Dragan Bursac

  • Dragan Bursać poručio Dodiku: “Biće Bosne, a bogme i Hercegovine i nakon tebe Milorade i nakon još milion pandemija i to je neupitno – za vječnost”

    Dragan Bursać prokomentarisao je izjavu Milorada Dodika: “Pitanje je uopšte hoće li biti BiH nakon ove pandemije i to će biti pitanje na dnevnom redu”

    Kolumnista i novianr iz Banja Luke mu je napisao: “Biće Bosne, a bogme i Hercegovine i nakon tebe Milorade i nakon još milion pandemija i to je neupitno-za vječnost”

    VEZANA VIJEST: DODIK ZA BEOGRADSKE MEDIJE: “Šta je BiH dala i Muslimanima i Srbima i Hrvatima? Pitanje je uopšte hoće li biti BiH nakon ove pandemije i…”

    (ZASREBRENICU.ba)

  • Dragan Bursać poslao oštru poruku Vulinu na provokaciju iz Srbije

    Nakon što je Aleksandar Vulin, ministar odbrane Srbije, nastavio širiti mržnju nacionalističke velikosrbijanske politike prema Bosni i Hercegovoini, iz svih dijelova naše zemlje stižu burne reakcije.

    Podsjetimo, Vulin je gostujući na jednoj srbijanskoj televiziji poručio “da je vojska Srbije spremna štititi Srbe i izvan zemlje”, iako je, poglašavamo, uloga vojske svake zemlje da čuva njene granice.

    “Vojska Srbije je spremna da sačuva soju borbenu gotovost i da sačuva našu zemlju i Srbe gdje god da se oni nalaze. Tako da ako bilo ko pomisli da upadne u Sjevernu Mitrovicu ili da uznemiri Republiku Srpsku, nemoj da se igra, mi smo tu. Mi smo dovoljno sigurni, imamo dovoljno ljudi i oružja, svega što je potrebno, mi čuvamo svoju zemlju”, kazao je Vulin, koji ni sam nije služio vojni rok, jer je bio nesposoban za vojsku

    Posljednji u nizu koji se oglasio je i Dragan Bursać, poznati kolumnista, koji je Vulinu poslao snažnu poruku, koju prenosimo u cijelosti:

    “Ako neko proba da uznemiri RS, vojska Srbije je tu!” – Aleksandar Vulin

    “Vojska Srbije više NIKADA neće uznemiriti svojim prisustvom niti pedalj Države Bosne i Hercegovine”- Dragan Bursać, napisao je Bursać na svom Facebook profilu.

    (Radio Sarajevo)

  • Dragan Bursać o opsadi Sarajeva: “Za tako nešto, nemoguće je tražiti oprost”

    Na ovaj dan počela je najduža opsada jednog grada u novijoj historiji svijeta

    5. april je Dan obilježavanja opsade Sarajeva 1992-1995.

    Tog dana 1992. godine nekoliko hiljada građana došlo je ispred Skupštine BiH kako bi poručili da žele mir, tog dana ispaljeni su prvi meci koji su odnijeli živote onih koji su ponavljamo tražili mir.

    Na ovaj dan počela je najduža opsada jednog grada u novijoj historiji svijeta.

    Tim povodom, na društvenim mrežama se oglasio i banjalučki novinar Dragan Bursać čiji komentar prenosimo u cjelosti.

    “5. aprila 1992. godine počela je opsada Sarajeva. To je jedna od najmračnijih stranica u istoriji srpskog naroda.

    Za tako nešto, nemoguće je tražiti oprost, ali je itekako moguće ljudski konačno osuditi zločince u svojim redovima koji su najljepšem gradu na svijetu donijeli smrt, glad, žeđ i uništenje.

    Moguće se jednom za svagda izvući iz ucjenjivačke ludačke košulje Mladića i Karadžića i pružiti ruku Sarajlijama.

    Svi zajedno moramo raditi kako bi zaslužili respekt Sarajeva.

