genocid

  • GENOCID SE NE PRAŠTA: “Majke Srebrenice” tužile državu Nizozemsku Europskom sudu za ljudska prava, evo što stoji u optužbi…

    Porodice žrtava genocida iz Udruženja “Majke Srebrenice” u ponedjeljak su Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu podnijele tužbu protiv holandske države.

    “Majke Srebrenice” se bore za priznavanje odgovornosti holandske države, čiji su vojnici u ime Ujedinjenih nacija bili 1995. godine raspoređeni u tadašnjoj enklavi Srebrenica, gdje je ubijeno blizu 8.000 muslimana.

    Tužbu su u ime “Majki Srebrenice” podnijela dva advokata, Marko R. Geritsen i Simon van der Sluijs koji su u saopćenju o tome naveli da “Nizozemska nije preduzela dovoljne mjere zaštite” stanovništva Srebrenice.

    Uloga holandskih mirovnih snaga u Srebrenici u Nizozemskoj je i dalje osjetljiva tema za koju bivši vojnici tvrde da će ih zauvijek proganjati.

    Ušančene u svojoj bazi, holandske mirovne snage su 11. jula 1995. tu enklavu sa hiljadama izbjeglica prepustile snagama bosanskih Srba.

    Dopustili su bosanskim Srbima da odvedu izbjeglice, od kojih su muškarci i dječaci razdvojeni, odvezeni autobusima i ubijeni.

    Udruženje “Majke Srebrenice”, koje predstavlja više od 6.000 rođaka tih žrtava, pokrenulo je 2007. godine taj slučaj pred najvišim holandskim sudovima, postigavši samo djelimičan uspjeh.

    Vrhovni sud Holandije je 2019. godine presudio da je holandska država imala samo “vrlo ograničenu” odgovornost za genocid.

    “Prema Vrhovnom sudu, ti ljudi bi vjerovatno u svakom slučaju bili ubijeni, čak i da im je bilo dozvoljeno da ostanu u enklavi. Međutim, nije bilo faktičke rasprave o šansama za preživljavanje”, rekli su advokati uz ocjenu da je ta odluka suda bila “potpuno proizvoljna”.

    “To je kršenje Člana 6. Evropskog suda za ljudska prava, koji predviđa pravo na pošteno suđenje”, ukazali su oni.

    (SB / Agencije)

  • Skandalozan članak u NY Times: “Jessica Stern pokušava negirati zločin genocida u Republici Bosni i Hercegovini”

    Esej američke istražiteljica Jessica Stern u New York Timesu u kojem pojašnjava zašto je osuđenom ratnom zločincu i arhitekti genocida u Bosni i Hercegovini, Radovanu Karadžiću dopustila da je iscjeljuje energijom, je u suprotnosti sa svim relevantnim podacima i dokazima, koji potvrđuju, verifikuju i dokazuju genocidni plan, genocidnu namjeru i izvršenje genocida nad Bošnjacima u svim okupiranim mjestima Republike Bosne i Hercegovine, gradovima u opsadi, sigurnim zonama UN-a i slobodnim područjima Republike Bosne i Hercegovine.

    Istražiteljicu Jessica Stern podsjećamo da je navedeno saznanje objektivno, istinito, naučno saznanje, do koga se došlo svim dosadašnjim relevantnim naučnim istraživanjima, reakcija je Instituta za istraživanje genocida Kanda.

    “Esej Jessice Stern duboko vrijeđa ljudski um i ismijava i ponižava žrtve genocida, najvećeg zločina poslije holokausta u Evropi. Svojim esejom Jessica Stern pokušava negirati zločin genocida u Republici Bosni i Hercegovini, čime, imajući u vidu naučnu činjenicu da negiranje genocida predstavlja zadnju fazu procesa genocida, neposredno učestvuje u zločinu genocida nad Bošnjacima. Takođe ovim esejom se nagrađuju planeri, organizatori i izvršioci zločina genocida i time legalizira i legitimizira upotrebu sile nad nezaštićenim i nenaoružanim civilima i civilnim stanovništvom.

    Svojim neutemeljenim esejom i katastrofalnim i morbidnim kvalifikacijama o optuženom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, Jessica Stern pokušava činiti besmislenom Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida u društvenoj i sudskoj praksi i ovim nedvosmisleno i eksplicitno podstiče i motiviše vršenje genocida i upućuje na neodgovornost i nekažnjavanje izvršilaca zločina genocida.

    Jessica Stern je očigledan primjer narastajuće antibosanske koalicije koja kroz reviziju sudskih, naučnih i historijskih činjenica o agresiji i genocidu u Republici Bosni i Hercegovini pokazuje nesposobnost savremene civilizacije i savremene kulture, jer nije spriječila niti kaznila zločin genocida izvršen nad evropskim muslimanima na kraju XX stoljeća, a što je njena obaveza u skladu sa Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida i Poveljom Ujedinjenih nacija. Navedeni esej je operacionalizacija poznatih političkih odluka Zapada prema agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima i de facto je još jedna presuda žrtvama genocida.

