bosnjaci

  • SULEJMAN UGLJANIN U SARAJEVU UZBURKAO DUHOVE: “Definisati Sandžak kao zasebni entitet, Bošnjaci Sandžaka doživljavaju BiH kao SVOJU NACIONALNU DRŽAVU…”

    Definiranje Sandžaka kao zasebnog teritorijalnog političkog entiteta sa zakonodavnom, izvršnom i sudskom vlašću predstavlja minimum za biološki opstanak i političku egzistenciju bošnjačkog naroda u Sandžaku, izjavio je danas u Sarajevu Sulejman Ugljanin, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Sandžaka

    Ugljanin je to poručio na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelekrualaca Krug 99, gdje je kao uvodničar govorio o temi “Autonomija Sandžaka – šta je to i zašto?”.

    “Polazeći od modela Badinterove komisije za trajno rješenje jugoslovenske krize, priznavanjem avnojskih granica za međunarodne granice novonastalih država na prostoru bivše Jugoslavije i uspostavljanjem specijalnog statusa za dijelove naroda koji ostanu izvan matične države, SDA Sandžaka sačinila je prijedlog za rješavanje statusa Sandžaka u okviru reforme političkog sistema Republike Srbije”, rekao je Ugljanin.

    Taj prijedlog SDA Sandžaka dostavila je predsjedniku Republike Srbije, Skupštini i Vladi te zemlje, predsjedniku Skupštine Crne Gore i drugim faktorima koji se bave tim pitanjem kao i međunarodnim predstavnicima EU, SAD-u, UN-u.

    “Osjećanje građanja Sandžaka, posebno Bošnjaka koji BiH doživljavaju kao svoju nacionalnu državu, ima utemeljenje u istorijskim, pravnim i političkim činjenicama. Iz tih razloga danas ovu platformu želim da prestavim široj bosanskohercegovačkoj javnosti. Definisanje Sandžaka kao zasebnog teritorijalnog i političkog entiteta sa zakonodavnom, izvršnom i sudskom vlašću predstavlja minimum za biološki opstanak i političku egzistenciju bošnjačkog naroda u Sandžaku”, kazao je Ugljanin.

    Istakao je da specijalni status Sandžaka kao “teritorijalno-političke zajednice ravnopravnih građana i naroda, u kome su Albanci, Bošnjaci, Crnogorci i Srbi konstitutivni narodi, predstavlja ključ za rješavanje svih političkih i teritorijalnih sporova između susjednih država i naroda na Balkanu i treba biti nukleus regionalne stabilnosti i saradnje”.

    “Slijedeći tu politiku mira i razumijevanja za trajno rješenje jugoslovenske krize, građani Sandžaka su životno zainteresovani za suverenu BiH, koja bi u drugom stepenu putem bilateralnih odnosa definisala status Bošnjaka i svih drugih naroda koji žive u Sandžaku. U tom smislu, Sandžak kao takva zajednica ravnopravnih građana i naroda bio bi, da tako kažem, model za rješavanje svih teritorijalnih i političkih sporova između država i naroda na Balkanu”, poručio je Ugljanin.

    (SB / AA)

  • NOVO PROTJERIVANJE BOŠNJAKA U RS-u: Ademović: Mijenjanjem toka Drinjače ,neko nas želi ponovo otjerati iz naših kuća

    Prema nezvaničnim informacijama mini centrale u dijelu rijeke Drinjače u Glodima grade

    Stotinjak mještana bošnjačkog sela Glodi kod Zvornika danas je mirnim protestima iskazalo protivljenje uzurpaciji, odnosno mijenjanju toka rijeke Drinjače u dijelu kojim rijeka protiče kroz njihovo selo, a zarad gradnje mini centrale, zasad nepoznatih i investitora i graditelja.

    Naime, nakon što je u rejonu Glodi u završenoj fazi gradnja već jedne mini centrale za čije potrebe je već izbušeno brdo poviše sela, nepoznati graditelji krenuli su sa ispitivanjem terena za gradnju druge mini centrale. I, to na području milićke općine, za čije bi potrebe došlo do prekida toka rijeke Drinjače u Glodima i njena voda bi bila preusmjerena tunelom čije se bušenje priprema kroz susjedno brdo. Tako da bi od zacrtanog skretanja ove rijeke , petnaestak kilometara njenog korita nizvodno, skoro ostalo bez vode.

    -Nakon 1992,godine selo Glodi je zadesila druga muka koja prijeti da nas ponovo iseli sa ovih prostora. Po našem selu hodaju ljudi sa lošim namjerama, koji pokušavaju da mimo naše volje krenu sa bušenjem brda i kroz te bušotine preusmjere tok Drinjače koja život znači za sve nas. Kada smo ih prije izvjesnog vremena spriječili da krenu sa bušenjem, počeli su preko policije da nam prijete. Danas smo ovdje da javnosti kažemo svoj stav. Mi nismo protiv gradnje mini centrala, ali jesmo protiv uzurpacije naše rijeke i naše imovine. Neka ih grade ispod, a ne iznad sela. Mora se znati, dođe li do preusmjeravanja toka rijeke kroz tunel koji se treba probiti kroz ovo brdo mještani Glodi koji su se nakon rata vratili u svoje kuće bit će prisiljeni na iseljavanje – kazao je na skupu Mehmed Ademović, povratnik u Glodi.

    I Ademović, kao i još desetak mještana, povratkom u Glodi krenuli su sa gradnjom privrednih subjekata u kojima zapošljavaju mnoge svoje komšije . Svi oni pozivaju bošnjačke predstavnike u vlasti Republike Srpske, ali i one koji se izdaju za zaštitnike bošnjačkih interesa u Sarajevu da zaustave njihov novi progon iz Podrinja koji se provodi stvaranjem nemogućih uslova za opstanak u ovim krajevima.

    Također, mještani Glodi podsjećaju da imaju nezvanične informacije da mini centrale u dijelu rijeke Drinjače u Glodima grade zajednički srbijanski i domaći investitori, čija imena niko ne zna, a da je koncesiju na gradnju, čak sedam mini centrala na ovoj rijeci izdalo nadležno ministarstvo Vlade RS, bez bilo kakvog informisanja mještana o tome šta će se graditi.

