam sve vrijeme pomišljala da želim da taj razgovor traje satima, a istovremeno sam se plašila da će srce da mi na nos izađe. Kada u očima jednog mladića vidite toliko životnog iskustva, borbe, toliko snage i samostalno prehodanih koraka, poželite si opaliti najjači šamar. Pomislite da ste zrno pijeska, balavče i razmaženo dijete kojem uvijek fali ‘ono nešto’. A, zapravo, imate sve.

    Ima i on. Ima ogromno srce, čistu dušu, želju za životom, neizmjernu ljubav i pune ruke onog što mu život donosi. Donosi mu i knjigu o njemu. Stranice koje ćete čitati po nekoliko puta, brišući suze, razmišljajući o njemu, stvaranju slika i sa željom da ga jako stegnete i da mu se naklonite do poda uz pregršt čestitki za pobjedu u herojskom životnom meču.

    Amir Šečić jeste pobjednik, s očima djeteta, godinama mladića, a dušom istinskog, malog heroja.

    Nakon knjige uskoro i film po istinitom događaju: “Teško da sam bio dijete”

    Amir Šečić

    (ZASREBRENICU.ba)

Close
Close