    Nauka o genocidu je završila svoj posao. Svi relevantni dokazi dokazuju genocidni plan, genocidnu namjeru i izvršenje genocida u svim okupiranim mjestima Republike Bosne i Hercegovine. Nauka je takođe potvrdila udruženi zločinački poduhvat, odnosno učešće Srbije u agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini. Navedeno saznanje je objektivno, istinito, naučno saznanje, do koga se došlo svim dosadašnjim relevantnim naučnim istraživanjima.

    Pozivamo prije svega akademski establišment u i van Bosne i Hercegovine da bude mnogo više aktivniji u širenju istine o agresiji i genocidu u Republici Bosni i Hercegovini, objavljujući na svjetskim jezicima. Pozivamo Predsjedništvo, Vijeće ministara i Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine da lobiranje za istinu, pravdu i kulturu sjećanja uvrste u sastavni dio lobiranja za bolju državu Bosnu i Hercegovinu“, navode iz Instituta za istraživanje genocida Kanada Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike

  • Mirsad Cvrk kroz knjigu progovara o kršenju ljudskih prava u Srebrenici u godinama nakon genocida

    Najčešća kršenja ljudskih prava koja su još prisutna su između ostalog: pravo na glasanje, pravo na izbore, pravo na imovinska i druga pitanja ,pravo na obrazovanje kad je u pitanju bošnjačka populacija kojoj se ne dozvoljava pravo na bosanki jezik…

    Knjiga “O ljudskim pravima i njihovom kršenju na području općine Srebrenica”, autora dr.sc Mirsada Cvrka promovisana je u Bošnjačkom institutu ,a o njoj su uz autora govorili Mirko Pejanović, Suad Arnautović i Rasim Muratović.

    Ova knjiga kako je rekao autor ukazuje na značajna kršenja ljudskih prava koja su prisutna i nakon 25 godina od genocida koji se dogodio u Srebrenici.

    Najčešća kršenja ljudskih prava koja su još prisutna su između ostalog: pravo na glasanje, pravo na izbore, pravo na imovinska i druga pitanja ,pravo na obrazovanje kad je u pitanju bošnjačka populacija kojoj se ne dozvoljava pravo na bosanki jezik…

    Cvrk ističe da ostanak i boravak ljudi u Srebrenci mora biti zasnovan na ekonomiji, te između ostalog predlaže da se formiraju internacionalni fondovi.

    -Vlasti moraju zahtijevati otvaranje internacionalnih fondova koji bi omogućili razvojni status Srebrenice na području entiteta Republika Srpska. Kroz te fondove otvorile bi se mogućnosti ekonomskog razvoja, prosperiteta što bi bila dobra osnova za međusobno razumijevanje, toleranciju i suživot-kazao je Cvrk.

    Mirko Pejanović je istakao da je knjiga Mirsada Cvrka rezultat istrajnog sistematičnog i višegodišnjeg rada .

    Također je naglasio da ima i pedagošku vrijednost te da će dobro doći srednjoškolcima , studentima jer ukazuje šta su ljudska prava u teoriji, a šta u praksi.

    Pejanović je naglasio da je Srebrenica planetarni primjer masovnih kršenja ljudskih prava što je dovelo i do genocida .

    -Ova knjiga nas čini uvjerljivijim , hrabrijim da istrajemo na ideji univerzalne zaštite ljudskih prava primjereno Bosni i Hercegovini, Srebrenici kao i na toleranciji, zajedničkom životu ravnopravnosti ljudi -naveo je Pejanović.

    On je kazao da autor prezentira i ideje šta je moguće učiniti za Srebrenicu.

    -To su ideje o specijalnom razvojnom statusu opštine Srebrenica zbog posljedica koje je imao genocid -rekao je Pejanović dodavši da Cvrk predlaže formiranja Međunarodnog fonda , Državnog fonda te fondova u Republici Srpskoj i Federaciji BIH za razvoj Srebrenice , koji bi omogućili povratak.

    Suad Arnautović je istakao da je knjiga vrijedno politološko djelo. On je naveo da se autor koristio znanstvenim varijablama uzimajući u obzir etničku pripadnost, religiju, dob, socijalno porijeklo, spol…

    Cvrk je naveo je Arnautović došao do rezultata da se ljudska prava krše neovisno od tih nezavisnih varijabli.

    -Kao osoba koja je preživjela strahote genocida on je ukazao na još žive primjere kršenja ljudskih prava posebno Bošnjaka I naveo primjere koji su I danas aktuelni.

    Pouka ove knjiga smatra Arnautović je da se o genocidu u Srebrenici i kršenju ljudskih prava mora govoriti.