    -Oni koji grade mini centrale moraju poštovati stav građana u mjestima u kojima se grade. Gradnjom ove dvije mini centrale uništava se život ovoga sela. Nažalost građani nemaju mehanizma da zaustave uzurpaciju ove rijeke koja znači život za sve njih. Uz rijeku su njihovo zemljište, njihove kuće Ovdje sam da im kao njihov predstavnik u vlasti Grada Zvornika dam punu podršku i lično ću učiniti sve što zakon dozvoljava da se zaustavi ovo bezvlašće – kazao nam je Mersad Mehmedović predsjednik Gradske Skupštine Zvornik.

    (Avaz / ZASREBRENICU.ba)

  • SKANDALOZNO: Bošnjačku djecu u osnovnoj školi u Srebrenici tjerali da slušaju himnu svetog save i himnu tzv. rs

    Bošnjačka djeca su godinama diskrimisana u manjem bh. entitetu kako zbog bosanskog jezika tako i što moraju pohađati nastavu po srpskom nastavnom planu i izmišljenoj historiji.

    Prije nekoliko godina učenici su bili primorani iz predmeta “Likovna kultura” da crtaju lik svetog save. A iz srpskog jezika su morali da uče pjesmice “Marko Kraljević uz Ramazan pije vino” i njima slične.

    Da su Srbi majstori falsifikovanja historije to svi znaju ali ovaj put u Srebrenici su otišli dalje i tjerali djecu da slušaju himnu takozvane rs i himnu svetog save.

    Kako je za naš portal jedan od roditelja rekao, učiteljica je u jednom odjeljenju djecu natjerala i da stoje dok slušaju ove himne.

    U čitavoj školi su polijepljene ikone srpskih vojskovođa i učenici imaju osjećaj kao da se nalaze u crkvi a ne u školskoj ustanovi.

    Jedan od roditelja je slao i dopis direktoru škole koji je kategorično taj dopis dva puta odbio i nije želio sastanak sa roditeljima Bošnjačke nacionalnosti.

    U nastavku prenosimo dopis koji je jedan roditelj uputio Prvoj osnovnoj školi Srebrenica:

    POŠTOVANI,
    U INTERESU ZAŠTITE PRAVA MOJE LAMIJE ALI I OSTALE DJECE U OSNOVNOJ ŠKOLI U SREBRENICI MORAO SAM REAGOVATI I DOSTAVIO SA DOPIS DIREKTORU ČIJI TEKST DJELI S VAMA. NAPOMINJE DA SAM SLIČNO I REKAO DIREKTORU U SLUŠALICU. ZAMOLIO BIH VAS DA SE UZDRŽITE OD NEPRIMJERENIH KOMENTARA I NEĆU ODGOVARATA NA BILO KOJI KOMENTAR. BORBA SE NASTAVLJA !

    DOPIS:

    RODITELJ:

    SADMIR NUKIĆ

    SOLOĆUŠA BB

    75430 SREBRENICA

    Tel.061/880-249

    JU „PRVA OSNOVNA ŠKOLA“ SREBRENICA

    n/r direktor: gosp. Dragi Jovanović

    PREDMET: Ispunjenje zahtjeva, traži se; –

    Poštovani,

    Cijeneći dosadašnji rad i obrazovanje mog djeteta u „Prvoj osnovnoj školi“ u Srebrenici /u daljem tekstu: školi/, može se reći da je na nekom prosječnom nivou. Do sada sam imao korektan i dosta dobar odnos sa učiteljicom, te je uvjek postojalo međusobno razumjevanje.
    Međutim, zbog dešavanja u školskom danu ( 5. Februar – utorak) tekuće godine, iako tog dana moja kćerka nije bilo prisutno na nastavi, nisam kao roditelj mogao ostati imun i prešutiti „sramna“ dešavanja koja su imala za cilj omalovažavanja djece iz reda bošnjačkog naroda.
    Iako, kako sam već naveo da istog dana moja kćerka nije bila na nastavi, sigurno bi se i na nju „sramni“ događaji odnosili i čime bi ista bila ponižena kao i druga djeca iz reda već navedenog naroda.
    Spajanjem četvrtih razreda kako bi zajedno slušali himnu Bosne i Hercegovine, koja nema teksta, te himnu RS i pjesmu o Svetom Savi je zapravo ismijavanje, ponižavanje i grubo kršenje prava bošnjačke djece. Donekle bi slušanje himne Republike Bosne i Hercegovine i RS-e, imalo smisla, bez obzira što RS-u prihvatamo kao nuždu i priznajemo kao ustavnu kategoriju jer zbog njenih ideala i dan danas osjećamo genocidne poslijedice. Pjesma o Svetom Savi (Rastku Nemanjiću), srpskom monahu, prvom arhiepiskopu Srpske pravoslavne crkve je neoprostivo poniženje za našu djecu u kojoj nema ničega što bi bilo izvan granica srpstva i pravoslavlja u što će se svaki normalni čovjek uvjeriti ako je posluša.
    Dakle kao roditelj na događaje navedenog dana ogorčen sam i tražit ću maksimalnu zaštitu svog djeteta ili djece pošto će istu školu od septembra tekuće godine pohađati i moje drugo djete. Ta borba neće imati nikakve alternative i sredstva će uvjek opravdavati cilj.
    Kao pripadnik naroda koji je krajem prošlog vjeka preživjeo najstrašniji zločin modernog čovječanstva – zločin genocida, ne zaslužujemo više nikakvo poniženje, a posebno naši potomci, napominjem da moja djeca nikada neće imati mogućnost upoznati svoje djedove, jer su ubijeni u srebreničkom genocidu a dobro znate i od koga.
    Uvaženi direktore, kako ne bi narušili korektan odnos između nas kao roditelja i učiteljice, tražim ovoga puta kao razumno biće da uzmete u obzir činjeničnu situaciju i osjetljivost srebreničkog područja i naroda koji žive na ovom, nevinom krvlju natopljenom, parčetu zemaljske kugle i ne poduzimate aktivnosti koji će imati za cilj vrijeđanje našeg dostojanstva i prava djeteta, na to nemate nikakvo pravo bez obzira na školski plan i program.
    U konkretnom slučaju koliko mi je poznato u nastavnom planu i programu za osnovno obrazovanje na strani 167. preporučuju se gore navedene tri kompozicije, ali Vas to i ne obavezuje, tako da ste navedene probleme mogli riješiti i rješavati kao što ste to činili i do sada. Ukoliko se iza ovog problema krije nešto drugo a što ima za cilj nesnosnim pritiskom istjerati našu djecu iz škole, obećavamo da u tome nečete uspjeti. Da ću ili ćemo poslije isteka Vašeg mandata tražiti imenovanje direktora iz reda bošnjačkog naroda, ovom prilikom Vas o istom i obavještavam.
    Također, ovom prilikom, pošto vidim da uvažavate državu Bosnu i Hercegovinu i naređujete djeci da slušaju njenu himnu, tražim da pored entiteske zastave na jarbolu škole bude i zastava države Bosne i Hercegovine, te da u lijevom djelu škole s ulazne strane duž nekoliko prozora bude zavjese u obliku zastave Bosne i Hercegovine ili bar u kabinetu predviđenom za islamsku vjeronauku. Navedeno tražim pošto se na jarbolima nalazi samo zastava Republike Srpske, a ista je i u obliku zavjese na prozorima desno od ulaza u školu ili u kabinetu pravoslavne vjeronauke.
    Istom prilikom tražim i uklanjanje crnog grafita sa nazivom „Srbija“ koji već duže vrijeme stoji na pomoćnom ulazu za prvačiće preko puta auto-parkinga. Njegova je poruka jasna i tražim da se ukloni u što kraćem vremenskom periodu, jer da je kojim slučajem na nekoj od škola u Bajnoj Bašti, napisan grafit sa oznakom BiH, sigurno bi odmah bio uklonjen.
    I na kraju tražim da se mojoj kćerci u đačkoj knjižici upiše bosanski jezik na koji imamo puno pravo u suprotnom ću to lično učiniti, te tražim da se u hodniku ili holu škole pored slika Njegoša i Vuka Karadžića nađe i slika bošnjačkog prosvjetitelja Dr. Ahmeda Smajlovića, o čijoj biografiji sigurno puno više znate jer ste rođeni skoro u istom mjestu i istu ste osnovnu školu pohađali.

