Denis Becirovic

Samo zajednički kandidat u Srebrenici ima šansu pobijediti negatore genocida. U Srebrenici se moramo izdignuti iznad unutarstranačke logike razmišljanja.

Napisao je ovo u svojoj reakciji potpredsjednik SDP-a BiH Denis Bećirović. Reakciju Bećirovića prenosimo u nastavku:

– Srebrenica mora biti iznad i ispred stranačkih, grupnih, ličnih i drugih partikularnih interesa. Srebrenica ne smije biti predmet uskostranačkih prepucavanja i dnevnopolitičkih taktika, posebno u godini kada se obilježava 25. godišnjica genocida nad Bošnjacima „sigurne zone UN-a“ Srebrenica.

Srebrenica nije pitanje pozicije ili opozicije. To je sveto mjesto gdje moramo pokazati političku zrelost, ozbiljnost i odgovornost da se izdignemo iznad uskostranačke logike razmišljanja i učinimo sve što je u našoj moći kako bi pobijedili negatore međunarodnih i domaćih sudskih presuda o počinjenom genocidu nad bošnjačkim stanovništvom. Zato je civilizacijska, moralna i politička obaveza da u Srebrenici podržimo jednog kandidata za načelnika Srebrenice koji će imati šansu da pobijedi destruktivne političke faktore koji još uvijek negiraju počinjeni genocid.

Na Lokalnim izborima 2020. godine u Srebrenici moramo osigurati jedinstven nastup svih političkih stranaka koje priznaju da je u Srebrenici počinjen genocid. Srebrenica je jedino mjesto u Evropi gdje je nakon Drugog svjetskog rata počinjen genocid. To je sudski potvrđena činjenica koju nikada i niko više neće moći promijeniti. Vrijeme je da sudske presude zažive na cijeloj teritoriji države Bosne i Hercegovine.

U Srebrenici moramo ostaviti po strani političke, ideološke i druge razlike koje postoje među političkim strankama. Glavna razdjelnica među političkim strankama u Srebrenici ne smije biti ni političke, ni ideološke, ni nacionalne, ni vjerske prirode. Sve dok je na društvenoj sceni anticivilizacijsko negiranje sudski utvrđenih činjenica glavna linija razgraničenja među političkim strankama mora biti pitanje priznanja počinjenog genocida. Suštinski u Srebrenici postoje političke stranke koje priznaju počinjeni genocid i one koje ne priznaju. Sve druge razlike među političkim strankama su sekundarne prirode dok javno djeluju destruktive snage koje negiraju sudski i naučno utvrđene činjenice.

Zbog negiranja genocida bio sam predlagač Prijedloga zakona o dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, u kojem sam predlagao zabranu negiranja, poricanja i minimiziranja zločina genocida, holokausta, zločina protiv čovječnosti, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Poricanje genocida u literaturi se označava kao „posljednja faza u izvršenju jednog genocida”. Poricatelji genocida imaju za cilj da zadaju posljednji udarac svojim žrtvama – da negiraju, minimiziraju, trivijaliziraju, odobravaju ili opravdavaju zločin i na taj način liše žrtve makar i posthumne istine.

Genocid nad Bošnjacima dogodio se u okviru agresije koja je vođena protiv Republike Bosne i Hercegovine. Srbijanski režim Slobodana Miloševića vodio je rat zbog zločinačkog projekta stvaranja velike Srbije. Nažalost, od projekta uništenja države Bosne i Hercegovine nije se odustalo do danas. Najnoviji primjer koji neskriveno potvrđuje takve namjere su i opasne poruke Miloševićevog sljedbenika Milorada Dodika koji je javno 9. januara 2020. godine poručio: Ne smijemo bježati od integracije sa Srbijom (…) Neka se drugi ljute koliko hoće. Mi imamo pravo na to. (…) Budućnost Republike Srpske je u integriranju sa Srbijom. (…) Republika Srpska je „hrišćanska republika“ (…) koja će jednog dana odlučiti o osamostaljenju (…). Ovakve i slične poruke bile su uvod u nesreću i početkom 90-ih godina XX. stoljeća.

Ideologija i politika koje su dovele do zločina genocida nad Bošnjacima nisu mrtve. One se i dalje kreiraju u najvišim političkim, akademskim, medijskim, obavještajnim i drugim centrima moći. Velikodržavni protagonisti koji prijete da će ponovo krenuti u razaranje nezavisne, suverene, nedjeljive i punopravne članice Ujedinjenih nacija ˗ države Bosne i Hercegovine ne smiju se potcjenjivati. Ne zaboravimo, nisu u pitanju sporadične i spontane izjave nego projekat koji se pokušava provesti planski.

Nažalost, u narednom periodu treba očekivati još snažnije političke, medijske i druge udare na sudski i naučno utvrđenu istinu o genocidu nad Bošnjacima. Negiranje međunarodnih i domaćih sudskih presuda o počinjenom genocidu je prijetnja novim genocidom. Genocid je ponovljiv! Problem genocida je problem cijelog čovječanstva. Shodno tome, i genocid nad Bošnjacima treba posmatrati na evropskom i svjetskom nivou, u okviru međunarodnog prava, Povelje UN-a, Evropske Unije. Priznanje genocida predstavlja temelj pomirenja u Bosni i Hercegovini i regionu, temelj bolje zajedničke budućnosti bosanskohercegovačkog društva i države i temelj evroatlanskih integracija Bosne i Hercegovine.

Bez pouka iz prošlosti, bez istine i pravde, nema sigurne budućnosti Bosne i Hercegovine. Budućnost zasnovana na međunarodno utvrđenim činjenicama o genocidu, na institucionalizaciji kulture pamćenja, na istini i pravdi nema ozbiljne alternative.

Istina ne može pobijediti sama.

Za nju se trebamo boriti.

(Vijesti.ba)

Odgovor političkih snaga koje se zalažu za nezavisnu, nedjeljivu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu na usvajanje Strategije odbrane i nacionalne sigurnosti Srbije ne smije biti površan i dnevnopolitički, navodi u izjavi Denis Bećirović, potpredsjednik SDP BiH i delegat u Domu naroda PS BiH.

Njegovu reakciju prenosimo u cjelosti:

“U pitanju je veoma ozbiljna prijetnja državi Bosni i Hercegovini koja je sadržana u zvaničnom aktu najvišeg zakonodavnog organa Srbije. Da stvar bude još gora u pitanju je prijetnja jedine države u Evropi koja je planetarno osuđena da je prekršila Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida.

