Haris Pašović

  • HARIS PAŠOVIĆ GRMI NA ŠVEDSKU AKADEMIJU: “Tih 18 ljudi su članovi Akademije i oni su, prvo, svi su bijelci i…”

    Oštra poruka Harisa Pašovića Švedskoj akademiji

    Umjetnik i aktivista Haris Pašović gostujući u Pressingu na N1 televiziji govorio je, između ostalog, o dodjeli Nobelove nagrade negatoru genocida Peteru Handkeu.

    “Handke je jedan prilično propao pisac. On u zadnjih 20 godina nije ništa ozbiljno napisao, u krizi je više od 30 godina. Može da ima bilo kakve stavove i može da lupa šta hoće. Ali, kada jedna nacionalna institucija kao Švedska akademija odluči da izdvoji čovjeka koji je najčuveniji po tome što je negirao genocid i bio na sahrani Miloševića gdje je držao govor, to ne može biti slučajno. Mislim da je to Akademija namjerno uradila”, naveo je Pašović.

    Na upit zašto je Švedska akademija to uradila, Pašović kaže:

    “Zbog toga što je rasizam jedna ozbiljna stvar, što je povratak evropske desnice vrlo značajna stvar, kao što se u Akademijama događala priprema za ratove u Jugoslaviji. Akademija je poslala poruku ekstremistima u svijetu gdje je njihov govor mržnje, ako oni kažu da je to književnost, onda su legitimni. Najdramatičnije je da je kralj Gustav dodijelio tu nagradu i jednu nagradu koja je humanistička dodijelio čovjeku koji negira zločine protiv čovječnosti. Meni nije problem Handke sam po sebi, nego što je država Švedska, sada je rekla šta misli o njima, izbjeglicama koje su došle u Švedsku. Isto kao što je princeza Viktorija došla gotovo tajno u Sarajevo. Oni su potrčali, otišli u ambasadu da se slikaju s njom i objavljuju po Twitteru. To je strašno i zato postoje snage u Evropi koje nas mogu gledati kao političku nedonoščad i mogu da rade to što rade”, poručio je Pašović.

    Naveo je da postoji veliki protest protiv ovoga što je uradila Švedska akademija.

    “Ne treba pretjerivati, to jeste značajna nagrada, ali nije svemirska. To dodjeljuje 18 ljudi koji imaju jedno 6-7 vanjskih savjetnika. Tih 18 ljudi su članovi Akademije i oni su, prvo, svi su bijelci i sebi uzimaju za pravo da formiraju šta je najbolje na svijetu. Prošle godine nisu dodijelili jer se ispostavilo da ima puno korupcije i skandala. Ove godine su bježali u to da dodaju još neki drugi skandal da se pobjegne od njihovih problema. To su gurnuli u vatru, a sa sebe su to skinuli. Oni su prosječni pisci, nisu to najveći, niko od njih ne bi mogao dobiti nagradu po ovim pravilima”.

    Sada će svako čitati Handkea?

    “Nije to jedini izvor, ne treba pretjerivati. Handke je jedan marginalni izvor, ono što je najveća šteta je na našem domaćem terenu. Mi smo godinama počeli da gradimo mostove, 25 godina radimo na tome da približimo zavađene ljude, da ozdravimo situaciju na Balkanu. Sada su nam bacili kosku oko koje ćemo se svađati, u Srbiji je na naslovnicama Handke. Ja bih proglasio Švedsku akademiju personom non grata. Nije Handke sam sebi dao tu nagradu, nego Akademija. To nije nevladina organizacija, nije privatna grupa ljudi, to je državna grupa ljudi koja u ime Švedske dodjeljuje tuđe pare, pare Alfreda Nobela i oni su izabrali od stotina hiljada pisaca, izabrali su jednog jedinog koji je na takav način govorio o ratu u BiH”, kazao je Pašović.

    Kazao je da je to dio priče ekstremne desnice u Evropi.

    “Ako je Handke bio za Miloševića, kako to može biti da je on za Srbe. Milošević je najgori srpski vladar u istoriji Srbije. Niko nije nanio toliko štete kao Srbiji Milošević”.

    Vučić je kazao da Srbi sada imaju dva Nobelovca?

    “Handke je dobio jugoslovensko državljanstvo i to je propagandna izjava. Niti je Vučić čitao Handkea, to je propagandna mašina, to nema veze sa literaturom i to je šteta koju je Švedska proizvela u Evropi, pogotovo na Balkanu”, poručio je Pašović.

  • Pašović: Genocid u Srebrenici je svakodnevnica

    Dokumentarac ‘Nacionalna geografija’ je posvećen žrtvama najvećeg zločina u Evropi nakon holokausta.

     

    Dokumentarni film bosanskohercegovačkog reditelja Harisa Pašovića Nacionalna geografija, koji za temu ima „geografiju genocida nad Bošnjacima u Srebrenici“ večeras će biti premijerno prikazan u Sarajevu. Autor filma u razgovoru za Al Jazeeru kaže kako je film nastao iz želje da se javnost podsjeti na činjenicu da je u Bosni i Hercegovini izvršen genocid i da su, pored toga, do danas ostale hiljade ljudi za čijim se posmrtnim ostacima traga.

    Pašović insistira na pravilnom razumijevanju tragedije genocida akcentirajući činjenicu da i danas, toliko godina nakon završetka rata, hiljade ljudi taj strašni zločin žive kao svakodnevnicu. Genocid u Srebrenici nije prošlost, dodaje, insistirajući da se shvati kako je to događaj jako prisutan u našoj sadašnjosti.