    (ZASREBRENICU.ba)

  • POGLEDAJTE SVJEDOČENJE DR. NOVAKA KOLIBARDE: “U Bosni do sredine 19. vijeka niti je bilo Srba, ni Hrvata, sve su bili Bošnjaci

    ŠIRITE ISTINU: Dr. Novak Kilibarda: “U BOSNI DO SREDINE 19. VIJEKA NITI JE BILO SRBA, NITI JE BILO HRVATA, SVE SU BILI BOŠNJACI!”

    “Nepismeni ljudi imali su u svojoj svijesti i na svojim usnama da treba lomiti munare i džamije, i smatrali da tako čine najljudskije stvari i da je to njihova dužnost jer je ‘Gorski vijenac’ prerastao u Bibliju. Kada se pristupa ‘Gorskom vijencu’, mora se uzeti u obzir da nijedno djelo u svjetskoj literaturi nije jače nadojeno antiislamizmom i antiturstvom nego što je ‘Gorski vijenac’”, rekao je dr Kilibarda.

    (bosniaks.info)

  • Nezapamćen neuspjeh Bošnjaka u RS: Osvojili samo Ustavom zagarantovane pozicije

    Bošnjaci će u bh. entitetu Republika Srpska, u neskladu s rezultatima Općih izbora, od tri osvojena poslanička mjesta u NSRS imati četiri pozicije zagarantovane Ustavom RS i isto tako zagarantovanog potpredsjednika RS – biologa koji živi u Tuzli. Ćamil Duraković za Klix.ba to ocjenjuje kao političku zapuštenost.

    Duraković, drugopozicionirani kandidat za potpredsjednika bh. entiteta RS, izjavio je za Klix.ba da je pokret Odgovor od početka ukazivao na mogućnost ostvarivanja boljeg rezultata u tom entitetu kroz zajedničko djelovanje kompletnog probosanskog bloka.

    “Nije bilo razumijevanja. Očito je liderima probosanskih stranaka bilo važno ko će uzeti one pozicije koje su ustvari samo Ustavom ovog entiteta zagarantovane”, ističe Duraković na početku našeg razgovora.

    SDA pobijedila, Bošnjaci izgubili

    Ćamil Duraković napominje da u Narodnoj skupštini RS postoje četiri Ustavom RS zagarantovane pozicije za poslanike iz reda bošnjačkog naroda, a da je Domovina 2014. godine imala pet mandata.

    “U ovom momentu imamo tri osvojena mandata, dva direktna i jedan kompenzacioni, i četvrti će se dodijeliti kada se utvrde konačni izborni rezultati. Domovina je imala pet poslaničkih mjesta i pokazala jaču snagu kada se ujedine probosanske političke stranke. Ovaj put smo zbog nerazumijevanja ova dva bloka, Zajedno za BiH i Proevropskog bloka, imali ovakve rezultate kakve smo imali”, rekao je Duraković.

    Naveo je kako je izborni rezultat, generalno, odraz moći političkih stranaka, posebno vladajućih, čija je moćna logistika uz podršku aktivista i stranačke hijerarhije koja seže maltene do biračkih odbora odradila najvažniji posao.

    “Rezultat je takav kakav jeste. Očito, bar kada je riječ o entitetu RS, ne vidimo neke promjene. SNSD ostaje na vlasti. S druge strane su Bošnjaci ostvarili lošiji rezultat nego 2014. godine s koalicijom Domovina. Da smo imali ujedinjen Proevropski blok i Zajedno za BiH vjerovatno bismo imali šest ili eventualno sedam mandata”, kazao je Duraković.

    Napomenuo je da je SDA izdominirala u RS-u, ali ne kroz to što građani podržavaju Ramiza Salkića kao osobu koja živi u Tuzli, a političku funkciju obnaša u RS-u, već zbog toga što oni imaju takav sistem političkog djelovanja da su uz pomoć drugih organizacija koje djeluju s njima zatvorili izborni ciklus.

