“Dolaze mnogo bolji dani za Bosnu i Hercegovinu, za šest godina jako bolja. Što bi rekao Valter živi bili pa vidjeli…”
“Tek nakon emisije “Nedjeljom u 2” sjetio sam se zašto sam dizao tri prsta. Nemam ništa protiv tri prsta, evo ih dižem, samo protiv četničkih. Acu Stankovića su “službe” pogrešno obavijestile! Sada sam na tapetu u Hrvatskoj jer sam protiv Tompsona”, kazao je najnagrađeniji glumac u BiH Emir Hadžihafizbegović gostujući na TV Face.
“Bakir je dao visoko moralnu izjavu, priznao je da je pogriješio u vezi revizije. U SDA sam zbog države. To što rade Danisu Tanoviću i Damiru Šagolju je smišljeno…”
Ustanimo svi na noge i zagrakćimo – SDA, SDA, rekao je Hadžihafizbegović, nakon čega se Arenom prolomilo skandiranjeEmir
Poznati bh. glumac i dugogodišnji član Stranke demokratske akcije (SDA) Emir Hadžihafizbegović u subotu naveče održao je ostrašćeni govor pred 5.000 ljudi na predizbornom skupu u Zenici.
Hadžihafizbegović je, između ostalog, održao monolog iz ‘Godina prevare’, popularne monodrame koju je izvodio u ratom zahvaćenoj BiH, te je ovom prilikom s govornice poručio simpatizerima SDA:
– Glas za SDA je glas za BiH! Vi ste ovdje večeras zbog svoje djece i žena koje ste ostavili kućama, uzeli četvrt hljeba, paštetu i Coca-Colu i došli ovdje iz Krajine, Hercegovine, Tuzle iz cijele BiH, a zašto? Zato što ne damo na dostojanstvo naših nena, jer ima više državotvornosti u šamiji nepismene nene iz Cazina nego u pola drugih partija – rekao je Hadžihafizbegović, a zatim povikao:
– Zato ustanimo svi na noge i zagrakćimo – SDA, SDA – nakon čega se Arenom prolomilo skandiranje.
Ali na tome nije stalo, pa je sve završilo frenetičnim uzvikivanjem imena prvog predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića.
Hadžihafizbegović je kazao da je razmišljao da li treba prljati skup s nesortom i ološem koji zahvaljujući društvenim mrežama mogu iz svojih mišijih rupa izaći te napisati nešto što će čitati cijeli svijet.
Na komemoraciji Hatidži Mehmedović koja je održana danas u Kulturnom centru u Srebrenici bh. glumac Emir Hadžihafizbegović u svom govoru osvrnuo se i na sramotan komentar Vjerice Radete, poslanice Srpske radikalne stranke u Skupštini Republike Srbije, čije ime nije želio ni spomenuti. Nazvao ju je “institucionalnom nesortom”. Hadžihafizbegović je kazao da je razmišljao da li treba prljati skup s nesortom i ološem koji zahvaljujući društvenim mrežamamogu iz svojih mišijih rupa izaći te napisati nešto što će čitati cijeli svijet.
“Ne pada mi napamet da pominjem to ime institucionalne nesorte koja je objavila hoće li Hatidžu ukopati muž ili sinovi. Ponekad je merhamet kukavičluk, ali ovdje ne sjede kukavice”, poručio je Hadžihafizbegović.
On je istakao da su u Srebrenici danas svi tužni, ali i ponosni jer su imali privilegiju biti u blizini Hatidže i svih majki Srebrenice.
“Cijela BiH će danas ukopati Hatidžu. Ukopat će je sav civiliziran svijet. Ukopat će je kršćani, pravoslavci, jevreji, muslimani, Romi, eskimi, Žene u crnom iz Beograda, i Srebrenica i Sarajevo i Tuzla i Mostar i Zenica i Bihać i Banja Luka i Trebinje i Doboj i Prijedor i Bijeljina i Brisel i Pariz i New York i London i Zagreb i Beograd i svaki dio dunjaluka gdje živi makar jedan čestit i pošten čovjek. Eto ko će je ukopati, nesorto. Ukopat će je čovjek koji se gnuša zla. Makar živio na bilo kojem meridijanu. Ali ti si nesorto fenomen. Ti si se rodila i odmah ukopala. Rodila si se i odmah ukopala jer takve zakržljale psihologije i oni koji te institucionalno podržavaju i institucionalno besramno šute na pogane riječi ne pripadaju ljudskog vrsti. Tebe, zlotvorko, mogu iskopati, ti si davno zakopana”, poručio je Emir Hadžihafizbegović.