    I zato dobri čovječe, spusti negdje pored sebe cvijet. Za svu onu djecu, žene i muškarce koji su svoje živote utkali u asfalt i beton, u travu, drvo i cbijet-u slobodu nepokorenog Grada”, napisao je Bursać.

  • Dragan Bursać: Srebrenica, Vučićeva korona!

    Kakvo li je prolazno vrijeme smrti? Tu staje i ebola i korona i sars. Tu se povlače svi monstrumi nanometarski pred ljudima, navodno ljudima, kojima si ti Aleksandre u ime genocidne idologije gajbe piva nosao.

    “Prošli smo kroz teške situacije u Kosovu i Metohiji, kroz milion migranata, da vas ne podsjećam na druge situacije od Srebrenice i nadalje, ali ovo će biti najveća bitka do sada. Ovo je najgori dan u Evropi nakon Drugog svjetskog rata”, reče Aleksandar Vučić u sinoćnjem obračanju uzevši u usta Srebrenicu, ljutu ranu, a bez da je i trepnuo.

    Pa ne bi bilo loše u samo par krokija krvavih reći Aleksandru Vučiću kako jučerašnje Martovske ide, ni približno nisu najgori dan u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Na žalost, sreću, shvatite to kako hoćete.

    Bogme Aleksandre, nije ovaj 15. mart najgori dan u Evropi od Drugog svjetskog rata.

    Najgori dan u Evropi od Drugog svjetskog rata je 13. juli 1995. kada su harange tvojih mentora, istomišljenika i kabadahija pod rukovodstvom Republike Srpske i Srbije, pobile najmanje 2000 Srebreničana. Jadar, Cerska dolina, skladišta u kravici. Sjeti se ili nauči, kako su ljude kao pakete, kao klade, kao balvane slagali u mrtve aleje genocida. Sjeti se kako su se cijevi puškomitraljeza usijale od pucnjave, pa se tako usijane krivile i mašile ljudsko meso. Pa je to ljudsko meso, koje je imalio ime i prezime dovršavano bombama, noževima i pragama. Eto to je najgori dan u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

    Pa je u pet dana ubijeno 8372 ljudskih bića. Ne poredi nikada to, taj genocid, s bilo kakvim virusom, jer to je virus najopasniji i najstrašniji. To nije bila korona, to je bila ebola u jedinici vremena po nedužnom čovjeku u liku četničkom!

    Potom, sjeti se Biljana kod Ključa, sjeti se 10. jula ’92, sjeti se pobijenog sela, cijelog sela, baš cijelog sela, brojali su četnici do 240. Brojali su i tijela djece u naramcima trudnih majki, sve s mecima od pištolja u potiljku.

    Pa se sjeti Prijedora, sjeti se 25. maja ’92. i 800 ubijenih Prijedorčana i Kozarčana, sjeti se 25. augusta ’92. i Korićanskih stijena, i više od 200 ljudi survanih u provaliju…u danu, po satu.

    Kakvo li je to prolazno vrijeme smrti? Tu staje i ebola i korona i SARS. Tu se povlače svi monstrumni nanometarski pred ljudima, navodno ljudima, kojima si ti u ime te idologije gajbe piva nosao.

    Puno je zato dana, mnogo gorih od Martovskih ida 2020, kada je patetični Vučić u svom još patetičnijem slavoljublju proglasio vanredno stanje u Srbiji, besramno pominjući Srebrenicu i, kočopereći se ispred kamera, nemušto oponašajući svoje ratne idole iz devedesetih.

    I to je sramno obraćanje Vučićevo.

    To je obraćenje čovjeka koji se se do prije par dana sprdao s epidemijom koronavirusa, smijao se, demonstrativno kašljao, odobravao i aplaudirao svojim pulmolozima koji su rekli da je korona “najsmešniji virus, nastao na FB” i da “žene ne mogu da se zaraze pa neka idu u šoping u Italiju”.

    E taj Vučić je sada održao najpatetičniji predsjednički govor u istoriji predsjedničkih govora koji bi i kamen uspaničio i to začinjen histeričnom ratnom retorikom onih devedesetih, na koje se poziva, a koje su osakatile bošnjački narod u BiH, ali bogme i svaku drugu ljudsku jedinku koja se nije slagala sa režimom u Beogradu.