    -Ne smijemo šutiti o tome šta se desilo u prošlosti i šta se sada dešava,a ovakva istraživanja trebaju biti dio redovnog procesa edukacije-kazao je Arnautović.

    Izvor: Fena

  • STAV UJEDINJENOG KRALJEVSTVA NIJE UPITAN: “U Srebrenici je počinjen genocid!”

    To je izjavio ambasador Velike Britanije u našoj državi Matthew Field

    U Srbiji, ali i bh. entiteu RS danima se vodi svojevrsna revizionistička histerija kojom se pokušava genocid kao presuđeni najstrašniji zločin oprvadati ili čak preimenovati. Aleksandar Vučić, Aleksandar Vulin, Milorad Dodik mašu izvještajem Nacionalnog arhiva Velike Britanije po kojem je napad Srba na Srebrenicu isprovociran od bh. strane, a da je do napada došlo na inicijativu lokalnog komandira.

    U tom dokumentu, navodno, Ministarstvo odbrane te zemlje opisuje događaje koji su prethodili dešavanjima u Srebrenici 11. jula 1995., kao i reakciju holandskog UN bataljona nakon što su u nju ušle trupe Vojske RS.

    Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Milomir Savčić, inače optuženik za pomaganje u genocidu izjavio je da je dokument Velike Britanije o Srebrenici koji potvrđuje da nije postojao plan o zauzimanju Srebrenice veoma značajan za utvrđivanje konačne istine o događajima u ovoj opštini.

    No, bilo kakvi dokumenti ne mogu izmjeniti presudu i izjave na hiljade svjedoka. Priče kojim se sada pokušava nametnuti dojam da su za Srebrenicu krivi svi izuzev Srba, iako je presuda Međunarodnog suda u Hagu jasna, ne prolazi u javnosti, ali niti u međunarodnoj zajednici.

    Ambasador Ujedinjenog Kraljevstva, Velike Britanije i Sjeverne Irske u Bosni i Hercegovini Matthew Field u izjavi za NAP nedvojbeno potvrđuje da se u Srebrenici desio genocid.

    “Nacionalni arhiv Ujedinjenog Kraljevstva, u cilju transparentnog djelovanja, je nedavno objavio dokumente o Bosni i Hercegovini stare 25 godina. Neupitan stav Ujedinjenog Kraljevstva je da je u Srebrenici počinjen genocid. Mjerodavne ocjene o dešavanjima u Srebrenici i drugim mjestima su presude međunarodnih sudova, sam Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je saslušao hiljade svjedoka, za šta postoje milioni stranica transkripta“, kazao je Field.

    (SB)

  • NOVE UMOBOLNE IZJAVE VULINA O SREBRENICI: “Predugo su Srbi nosili teret laži o genocidu i zločinima”

    Dokumentima koje je objavila Vlada Velike Britanije potvrđuje se da su oni koji su bombardovali Republiku Srpsku, a onda i Srbiju, znali da je Srebrenica izazvana i organizovana, ali su uprkos tome zatražili da UN označe Srbe kao genocidan narod, izjavio je ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin.

    Vulin smatra da Srbija i Republika Srpska treba da zatraže ili, ako se svi ogluše o njihov zahtjev, same organizuju novu međunarodnu komisiju o građanskom ratu u BiH i Srebrenici.

    “Predugo su Srbi nosili teret laži o genocidu i zločinima za koje su kažnjeni iako ih nisu počinili. Srbi i njihovi prijatelji su znali istinu, sada im to potvrđuju i ratni neprijatelji. Nije uteha, ali jeste priznanje”, rekao je Vulin.

    Komentarišući dokumenta sa kojih je skinuta oznaka tajnosti, a koje su objavile “Nezavisne novine”, Vulin je podsjetio da je 2015. godine Vlada Velike Britanije zatražila rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN o genocidnosti Srba zbog zločina u Srebrenici, prenijeli su beogradski mediji.

    Početkom 2020. godine, dodao je Vulin, objavljeni su britanski dokumenti kojima se potvrđuje da su snage Nasera Orića, ratnog komandanta srebreničkim muslimana, izazvale sukob u Srebrenici i da rukovodstva Republike Srpske i Srbije nisu ni na koji način organizovale i naredile zločine, kao i da je u pitanju zločin, a nikako genocid.

    “Da li će majke Srebrenice pitati svog heroja Orića šta je i po čijem nalogu uradio? Da li će pitati Bakira Izetbegovića zašto Alija nije zaustavio napade na Srbe i održao reč o Srebrenici kao demilitarizovanoj enklavi”, upitao je Vulin.

    Vulin je postavio pitanje i da li će partije u BiH i sada pokušavati da donesu zakon o kažnjavanju svakog ko osporava genocid u Srebrenici i da li će organizacije za zaštitu ljudskih prava, mediji i svjetski politički forumi osuditi Vladu Velike Britanije za sakrivanje istine.

    “I da li će se preispitati zvanična verzija Markala ili Račka?”, pita Vulin.