    “Žao mi je što probosanske političke stranke ne vide dalje od onoga što je ovdje Ustavom zagarantovano. Ja ovo ne bih smio zvati pobjedom. Onaj ko kaže da je SDA, odnosno koalicija Zajedno za BiH pobijedila u RS-u, taj povratnicima ne misli dobro. To je poražavajuće da smo mi konstatovali samo pozicije koje imamo Ustavom zagarantovane”, poručio je Duraković.

    Bošnjaci imali 18 poslaničkih mjesta u RS

    Na prvim poslijeratnim izborima većinski bošnjačke partije osvojile su ukupno 18 mjesta u Skupštini Republike Srpske. Dvije godine kasnije taj broj je pao na 17, a još dvije godine kasnije većinski bošnjačke partije u klupama NSRS-a imale su 10 poslanika.

    Duraković ističe da su većinske bošnjačke stranke imale 18 poslaničkih mjesta u RS-u dok još nije bio donesen Izborni zakon ovakav kakav je sada.

    “Donošenjem Izbornog zakona koji je glasače vezao za prebivalište nastupa legalizacija etničkog čišćenja i osporavanje prava onima koji su zločinima, etničkim čišćenjem protjerani s prostora entiteta RS, da bez vađenja lične karte s prostora odakle su protjerani ne mogu glasati. To je bio ključni momenat – ko god je učestvovao u donošenju takvog zakona prvi je neprijatelj povratnika i Bošnjaka. Očito su i Bošnjaci i Hrvati i Srbi trebali biti saglasni u vezi s takvim zakonom”, rekao je Duraković.

    Ističe da nakon toga slijedi Zakon o prebivalištu, koji dokucava ono što je započeto Izbornim zakonom.

    “Došli smo u situaciju da Bošnjak koji nema kuću na prostoru entiteta RS, jer mu je srušena, ne može izvaditi ličnu kartu po osnovu vlasništva nad zemljom. Mora, dakle, biti vlasnik kuće koja mu je srušena. Tu se usložnjava ionako usložnjena procedura dobijanja lične karte. A sam Izborni zakon je od 2004. godine počeo glasače vezivati prebivalištem. Ranije je mogao glasati svaki Bošnjak koji svoje porijeklo dokazuje vađenjem rodnog lista ili ima ličnu kartu na prostoru FBiH, a rodom je iz Bratunca ili Srebrenice”, objašanjava Duraković.

    (Klix.ba)

  • Godišnjica zločina u Sjeverinu: Krenuli su iz Srbije, preko Bosne, na posao u Srbiju, i više se nikad nisu vratili (VIDEO)

    Danas se navršava 26 godina od otmice i ubistva 16 građana bošnjačke nacionalnosti, državljana SR Jugoslavije iz sela Sjeverin, a do sada su pronađeni samo posmrtni ostaci Medredina Hodžića.

    Ovi mještani iz Sjeverina krenuli su u Priboj na posao preko teritorije BiH jer je to bio jedini put da se dođe u Priboj.

    Pripadnici paravojne formacije “Osvetnici” kamionom su ih odveli u Višegrad u motel Vilina Vlas gdje su ih psihički i fizički mučili i nakon toga ubili.

    Za ovaj zločin Okružni sud u Beogradu osudio je na po 20 godina zatvora Milana Lukića i Olivera Krsmanovića (obojicu u odsustvu), a Dragutina Dragićevića i Đorđa Ševića na po 15 godina zatvora. Lukić je, nakon što je uhapšen u Argentini, u Haškom tribunalu osuđen na doživotnu kaznu zatvora za zločine u Višegradu.

    (SAFF.ba)

  • ŽELJKA CVIJANOVIĆ, PRVI PUT NAKON IZBORA: „Zbog Komšića očekujem još veči problem između Bošnjaka i Hrvata; Sarajevo RS-u želi zlo; Srbija je naš oslonac…“!

    Željka Cvijanović, novoizabrana predsjednica Republike Srpske, u prvom intervjuu za medije iz Beograda nakon izbora, kazala je kako od Srbije očekuje najveću podršku

    Za beogradki „Alo“ Cvijanovićka je kazala kako vjeruje da će s Miloradom Dodikom, budućim članom Predsjedništva BiH, i ubuduće funkcionirati dobro.

    „Dugo radimo zajedno i funkcionišemo kao tim, zato mi to što dolazim na poziciju predsjednika Republike Srpske nije opterećenje, naprotiv. S druge strane, Milorad Dodik daje posebnu snagu svakoj funkciji na kojoj se nađe. Samo politički nezreo čovjek bi se s tim takmičio. Oni koji su politički zreli u tome vide prednost i udružuju snage da bi doprinijeli timskom efektu“, kaže Cvijanovićka, osvrnuvši se i na izbor Željka Košića u Predsjedništvo BiH:

    „Očekujem da će nesređeni odnosi između Bošnjaka i Hrvata postati još veći problem. S druge strane, važno je da mi u Republici Srpskoj u najkraćem roku provedemo izborne rezultate i konstituišemo institucije“, ističe Cvijanovićka.

    „Samo naivni mogu misliti da su ekonomski izazovi jedini na kojima ćemo morati nastaviti raditi u budućnosti. Kad je riječ o Republici Srpskoj, tu uvijek postoji potreba da predano radite na očuvanju njene ustavne pozicije, jer je namjera da se umanji njen politički značaj ili ustavni kapacitet stalno prisutna u političkom Sarajevu i dijelu međunarodne zajednice. Dakle, moraćemo i dalje mnogo raditi na političkom planu i na očuvanju stabilnosti naših institucija“, ističe predsjednica RS-a.

    „U prethodne četiri godine nismo imali koordinaciju sa ljudima iz Republike Srpske koji su bili na vlasti u Sarajevu i to je otežavalo naše napore i na političkom i na ekonomskom planu. Sad će postojati koordinacija i moći ćemo više da se posvetimo razvoju Republike. Milorad Dodik je izabran da štiti interese Republike Srpske, a on taj posao zna, a i procedure su jasne. Pri tome, on radeći za interes svog naroda i svoje Republike nikada nikome nije nanosio zlo, niti ga je poželio.