    E taj Vučić je proglasio vanredno stanje, pa makar jednom u životu. Za njega korona nije virus, to je mitski srBski neprijetalj, kome valja prići na ratne načine iz devedesetih.

    Kao u Srebrenici, onomad, treba da se “prevenira”. Jer, nekad su velikosrBskoj nomenklaturi virologije Bošnjaci bili virus, a danas je to korona. Sredstva i retorika su isti. Tu je i vanredno stanje, isto ono koje je npr 1999. progutalo Slavka Ćuruviju u Srbiji. Isto ono koje je proglašeno nakon ubistva Zorana Đinđića. Svako srbijansko vanredno stanje, na ovaj način proglašeno i sa ovakvom reotrikom propraćeno, ne miriši na dobro.

    Ogromna razlika je jedino u tome što će ovu “vanrednost” osjetiti građani Srbije. Namjestilo se Vučiću – i da prolongira izbore, i da se samoproglasi samopobjednikom, i da se igra malog Miloševića. Tako je. Sve mu se namjestilo. Pa danas dresira i trenira strogoću na svom narodu, umjesto da smijeni ljude koji su navodno stručnjaci, a koji su se sprdali sa smrtonosnim virusom.

    I onda umjesto ozbiljnosti i zrelosti, državničke spominje Srebrenicu, patetiše i duri se kao razmaženo dijete.

    Zaista, kakve veze ima Srebrenica s koronavirusom? Zar je to način da se mobilišu sve snage jedne zemlje, tako što će se referirati na genocid?

    Zašto???

    Ah, prevarih se!

    Nije predsjednik Vučić mislio na “tu” Srebrenicu. Ma jok, on je mislio na “onu” Srebrenicu kad je napadnut kamenicama, kao legalni ideološki Šešeljev nasljednik. To je po njemu jedan od najbitnijih događaja nakon Drugog svjetskog rata, koji je u rangu odmah iza korone. To, jer je njegovoj stražnjici zafalilo zraka. Kakvi mrtvi, kakvi masakrirani, kakav genocid, kakve Vlasenice, Foče, Višegradi, žive ljudske lomače, Biljani, kakav Prijedor, kakvo 102 ubijene djece, kakva Tomašica, kakva Sušica…

    Srebrenica Vučića boli tek zbog povrijeđenog ega, pa je koristi kao metaforu za svoju ličnu koronu – ništa više i ništa manje od toga.

    Inače, sve će Srbija preživjeti – i koronu i sve, i to joj od srca želim, ali ovakvu vlast, ovakve ultranacionalističke, šarlatanske i populističke obrasce ponašanja u kojima je Xi Jinping “brat”, a ne kineski predsjednik, kao da su se u kafani našli, u kojima je Srebrenica mjesto za potkusurivanje sprdnju, e to će teško preživjeti!

    ***

    Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Kolumne” su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.

    Izvor: Radio Sarajevo

  • Bursać dobio spor protiv osobe koja mu je prijetila smrću: Cjelokupan iznos uplatit ću Memorijalnom centru u Potočarima

    Kako god, ovo su mali koraci našeg Sudstva i hoću da vjerujem da će i ono, kao i društvo u cjelini biti korektiv u poštovanju različitosti, napisao ne Bursać

    Novinar Dragan Bursać na svom Facebook profilu objavio je da je dobio spor protiv osobe koja mu je prijetila smrću.

    Objavu Bursaća prenosimo u cijelisti:

    “Dobri moji, jako važna stvar!

    Nakon bezmalo tri godine dobio sam sudski spor protiv osobe koja mi je prijetila smrću. Da li je trebalo čekati tri godine za očevidnu stvar? Nije.

    Kako god, ovo su mali koraci našeg Sudstva i hoću da vjerujem da će i ono, kao i društvo u cjelini biti korektiv u poštovanju različitosti.

    Dakle, svi imamo pravo na svoje mišljenje, ali NIKO NEMA PRAVO DA PRIJETI SMRĆU ZBOG RAZLIČITOG MIŠLJENJA! BILO KOME!