Usvajanje Strategije odbrane i nacionalne sigurnosti Srbije predstavlja neskriveno iskazivanje velikodržavnih pretenzija Srbije prema državi Bosni i Hercegovini. Takvom destruktivnom politikom predsjednik Srbije Aleksandar Vulin i ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin reafirmirjau srbijanski hegemonizam iz vremena režima Slobodana Miloševića.

Da je to tako, između ostalog, potvrđuje i tekst Strategije u kojoj je kao strateški cilj zacrtano da je „očuvanje Republike Srpske kao entiteta u sastavu Bosne i Hercegovine (…) od posebnog je značaja za bezbjednost i odbranu Republike Srbije“.

Politika koja javno propagira ponovno oživotvorenje već poražene velikosrpske ideologije i politike, koja koja je prouzrokovala nemjerljiva ratna stradanja u čitavoj regiji, predstavlja direktnu opasnost za niz država Zapadnog Balkana. Takva politika se ne smije potcjenjivati.

Vučić i Vulin, bliski saradnici Šešelja i Miloševića, ovim potezom su potpuno razotkrili svoje namjere. Sada je očigledno da srbijanski režim Aleksandra Vučića nije na putu stvaranja „malog Šengena“ na Zapadnom Balkanu, već na putu koji na kraju završava u Hagu.

Ovakva Srbija ne predstavlja državu s kojom je u ovom momentu moguće razvijati prijateljske odnose. Progresivne snage u Bosni i Hercegovini i van nje moraju upoznati cijelu Evropu i svijet da srbijanski velikodržavni projekat nije samo prošlost. Nažalost, to je sadašnjost u kojoj živimo.

Zvaničnicima Srbije treba javno postaviti sljedeće pitanje: Kako bi se Srbija ponašala da njeni susjedi (Hrvatska, Mađarska, Rumunija, Bugarska, Sjeverna Makedonija, Kosovo, Crna Gora i Bosna i Hercegovina) u svojim strategijama odbrane dijelove njene teritorije smatraju zonama od posebnog značaja bezbjednost i odbranu?

Sveobuhvatna analiza srbijanske politike prema državi Bosni i Hercegovini u postdejtonskom periodu nedvojbeno govori da se Srbija i dalje planski i sistematski priprema za razbijanje države Bosne i Hercegovine. Na putu do realiziranja velikosrpskog cilja srbijanski zvaničnici nastavljaju sa politikom veoma visprenog zamagljivanja očiju bosanskohercegovačkoj i međunarodnoj javnosti nudeći slatkorječive fraze i prazne riječi prema državi Bosni i Hercegovini, dok istovremeno putem sveobuhvatne izgradnje paralelnih odnosa s bh. entitetom RS sve sistematičnije i intenzivnije ovaj bh. entitet pokušavaju antidejtonski i antiustavno inkorporirati u društveno-ekonomski sistem Srbije. Takva politika direktno ugrožava mir i stabilnost regiona.

Vrijeme je da zvaničnici Srbije zakopaju osvajačke snove i hegemonističku politiku!

Vrijeme je da se zvaničnici Srbije osvijeste i pomognu ljudima i u Srbiji i u Bosni i Hercegovini da prodišu punim plućima i otvore eru mira, uvažavanja i progresa”, navodi Bećirović.

(N1)

Denis Bećirović, funkcioner Socijaldemokratske partije BiH i delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, bio je izložen optužbama Gradske organizacije SDP-a Banja Luka, da bi nekoliko dana poslije na Facebooku objavio da je na sceni stari projekat s novim izvođačima radova.

Bećirović je svojim postom, u kojem je upozorio na “rat protiv države Bosne i Hercegovine” i u kojem se nije osvrtao na to ko su “sljedbenici velikodržavlja”, ostavio prostora za nagađanje da li je njegov post odgovor Gradskoj organizaciji SDP-a Banja Luka. Post prenosimo u cijelosti.

“Kontinuirani zlonamjerni obavještajni, politički, medijski, psihološki i diplomatski rat protiv države Bosne i Hercegovine nije od jučer. U tom „ratu u miru“ protiv države Bosne i Hercegovine angažirani su ozbiljni resursi koji nisu za potcijeniti. Na meti tih snaga su svi oni politički i drugi faktori koji su prepreka slabljenju i razbijanju naše države. Poprište tih udara unutar zemlje je, između ostalog, i unutar pojedinih stranaka.

Sljedbenici velikodržavlja nikada ne napadaju bezopasne i slabe. Autori i „izvođači radova“ projekta destrukcije Bosne i Hercegovine ne gube vrijeme na sporedne aktivnosti. Njihov cilj je da raznim metodama slabe državu Bosnu i Hercegovini izvana i iznutra. Njihovo glavno oruđe je brutalna laž. Protagonisti velikodržavlja, kako to reče jedan od ideologa nacionalističke politike, lažu kako bi „obmanuli sebe, utešili drugoga; lažu iz samilosti, lažu iz stida, da ohrabre, da sakriju svoju bedu“. Laž je, prema tumačenju takvih ideologa, „vid patriotizma i potvrda urođene inteligencije“. Zato ideolozi velikodržavlja svojim učenicima toplo preporučuju da se laže „stvaralački, maštovito, inventivno“. U Bosni i Hercegovini smo na svojoj vlastitoj koži osjetili ove laži i još uvijek ih osjećamo.

Kreiranje stalnih afera, medijska i druga podmetanja probosanskim političarima i nametanje iskonstruiranih problema je oprobani recept hegemonističkih centara moći u pokušaju rastakanja Bosne i Hercegovine i njenih integrativnih političkih snaga. Kamufliranjem i ideologiziranjem svojih namjera takvi centri moći su političke i medijske udare uvijek prenosili na javnu, državnu i stranačku razinu kako bi mogli državu razbijati na bjelodan način. Kad god probosanske političare nisu mogli ušutkati uvijek su posezali za kampanjom o tzv. nacionalističkoj ili fundamentralističkoj opasnosti. Stari recept, novi izvođači.