O bolu, patnji, sreći, prošlosti i budućnosti, obrazovanju i kulturi, mržnji i izdajama, prolaznosti života i mostovima koje grade uprkos nastojanjima nekih drugih da se nikad ponovo ne sagrade, uoči još jedne godišnjice genocida u Srebrenici, u specijalnoj emisiji N1 govorili su Emir Hadžihafizbegović, reditelj Kokan Mladenović i pisac Ante Tomić.
Hadžihafizbegović je na početku emisije govorio o svojim srebreničkim korjenima odakle se su njegovi roditelji, kao i porodičnim žrtvama u genocidu. Govorio je i o Srebrenici prije 11. jula 1995. godine.
“Malo ljudi zna po čemu je Srebrenica najpoznatija prije 11. jula i genocida. Srebrenica je ozbiljno lječilište anemije. Srebrenica je bila poznata po hotelu sa 500 ležaja. Ta voda još uvijek teče, taj hotel još uvijek postoji. 11. juli je nešto čega će se do kijametskog dana sjećati svi civilizirani ljudi. Taj grad mora početi živjeti i spominjati se i po nečemu što nije 11. juli. Došlo je vrijeme da se Srebrenici vraća ono po čemu je bila poznata, ljekovitoj banji Guber. Uveliko bi se ambijent i atmosfera u tom gradu promijenili kada bi se renovirao hotel Domavija”, naveo je Hadžihafizbegović.
Na upit urednika i voditelja Amira Krivošije da li je sretan, bh. glumac je kazao da “živjeti na ovim prostorima, a proglasiti se srećnim je jedna civilizacijska inverzija”.
“Nisam sretan, ali nisam ni nesretan. Nalazim racionalna uporišta da se kvalitetno bavim svojim poslom, da se družim sa svojom porodicom. Mnogo problema u BiH, ali bojim se da ne budem kakofoničan i da ne počnem da pričam stvari koje me jako frustriraju. Moja najveća frustracija otkako su jahači apokalipse krenuli od 1992. godine je što na ovim prostorima argument ne znači ništa. Ta vrsta frustracije me stalno proganja. Kada uđete u polemiku oko argumenta to je početak mazohizma”, kazao je Hadžihafizbegović te poručio da moramo početi braniti argument.
“Niti se optužuje srpski narod niti se optužuje jedna država, optužuje se jedan politički sistem, paravojne formacije, naredbe… Uvijek je opasno stavljati prefiks naroda pred učinjeni zločin. Kada se desi zlo, ono mora imati svoje ime i prezime, a ne pred zlo stavljati prefisk. Moramo gledati dalje”, kazao je Hadžihafizbegović.
Reditelj Kokan Mladenović koji je večeras bio u beogradskom studiju N1 odgovarajući na pitanje šta za njega predstavlja knjiga “Na Drini ćuprija” Ive Andrića, Mladenović je kazao da se tom mjestu dao pogrešan smisao.
“Ćuprija je nešto što omogućuje prosperitet, što zbližava narod. Uspjeli smo da damo naopak smisao. Nažalost, ta ćuprija nije jedini primer svega toga”, kazao je Mladenović.
Pisac Ante Tomić kazao je da mu zbog njegovih stavova svakodnevno dobacuju, ali da se već naviao.
“Navikao sam već. Naviknete se na te gluposti. S druge strane, jako je puno ljudi koji mi prilaze, zahvaljuju mi za nekakvo ohrabrenje, nekakvo zastupanje razuma i čovječnosti. Imam obilnu satisfakciju u dragim i miroljubim ljudima”, kazao je Tomić.
Govoreći o broju ubijenih u genocidu u Srebrenici, Hadžihafizbegović je kazao da vjeruje radu Amora Mašovića i Instituta za ratne zločine.