    Odšteta je simbolična, a cjelokupan iznos će biti uplaćen Memorijalnom centru u Potočarima!

    Idemo dalje, borba za slobodu govora se nastavlja. Riječ po riječ, milimetar po milimetar!”, napisao je Bursać.

    (Oslobodjenje)

  • Dragan Bursać svojom čestitkom povodom Dana nezavisnosti oduševio sve Bosance i Hercegovce

    Povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, 1. marta, na društvenim mrežama su se oglasili brojni poznati bh. dužnosnici, ambasadori, novinari…

    Među njima je i kolumnista portala Radiosarajevo.ba Dragan Bursać, koji je na svom Facebook profilu objavio svoj status.

    Njegov status prenosimo u cijelosti:

    “Srećan ti praznik moja zemljo!

    Srećan ti Dan nezavisnosti!

    Dobra si ti kakvi smo mi!

    Da upola budemo dobri kao ti i da se izborimo sa pola onih koji se kriju iza tvog imena, a nisu te dostojni!

    Da nam budeš duplo jača od onih koji te ne vole! Da nam budeš dva puta bolja kuća za nas koji smo tvoji i da te dva puta jače pravimo, duplo boljom domovinom!

    Gledam kamen, nebo, vodu, vazduh, dišem te, zemljo moja! Vjeruj u nas, tvoje kćeri i sinove.

    Imaćemo svijet pod nogama, ali ovu SLOBODU I NEBO NAD NAMA, samo nam ti daješ Bosno i Hercegovino!”

    Zanimljivo je da se danas na istoj društvenoj mreži dijeli Bursaćev tekst sa kraja januara u kojem je govorio o stećku…

    “Na stećku je pisalo

    “Iz dlana mi sija sunce. Imam srce za sve pametne i dobre ljude”

    Ko su bili Bogumili, pitaš me?

    -Nisu imali crkve, već su se zajednički molili u prirodi ili u svojim kućama, kažem ti.

    -Učitelje su birali između sebe i nisu imali posebnih sveštenika, kažem ti. -Klanjanje ikonama su smatrali idolopoklonstvom, a poštovanje moštiju svetaca sujeverjem, kažem ti.

    -Bili su protiv krštavanja djece, jer ona ne uviđaju značaj toga čina, kažem ti.

    -Krst nisu smatrali svetim simbolom, već spravom za mučenje, kažem ti.

    -Poricali su vaskrsenje tijela, smatrajući da samo duša može vaskrsnuti, kažem ti.

    -Bili su protiv ubijanja, ne samo ljudi već svega što diše i što se kreće, kažem ti.

    -U ishrani su bili vegetarijanci, a u političkim pitanjima pacifisti, kažem ti.

    -Smatrali su da svako treba da živi od svojih ruku, kažem ti.

    -Propovijedali su slobodu i jednakost među ljudima, kažem ti.

    I zbog svega ovoga bili su proganjani, mučeni i ubijani i od strane katoličke i od strane pravoslavne crkve. Jer suviše je to dobra na jednom mjestu.

    Na stećku je pisalo

    “Iz dlana mi sija sunce. Imam srce za sve pametne i dobre ljude”.

  • Najorginalnija poruka Dodiku iz Republike Srpske: “Milorade, budi makar jednom čovjek i održi svoje obećanje, napusti BiH zauvijek…”

    Budi od riječi i održi obećanje koje si dao, navodno izrevoltiran odlukom Ustavnog suda što zemlja bosanska pripada Bosni. A kome bi da pripadne? Tebi i tvojim falangama?

    Piše: Dragan Bursać

    Kažeš Milorade, kako RS u dogledno vrijeme treba da donese odluku o samostalnosti. Kažeš to na sastanku sa Vučićem osokoljen njegovim klimoglavima i šutnjom. Kažeš to na sastanku svesrpskih lidera u Beogradu, koji je inicirao baš Vučić, ne bi li se još jednom pokazao kao srpski moćnik broj jedan.