Period otvorene i masovne zloupotrebe medija na južnoslavenskim prostorima započeo je režim Slobodana Miloševića krajem 1980-ih godina XX. stoljeća i on je od strane sljedbenika tog režima nastavljen, u različitim formama, sve do danas. Svi bosanskohercegovački političari koji su se na bilo koji način suprotstavili velikodržavlju su u naručenim pogromaškim tekstovima satanizirani i označeni kao „nacionalisti“, „radikali“, „fundamentalisti“, „nastavljači tamnovilajetske bosanske politike“, „ekstremsti“, „opasni desničari“, „džihadisti“, „vatikansko-kominternovski zavjerenici“… S druge strane, svi oni koji su rušili našu državu u velikodržavnoj propagandi veličani su kao „orlovi“, „tigrovi“, „vitezovi“… Naravno, spektar velikodržavnih fantazija, izmišljotina i etiketa je podugačak i zbog karaktera ovog teksta ne može se opširnije navoditi.

Nije nebitno reći da su velikosrpski udari pogodili sve probosanske političare, bez obzira da li su oni bili u strankama desnice, centra ili ljevice. Tako je, primjera radi, i prof. dr. Nijaz Duraković, prvi predsjednik SDP BiH, bio izložen ciljanim podmetanjima i diskreditacijama. U besprizornoj propagandi medija i političara pod komandom Miloševićevog režima u Beogradu dr. Nijaz Duraković je označen kao „islamski fundamentalista“, „nacionalista“ i „pripadnik islamske zavjere“.
Osnovna matrica sataniziranja svih onih koji su, na bilo koji način i na bilo kojem mjestu, prepreka realiziranju opasnih velikodržavnih planova nije se promijenjila. Motivi i krajnji ciljevi su ostali isti, metode se mijenjaju i prilagođavaju novim okolnostima. Ili, kako to nedavno reče jedan političar iz SNSD-a, „moramo preći sa karađorđevićevske na obrenovićevsku politiku“. Šta znači ova opasna poruka ne treba posebno obrazlagati.

Zagovornici antibosanskohercegovačke propagande i politike znaju da su za njihov uspjeh od ključne važnosti dvije stvari: neznanje i naivnost. Oni koriste, između ostalog, dvije metode: 1. što većem broju građana onemogućiti shvatanje mehanizama razumijevanja političkih, medijskih i drugih manipulacija; 2. ciljana priprema javnosti za prihvatanje kratkih i demagoških poruka bez ikakve ozbiljne sadržine. Njihova namjera je da ljude ubijede da je poželjno biti primitivan, agresivan, vulgaran i neuk.

Moramo biti budni i oprezni. Nikada više ne smijemo dozvoliti da nas protagonisti velikodržavnih ideologija iznenade, bez obzira da li oni djelovali otvoreno ili kamuflirano. Moramo se znati efikasno zaštititi i osposobiti da budemo otporni na ovakve laži. Kao u vremenima agresije na državu Bosnu i Hercegovinu, propagandisti ponovno zamjenjuju teze, izvrću istinu, izmišljaju neizgovorene rečenice, plasiraju laži, etiketiraju, podvaljuju, ocrnjuju, optužuju, presuđuju… Manipulatori ponovo primjenjuju provjereni recept diskreditiranja probosanskih političkih kadrova. Rušenje Bosne i Hercegovine uvijek je počinjalo i odvijalo se preko kadrova. Kadrovi su tajna politike.

Nažalost, gotovo svako zlo u Bosni i Hercegovini je temeljito osmišljeno i isplanirano (intelektualno, ideološki, obavještajno, medijski, psihološki, ekonomski i vojno) izvan Bosne i Hercegovine. Živimo u vremenu realiziranja Memoranduma SANU II čiji su strateški ciljevi gotovo isti kao i 1986. godine. U njemu su sadržani u devet glavnih tačaka putevi i postupci kako se u XXI. stoljeću treba voditi bitka za ostvarenje velikosrpskih ciljeva. Ovdje treba napomenuti da su velikosrpski nacionalni programi često u prošlosti bili tajnoviti i sakriveni od šire javnosti. Tako je, primjera radi, Načertanije Ilije Garašanina nastalo 1844. godine, a objavljeno je tek 1906. godine. Dakle, šira javnost je za ovaj dokument saznala tek nakon 62 godine od njegova nastanka. Zbog toga, ne treba isključiti mogućnost da će šira javnost u narednim godinama ili decenijama opet biti upoznata sa nekim novim velikosrpskim programom. U prilog ovoj tezi ide i činjenica da su konkretni potezi zvanične srbijanske politike prema Bosni i Hercegovini sve samo ne površni, stihijski, nepovezani i bez jasnog cilja.

O hegemonističkim namjerama Srbije prema Bosni i Hercegovini tokom prethodnih godina su govorili, pisali i upozoravali i dobro obaviješteni intelektualci iz Srbije. Između ostalih, Vesna Pešić je upozorila da „Srbija neprekidno rastura Bosnu i Hercegovinu i pokušava svim sredstvima da pokaže da je Bosna jedna neuspela država. Rade na tome da se osamostali Republika Srpska i da dođe do njenog ujedinjenja. Oni se bave teritorijama. Njima se iz nacionalističkih razloga uopšte ne žuri. Zato vreme čekaju pogodne momente da svima to dosadi“. Srđa Popović je ukazao na opasnu činjenicu da u „svesti ljudi u Srbiji ne postoji da je Srbija poražena u agresorskim ratovima. (…) Kompletna ekipa iz 90-ih (…) je još uvek tu i još uvek nastupaju agresivno. Srbija nikada nije odustala od RS-a i razbijanja Bosne i Hercegovine“.

Ljudima moramo stalno otvarati oči jer ‘uspavanost’ znači put u nesigurnost. Politika nije igra i moramo je na najozbiljniji način shvatiti. Umjesto naivnosti, lakomislenosti, brzopletosti i površnih odgovora trebamo početi dubinski analizirati, razmišljati i prosuđivati.

Koliko su danas bosanskohercegovački građani svjesni opasnosti koje prijete našoj državi Bosni i Hercegovini? Oni se danas ciljano i sistematski medijski dezinformiraju, politički raspamećuju, ekonomski iscrpljuju, obavještajno razvaljuju, historijski osporavaju i temeljito psihološki pripremaju da mirno i bez većeg otpora posmatraju divljanje velikodržavnih politika. Takva propaganda pokušava razoriti svijest građana i državnost Bosne i Hercegovine.

Zašto ovo govorim? Naša je obaveza i dužnost da se istina ne zaboravi. Naša je obaveza da se odupremo antibosanskim politikama. Naša je obaveza da podsjetimo, ukažemo, upozorimo i učinimo sve što je u našoj moći da se tragična prošlost više nikada i nikome ne ponovi. Naša je obaveza i dužnost da se samokritički odnosimo i prema sebi. Argumentima, činjenicama, istinom, novim knjigama i naukom trebamo i objasniti suštinu Bosne i Hercegovine.