“U životu izaberte nekoliko ljudi kojima vjerujete. Ne sumnjam u brojke do kojih je došao Amor Mašović, Institut za ratne zločine, temeljitu istragu tih zločina. U Prijedoru je pronađena jama sa 700 ljudi, na 10 metara dubine. Jednostavno, ti podaci su egzaktni, dokazivi, neoborivi. Ja sam vjernik, pripadam onoj kategoriji ljudi koji su u knjigama svih povijesno-religijskih krugova naišli na rečenicu ko ubije jednog nevinog čovjeka kao da je ubio cijeli svijet, ko spasi jednog nevinog čovjeka kao da je spasio cijeli svijet. Nažalost, živimo u lobotomiranim društvima. Živimo i krećemo se kod Jack Nicholson u filmu Let iznad kukavičjeg gnjezda. Umiriti misleće ljude znači imati krdo ispred sebe. Malo sam kakofoničan, ali ja duboko vjerujem i u moć pojedinca ali i u limese”, naveo je Hadžihafizbegović.
Kako je kazao, na ovim geografijama nije problem socijalna karta.
“Ljudi teško žive, penzije i plate su male, ali stanje duha je problem. Ljudi u Sarajevu su pod granatama imali zdraviju mentalnu matricu nego danas. Govoriti istinu znači imati problem. Ja sam to duboko iskusio ovih zadnjih 20 godina. Zbog svojih stavova sam imao problema i to ozbiljnih u svom narodu, sa Bošnjcima, bilo je problema i unutar nekog polusvijeta i zombija kada su u pitanju Hrvatska i Srbija. Mirno zaspim jer znam da pripadam onoj kategoriji ljudi, da smo odgajani na matrici da postoje samo ljudi i neljudi. Primjećujem i reagujem na fašizam, na nerealizirane mrcine. Kokan je jednom rekao, kada u životu ništa ne naprave onda postaju Srbi, Hrvati ili Bošnjaci”, kazao je bh. glumac.
Mladenović je komentarisao izjavu zamjenika predsjednika Socijalističke partije Srbije (SPS) Predraga Markovića koji je izjavio da je za Srbiju Banjaluka zapadna prestonica svih Srba i da je između Republike Srbije i Srbije privremena granica.
“To je jedan farsilni teatar, mi ćemo sad taj gubitak Kosova kompenzirati laganjem da ćemo imati Republiku Srpsku i opet na neki način proširiti zemlju. Meni je jako bolna tema to je ta ništavnost istine. Pristali smo da neki ljudi i polusvet iz 90-tih, saučesnici u ratnim zločinima, neki ljudi koji su učini sve da šire mržnju, danas drže propovedi o demokratiji, glume neke balkanske mirotvorce. Vlasti koje imamo u našim državama su demokratski izabrane vlasti. Mi smo ih izbarali. Morat ćemo da snosimo istorijsku odgovornost zašto smo izabrali te ljude da nas vode u ovom vremenu. Ja dubuko verujem, i apropo Srebrenice, i svih zločina, da Balkanu treba sud koji bi napravile Bosna, Srbija i Hrvatska, koj bi istražio svaki individualni zločin, dao ime i prezime”, kazao je Mladenović u specijalnoj emisiji na N1 povodom godišnjice genocida u Srebrenici.
Mališani iz Srebrenice imaće priliku da u naredna četiri mjeseca uče osnove glume. To im je omogućio Kamerni teatar 55 iz Sarajeva na čelu sa glumcem Emirom Hadžihafizbegovićem, čiji roditelji vode porijeklo iz Srebrenice.
Stotinjak osnovaca prisustvovaće radionicama koje će voditi poznati sarajevski glumci. Škola glume rezultiraće pozorišnom predstavom “Petar Pan” koju će mladi Srebreničani izvesti polovinom juna.
Nakon što ga je Milorad Dodik prozvao da ne zbunjuje javnost svojim tačnim tvrdnjama da ne postoji bosanski jezik, ubrzo je stigao odgovor Emira Hadžihafizbegovića.
“Milorad Dodik je već provaljen frajer. On meni liči na onog čobana iz priče kome iz dokonosti na um padne da pozove selo kako mu vuk kolje ovce, pa onda izađe cijelo selo da spašava ovce, a on se smije. Pa onda drugi put čoban ponovo prozove selo, a izađe pola sela, a on se opet smije. Treći put vuk zaista dođe da kolje ovce, on pozove selo i ne izađe niko.
Ja mislim da je on pročitana knjiga i da taj “one man show” kojeg on radi sa vremena na vrijeme više ne uzbuđuje nikoga i da je on politički mrtvac.
Ta priča o bosanskom jeziku, o bacanju bosanske zastave, o Sarajevu kao Teheranu, to je prežvakana priča i pretjerano me ne uzbuđuje i komentirao bih to na način da su to posljednja uporišta čovjeka koji vjerovatno će nakon odlaska sa vlasti imati problema.