    Kažeš Milorade, izlazimo iz BiH, neće nas zaustaviti ni SAD. Lako je tebi Milorade lupetati gluposti sa svim svojim nekretninama u Beogradu, na Dedinju. Nego, gdje će srpski narod koji pođe za tobom iz BiH na traktorima? U oranice Vojvodine? U zabiti Šumadije? I ko će ga pustiti tamo?

    Ko će upustiti hiljade , desetine hiljada nevoljnika, koji ti vjeruju, koji te se boje i u strahu konstruišu lažnu vjeru prema tebi? Ko će im dati ogrjev, sklonište, ko će im dati državljanstvo, Milorade? Ili će završiti kao stotine hiljada apatrida iz tzv. Krajine, koji su isto tako “vajno i bajno” napustili Hrvatsku živeći “srBski san” u improvizovanim šatorima? Zar stvarno misliš da će narod u Srbiji gažen Ćosićem, Miloševićem, Šešeljem i Vučićem naći razumijevanja za tvoje isprojektovane kolone najnovijih srpskih izbjeglica?

    I na koncu, šta ćeš ti raditi kad zaviješ svoj narod u crno? Hoćeš li se baviti švercom cigareta, hoćeš li držati mesnicu na novosadskoj Futoškoj pijaci, kakvu bi inače i držao da Ričard Holbruk sredinom oktobra ’95 nije zaustavio Peti korpus Armije BiH ponad Banjaluke?

    I ponovo se kockaš!

    Naravno tuđim životima i sudbinama! Jer tvoja djeca mogu otići u svijet kao situirani, bogati ljudi, a tvoj narod može na istok samo u traktorskim prikolicama. Na zapad odavno bježi od tvog “blagostanja” koliko ga noge nose.

    Idi, budi bar ovaj put čovjek od riječi Milorade, široka ti Bačka i Srem, jer samo do tamo i možeš otići sa svojim dokumentima i reputacijom! Idi i povedi se sobom svoju mafijašku gerilu, ali narod svoj nemoj tjerati iz njegove Bosne i Hercegovine! Povedi ubice, povedi aparatčike, povedi policijske mafijaše i mafijaške policajce. Povedi klimoglavce, zelenaše i zločince. Povedi “kontroverzne biznismene”, povedi popove-lopove, što bi tuđom guzicom sjedali na ratne topove-od Hrvatske do Crne Gore. Povedi svoje “novinare””sijače laži, mržnje i sramote. Povedi svoje analitičare, paranoidne paničare, ksenofobe koji se sjenke svoje boje.

    Upravo se čita: ”Goodby BiH” i “RSexit” je prizivanje Daytona 2: Je li Dodik na pragu političkog kraha?
    Budi od riječi i održi obećanje koje si dao, navodno izrevoltiran odlukom Ustavnog suda što zemlja bosanska pripada Bosni. A kome bi da pripadne? Tebi i tvojim falangama? Pa RS-je otuđila zemlju, ljude, mladost, pokretnu i nepokretnu imovinu i živote Bosanaca i Hercegovaca, a sad ti ne priznaješ Ustavni sud.

    I šta ga imaš priznavati, odluke Suda se ne priznaju, ne komentarišu, ne politiziraju-one se provode.

    A ti, pošto nemaš snage biti čovjek, budi makar dosljedan pa izađi iz zemlje bosanske kako si najavio, zauvijek. I istina, neće ti ni Ambasada SAD-a puno smetati u toj nakani. Jednom su se zajebali, kad su te na svojim tenkovima doveli na vlast, neće više!

    Idi i riješi nas bijede! Jer ako ti ne odeš, ovaj narod će nestati. Ovaj narod koji si iskasapio mentalno, ovaj narod koji je nakon Karadžića i Mladića, nastavio iz tvojih usta slušati mitove i lagarije o jednoj zemlji svih Srba, o nekakvoj “velikoj Srbiji” više i nije narod. To je haotični jad, čemer i bijeda, kojoj se dešava ekonomski genocid, nakon što su tvoji predhodnici nad komšijama Bošnjacima izveli onaj najteži, antiljudski genocid.