Put u pakao je popločan dobrim namjerama, a put u razbijanje države Bosne i Hercegovine slatkorječivim parolama sumnjivih i kontroverznih političara.

Zato, nema predaje! Nikada ne smijemo odustati od borbe za demokratsku, slobodnu, nezavisnu i nedjeljivu državu Bosnu i Hercegovinu za kakvu su se 1. marta 1992. godine izjasnili njeni građani”, objavio je Denis Bećirović na Facebooku.

(Klix.ba / ZASREBRENICU.ba)

Delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i potpredsjednik SDP BiH Denis Bećirović uputio je javni poziv predsjedavajućem Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Draganu Čoviću da hitno sazove sjednicu Doma naroda.

Gospodine Čoviću,

Prošlo je više od sedam mjeseci od konstituiranja Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Nažalost, Dom naroda je potpuno blokiran. Također, više od jedanaest mjeseci ne radi ni Predstavnički dom.

To je flagrantno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, Ustava BiH i Poslovnika o radu Doma naroda i Predstavničkog doma.

Ovakva opstrukcionaška politika je nedopustiva i zato mjesecima javno pozivam da, napokon, prekinete s takvom političkom praksom.

Vi ste, također, jedan od onih koji uporno blokiraju sazivanje i održavanje sjednica Doma naroda.

Da je to istina, između ostalog, potvrđuje i činjenica da se na poslovnički sazvanu sjednicu Doma naroda u junu ove godine, zajedno sa svojim političkim saveznicima iz SNSD-a, niste odazvali.

Takvim antiustavnim i antiposlovničkim djelovanjem nanosite štetu svim građanima i narodima Bosne i Hercegovine.

Gospodine Čoviću,

Dom naroda u novom sazivu nije usvojio nijedan zakon.

U parlamentarnoj proceduri je više od 30 zakona koji su na čekanju.

Desetine važnih međunarodnih ugovora su na čekanju što nanosi ogromne ekonomske štete.

Nisu imenovane delegacije Parlamentarne skupštine BiH u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope. Također, nisu imenovani ni članovi stalnih komisija Doma naroda: Ustavnopravne komisije, Komisije za finansije i budžet i Komisije za vanjsku i trgovinsku politiku, carine, saobraćaj i komunikacije.

Zbog opstrukcija i potpunog zastoja u radu državnih organa vlasti blokirane su stotine miliona eura za kapitalne investicije i javne radove koji znače zapošljavanje hiljada radnika u Bosni i Hercegovini.

EBRD je do sada u Bosnu i Hercegovinu investirao 2,5 milijarde eura. Trenutno su aktivna 73 projekta. Da li znate da je zbog političkih blokada iskorišten tek dio od ovogodišnjih odobrenih 300 miliona eura?

Da li Vam je poznato da u EBRD-u očekuju da se odobreni projekti konačno počnu implementirati?

Da li znate da zbog nesposobnosti povlačenja odobrenih kreditnih sredstava Bosna i Hercegovina plaća penale?

Zbog takvog neodgovornog odnosa trpe podjednako svi građani i narodi u cijeloj državi Bosni i Hercegovini.

S druge strane, političari koji blokiraju i opstruiraju rad državnih organa vlasti nemaju nikakve štete. To nije, prije svega, pošteno i moralno!

Zato vas, kao predsjedavajućeg Doma naroda, javno pozivam da najkasnije u roku od sedam dana sazovete sjednicu ovog najvišeg zakonodavnog organa države Bosne i Hercegovine.

Vaša politička nadmudrivanja, od kojih niko u ovoj zemlji nema nikakve koristi, nastavite na onim destinacijama gdje ne proizvodite štetu za sve građane i narode.

Parlamentarna skupština BiH nije mjesto gdje to trebate raditi.
Blokada države i državnih organa je veoma opasan posao sa nesagledivim posljedicama.

Zato prekinite s takvom politikom i deblokirajte Dom naroda.
Krajnje je vrijeme da shvatite da građani i narodi u Bosni i Hercegovinu ne mogu i ne smiju biti taoci neodgovornih političara!

Krajnje je vrijeme da počnete raditi posao za koji ste preskupo plaćeni od građana ili podnesite neopozivu ostavku ako nećete da radite u skladu sa Ustavom BiH i Poslovnikom Doma naroda”, navodi se u pozivu.

(Vijesti.ba)

U Srebrenici na Lokalnim izborima 2020. godine moramo osigurati jedinstven nastup svih političkih stranaka koje priznaju da je u Srebrenici počinjen genocid nad Bošnjacima. Srebrenica treba biti corpus separatum unutar države Bosne i Hercegovine u političkom, pravnom i svakom drugom smislu, kazao je Denis Bećirović, delegat u Domu naroda PSBiH

“U Srebrenici, kao i u drugim gradovima i općinama u Bosni i Hercegovini, postoje političke, ideološke i druge razlike među političkim strankama. Međutim, s obzirom da je sudski utvrđeno da je Srebrenica jedina mjesto u Evropi gdje je nakon Drugog svjetskog rata počinjen genocid glavna razdjelnica među političkim strankama ne smije biti ni političke, ni ideološke, ni nacionalne, ni vjerske prirode. Sve dok je na sceni anticivilizacijsko negiranje sudski utvrđenih činjenica glavna linija razgraničenja među političkim strankama mora biti pitanje priznanja počinjenog genocida. Dakle, u Srebrenici postoje političke stranke koje priznaju počinjeni genocid i one koje ne priznaju. Smatram da i SDP BiH mora biti među onim strankama koje se bezrezervno, udruženo i sistematski bore protiv negatora genocida.

Zato smatram kao predlagač Prijedlog zakona o dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, u kojem sam predlagao zabranu negiranja, poricanja i minimiziranja zločina genocida, holokausta, zločina protiv čovječnosti, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, da se moramo organizovano i principijelno boriti protiv svih oblika negiranja i poricanja genocida. Poricanje genocida u literaturi se označava kao „posljednja faza u izvršenju jednog genocida”. Poricatelji genocida imaju za cilj da zadaju posljednji udarac svojim žrtvama – da negiraju, minimiziraju, trivijaliziraju, odobravaju ili opravdavaju zločin i na taj način liše žrtve makar i posthumne istine.