    Vulin je napomenuo da je istina o građanskom ratu u SFR Jugoslaviji dugo bila sakrivena, ali da to ne može da bude zauvijek, te upitao da li će i poslije objavljivanja dokumenata Vlade Velike Britanije organizacije za zaštitu ljudskih prava, mediji i svjetski forumi nastaviti da vrijeđaju Srbe.

    (Srna/SB)

  • Odgovor sudije Agiusa negatorima: U Haagu nedvosmisleno utvrđen genocid u Srebrenici

    Jasna poruka!

    Srpska politika je u opticaj ubacila nekakav ratni izvještaj britankse vlade o dešavanjima u i oko Srebrenice. Oni žele uz pomoć tog izvještaja negirati presude međunarodnih sudova. Genocid u Srebrenici drugačiji je od svih prije njega. Odlično je dokumentovan, utvrđen od strane dva međunarodna suda UN-a, uključujući Međunarodni sud pravde, i potkrijepljen naučnim dokazima, do najsitnijih detalja. Dragi revizionisti, poricatelji, vi pravu prirodu tog genocida nikada nećete uspjeti da sakrijete. Vaša djeca, vaši unuci, jednog dana će shvatiti da istinu o onome što se dogodilo ne mogu naći u svojim domovima, gdje je ona iskrivljena, već izvan njih, gdje im je dostupna kao na dlanu. Oni će otkriti istinu, neiskrivljenu istinu, a kad je otkriju, počeće da se pitaju šta još od njih krijete.

    “Presude Međunarodnog suda za krivične sudove u Haagu bile su prvi pravni akti koji su nedvosmisleno utvrdili da je počinjen genocid u tadašnjoj sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici”, pocrtao je Carmel Agius, predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) u obraćanju na komemoraciji povodom obilježavanja 24. godišnjice od najvećeg zločina počinjenog na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.

    „Utvrđeno je van svake razumne sumnje da je genocid pažljivo planiran, jednako je tako utvrđeno sistemsko i brutalno provođenje u samo nekoliko dana, a njegov rezulat je preko osam hiljada muškaraca i dječaka muslimanske nacionalanosti koji su ubijeni, a njihova tijela su bačena u masovne grobnice, potom ekshuminara i ponova bačena u sekundarne ili tercijalne grobnice“, podsjetio je Agius.

    Agius je rekao da danas svjedočimo ostrašćenoj kampanji negiranja genocida u Srebrenici.

    „Žrtve porodice i njihovi voljeni su oni koji trpe posljedice užasnih dešavanja. Vi koji ste preživjeli ‘95. osjećate njihove posljedice u svojim svakodnevnim životima i kao da to nije bilo dovoljno, morali ste trpiti i trpite bezdušne uvrede onih koji negiraju da se genocid i desio, unatoč obimnim dokazima i presudama međunarodnih sudova. Vi znate mnogo bolje od mene koliko je ostrašćena kampanja negiranja i kako je u skorije vrijeme dobila jedan nov zamah“, rekao je Agius.

  • Pismo Srebreničanina iz ’94. prijatelju: Osjećam da se nikad više nećemo sresti

    Nema u ovom pismu ni riječi o strahotama rata, ali i bez toga ono toliko upečatljivo svjedoči o tegobi i teretu iz tog vremena

    Nema priče iz vremena kada je na našu zemlju izvršena agresija i kada su ubijani nevini i nedužni samo zato što su se drugačije zvali nego njihovi krvnici a koja nije tužna i potresna. No, svi smo jednoglasni da je Srebrenica naša živa i najbolnija rana, koja nikad neće zarasti i koja jednako boli i nakon skoro dvije i po decenije.

    Prošle su 24 godine od genocida u tom gradu, a ne može čovjek da se ne slomi i ne poklekne pred tugom i bolom na uvijek neku novu priču i neki detalj veći i od života i od smrti, koji ispliva bilo iz vremena kada Srebreničani, a ni ostatak napadnute zemlje, još nisu do kraja slutili kakvu su im stravičnu sudbinu dželati namijenili ili kada je nad njima genocid već izvršen.

    Među takvima je i jučerašnja objava na Facebook stranici “Memorijalni centar Srebrenica – Potočari”, u kojoj se navodi da je Faruk Smajlović sa prijateljima iz prijeratne rok grupe “Inat” odlučio umuzejiti nekoliko predmeta koji su pripadali njihovom prijatelju i gitaristi iz grupe Samiru Mehiću zvanom Bouvi (Bowie), koji je jedna od žrtava genocida.

    Tako se od jučer među brojnim predmetima umuzejenim u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari nalaze i gramofon i jedna LP ploča koji su pripadali rahmetli Mehiću.