     

    Porodice žive bol i gubitak

    „To je naša stvarnost i mi živimo tu stvarnost na više načina. Prvo, više od 7.000 ljudi u BiH još uvijek nije pronađeno, a koji su žrtve rata između ’92 i ’95. Od toga 1.200 nije pronađeno u okolini Srebrenice. Njihove porodice još žive taj bol i taj gubitak i čekaju svakog dana da posmrtni ostaci njihove djece, braće, muževa i očeva budu pronađeni. Možda se iz sarajevske perspektive nekome može činiti da je to daleka prošlost, ali za mnoge ljude iz BiH to nije daleka prošlost, to je njihov sadašnji život. Druga stvar, genocid u Srebrenici nad Bošnjacima je činjenica koja se više ne može izbrisati. Nije to bila saobraćajna nesreća da se s vremenom zaboravi, da to ostane neki ožiljak, a da se to prevaziđe. To je činjenica s kojom ćemo mi živjeti do kraja naših života. Svi ljudi u BiH“.

    Ono što je najbitnije u izgradnji zdrave i perspektivne budućnosti jeste da se genocid prizna, a zatim da se u procesu suočavanja i pomirenja omogući mladim ljudima, rođenim poslije rata, da grade normalan život. Pašović je mišljenja da negatori genocida koji dolaze iz reda srpskog naroda podjednako prave štetu i Bošnjacima i Srbima.

    „Moramo naći način kako da nastavimo naš život, a da pritom živimo sa sviješću o genocidu. Pri tome mislim i na Bošnjake koji moraju naći način kako da se suoče i shvate težinu zločina koji je počinjen. S druge strane mislim i na Srbe, jer još ima Srba koji negiraju genocid. Ti Srbi koji negiraju genocid najviše čine štete samim Srbima, a prije svega mladim ljudima koji nisu učestvovali u tome, niti su tada bili rođeni, niti imaju bilo kakve veze s tim, niti su odgovorni za bilo šta od toga. Međutim negatori genocida ih uvlače u taj zločin. Mislim da mladi Bošnjaci i mladi Srbi moraju da razumiju činjenice, a da zajednički grade budućnost u kojoj će imati pravo na sretan život, ali u jednom realnom sagledavanju činjenica“.

    Suočiti se sa činjenicom genocida

    Rat je proizveo traume, a načini na koji se one procesuiraju su mnogobrojni. Kada se govori o kulturi pamćenja onda se, nerijetko, genocid u Srebrenici i zločini u drugim gradovima u BiH tretiraju isključivo kao događaji iz prošlosti, što je, po Pašovićevom sudu, sasvim pogrešno. Genocid je pitanje svakodnevnog života, kaže svjestan da će borba sa ratnim traumama kod mnogih, koji su preživjeli rat, biti teška i bolna.

    „Pa znate šta, i izvan Sarajeva, u malim mjestima, ili recimo baš u tim mjestima u Srebrenici i oko Srebrenice, u Prijedoru i oko Prijedora, u Višegradu i njegovoj okolini i na mnogim mjestima u BiH to nije pitanje pamćenja – to je pitanje svakodnevnog života. Kao recimo na Vratniku gdje su djeca iz komšiluka zakopavana ispod prozora. To je samo jedan dio Sarajeva, da kažemo kolokvijalno, od Vječne vatre do Marijin Dvora, koje mi se čini da treba njegovati neko sjećanje. Ostali žive taj život. Još uvijek postoji i taj bol i još uvijek postoji stanje nepravde, još uvijek postoji jedna duboka trauma koju su svi ti ljudi i mi svi zajedno proživjeli, a s kojim nismo još naučili da se na pravi način nosimo“.

    Prihvatanje činjenica neophodno je da se desi ne samo među žrtvama nego na takav korak moraju biti spremni i oni koji uporno negiranjem genocida negiraju stvarnost. Negirati genocid znači, negirati hiljade svjedočanstava u kojima su opisane grozote tog zločina, kaže Pašović.

    „Postoje činjenice. Ne može nikakvo negiranje promijeniti činjenicu. Činjenice su ustanovljene ne samo na sudu u Hagu nego i na mnogim drugim mjestima. A pored toga postoje hiljade svjedočenja, postoje hiljade novinara, međunarodnih organizacija, UN, koji su utvrdili činjenice. Znači, to što neko kaže da nešto nije bilo, to je njegov problem. Činjenice su te koje jesu i što prije sve te činjenice prihvate, to će prije biti bolje za sve. Uključujući i one Srbe koji negiraju genocid. A ponavljam – najveća šteta se nanosi mladim ljudima, i Bošnjacima i Srbima, koji nisu bili ni rođeni u to vrijeme, a sada ne znaju kako da se postave prema tom vremenu“.

    Snimak lokacija masovnih grobnica
     

    Netipična filmska premijera

    Na kraju razgovora za Al Jazeeru Haris Pašović kaže da premijera filma Nacionalna geografija neće biti tipična filmska premijera jer je film nastao iz potrebe da se podrže institucije i pojedinci koji se bave traganjem za nestalim osobama i identifikacijom posmrtnih ostataka ubijenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.

    „Važno je da se napomene da to nije tipična filmska premijera kako smo mi naučili. Mi prije svega hoćemo da podržimo napore Instituta za traženje nestalih osoba i Međunarodne komisije za nestale osobe u daljem procesu traženja i identifikacije žrtava koje još nisu pronađene i identificirane. Hoćemo da svi zajedno možemo da refleksiramo i kontempliramo o činjenici genocida. Premijera je potpuno otvorena. Nije to nikakva ekskluzivna stvar. To je jednostavno jedno zajedničko gledanje filma Nacionalna geografija koji je posvećen žrtvama najvećeg zločina u Evropi nakon holokausta“.

     

    Izvor: Al Jazeera

Close
Close