    Nego, Milorade, treba ti nešto objasniti:

    A ako misliš da ćeš sa sobom ponijeti dio BiH, može koliko se zakači na opanak, cipelu i traktorsku gumu. I to je previše! Ako misliš da ćeš izdvojiti pedalj zemlje bosanske, nošen velikosrpskim lažima i ruskim imperijalizmom, ostaćeš bez dijela suvrene, nedjeljive BiH, dijela koji krstiš sa Republika Srpska, a koji je tek običan entitet.

    I zato, budi makar jednom čovjek i održi svoje obećanje, a obećao si da ćeš izaći iz BiH. Zauvijek!

    Izvor: Radiosarajevo

    NAPOMENA: Iznenesena mišljenja i stavovi objavljeni u ovom tekstu su isključivo lični stavovi autora i ne odražavaju stavove redakcije portala.

  • DRAGAN BURSAĆ POSLAO ORIGINALNU PORUKU DODIKU: “Kad god su Srbi jednostrano formirali svoje državne organe van Srbije, završili su u…”

    Dodik je nakon svih današnjih dešavanja, između ostalog, kazao: “Rješenje će biti da RS formira svoje državne organi”.

    Novinar, pisac i kolumnista Dragan Bursać prokomentarisao je na svom Facebook profilu stavove koje je iznio Milorad Dodik o tome da je rješenje da RS formira svoje državne organe.

    Dodik je nakon svih današnjih dešavanja, između ostalog, kazao: “Rješenje će biti da RS formira svoje državne organi”.

    Nije trebalo dugo čekati na odgovor Bursaća na društvenim mrežama.

    “Kad god su Srbi jednostrano formiralo svoje državne organe van Srbije, završili su u Srbiji”, napisao je Bursać na svom Facebook profilu.

  • Bursać se oglasio na fotografiranje Stanivukovića sa četničkom zastavom u Foči

    Fotografija Draška Stanivukovića, zastupnik opozicije iz manjeg entiteta u Bosni i Hercegovini, koji se fotografirao sa članovima Ravnogorskog četničkog pokreta, uz četničku zastavu sa lobanjom i dvije kosti uz poruku „S verom u Boga, sloboda ili smrt“, izazvala je žestoke reakcije na društvenim mrežama.

    Među prvima se na Facebooku oglasio poznati novinar i kolumnista portala Radiosarajevo.ba Dragan Bursać.

    “Draško Stanivuković slika se sa fašistiičkom četničkom zastavom. To vam čudno? Jok, slikaće se sa petokrakom uz Ciao Bella.”, napisao je Bursać na svom Facebook profilu.

    A kažu da je alternativa: Stanivuković sa četničkom zastavom, mislio da je to za privatnu kolekciju

    Podsjetimo, Stanivuković je sinoć prisustvovao skupu u amfiteatru Srednjoškolskog centra u Foči pod nazivom „Buđenje Srpske“.

    Za portal Radiosarajevo.ba kazao da se sjeća tih momaka koji su prisustvovali jučerašnjem skupu.

    „Puno ljudi priđe da se fotografiše, ja samo stao da se sa njima uslikam. Slična je priča bila i nakon skupa u Bratuncu, slikao sam se s nekim ljudima, pa se onda objavilo da ti ljudi imaju neki dosije. Ipak, sjećam se ovih momaka iz Foče, sjećam se da njih obezbjeđenje nije dalo da uđu, oni su insistirali, pa da ne bi bilo nekih problema stao sam da se uslikam“, pojasnio nam je Stanivuković.

    (Radio Sarajevo)

  • Dragan Bursać o dodjeli nagrade Henkeu: Danas zlo dobija Nobela!

    To se zove Peter Handke i danas će dobiti Nobelovu nagradu.

    Braća Lukić se smiju, smije se Peter Handke, smije se četničko rukovodstvo Srbije ovo sada i ono pređašnje, smije se rukovodstvo enititeta Republika Srpska. Svi se smiju. I slave saveznika u zločinima.