    – Samir Mehić, Srebreničanima znan pod nadimkom Bouvi, nažalost, nije preživio genocid u Srebrenici 1995. godine. Uspomenu na ovog sjajnog mladog čovjeka, čije su ruke jedino znale svirati gitaru, nastavili su da njeguju njegovi prijatelji iz prijeratne rok grupe “Inat”. Povratkom u Srebrenicu, od nekih starih komšija saznali su da je gramofon i nekoliko LP ploča sačuvano, a pripadale su Samiru. Faruk Smajlović brižno ih je čuvao sve do danas, kad je odlučio da gramofon i jednu od ploča umuzeji u Memorijalni centar Srebrenica -Potočari. Kako sam kaže, nema boljeg načina da se sjećanje na njegovog prijatelja zauvijek sačuva, a posjetioci muzeja imat će priliku da vide da se u Srebrenici slušao i njegovao rokenrol, navedeno je na stranici Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.

    Posebno je potresno pismo koje je rahmetli Samir Mehić pisao Smajloviću 30. septembra 1994. godine iz Srebrenice, a koje je od jučer, također, dio muzejske zbirke u Potočarima. Nema u ovom pismu ni riječi o strahotama rata, ali ono i bez toga toliko upečatljivo svjedoči o tegobi i teretu iz tog vremena.

    Evo šta je rahmetli Mehić pisao prijatelju:

    Zdravo Faruk,

    kako si, već znaš kako je i šta da pišem. Mi smo svi još ovdje. Kružimo u ovom kvadratu samoće. Možda ova pisma i ne putuju, možda i ne dolaze, ali to sad i nije bitno. Apsurd u apsurdnim vremenima, tuga mojim venama. Pucaju mi žice, a sve stare sam već izlomio. Ništa mi više nije ostalo, samo malo krvi, malo strasti u ovim glupim popodnevima.

    Ovdje je počela raditi jedna mlada rok grupa, svijetla strana, sviraju uglavnom „Apsurdov“ repertoar. Mladi su dovoljno da bi mogli da nauče da sviraju. Postava je ista kao i naša i svi su iz Srebrenice i ti ih sve znaš. Nekad su bili u prvim redovima kad smo svirali u disku.

    Bili smo im nešto kao uzori. Sad ne mogu da vjeruju da sjede sa mnom i da im ja sviram u njihovim sobama. Ja sam već poprilično osijedio, ali mi kosa raste polako i sigurno. Ne znam kako, ali osjećam da se mi nikad više nećemo sresti, imam neki gadan predosjećaj. I onog dana kad ste svi odlazili, ali ja se nadam da je to ipak… Čuvaj se i pozdravi tamo sve. Piši

    30. 09.’94.

    Srebrenica

    Nažalost, ovo je samo jedno od ko zna koliko pisama koje je putem neke od međunarodnih organizacija našlo put do primaoca, ali pošiljatelj nije dočekao susret s dragim ljudima.

    Rahmetli Samir Mehić, vidljivo je iz posljednjih rečenica njegovog pisma, predosjetio je svoju sudbinu. Zaista, kako je i predosjetio, nikad više nije sreo svog prijatelja Faruka, a njegova i sudbina desetina hiljada nedužno ubijenih tokom agresije na BiH, sve nas obavezuje da njihovu žrtvu sačuvamo od zaborava.

    (Avaz)

  • Novinar pitao Handkea da li prihvata presude o genocidu u Srebrenici, evo šta je odgovorio

    Austrijski književnik Peter Handke obratio se danas javnosti u švedskoj prijestolnici Stockholmu nakon dobijanja ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost.

    Pisac i novinar Peter Maas, koji je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini bio reporter The Washington Posta i The New York Times Magazinea, upitao je danas Handkea na pres-konferenciji o njegovom stavu o Srebrenici. Na konstataciju da je Haški tribunal genocid u Srebrneici utvrdio kao činjenicu, Maas je upitao Handkea zašto to u svojim knjigama ne prihvata i da li je spreman to danas prihvatiti.

    “Nastavite, sviđa mi se vaše pitanje. Počet ću čitati pismo: Dragi Peter, počeli ste karijeru kao provokator i veliki dio vašeg pisanja je provokativno posebno za teatar. Da li sebe smatrate provokatorom? Da li je ta želja imala ulogu u vašem pisanju o Srbima? Da li ste željeli proizvesti kontroverzu? Vaši tekstovi o Srbiji ukazuju da konflikt nije ispričan na pravi način i neki vaši propusti to ukazuju. Ponašate se kao novinari koji kritikujete i postoji nešto jezičko u vašem djelu što podsjeća na Donalda Trumpa. Vi ne postavljate pitanje genocida, ali dovodite u pitanje druge stvari oko toga koje imaju isti učinak. Ako znate da ćete sutra umrijeti, vaša osmrtnica će spomenuti kontroverze. Kako to čini da se osjećate? Hoće li se vaši komentari ikada zaboraviti? U posljednjih 8-9 sedmica sam dobio jako puno divnih pisama ljudi koji su čitali književnost, neću reći broj, a samo jedno anonimno pismo nije došlo iz srca nego je imalo u sebi toaletni papir na kojem je pisano. Vi postavljate pitanje kao ovaj čovjek. Više preferiram anonimno pismo sa toalentim pismom nego vaša prazna i neznalačka pitanja. Zašto je neznalačko? Ja imam priliku da kažem za sva ova divna pisma nisam mogao odgovoriti ali želim se javno zahvaliti njihovim autorima”, kazao je Handke.