Suočene s ovakvim i sličnim negativnim pojavama brojne zemlje opredijelile su se da poricanje genocida proglase krivičnim djelom. Trenutno čak 11 zemalja Evropske unije (Austrija, Belgija, Češka Republika, Francuska, Njemačka, Italija, Litvanija, Poljska, Rumunija, Slovačka) i Švicarska, propisuju negiranje holokausta i drugih vidova genocida ili zločina protiv čovječnosti kao krivično djelo. Evropska unija je, također, preduzela korake prema inkriminaciji poricanja genocida. Prvo je zajedničkom akcijom 98/443/JHA bilo predviđeno da se rasističko i ksenofobično ponašanje proglasi krivičnim djelom u svim zemljama članicama. Zatim je 2001. izrađen Prijedlog okvirne odluke o borbi protiv rasizma i ksenofobije. U ovom dokumentu u ponašanje koje se smatra rasističkim i ksenofobičnim uključuje se: ”javno podržavanje genocida ili zločina protiv čovječnosti kako su oni definirali u Statutu Međunarodnog krivičnog suda”. Ovaj prijedlog usvojio je Evropski parlament 23/05/2002.

Negiranje historijskih činjenica, koje su i sudskim presudama i političkim odlukama potvrđene, može rezultirati novim genocidom. Bez pouka iz prošlosti, bez istine i pravde, nema bolje budućnosti. Kakvu budućnost možemo očekivati bez pravde i istine? Onima koji negiraju genocid bilo bi bolje da se suoče s istinom, kako bi i njihova djeca imala sigurniju, bolju budućnost. Bolja budućnost zasnovana na učenju o genocidu, na institucionalizaciji kulture pamćenja, na istini i pravdi nema alternative.

Problem genocida je problem i cijelog čovječanstva. Shodno tome, i genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, jula 1995, treba posmatrati na evropskom i svjetskom nivou, u okviru internacionalnog prava, Povelje UN, Evropske Unije.

Priznanje genocida u Srebrenici predstavlja temelj pomirenja u Bosni i Hercegovini i regionu, temelj bolje zajedničke budućnosti bosanskohercegovačkog društva i države i temelj evroatlanskih integracija Bosne i Hercegovine”, ističe Bećirović.

(PATRIA)

Izjavu delegata u Domu naroda PS BiH i potpredsjednika SDP BiH Denisa Bećirovića povodom nastavka velikosrpske politike predsjednika Srbije Aleksandra Vučića prenosimo u cijelosti

Današnji sastanak predsjednika srpskih parlamentarnih stranaka iz bh. entiteta RS u Beogradu sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem o “važnim nacionalnim pitanjima” samo je još jedna u nizu potvrda da Vučić nije odustao od pogubne velikosrpske politike.

Sazivanje dijela srpskih političkih zvaničnika iz drugih nezavisnih i suverenih država tako često nije radio ni režim Slobodana Miloševića za vrijeme vođenja agresorskih ratova protiv susjednih država. Očigledno, Vučić je odlučio da nadmaši i samog Miloševića.

Glavni grad građana i naroda u Bosni i Hercegovini je Sarajevo, a ne Beograd. Kada to Vučić istinski shvati i prihvati onda će i prestati njegovo neovlašteno sazivanje dijela srpskih zvaničnika na učestale političke raporte u Beogradu.

Krajnje je vrijeme da međunarodni i domaći zvaničnici upozore Vučića da se treba prestati ponašati kao predsjednik velike Srbije, kao i da se zauvijek pomiri s činjenicom da neće biti stvaranja velike Srbije na račun nijednog centimetra države Bosne i Hercegovine. Nikada!

Zato Vučić treba prestati neovlašteno sazivati političke zvaničnike iz pojedinih dijelova drugih međunarodno priznatih država u Beograd i glumiti lažnog mirotvroca na način kako to niko u Evropi ne radi u XXI. stoljeću.

Kao zagovornik velikosrpstva, i u ratu, i u miru, on bi trebao prestati igrati na opasnu kartu obmana, podvala i podrivanja države Bosne i Hercegovine. Također, Vučić bi trebao, napokon, prestati biti političar koji želi političko licemjerje prometnuti u konstruktivnu politiku.

Budućnost države Bosne i Hercegovine, mir, stabilnost i napredak nikada nisu i neće zavisiti od jedne ličnosti, posebno ne od ličnosti Aleksandra Vučića, nekada deklariranog četnika, a danas lažnog „stabilizatora“ političkih prilika u regionu. Krajnje je vrijeme da Vučić prestane igrati dvostruku igru koja se svodi na to da on svoju retoriku gradi na tobožnjem pomirenju i smirivanju tenzija, dok, istovremeno, svojom stvarnom politikom podiže tenzije, podriva suverenitet susjednih država i raspiruje negativnu energiju u cijelom regionu.

Kao što je nekada Slobodan Milošević koji se zapadnoj javnosti predstavljao kao mirotvorac i demokrata (u trenutku kada je projekat Srpske akademije nauka i umjetnosti bio u fazi realizacije, a Milošević njegov izvođač radova) koristio Šešelja i Vučića tokom 90-ih godina XX. stoljeća, tako danas i Aleksandar Vučić u svojoj „pomiriteljskoj“ politici koristi političke marionete poput Dodika i njemu sličnih političara.

Vučić bi trebao shvatiti da opasni tekstovi Memoranduma SANU I, Memoranduma SANU II nisu siguran i pametan putokaz za budućnost. To je putokaz za novu destabilizaciju i nesreću. Zato bi bilo dobro da Vučić zaboravi memorandume i odbaci neostvarive velikodržavne planove!

Vučić mora prestati riječima podržavati, a djelima potkopavati državu Bosnu i Hercegovinu i unositi razdor i nemir među bosanskohercegovačke građane i narode!

Neka to učini zbog sigurnije i bolje budućnosti Bosne i Hercegovine i Srbije, stoji u saopćenju SDP-a BiH.

(SB)

Gospodine Izetbegoviću,

Prošlo je više od šest mjeseci od konstituiranja Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Nažalost, Dom naroda ne funkcionira.

Također, više od deset mjeseci ne radi ni Predstavnički dom.

To je otvoreno i flagrantno kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, Ustava BiH i Poslovnika o radu Doma naroda i Predstavničkog doma.

Dom naroda u novom sazivu nije usvojio nijedan zakon.

U parlamentarnoj proceduri je više od 30 zakona koji su na čekanju.

Desetine važnih međunarodnih ugovora su na čekanju što nanosi ogromne štete.