    To što drugi ne vole da čuju kad on određene pojave naziva pravim imenom nije njegov problem. Ali nisam naivna i odlično znam da njemu lično, ali i Republici Srpskoj mnogi žele zlo u sarajevskim političkim krugovima, kao i u dijelu međunarodne zajednice, i uporno nastoje da ga prikažu u lažnom svjetlu. Što se tiče stranaca, oni svoje promašaje pokušavaju prikriti uobičajenim trikom – individualizacijom problema dajući mu njegovo ime, a prikrivajući ono što su pravi problem BiH.“

    Na pitanje, na koga Republika Srpska može da računa izvan njezinih granica, Cvijanovićka je odgovorila:

    „Na Srbiju, što je prirodno, ali i na sve one koji imaju i koji će razviti taj realni pristup.“

    (SB)

  • Bošnjaci gotovo izbrisani iz Narodne skupštine Republike Srpske

    Trend pada broja glasova, omjera s drugim strankama i naposljetku broja mandata većinski bošnjačkih stranaka u Narodnoj skupštini Republike Srpske je evidentan kroz sve godine nakon rata. Donosimo podatke o statusu SDA, SDP-a i SBiH u NSRS od 1996. do danas.

    Počnimo od aktuelnih općih izbora. Prema posljednjim podacima Centralne izborne komisije BiH, koalicija “Zajedno za BiH” (SDA, SBiH i BPS) jedva da je prešla izborni prag sa 20.000 glasova, čime će zauzeti tri poslanička mjesta. Druga koalicija “Proevropski blok” (SDP BiH, DF, SBB, NB, HS BiH i Radom za boljitak) osvojila je jedva jedan posto glasova, čime ove partije neće biti u NSRS.

    Pogledajmo kako izgleda nedavna historija.

    Na prvim poslijeratnim izborima većinski bošnjačke partije osvojile su ukupno 18 mjesta u Skupštini Republike Srpske. Dvije godine kasnije taj broj je pao na 17, a još dvije godine kasnije većinski bošnjačke partije u klupama NSRS-a imale su 10 poslanika.

    Kako bismo imali u vidu i omjer u parlamentu, bitno je napomenuti da u entitetsku skupštinu ulaze ukupno 83 delegata.

    U vrijeme prvih navedenih poslijeratnih općih izbora na sceni su bile dvije koalicije, Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH (SDA i SBiH), dok je SDP u jednom navratu koalirao sa MBO-om, UBSD-om, HSS-om.

    Već 2002. godine koalicije su se raspale, a spomenute stranke su osvojile ukupno 13 mandata – SDA šest, SBiH četiri, a SDP tri mjesta. Time je broj poslanika ovih stranaka skočio prvi i jedini put od 1996. do danas.

    Narodna skupština Republike Srpske je 2006. godine u svoje klupe primila osam poslanika iz većinski bošnjačkih partija – četiri mandatara SBiH, tri iz SDA i jednog iz SDP-a. Usporedbe radi, SNSD je tada osvojio 41 mjesto, a SDS 17 mjesta.

    Narodna skupština Republike Srpske četiri godine kasnije, većinski bošnjačke stranke osvojile su samo pet mjesta. S koalicijom “Domovina”, koja je 2014. godine okupila sve probosanske partije, taj broj je ostao isti.

    (6yka.com)

  • Sandžačka Srebrenica: 75 godina od genocida nad Bošnjacima Limske doline

    Teška iskušenja i stradanja sandžačkih muslimana u Drugom svjetskom ratu – ratu koji je za četnike imao i “krstaški” karakter, eskalirala su naročito u periodu od 5.januara do 7.februara 1943.godine, kada je izvršen genocid nad Muslimanima Limske doline na području od Bijelog Polja do Foče. Prema svjedočenjima, tada je masakrirano oko 9200 Muslimana.

    Da podsjetimo, Pavle Đurišić je četnički komandant koji je, između ostalog, rukovodio jednom od najbrutalnijih akcija nad muslimanskim narodom u Sandžaku i Istočnoj Bosni početkom 1943.godine. Smatra se najvećim zločincem u Drugom svjetskom ratu na prostoru Crne Gore i šire!

    “Početkom januara 1943.g. u Šahovićima kod Bijelog Polja, gdje je izvršen genocid nad Bošnjacima 1924.godine (tada Muslimanima), održana je konferencija četničkih komandanata na kojoj je razrađena odluka četničke Vrhovne komande o novom obračunu sa “Turcima” i “nenacionalnim elementima”. Kako četnici nisu imali dovoljno snaga za frontalni obračun i napad na ovaj cijeli predviđeni prostor (Bjelopoljski, Sjenički, Pljevljanski, Čajnički i Fočanski srez), donijeta je odluka da se najprije obračunaju sa muslimanima u Bjelopoljskom srezu… Četničke jedinice su krenule u napad 5.januara 1943.godine i to akcijom odreda Rada Korde, kada je spaljeno 15 kuća i ubijeno 10 muslimana, dok je 5 bilo spaljeno u kućama. Dan kasnije u napad je krenula i četnička grupa pod komandom Miraša Savića. Komandant Limsko-sandžačkog odreda Pavle Đurišić, koji je rukovodio cjelokupnom akcijom iz Kolašina, 6.januara uputio je izvještaj Draži Mihailoviću u kom se kaže: ”Jutros tačno po planu otpočele su borbe na drugom sektoru. Posmatrači koji su dostavili izvještaj u Šahoviće javljaju da se borba u selu Dubovo razvijala u pravcu sela Korita takom brzinom da su dva prva turska sela Jasen i Kostiće, a zatim i Zmijanac za nepuni sat pregaženi…”Nakon slanja ovog izvještaja, Pavle Đurišić koji je naredio da se spale sva sela koja čine uporište muslimana, uputio se u Bjelopoljski srez da direktno rukovodi četničkim akcijama i novim, još strašnijim, zločinima protiv muslimana, uglavnom neboračkog i nejakog stanovništva.