    Maas je ponovo pitao Handkea zašto ne prihvata presude Haškog suda.

    “Ne, ne želim odgovoriti na to pitanje. Nekoga ko me zove ‘Dragi Peter’, a ja njega ne poznajem. On je novinar NY Timesa Alex Marshall. Ne želim odgovoriti ni na jedno od vaših pitanja”, kazao je Handke.

    Odluka Švedske akademije da ovogodišnju nagradu za književnost dodijeli Handkeu izazvala je kritike u nekoliko zemalja jugoistočne Evrope, gdje je pisac poznat po svom prosrpskom stajalištu tokom ratova na području bivše Jugoslavije ’90-ih godina.

    U medijima njemačkog govornog područja se i dalje žestoko polemizira oko dodjele ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost piscu koji je branio Miloševićev režim, negira genocid u Srebrenici, a Bošnjake uporno naziva “muslimanskim Srbima”.

    Akademija nauka i umjetnosti BiH uputila pismo Švedskoj akademiji

    Povodom nedavne dodjele Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine uputila je Švedskoj akademiji i Nobelovom komitetu za dodjelu nagrade pismo.

    “Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine upućuje izraze najdubljeg moralnog ogorčenja i nezadovoljstva odlukom Švedske akademije da prestižnu Nobelovu nagradu za književnost dodijeli gospodinu Peteru Handkeu. Gospodin Handke je u toku najsurovije agresije na međunarodno priznatu, nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu i njen narod posjećivao našu domovinu. Uprkos ličnom uvidu u stvarno stanje i međunarodno konstatovanim činjenicama, gospodin Handke je ipak bezrezervno za rat i ratne zločine optuživao žrtve, a ne agresorske snage”, navodi se u saopćenju.

    Ističu kako zbog toga Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine smatra da je izbor laureata za Nobelovu nagradu za književnost u 2019. godini sjenka na ugledu inače veoma cijenjene Švedske akademije.

    Inicijativa: Članovi Nobelovog komiteta i Handke na “stubu srama”

    Udruženje Pokret Majke enklave Srebrenice i Žepe uputilo je inicijativu za pokretanje procedure za postavljanje ‘stuba srama’ u Potočarima.

    “Udruženje traži od direktora Memorijalnog centara Potočari da počne s pripremama izgradnje ‘stuba srama’ na kojem će biti upisani svi oni koji su počinili genocid i negatori genocida, između ostalih i članovi Nobelovog komiteta koji su dodijelili Nobelovu nagradu za književnost Peteru Handkeu”, navodi se u saopćenju za javnost Udruženja.

    (N1)

  • BRAVO! Njemačka prozvala Srbiju i Hrvatsku zbog negiranja genocida i zločina u BiH

    Vijeće sigurnosti UN-a

    Stalni predstavnik Njemačke u UN-u Christoph Heusgen bio je šokiran izvještajem koji je visoki predstavnik Valentin Inzko jučer podnio u Vijeću sigurnosti UN-a.

    Tokom svog obraćanja, Heusgen je naglasio da su ga naročito šokirali dijelovi izvještaja koji se odnose na negiranje zločina iz prošlosti, negiranje genocida, nedostatak odgovornosti za veličanje zločinaca, kao i nedostatak pomirenja.

    Potom je visokom predstavniku postavio nekoliko pitanja.

    – Kao prioritet naveli ste poštivanje vladavine zakona. Šta ćete konkretno uraditi u tom pogledu? Šta namjeravate poduzeti kako bi se spriječilo daljnje negiranje genocida i ratnih zločina u BiH – upitao je Heusgen Inzka.

    Od visokog predstavnika također je želio znati šta konkretno namjerava poduzeti vezano za implementaciju presude u predmetu „Sejdić – Finci“, koju je Evropski sud u Strazburu donio prije skoro deset godina.

    – Koje instrumente imate na raspolaganju i šta ćete nam u tom pogledu reći kad se ovdje vratite za pola godine – pitao je Heusgen.

    Naglasivši da ni nakon godinu dana od izbora BiH nema formiranu državnu vlast, pozvao je sve bh. političke lidere na spremnost na kompromise kako bi se što je brže moguće formirala vlast.

    – To je noćna mora koju smo proživljavali i ranije. Iako BiH nekako funkcioniše, ne mogu se provoditi zakoni i usvajati budžet. BiH je u zastoju, a čak se može reći i da nazaduje. Nešto se mora poduzeti kako bi se zaustavio odljev mozgova – potcrtava Heusgen.