    Kako je sličan austrijski naglasak i ovaj srpski, misli se čovjek u sebi, dok gleda u strop svoje sobe. Oba jezika su nekao unjkava, oba jezika su nekako posebna. Gleda u plafon i drago mu je što je ovdje. Trebalo je to na koncu izvesti. Trebalo se naći u ovim sobama, u ovom hotelu, koji ima nešto posebno. Ne, ne, ne kaže se «posebno», reći će njegov prevodilac i pratilac Scott Abbott. Za hotel je «pravilno» reći da je «kavernozni dom za muškarce koji se oporavljaju od rata.”

    Kako romantično, na glas će reći muškarac, dok odbija dimove cigarete i pilji sve jednako u onaj strop.

    Jasna iznad šume sa mesom u ustima

    Godina je 1998. a hotel se zove «Vilina vlas». Mjesto se zove opet Višegrad, a zemlja, da prostite Bosna i Hercegovina. Samo onaj čovjek što gleda u strop nema ime. Nekako je bezimen.

    Sa stropa se pojavljuju sijenke. Jedna, pa druga, pa treća. Ona prva sijenka, to je Jasna, Jasna Ahmedspahić. Ona je poput kazane sijenke proletjela kroz čovjeka sa cigaretom i bacila se sa drugog sparata, ovog sprata na kojem je sad čovjek. Užasna je to visina – ni duboka, ni plitka. Insan baš od silne muke mora skočiti kroz zastakljenu terasu hotelsku u dolinu podno nje, ispresijecanu mladim borićima. A, Jasna je baš to uradila šest godina prije, te ’92 dok je sebe smrću spasila od Milana i Sredoja Lukića. Imala su ta braća neobičan a običan običaj prije silovanja, da «hrane ptice». Tako su zvali igru u kojoj su ženama zavezanih ruku na leđima bacali komade kruha, a one su te komade zubima hvatale. I bilo je Lukićima to dosadno, pa su prije ove igre rasijecali žrtvama obraze iznutra. Lagano, predano i pedantno. Uživali su u najmanje dva bola. Onaj bol dok su silovali žene i ovaj drugi, kad se komad kruha lijepio za ranu u ustima, pa se ne zna, da li osoba jede brašnjavi ispljuvak ili svoje meso. Eto, Jasna Ahmedspahić nije to mogla da tripti, pa se u svoj svojoj mladosti predala skoku kroz staklo, a onda sa srčom i komadima jelovine utrobi umirala pola dana ispod hotelske sobe.

    «Vilina vlas», – mjesto za muškarce koji se oporavljaju od rata. Kako zgodno! I znao je za sve ovo muškarac, koji nije bio u ratu, ali se oporavljao od svojih ratnohuškačkih podviga u Srbiji i Bosni. Na koncu, najmanje što mu duguju za naručene epove o «heroju Miloševiću» i «hrabroj srpskoj vojsci» bilo je ovo nagradno ljetovanje u «Vilinoj vlasi».

    Glasno se nasmija na priču o Jasni naš «heroj» i izađe na balkon.

    U “Ljetnom dodatku zimskom putovanju”, čovjek koji se smije na silovanja i ubistva izrazio je skepticizam i zgražanje nad medijskim izvještajima o Srbima koji su divljali nad višegradskim muslimanima. Na koncu, baš on je 1996. posjetio Višegrad, a sad se dvije godine dockan vratio sa suputnicima.

    I on je bio istinski heroj srpski!

    Ne Lukići, ne onaj njegov prevodilac nesrećni, nego baš on.

    Bakira, nož i sin

    Gleda naš “heroj» suhonjavi mjesto gdje je Jasna pala i dušu Bogu predala, pa mu bi malo i dosadno. Valja protegnuti noge, sići i izaći na svjež vazduh. A vazduh je neobično svjež i lijep u ovom dijelu svijeta. Nije rezak kao u Alapima njegovim, a opet ne miriše po memli kakva je karakteristična za crnogoricu Centrale Evrope. Baš lijep vazduh. Suh. Najljepše mjesto za rekovalescenciju srpskih heroja, misli se naš «heroj» dok silazi stepenicama.