    Ubacivali su djecu, žene i starce u kuće, punili kuće slamom ili sijenom i potom palili; žene su vezivali za hrastove, stavljali im slamu u dimije i zatim spaljivali pjevajući:
    “O božiću četrdesettreće
    za četnike evo sreće
    mesto drva i badnjaka
    lože glave od Turaka.”

    (Da li je slučajnost da se četnička akcija realizuje upravo u vrijeme najvećeg hrišćanskog praznika Božića?)

    U ovoj akciji je, prema četničkim podacima, uništeno 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima: Voljavac, Gubavač, Rodijelji, Ušanoviće, Presečnik, Boturiće, Donji Vlah, Mirojevići, Šolje, Radojeva Glava, Pobretiće, Mediše, Kostenica, Stubo, Vrh, Zmijanac, Šipovice, Negobratina, Osmanbegovo selo, Dupljake, Jasen, Kostiće, Kaševar, Ivanje, Godijevo, Žilice, Gornja Crnča, Gornji Radulići, Vrba, Crhalj, Kradenik, Sipanje i Ličine. Uz ove podatke Pavle Đurišić je 10.januara u izvještaju D. Mihailoviću predočio da je ubijeno oko 400 pripadnika Muslimanske milicije i oko 1000 žena i djece. Ostatak muslimanskog življa bio je protjeran na lijevu obalu Lima i njihovu imovinu opljačkali su četnici. Međutim, po drugim izvorima, broj popaljenih sela je daleko veći od 33 pobrojanih. U bistričkoj (savinopoljskoj) opštini pomenuto je samo 14 sela, a sva su bila spaljena, izuzev nekoliko u kojim su živjeli Srbi. Izgorjela su sela koja nisu evidentirana u Đurišićevom izvještaju: Mojstir (45 kuća), Dolac, Mokri Lug, Jablanovo, Bijediće, Podbrežje i Bistrica, centar i opštinsko mjesto. U koritskoj opštini evidentirano je samo 8 zapaljenih sela, u rasovskoj 2, zatonskoj 5 iako je to opština sa najviše sela, i u lozanskoj 4 sela. O paljevini mnogih sela nije ostalo nikakvog traga. Na njih je kasnije pala sjena zaborava kao da nikad nisu ni postojala. Opisi četničkih zločina ostali su sačuvani: “…U selu Korita, u kući Novčića, ubijeno je i zapaljeno 16 ljudi, a Begi Ličini su kučinama napunili dimije pa zapalili. Četnici su na konjima jurili selom i iz pištolja ubijali djecu koja bježe. Murata Mehovića, slijepog starca od 70 godina, zaklali su i bacilli u vatru. Mahmuta Beganovića isjekli su na komade. Selma Dervovića su isjekli i dvije mu kćerke zaklali. U avliji Aziza Šabanovića ostalo je 20 unakaženih leševa. Malog Hasima od pola godine, kad je tražio dojku mrtve majke, uhvatili su za noge, udarili o zemlju i bacili u vatru. Žive su bacilli u vatru Džema od četiri godine, Šabanović Šaćira od šest godina, Erma Muharemova i Ragibovo troje djece. Zatim Džemovo troje djece i Halitove kćeri i Raifa od dvije godine. Tako su prošla i ostala sela. Blatnjavim putevima, kroz šikare i šume, bježale su bijedne gomile bose i gole, unezvijerenih i izbezumljenih pogleda, jedni prema Bijelom Polju, drugi prema Rožajama…
    Strašni četnički zločini u bjelopoljskom srezu bili su zloslutni uvod mjesec dana kasnije u još masovnije stradanje muslimana u Pribojskom i Pljevljanskom srezu u Sandžaku i Čajničkom i Fočanskom u Bosni…” (Safet Bandžović: “Iseljavanje Muslimana iz Sandžaka”)

    U četničkoj dokumentaciji o pomenutim akcijama između ostalog stoji: “…Tamo sada više nema niti jednog Muslimana, a za njihova naselja niti kuće se više ne zna. Ta srpska zemlja koju su do sada uzurpirali turski uljezi, sada čeka na srpske ruke da je obrade…”

    Emina Bučan, mlada 20-ogodišnja Bošnjakinja sa Bara (selo kod Sjenice), u toku velike četničke ofanzive u januaru i februaru 1943.godine na Bihor, Pešter i Limsku dolinu, radi uništenja muslimanskog življa na tim prostorima, herojski je branila svoju kuću, braću, sestre i komšije koje su četnici opkolili. Kada je nestalo municije pošla je u hambar da je preuzme, ali su je tada uhvatili četnici. Prepoznavši među njima komšiju-četnika obratila mu se riječima: „Krv neka ti je halal, a obraz mi čuvaj“. Komšija je shvatio značaj tih riječi i ubio ju je ne dozvolivši da je razjarena četnička grupa siluje. Ovaj čin žrtvovanja mladog života za odbranu djece, starih i iznemoglih, posebno za obraz, čast i dostojanstvo, ostaje kao simbol muslimanskom narodu posebno muslimanki ženi, da su obraz i poštenje vrjedniji od samog života.

    U “Sandžak pressu”, februara 2011.g., objavljeno je potresno svjedočenje Šefke Begović-Ličina:
    “Povod što Vam se javljam je što je i moj rahmetli otac, Husno Begović, žrtva četničkog genocida 1943. godine i do svoje smrti nije prebolio svoju veliku tragediju. Bošnjaci u Bihoru su stradali na sam Božić 1943. godine, kada su se desili neviđeni zločini nad muslimanskim življem. Rasovo, naše rodno mjesto, 3 km od Bijelog Polja, u bogatoj ravnici pored Lima, gdje su živjele ugledne begovske porodice Begovići i neke srpske bogate porodice Šebek, Aničić, Furundžić, bilo je, zbog dogovora, pošteđeno da se ne bi razorilo tako bogato mjesto. Taj dogovor je trajao do maja 1943. godine, kada je jedan Srbin noću zapalio kuću nekog Šebeka i ujutru pronio priču da mu je zapalio njegov kum i prvi komšija, ugledni Begović Derviš-beg.