    Poručuje da je zaista teško biti beznadežan za BiH slušajući u kakvoj se situaciji nalazi i šta sve proživljava.

    – Želim zamoliti i predstavnike Srbije i Hrvatske, koji će nam se kasnije obratiti, da nam kažu kako se oni namjeravaju boriti protiv veličanja zločinaca, negiranja genocida i kako to namjeravaju kažnjavati – dodaje Heusgen.

    D.K.

    (FACE TV)

  • Šta je Handke govorio o Srebrenici

    Standard: Handke i bajka o osvetničkom masakru u Srebrenici

    Bosanci i Hercegovci, ali i Kosovari, i dalje prosvjeduju protiv odluke o dodjeli Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu. Švedska princeza dolazi u Sarajevo i pokušava smiriti duhove, piše austrijski Standard.

    Kako bi se istaknulo dobre odnose između Švedske i Bosne i Hercegovine te smirilo duhove zbog Nobelove nagrade za književnost austrijskom piscu Peteru Handkeu, u Sarajevu ovoga tjedna boravi švedska prestolonasljednica Victoria i zamjenica premijera Isabella Lövin, napominje Adelheid Wölfl u svojoj analizi u listu Der Standard. U članku se ističe kako su proteklih tjedana brojni Šveđani s bosanskohercegovačkim korijenima, kojih ima blizu 80.000 u toj skandinavskoj zemlji, prosvjedovali protiv odluke Švedske akademije o dodjeli Nobelove nagrade za književnost Handkeu. “I na Kosovu je bilo prosvjeda ispred švedskog veleposlanstva”, ističe se u članku.

    Novinarka Adelheid Wölfl također podsjeća na to da je član Predsjedništva BiH Željko Komšić uputio prosvjedno pismo Švedskoj Akademiji. “Jer Handke je od objavljivanja svoje knjige ‘Pravda za Srbiju’ 1996., kao i u drugim svojim djelima i intervjuima uzrok za ratove i tijek ratova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, i na Kosovu drukčije tumačio i uvijek iznova krivnju za zločine preokrenuo te time od žrtava pravio počinitelje. Osim toga, tada je stao iza nacionalistički orijentiranog i kriminalnog režima Slobodana Miloševića”, navodi se u članku austrijskog lista.

    Ubijeni zato što su imali muslimanska imena

    Dodaje se kako su se književnica Alida Bremer i književnik Vahidin Preljević pozvali na jedan Handkeov intervju iz 2011. godine u kojemu on ponovno zastupa teoriju da je masovno nasilje oko Srebrenice u srpnju 1995., u kojemu je ubijeno više od 8.000 ljudi zato što su imali muslimanska imena, bilo “osvetnička akcija”. To je, piše dalje Wölfl, “Handke tvrdio već u svojoj knjizi ‘Sommerlicher Nachtrag einer winterlichen Reise’ (Ljetna dopuna jednog zimskog putovanja) u kojoj je pisao o ‘osvetničkom masakru’. (…) Kad Handke, primjerice, masakr nad Srbima u selu Kravica na pravoslavni Božić 1993. predstavlja kao ishodište nasilja, onda je to pogrešno ne samo vremenski. Jer, kriminalci, pušteni iz zatvora u Srbiji i pripadnici paravojnih formacija su već na proljeće 1992. počeli s etničkim čišćenjem doline Drine i protjerivanjem ili ubijanjem Nesrba. Brojčano gledano najgori zločini su se dogodili već 1992. godine, a do 1995. godine su činjenice o tome već odavno bile poznate.”

    U članku Der Standarda se prenose navodi iz “Bosanske knjige mrtvih” o tome da je 28.135 ljudi u dolini Drine ubijeno, od toga 80 posto ljudi s “muslimanskim imenima”, a da su od toga opet 68,5 posto bili civili: “Genocidom u Srebrenici 1995. samo su zaokruženi prethodno počinjeni zločini. Mnogi ljudi koji su tada stradali su dvije, tri godine prije toga bili izbjegli iz okolnih sela u grad Srebrenicu koji je trebao biti sigurnosna zona. Jer vojska Republike Srpske je tada slijedila cilj da jedan dio Bosne i Hercegovine ‘etnički očisti’ kako bi tu mogli živjeti samo Srbi, a kako bi se opet ta regija kasnije pripojila Srbiji i stvorila jedna velika Srbija.”