Ta potreba da kontaminira Srbe u RS-u sa animozitetom prema bosanskoj zastavi, jeziku, reprezentaciji, Sarajevo itd više ne pali” rekao je Hadžihafizbegović.
Dio iz pomenutog intervjua možete pogledati u video prilogu:
Rame uz rame, srebrenička djeca su došla, ne zbog svog imena, već zbog želje i potrebe da učestvuju u nečemu prelijepom, plemenitom i, nadasve, važnom
Dugo najavljivani projekt Kamernog teatra 55, pod nazivom „Škola glume Kamernog teatra 55 u Srebrenici“, jučer je zvanično započet. Direktor Kamernog teatra 55, gospodin Emir Hadžihafizbegović, zvanično je potpisao ugovor o suradnji sa općinom Srebrenica i njenim načelnikom, gospodinom Mladenom Grujičićem, i direktoricom JU Kulturni centar Srebrenica, gđom Medihom Smajić, čime je ova plemenita ideja napokon dobila i zvanični okvir.
Pored zvaničnog dijela susreta, desio se još jedan, manje zvaničan, ali veoma bitan i emotivan. Naime, nakon potpisivanja ugovora o suradnji u prostorijama Centra, održan je i susret sa pedesetak budućih polaznika škole, uzrasta od 5 do 15 godina. Kako je već više puta najavljivano putem medija, projekt je zamišljen kao škola glume namijenjena svoj srebreničkoj djeci, bez ikakvog gledanja na nacionalni predznak.
I tako je i bilo. Rame uz rame, srebrenička djeca su došla, ne zbog svog imena, već zbog želje i potrebe da učestvuju u nečemu prelijepom, plemenitom i, nadasve, važnom.
– Ako je suditi po prvom susretu, bit će ovo jedan veoma veseo, radostan, i emotivan projekt. Ako je suditi po sjaju u očima pristiglih mališana, bit će ovo jedan neprocjenjiv projekt. A, ako je tačna ona da ‘budućnost pripada mladim naraštajima’, onda se ovim putem, mi koji aktivno učestvujemo u ovom projektu, želimo pobrinuti da ta budućnost bude lijepa, plemenita, i skrojena po mjeri čovjeka. Bio je to prelijep zimski dan, buran, sa naglim smjenama kiše i sunca. Svjetla i tame. Kao da se ni samo vrijeme nije moglo odlučiti u kojem pravcu da krene. A kada se iz male sale Centra prolomio prvi smijeh, sve se unaprijed znalo. Bio je to historijski dan. Za Srebrenicu. Za Kamerni. Za BiH, poručuju iz Kamernog teatra 55.
Emir Hadžihafizbegović i Dino Rađa desetljećima su veliki prijatelji, a o detaljima svog odnosa rijetko javno pričaju. U Sarajevu je protekle sedmice promovirao svoj novi film “Žaba”, a za Index je otkrio da je Dino spasio njegovog šestomjesečnog sina koji je u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini bio bolestan.
“To je čovjek koji je napravio najveću, on ne da da ja govorim da je to usluga, ali najveću stvar za moju porodicu u vrijeme kada je krenula ta tiranija paraoružanih snaga JNA na BiH. Moj sin je tada imao šest mjeseci i bio je bolestan, morao sam dijete negdje izmjestiti. Dino je tada igrao za Messaggero, sreli smo se u Zagrebu. Kad sam mu ispričao da se priprema frka kod nas, to je bilo u februaru 1992., rekao je: ‘Ti ćeš fino ženu i dijete poslati u Split. Mi dolje imamo stan, bolesno dijete ne smije ostati u BiH'”, ispričao je Hadžihafizbegović.
Dodao je da su međusobno jedan za drugog tu u svim situacijama koje im se događaju te da cijelu Dininu porodicu, kao i porodicu njegove supruge Viktorije, vidi kao svoju porodicu.
Otkrio je i da je Dino velika šaljivčina te da mu je jednom dobro smjestio.
“Isfolirao me dječjim glasom prije dvije-tri godine da je dječak koji bi me želio upoznati. Ja sam bio u hotelu u Zagrebu, rekao sam mu da dođe u sobu s tatom. On se maskirao i spustio se na koljena. Pokucao mi je na vrata s nekim naočalama i kapom, ja sam vidio ispred sebe pojavu od 80 centimetara. Dobrih deset-15 sekundi mislio sam da je to neko dijete”, ispričao je.