    To je bio okidač i žiška koja je tinjala tih nekoliko mjeseci, razbuktala se. Moj je otac imao čardak od kamena od tri sprata i četnici komšije su ga opkolili, opljačkali zlatni nakit, a zatim zapalili. Kako su počeli da se guše od dima, svi ukućani su poletjeli napolje i dočekala ih je paljba. Stari Halit-aga je živ izgorio. Kada su ih poslije nedjelju dana ukopavali, u ugljenisanoj ruci držao je tespih. U očevoj mi kući te noći ubijena mi je bijača Lala Begović od 43 godine, polubrat Fahrudin Begović 4 godine, prva očeva žena Naza Franca 23. godine, očeva daidžična, djevojka Zinka Hajdarpašić 20 godina (bila je u gostima), dva bliska očeva rođaka i dva najamnika.

    Moj je otac u to vrijeme slučajno bio u posjeti kod muža svoje rodice Timke Begović, Selman-efendije Dervovića, nekadašnjeg predsjednika Bijelog Polja, koji je sutradan zaklan i sa njim mu je ubijeno troje male djece, a jedna ćerka od tri godine Nurija Dervović-Pašović (sada živi ovdje) trinest puta ubodena bajonetom, i neki italijanski ljekar koji je slučajno naišao, spasao je. Očevu glavu nikad nije našla. Te noći kada je bio pokolj u Rasovu i okolnim selima, Lim je bio nadošao. Brda je nosio. Ljudi, bježeći pred četničkom kamom, uhvatili su se jedan za drugog i za rep konja nekog Amira France i tako prelazili ka Bijelom Polju. Dešavalo se da nekom, od nemirnih i velikih valova Lima, ruka popusti, tako da je Lim te noći odnio i udavilo se trideset muslimana iz tog kraja. Mi imamo kasetu i živi zapis očevog kazivanja, a i sliku ubijenog Selman-efendije i njegove djece. Slikao je taj doktor koji je spasao ovu djevojčicu. Imamo i sliku eshumacije očeve porodice. Slikao je kao srednjoškolac, naš rođak Meho Bejtić, nekadašnji pazarski predsjednik općine.
    Duga je priča o ovim zločinima koje jednom namjeravam zapisat, jer nam ih je otac cijeli život slikovito opisivao. Nikada nas nije učio da budemo osvetoljubivi, ali nas je opominjao kako se ljudi preko noći znaju pretvorit u krvoloke. On je ostao sam bez ikog svog i, nekada najbogatiji u tom kraju, postao siromah bez ičega. Tu je ranu nosio do smrti. Cijeli život je osuđivao tamošnju vlast što se nikada niko nije sjetio da stavi neko spomen obilježje i da se time oda žalost za nevino stradale Bošnjake tog kraja. Niko nikada u nekim govorima nije spomenuo te žrtve.

    Mnogo godina kasnije, moj brat je, istražujući stablo Begovića, pretraživao na internetu gdje sve ima prezimena Begović, slučajno naišao na mnoge Begoviće koji su stradali u Jasenovcu. Uvidom u taj spisak, šokiralo ga je otkriće da su kao jasenovačke žrtve spominju i imena očeve porodice, koji su od četnika poginuli na kućnom pragu u Rasovu, kao i mnogi poginuli komšije koji nikada Jasenovac nisu vidjeli. Brat je napisao oštar protest nekom Institutu za istraživanje zločina nad Srbima da se sa te liste izuzmu članovi naše porodice, jer je to velika neistina i velika uvreda za žrtve.
    Mom ocu je to stradanje bilo povod da doseli u Pazar, a onda je, ne znajući da će se još gori zločini desiti u Bosni, sedamdesetih godina odselio s majkom i četiri brata za Sarajevo. Fala Allahu, uoči samog rata, preselio je i nije dočekao ponovnu golgotu i bol bošnjačkog naroda. Niko nam od porodice u ovom ratu nije stradao, elhamdulillah, ali ožiljci su ostali, zebnja traje, a nada u pravdu Svemogućeg nikada ne prestaje.”

    Muftija sandžački Muamer ef. Zukorlić o „Sandžačkoj Srebrenici“ kaže:
    “Prema izvještaju četničkog komandanta Pavla Đurišića generalu Dragoslavu Draži Mihajloviću, u drugoj polovini februara 1943. god. u Limskoj dolini četnički odredi Vojske Kraljevine Jugoslavije izvršili su genocid nad 9.200 Bošnjaka. U izvještaju se navodi da su 1.200 ubijenih bili vojno sposobni, a 8.000 su bile žene, djeca i starci.

    Zločin ovih razmjera ne zastarijeva. Naprotiv, ova vremenska distanca omogućila je pucanje brane šutnje i bujice pitanji koje neumitno traže odgovore.

    Kako je moguće da većina Bošnjaka ne zna za genocid u kome je ubijeno za nekoliko stotina više naših sunarodnika nego u Srebrenici? Koju smo to historiju učili u školama i koju i danas naša djeca uče?

    Koliko su mraku neznanja o sebi i svojoj prošlosti doprinijeli naši neprijatelji, a koliko mi sami?
    Bošnjačkom narodu sigurno nije, a kome jeste interes da ovako stravične istine potiskuje u zaborav? I konačno, da li je moguća sloboda sa ovoliko zatrpane istine?

    Odgovori na ova pitanja Bošnjake čekaju na svom dugom i mučnom putu vraćanja slobode i dostojanstva.
    Razumijem, iako ne pravdam, četnike koji bi da se negira ili što prije zaboravi ono što su činili. Razumijem i druge glasnogovornike srpskoga naroda kojima je teško pogledati u oči ovako stravičnim činjenicama. Ali ono što nije moguće razumjeti i što Bošnjaci nikada ne bi smjeli zaboraviti jeste sudjelovanje u amnestiji počinioca ovog i drugih genocida. Kako razumjeti da su bošnjački narodni poslanici dvije sandžačke stranke u srbijanskom parlamentu svojim prisustvom i glasanjem obezbijedili rehabilitaciju pripadnika četničkog pokreta, čime se i počinioci genocida u Limskoj dolini više ne smatraju zločincima, već borcima za otadžbinu, tako da oni preživjeli ili njihova djeca stiču pravo na penzije i druge finansijske i socijalne benificije.