    Obrana Miloševića i zavjera Zapada

    Točno je i da su i Srbi ubijani za vrijeme rata i da su Bošnjaci vršili zločine nad Srbima, ističe autorica teksta. “Godine 1993. u dolini Drine je ubijeno 1.063 pripadnika srpskog naroda, 929 njih su bili vojnici. Ali, većina Srba, njih 2.829, u toj regiji je ubijena 1992., od njih su gotovo 80 posto bili vojnici. Netočno predočavanje događaja od strane Handkea ne samo što vrijeđa pripadnike obitelji žrtava, već podržava i politički revizionizam u Bosni i Hercegovini. Handke je tu na koncu multiplikator. Mnoge zločine sve do danas nacionalisti niječu ili im ne pridaju važnost.” U nastavku članka autorica pojašnjava kako se Handke potpuno distancirao od izjava u spomenutom intervjuu te da tvrdi kako ne može da zamisli da je sporne izjave tako formulirao.

    No Handke sa svojom “neispravnom povijesnom slikom” nije jedini, napominje se u članku lista Standard. Autorica se osvrće na to da je britanski povjesničar i stručnjak za jugoistočnu Europu Marko Atilla Hoare 2003. pisao o načinu razmišljanja “ljevičarskih revizionista” koji, prema tom povjesničaru, rat u bivšoj Jugoslaviji isključivo obrazlažu kao građanski rat između pojedinih etničkih skupina, a “i Handke to čini”, pojašnjava se u članku. U fokusu tih revizionista je, prema Hoareu, politička obrana Miloševićevog režima. “Revizionisti pokušavaju revidirati negativne ocjene o Miloševićevom režimu uz pomoć politički etabliranih komentatora, negiraju genocid, a krivnju za nasilje, patnju i raspad Jugoslavije prebacuju na Zapad. Ti revizionisti su svoju analizu raspada Jugoslavije bazirali na pogrešnoj premisi da je Zapad – pošto je Srbija u njegovim očima bila ‘socijalistička država’ – bio prema njoj neprijateljski nastrojen, ne obazirući se na dokaze koji govore suprotno. Kako bi obrazložili slom Jugoslavije i poraze Miloševića, revizionisti su konačno izmislili tezu da je u pozadini svega bila urota Zapada. Svi koji bi se okrenuli protiv Miloševićevog kriminalnog režima, bili su napadani od strane tih revizionista”, citira Standard britanskog eksperta za jugoistočnu Evropu Hoarea.

    Na rakiju kod Karažića

    Adelheid Wölfl dalje piše kako je Handke 2007. u austrijskom tjedniku “Profil” srpsku dramsku spisateljicu Biljanu Srbljanović nazvao “zapadnom kurvom” i istovremeno za sebe preuzeo propagandu režima: “U svojoj knjizi o putovanju u Srbiju (ne na Kosovo) za vrijeme NATO-intervencije 1999. on čak hvali propagandne emisije s plesnim skupinama, vojnicima i zastavama koje je vidio na televiziji. (…)

    Ukoliko čitate Handkeove knjige o ratu u BiH i na Kosovu, onda je očito da on bez ikakvog preispitivanja puno toga preuzima od onoga što mu pričaju ljudi s kojima ima posla. (…) Uzgred, Handke je 1996. na Palama posjetio Radovana Karadžića, protiv kojeg je već tada bila podignuta optužba za ratne zločine i raspisana međunarodna potjernica, a koji je u međuvremenu, između ostalog, osuđen na doživotni zatvor zbog troipolgodišnje neprestane paljbe na Sarajevo. Handke i Karadžić su razmijenili knjige i pili rakiju. No Handke nije posjetio samo Karadžića, već i generala Jovana Divjaka koji je Sarajevo branio za vrijeme opsade. Tadašnji austrijski veleposlanik Valentin Inzko je Handkea odveo Divjaku koji se sjeća kako je Handkeu pričao da su i njegove knjige izgorjele u kolovozu 1992. od granata vojske Republike Srpske, koje su padale na sarajevsku Vijećnicu u kojoj je bila smještena Narodna biblioteka.”

    Dalje se u članku navodi kako je za vrijeme tog razgovora Divjak Handkeu ispričao i o napadu granatama na civile u pješačkoj zoni u centru Sarajeva u svibnju 1992., o masakrima na tržnici Markale 1994. i 1995., kao i o više od tisuću djece koja su ubijena u školskim dvorištima, na igralištima ili čak u učionicama. Handke je Divjaka, piše Der Standard, tada pitao kako je on kao Srbin ostao u muslimanskoj vojsci, na što mu je Divjak odgovorio da je to vojska Srba, Hrvata, Muslimana i svih drugih građana te da je njegova profesionalna dužnost biti na strani građana koje su “‘napali bosanski Srbi koje je do zuba naoružala bivša Jugoslavenska narodna armija'”, kazao je Divjak, a prenosi Standard. Jovan Divjak je za Standard izjavio kako ga je Handke slušao, ali da mu se činilo kako nije zainteresiran i da nije stekao dojam da ga je ta informacija dirnula ili potaknula da pomisli da se prevario. “U svakom slučaju taj razgovor nije ušao u Handkeove misli i tekstove”, zaključuje Adelheid Wölfl svoju analizu za list Der Standard.

    (N1)

Close
Close