Zbog opstrukcija i potpunog zastoja u radu državnih organa vlasti blokirane su stotine miliona eura za kapitalne investicije i javne radove koji znače zapošljavanje hiljada radnika u Bosni i Hercegovini.

Zbog takvog neodgovornog odnosa trpe podjednako građani u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Za takvo antiustavno i nezakonito ponašanje mora postojati odgovornost.

Gospodine Izetbegoviću,

Imajući u vidu naprijed navedene činjenice, javno Vas pozivam da u roku od sedam dana sazovete sjednicu Doma naroda. U slučaju da se pojedini delegati ponovno ne odazovu na sjednicu najvišeg zakonodavnog organa države Bosne i Hercegovine i odbiju da rade ono što im je ustavna, zakonska i poslovnička dužnost predlažem da se svi mi koji insistiramo na zaštiti principa ustavnosti i zakonitosti obratimo visokom predstavniku u Bosni i Hercegovini, kao i drugim relevantnim adresama u zemlji i inozemstvu, koje imaju pravo i dejtonsku obavezu da sankcioniraju destruktivne antidejtonske elemente.

Sve dok Ustav BiH ne bude usaglašen u svim svojim elementima sa međunarodnim pravom, visoki predstavnik mora se koristi svojim ovlaštenjima koje ima u članu 5 Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma – da bude konačni tumač njegovog sadržaja. Ne treba zaboraviti da su Aneks 10 potpisala oba bh. entiteta, pored države Bosne i Hercegovine, Hrvatske i SRJ koju je naslijedila Srbija, čime su pristali da će prihvatiti to tumačenje pravno relevantnim, a time i za sve strane potpisnice obaveznim. Međunarodna zajednica je dužna da državi Bosni i Hercegovini pomogne da postane normalna i funkcionalna država, da kao međunarodnopravni subjekt može da preuzme svoje odgovornosti pred međunarodnom zajednicom kao i svaka druga nezavisna i suverena država. Civilni segmenti međunarodne zajednice moraju biti u funkciji uspostavljanja trajnog mira i osiguranja vladavine prava, kao i efikasnog funkcioniranja državnih organa i institucija. Ukratko, njihova je zadaća, zajedno sa domaćim snagama, da stvore pravne i političke pretpostavke koje će osigurati funkcioniranje državnih organa vlasti i vladavinu prava, kao i brže približavanje evropskim i atlantskim integracionim tokovima.

Glavni akteri međunarodne zajednice su znali da je Aneks 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma u suprotnosti sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i da država Bosna i Hercegovina zbog toga neće moći da normalno funkcionira kao suverena država – zato su joj u Aneksu 10 dali visokog predstavnika da otklanja, kada je to potrebno, blokade i opstrukcije na putu prema EU i NATO savezu.

Međunarodna zajednica ima ogromne pravne, političke i moralne obaveze prema državi Bosni i Hercegovini: ako je naša država tokom agresije neopravdano ostavljena da se sama brani, ona danas ima pravo da od nje zahtijeva pomoć u nalaženju svog mjesta među demokratskim državama Evrope. To znači da stvori pretpostavke za jačanje demokratskog i pravnog poretka i osnova civilnog društva. Bosna i Hercegovina ima pravo tražiti od međunarodne zajednice da joj pomogne da svoje potencijalne i realne mogućnosti pretvori u šansu za izgradnju evropske budućnosti, povezujući – kao značajno geopolitičko i kulturno-civilizacijsko raskršće – jug i sjever Evrope, istok i zapad.

Posjetu Milorada Dodika Briselu i predavanje Upitnika Evropskoj komisiji direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane Zijad Bećirović nazvao je vrhuncem političkog cinizma.

Bećirović je posjetio da je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik protivnik ulaska Bosne i Hercegovine u NATO, a siguran je, kako je istakao, da je Dodik protivnik i ulaska BiH i u Evropsku uniju.

“To potvrđuje i nedavna izjava Nebojše Radmanovića /potpredsjednik SNSD-a/, koji je rekao da je i pitanje ulaska Bosne i Hercegovine u EU također otvoreno pitanje, što u prevodu znači da su protiv ulaska u Evropsku uniju”, smatra Bećirović, podsjećajući da način vladavine Milorada Dodika funkcioniše na mreži tajkuna, što je u suprotnostima sa načelima Evropske unije.

“Njemu treba Evropska unija samo ukoliko može dobiti kakva sredstva koja bi zloupotrijebio”, rekao je Bećirović.

Direktor IFIMES-a ocjenjuje da sama predaja dodatnih odgovora na upitnik Evropske komisije ne znači ništa posebno, te da je i Bosna i Hercegovina i dalje miljama udaljena od Evropske unije.

“To je prvi korak na putu od hiljadu milja”, rekao je Bećirović prenosi “Patria“, dodajući da Dodik nema nikakav kredibilitet u Briselu, podsjećaju da je Dodik i na Crnoj listi SAD-a.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik danas boravi u radnoj posjeti institucijama Evropske unije gdje će uručiti odgovore na dodatna pitanja iz Upitnika Evropske komisije komesaru Johannesu Hahnu.

Dodik će obaviti sastanak i sa potpredsjednicom Evropske komisije i visokom predstavnicom EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federicom Mogherini i evropskim komesarom za susjedsku politiku i pregovore o proširenju Johannesom Hahnom.

Po završetku susreta predviđeno je uručenje odgovora na dodatna pitanja iz Upitnika Evropske komisije.

(Freshpress.info)

Prof. dr. Denis Bećirović, kandidat za člana Predsjedništva BiH , uputio je danas otvoreno pismo predsjednici Republike Hrvatske, Kolindi Grabar – Kitarović koje prenosimo u cjelosti.

“Uvažena predsjednice Grabar-Kitarović,

Dozvolite mi da, prije svega, istaknem svoje istinsko opredjeljenje za razvoj i unapređenje dobrih i prijateljskih odnosa s predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti Republike Hrvatske. Smatram da iskreno, korektno i zajedničkim snagama treba da promoviramo neke od najvećih vrijednosti naše civilizacije: mir, slobodu, ljudska prava, toleranciju i antifašizam.

Uvažavajući veliku odgovornost koju imate kao predsjednica susjedne Republike Hrvatske, obraćam Vam se povodom intenziviranja negativne političke i medijske kampanje najviših hrvatskih zvaničnika protiv države Bosne i Hercegovine. Žao mi je što Vas moram javno pozvati – uz dužno poštovanje instituciji – da u interesu izgradnje dobrosusjedskih odnosa prestanete neutemeljeno kreirati negativne političke i medijske konstrukcije o državi Bosni i Hercegovini.