    A tu dolje, ispod terase, između zida hotela i mjesta gdje je Jansa umirala pola dana, e tu baš na tom mjestu je stajala Bakira Hasečić 1992. godine. Ona je zajedno sa 200 žena zarobljena i dovedena u ovaj hotel, gdje danas odsjeda naš glavni lik, e da bi bila silovana. Iznova i iznova. Bakira se razliku od Jasne nije ubila. Više je onako mrtvac koji hoda.

    Bakira kaže:

    “Prvi put me je Milan Lukić silovao u kući. Onda me odveo u dvorište gdje je bio moj šesnaestogodišnji sin. Lukić ga je zgrabio, odvukao u kuću i izašao napolje sa kompletom noževa u rukama. Pitao me je, koji je najoštriji. Odgovorila sam. Zaklao mi je sina tim istim nožem. Samo sam čula kako izgovara ‘Mama’ prije nego je umro. Onda me Lukić ponovo silovao»

    I ona je završila u «Vilinoj vlasi.» I ona je stajala na istom mjestu na kojem stoji naš «junak» dok se keseri na još jednoj genocidnoj ekspediciji. Zna on i tim se hrani, zna za sve zločine, ali je «drugačiji» od većine i to ga nekako opasno privlači. Zlo mu je inspiracija i pokretač. Biti ne tragu i u društvu ubica i silovatelja, odsijedati u njihovom hotelu, e pa to je nešto, misli se «heroj» na četničkom safariju po Podrinju.

    I na koncu, sav taj adrenalin, sav taj miris krvi, ubistava i masovnih silovanja, sve je to bilo vrijedno «stvaralačkog zanosa» u očima našeg «heroja».

    Dabome, uz jedan jedini uslov. Kako i dolikuje «heroju», diskrecija mora biti zagarantovana. Ne smije se znati za ovo ljetovanje, za ovaj hotel i boravak u hotelu.

    I na koncu kupanje, što da ne! Treba proslaviti ovu ekskurziju.

    Apednix:

    «Vilina vlas» je sigurna kuća za silovatelje, ubice i masovne zločince.

    «Vilina vlas» vonja po genocidu!

    Odsijedati u hotelu, koji je zaštitni zak za silovanja, a sve to pri punoj svijesti, ništa drugo nije do nekrofilija i fašizam u punom svom sjaju.

    Ta nekrofilija, taj fašizam, sve to ima svoje ime i prezime.

    To se zove Peter Handke i danas će dobiti Nobelovu nagradu.

    Na sramotu svijeta!

    U malom ,tužnom objašnjenu Švedske akademije stoji je da je Handke dobio nagradu zbog: «lingvističke inventivnosti kojom je istraživao periferiju i specifičnosti ljudskoga iskustva”

    Braća Lukić se smiju, smije se Peter Handke, smije se četničko rukovodstvo Srbije ovo sada i ono pređašnje, smije se rukovodstvo enititeta Republika Srpska. Svi se smiju. I slave zavjerenika u zločinima.

    Samo se ne smije Jasna i Bakira, ne smije se 200 silovanih i ubijenih Bošnjakinja, ne smiju se Omer, Fehim, Ferid, Ramiz, Redžep, Fatima, Hajra, Hanka, Paša i Sabaheta, desetoro braće i sestara iz Višegrada, pet sinova i pet kćeri Hasana Tufekčića, Bošnjaka rođenog 1905. godine u Višegradu, stradali od četničke ruke u zadnja dva rata. Ništa smiješno ni za nagrade nije ni onim u Srebrenici, njih 8372 pobijenih u genocidu, čiju smrt negira Handke. Nikom sa srcem smiješno nije, niti bi slavio.

    A opet gledamo proslavu pred našim očima.

    Lik, djelo, umjetnik ili ne, razdvojiti ili spojiti-dileme ove ili one…pitajte čovjeka, ako se čovjekom može zvati koji je podržao sistem monstruozni? Ime mu je na zlatnoj Nobelovoj medalji, lako ćete ga naći. Sramotom se piše.

    (FACE TV / ZASREBRENICU.ba)

Close
Close