    Kako razumjeti da se danas u Srbiji putem budžeta Ministarstva za rad i socijalnu politiku, na čijem čelu je Bošnjak, Rasim Ljajić, izdvaja nekoliko miliona dinara za Ravnogorski četnički pokret?
    Ako ovo nije moguće razumjeti, pokušajmo to sa činjenicom da je komandanta Polimskih četničkih odreda, Pavla Đurišića, odlikovanjem „Željezni krst“ nagradio lično Adolf Hitler.”
    “…Tokom 1945. četnici sa područja Berana, kao i u drugim krajevima Crne Gore, zamijenili su kokardu za petokraku. Najedanput su vodeća mjesta u srezovima zauzeli bivši četnici a potonji partizani.Lokalni četnici su se uvukli u sve strukture nove vlasti Nesmetano su došle do izražaja sve brutalnosti četničkog mentaliteta prerušenog u tzv. narodnooslobodilački sistem…” (H.Crnovršanin, N.Sadiković: “Sinovi Sandžaka”)

    Treba naglasiti da većina historičara smatra da su, na prostorima bivše Jugoslavije, crnogorski četnici bili najbrutalniji. Mnogi od njih, nažalost, nisu doživjeli zasluženu kaznu, a što je najtragičnije, nakon “pokajanja” su zauzeli odgovorna mjesta u novoformiranoj vlasti. Nikada nije ni sačinjen detaljan spisak aktera tih stravičnih zločina. 90-tih godina prošlog vijeka četnički elementi počinju ponovo da se eksponiraju ali još uvijek u Crnoj Gori nisu doživjeli rehabilitaciju kao što je slučaj u Srbiji. Da se u životu ništa ne dešava slučajno govori i činjenica da se četnički štab nalazio upravo u Šahovićima, koji su 1924.godine etnički očišćeni nakon stravičnog masakra više stotina muslimana! Poražavajuće je da muslimani ni genocid u Šahovićima a ni onaj u Limskoj dolini, devetnaest godina kasnije, nijesu do sada obilježili na adekvatan način, želeći da iste prepuste zaboravu. Ni poruka iz događaja 90-tih godina prošlog vijeka, da nam bježanje od prošlosti neće pomoći i sačuvati nas od nekog sljedećeg pokolja, nije doprla do svijesti najvećeg broja Bošnjaka!

    Na kraju da podsjetimo da je na svečanosti koja je održana povodom 70 godina Pljevaljske bitke, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović poručio: „Crna Gora mora da vječno arhivira četništvo Pavla Đurišića i kvislinški fašizam i ustaštvo Sekule Drljevića!”

    Već više od dvadeset godina iz aviona se vidi da je četništvo o ustaštvo nekih novih Đurišića i Drljevića sve jače i brojnije, a kada će ga arhivirati u CG oni koji su ga reaktivirali i unaprijedili, ne znamo!

    Autor: Mirsad Kurgaš

    (Sandzakpress.net)

  • REIS KAVAZOVIĆ, OTVORENO: “Bošnjake boli veličanje zločinaca, rehabilitiranje njihovih zločinačkih projekata i relativizacija zla”!

    Kada je riječ o biranju predstavnika građana i naroda, dužni smo držati se Ustava i tamo gdje je predviđeno da se predstavnici biraju kako bi štitili kolektivne interese, to i činimo, ali to ne može biti na račun ravnopravnosti naroda i svih građana na svakom pedlju Bosne i Hercegovine

    Ne smatram dobrim da pripadnici jednog naroda biraju zastupnike iz drugog naroda gdje god je ravnopravnost u zastupljenosti naroda u institucijama vlasti Ustavom određena i zajamčena – izjavio je u intervjuu Večernjem listu reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef.Kavazović.

    On je, međutim, dodao i da ne smatra dobrim da se taj bitni princip u organizaciji vlasti u Bosni i Hercegovini stranački zloupotrebljava ili da se “pomoću njega, pozivanjem na svoj narod, politički iritiraju i u svojim pravima ograničavaju pripadnici drugih dvaju naroda i bosanskohercegovački građani iz reda ostalih”.

    – Svaki građanin ove zemlje mora se osjećati ravnopravnim i podjednako zaštićenim.

    Osnovno ljudsko pravo je da se svatko može kandidirati i da svatko ima pravo glasa. Sve ostalo neki je oblik diskriminacije – naglasio je reis Kavazović, dodajući kako političari trebaju naći način kako provesti odluke ustavnih sudova, ali trebaju imati na umu i presude Europskog suda za ljudska prava.

    Reis je kazao i kako je uvjeren da odnosi između pripadnika hrvatskog i bošnjačkog naroda nisu ni izbliza loši kako se to predstavlja u javnosti.

    – Naprotiv, mi znamo da građani ove zemlje bez obzira na etničku ili vjersku pripadnost manje-više uspješno surađuju na svim područjima – kazao je Kavazović.

    Istaknuo je kako su politički odnosi stranaka koje pretendiraju na predstavljanje naroda druga tema i oni “bez sumnje opterećuju odnose i aktualna razumijevanja odnosa među narodima u BiH, ali i konkretne odnose među ljudima”.

    U svojoj domovini, ocijenio je reis, trebamo težiti zajedništvu i zajednički graditi svaki dio ove zemlje, ako je uistinu doživljavamo svojom, pri čemu “ne mislim, naravno, na nekakav uniformni zajednički život, nego na neprekidno nadvladavanje neizbježnih napetosti i harmoniziranje svojih posebnosti i zajedništva, na povezivanje i usklađivanje tokova suživota i zajedničkog života”.

    Reis Kavazović je u intervjuu istaknuo i zadovoljstvo suradnjom četiriju tradicionalnih vjerskih zajednica u BiH. S druge strane, kaže da je Bošnjake muslimane pogodila nespremnost ljudi u najvišim tijelima vlasti BiH iz reda srpskog i hrvatskog naroda da se potpiše ugovor Islamske zajednice s državom, ali i da pripadnike ovog naroda boli “veličanje zločinaca, rehabilitiranje njihovih zločinačkih projekata i relativizacija zla”.

    (SB)

Close
Close