Gospođo predsjednice,

Nije dobro da u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini odgajamo mlade generacije da uvijek za svoje nedaće okrivljuju “druge”, a nikada sebe. To se, nažalost, često događalo u posljednje tri decenije. Poznavanje, poštivanje i razumijevanje “drugoga”, a ne okrivljavanje, ocrnjivanje i medijsko sataniziranje, najbolji je put i za vlastito uzdizanje. Siromaštvo je svoditi svijet na isključivo tumačenje jedne strane, bez oplemenjivanja sebe vrijednostima “drugoga”.

Krajnje je vrijeme da arhitekti lažne zaštite hrvatskog naroda puste na miru državu Bosnu i Hercegovinu i prestanu sa promoviranjem već viđene štetne paternalističke politike. Vrijeme je da se prestane sa neiskrenom politikom prema Bosni i Hercegovini i radi građana Republike Hrvatske kojima, kao i građanima drugih država, trebaju decenije i stoljeća mira, međusobnog uvažavanja i saradnje. Okrenimo se budućnosti i izgradnji međudržavne saradnje na principima ravnopravnosti, solidarnosti i jednakosti.

Tuđmanova velikorvatska ideja prouzrokovala je veliku štetu Hrvatima u Bosni i Hercegovini, kao što su pogubne za njih bile i sve slične ideje u prošlosti. Poslije takvih “projekata” i pokušaja njihove realizacije rezultat je bio porazan: što zbog gubljenja ljudskih života za tu suludu ideju, što zbog tragičnih migracija nakon propasti tih ideja. Presude međunarodnih sudova zadale su konačan udarac takvoj ideologiji trajno je obilježivši kao udruženi zločinački pothvat.

Ne smijemo zaboraviti historijsko iskustvo: većinu ratova i nesreća hranili su mržnja i fabriciranje neistina. U državi Bosni i Hercegovini je nemoguć opstanak politika koje zagovaraju da jedna etnička grupa treba da živi sama, teritorijalno, politički, jezično i vjerski potpuno odvojena od drugih sa kojim historijski dijele životna iskustva, životni prostor i kulturu. Nosioci takvih politika nastavljaju da manipuliraju idejom nacije i nacionalnog interesa kao što se nekad manipuliralo klasom i klasnim interesom.

Gospođo predsjednice,

S obzirom na Vašu važnu i odgovornu funkciju u Republici Hrvatskoj javno Vas pozivam da pozitivno iskoristite svoj uticaj i pojedinim zvaničnicima izvršne i zakonodavne vlasti Hrvatske poručite da:

prestanu nepozvano glumiti emancipatore države Bosne i Hercegovine!
prestanu širiti lažnu predstavu o državi Bosni i Hercegovini!
prestanu demonizirati Bošnjake koji su jedini narod u Evropi nad kojim je nakon Drugog svjetskog rata počinjen još jedan genocid!
prestanu verbalno podržavati, a suštinski i na djelu potkopavati državu Bosnu i Hercegovinu!
prestanu promovisati segregaciju ljudi i zagovarati izborni sistem u kojem etnička pripadnost ili bilo koji identitet stečen rođenjem trebaju garantovati obnašanje političkih funkcija, jer je to rasizam, a ne demokratija!
prestanu štititi i promovirati ideologiju koja je pred Međunarodnim sudom za ljudska prava osuđena za udruženi zločinački pothvat, kao i praksu koja je pred Evropskim sudom za ljudska prava osuđena kao teška diskriminacija!
Umjesto konflikata posvetimo se dobronamjernom i iskrenom rješavanju spornih pitanja između Bosne i Hercegovine i Hrvatske koja opterećuju međudržavne odnose i dovode u sumnju sintagmu o dobrim komšijama. Zato Vas pozivam da pozitivno iskoristite svoj uticaj i konkretno pomognete u rješavanju otvorenih pitanja kao što su:

rješavanje pitanja pomorske granice i Pelješkog mosta;
rješavanja pitanja državne granice Bosne i Hercegovine i Hrvatske na kopnu;
pitanje odlagališta nuklearnog otpada u Trgovskoj gori;
pitanje povrata imovine države Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj (podsjećam Vas da Pravobranilaštvo BiH više od deset godina vodi pravnu bitku na sudovima u Republici Hrvatskoj za uknjižbu prava vlasništva na objektima koji su pripali Bosni i Hercegovini, ali bez uspjeha);
naknade štete žrtvama udruženog zločinačkog pothvata;
korištenje vode iz Buškog jezera bez plaćanja naknade državi Bosni i Hercegovini i brojnih drugih pitanja;
Gospođo predsjednice,

Ukoliko se neovlašteno i antidejtonsko miješanje najviših političkih zvaničnika Hrvatske u unutrašnja pitanja suverene i nezavisne države Bosne i Hercegovine i dalje nastavi, nije isključeno da i mi u državi Bosni i Hercegovini počnemo javno adresirati neka pitanja koja se tiču Hrvatske, a koja imaju svoje direktne ili indirektne refleksije i u našoj državi. Takva pitanja, između ostalog, su:

opasno oživljavanje i javno isticanje ustaške ikonografije, poruka i pozdrava;
prijeteće i ratnohuškačke poruke pojedinih zastupnika aktuelnog saziva Sabora Hrvatske prema državi Bosni i Hercegovini i njenom ustavnom poretku;
odavanje počasti pravosnažno osuđenim ratnim zločincima u najvišem zakonodavnom organu Republike Hrvatske;
nepoštivanje pravosnažnih odluka Haškog tribunala kojeg je, između ostalog, osnovala i Republika Hrvatska;
vrijeđanje žrtava Jasenovca i postavljanje spomen-ploča s naci-fašističkim pozdravima;
veličanje i afirmiranje dokazanih ustaških zločinaca;
agresivno medijsko sataniziranje države Bosne i Hercegovine;
neprimjereno “upadanje” zvaničnika Hrvatske na teritoriju Bosne i Hercegovine;
izvještaj američkog State Departmenta o ljudskim pravima i slobodama u Hrvatskoj u kojem se navodi američka ocjena o sve većem porastu ustaštva u Hrvatskoj;
zloupotreba članstva Hrvatske u EU i NATO s ciljem realizacije poraženih ratnih politika iz nedavne prošlosti, koje su osuđene na Međunarodnom krivičnom sudu u Haagu;
javno svrstavanje čelnika Hrvatske uz osuđene ratne zločince i opstriranje rada međunarodnih sudova;
miješanje u izborni proces u Bosni i Hercegovini učešćem u falsificiranju dokumentacije i kreiranju fiktivnih podataka o prebivalištu bosanskohercegovačkih glasača u Republici Hrvatskoj;
Naravno, nije isključeno da bismo se mogli početi baviti i traženjem ozbiljnih odgovora na pitanje zašto zvaničnici Hrvatske ostaju nijemi na:

osude i zgražavanje brojnih svjetskih medija (BBC, CNN, Associated Pressa, France Pressa, Der spiegel, Der Standard, The Guardian …) nad činjenicom da čelnici Republike Hrvatske veličaju pravosnažno osuđene ratne zločince;
navode švicarskog lista Berner Zeitung da se Hrvatska pretvara „u problematično dijete EU“ i u svojevrsnu „antireklamu za proširenje EU“, kao i niza drugih uglednih evropskih listova koji tendenciozne izjave o Bosni i Hercegovini ocjenjuju potpuno besmislenim;
navode Adriatic Institute for Public Policy objavljeni u Huffington Postu u kojem se traži istraga jesu li, i kako, novci američkih i europskih poreznih obveznika preko EBRD-a i Svjetske banke završili u Agrokoru, te time bili iskorišteni za održavanje na životu rođačkog kapitalizma i kriminala u Hrvatskoj i na Balkanu;
službenu izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti UN-a, izrečenu na 333. sjednici Vijeće sigurnosti UN-a, u kojoj se, pored ostalog, osuđuje Republika Hrvatska zbog ozbiljnih neprijateljskih djela protiv članice UN-a, što predstavlja kršenje međunarodnog prava, Povelje UN-a i bitnih odluka Vijeća sigurnosti UN-a, a posebno Rezolucije 752 (1992.) u kojoj je Vijeće zahtijevalo hitan prekid svih oblika uplitanja i puno poštivanje teritorijalnog integriteta Republike Bosne i Hercegovine;
Gospođo Grabar-Kitarović,

Svima je jasno da je do teških zločina na prostorima Hercegovine i srednje Bosne došlo u okvirima međunarodnog oružanog sukoba. Hrvatski zvaničnici ne trebaju iskazivati bijes zbog utvrđivanja činjenica i istine u Hagu i zbog toga pokušavati po svaku cijenu redefinirati karakter rata u Bosni i Hercegovini. U pokušaju sakrivanja istine neće vam pomoći izazivanje antimuslimanskog sentimenta u Evropi, kao ni nemoralni pokušaj da se počinjeni zločini opravdaju borbom protiv tzv. islamskog radikalizma u Bosni i Hercegovini. Optuživanje i podmetanje državi Bosni i Hercegovini da je baza fanatika i terorista nije novijeg datuma. Svima je jasno da je u pitanju reciklaža retrogradne politike Franje Tuđmana prema državi Bosni i Hercegovini.

Ipak, uprkos svemu, želim vjerovati da je budućnost naših država u istinskom međusobnom uvažavanju i poštivanju. Vrijeme je da i Vi počnete izgrađivati iskrenu i poštenu politiku prema državi Bosni i Hercegovini. Javno Vas pozivam da svi zajedno,u interesu naših građana, izaberemo dijalog, saradnju i budućnost. Za takav smjer nije dovoljna samo želja države Bosne i Hercegovine. To mora biti istinsko i trajno opredjeljenje obje države. Zbog toga, i Vas, gospođo predsjednice, pozivam da budete politički faktor razuma i povezivanja, a nikako glasnik netačnih informacija o državi Bosni i Hercegovini.

(Index.ba)

Povodom ustaljenih izjava Milorada Dodika domaćim i stranim medijima kojim priziva tzv. „mirni razlaz“ u državi Bosni i Hercegovini, kandidat za člana Predsjedništva BiH, prof. dr. Denis Bećirović je odgovorio da „u Bosni i Hercegovini ne postoji nikakva mogućnost ni mirnog ni bilo kakvog razlaza, jer se radi o jednoj nedjeljivoj i suverenoj državi sa hiljadugodišnjom prošlošću i neupitnom budućnošću.“.

„Iz dana u dan, a naročito pred izbore, Dodik truje atmosferu i nastoji kreirati sliku o Bosni i Hercegovini kao državi neizvjesne budućnosti. Javno poručujem Dodiku da nikakvog raspada Bosne i Hercegovine neće biti, ni mirnim ni bilo kojim drugim putem. Ustav BiH vrlo jasno je propisao da kontinuitet ima samo država Bosna i Hercegovina. U Ustavu naše države nema ni jednog člana, ni jedne rečenice koja implicira kontinuitet ili državotvornost entiteta, niti postoji mogućnost priznavanja nečeg nepostojećeg,“ naglašava Bećirović.

„U zemlji u kojoj se još uvijek traže posmrtni ostaci žrtava genocida i ratnih zločina počinjenih s ciljem podjele države Bosne i Hercegovine, prizivanje bilo kakvog razlaza predstavlja vrhunsko licemjerje. Radi se o najopasnijem obliku neodgovorog predizbornog populizma i nepoštivanja bića, historije i prava na mirnu budućnost građana Bosne i Hercegovine. Dodik zasigurno zna da ovdje nema mirnih razlaza, nema čistih linija, čehoslovačkog šampanjca i humanih preseljenja. Svaki pokušaj antiustavne secesije i rastakanja suverene i nedjeljive države bi nas neminovno ponovo uveo u nasilje, sukobe i novu veliku nesreću za sve građane ove zemlje,“ dodao je Bećirović i zaključio:

„Ako Dodik već toliko žudi za mirnim razlazom od Bosne i Hercegovine, na raspolaganju mu je niz graničnih prijelaza putem kojih može napustiti našu zemlju. Bosanskohercegovačka Državna granična služba bi ga sigurno pustila da mirno izađe iz države. Njegov ostanak u zemlji kao osobe sa crne liste SAD-a svakako je opterećenje građanima Bosne i Hercegovine. Sigurno je da bi svima, a ponajviše građanima bosanskohercegovačkog entiteta RS, učinio veliku uslugu napuštanjem zemlje i oslobađanjem države od stigme koju nosi.“

(Vijesti.ba)