Herceg Bosna

  • PROVOKACIJA U ČAPLJINI: Ogromna zastava tzv. Herceg-Bosne postavljena na hotel u kojem će gostovati DRAGAN ČOVIĆ

    Zastava je postavljena na prednjoj strani hotela ”Mogorjelo”, a kolika je zastava govori činjenica kako je svojim promjerom zauzela više od pola hotela.

    Hotel Mogorjelo poslužio je kao scenografija za isticanje zastave tzv. Herceg-Bosne. Zastava velikih dimenzija pokrila je polovinu prednje strane zgrade čapljinskog hotela. U pomenutom hotelu danas konferenciju održava Mladež HDZ-a, a predviđeno je i obraćanje predsjednika HDZ-a BiH i člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića.

    Isticanje zastave tzv. Herceg-Bosne, gledajući tužbe koje je ranije pokretala Štefica Galić, nadležni organi sankcionišu samo kroz prekršajni postupak, iako je to sporno zbog presude Haškog tribunala i presuđenih zločina.


    (SB)

  • Tuđmanovi transkripti: Kako je Miroslav Tuđman određivao koliko će Bošnjaka živjeti u podijeljenom Mostaru

    Miroslav Tuđman ovih dana vodi neprijateljsku kampanju protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Zbog te kampanje Tuđman je postao poželjan sagovornik za srpske medije u manjem bh. entitetu. Miroslav Tuđman je bio jedan od glavnih zločinaca u izvršenju agresije na Bosnu i Hercegovinu.

    Njegova zločinačka uloga u rušenju Bosne i Hercegovine dokumentirana je i kroz transkripte koje je pravio predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman. U nastavku prenosimo traskripte razgovora o podjeli Mostara. Sjednica o podjeli Mostara održan je u Zagrebu 19. decembra 1993. godine. Na spomenutoj sjednici bili su prisutni Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Mate Boban, MIroslav Tuđman, Mate Granić, general Roso, Mile Akmadžić i Hrvoje Šarinić. Miroslav Tuđman se posebno zalago da u podijeljenom Mostaru, u bošnjačkom dijelu ne može živjeti više od 15 hiljada Bošnjaka.

    (SAFF.ba)

  • Žepče: Nepoznati počinilac navodno zapalio zastavu tzv. Herceg-Bosne

    Nepoznata osoba ili više njih zapalile su zastavu tzv. Herceg-Bosne u mjesnoj zajednici Selište u općini Žepče.

    Iz ove mjesne zajednice oštro su osudili, kako kažu, vandalski čin uništavanja zastave hrvatskog naroda.

    “Iskreno smo razočarani i uvrijeđeni ovakvim postupkokm onih kojima smeta zastava hrvatskog naroda kao konstitutivnog naroda BiH, ali istim poručujemo, da nas ovakvi postupci samo jačaju i daju dodatnu snagu za izgradnju društva ravnopravnih naroda”, kazao je predsjednik MZ Selište Stanko Knežević.

    Istovremeno, u čast proglašenja 25. godišnjice takozvane Hrvatske republike Herceg-Bosne u Orašju su postavljene zastave Republike Hrvatske i tzv. HRHB.

    Slika zastava Hrvatske u Orašju može se pronaći na internetu dok slika navodno zapaljene zastave tzv HRHB u Žepču nije nigdje dostupna, prenosi radiosarajevo.

    (Index.ba)

  • PROVOKACIJE: Hrvatske zastave u Orašju uznemirile Bošnjake, hrvati slave tzv. “Herceg-Bosnu”

    Na više lokacija uz glavne saobraćajnice u općini Orašje danas su postavljene zastave Republike Hrvatske, a povodom 25. godišnjice osnivanja tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

    Postavljanje zastava uznemirilo je Bošnjake u ovom kraju, a mišljenje većine je da ovakav potez predstavlja bespotrebno dizanje međunacionalnih tenzija uoči oktobarskih Općih izbora u BiH.

    Ovakva dešavanja nikada ranije nisu zabilježena u Posavini gdje su Bošnjaci i Hrvati uvijek zajedno živjeli u miru.

    (Vijesti.ba / ZASREBRENICU.ba)

  • EMIR SULJAGIĆ: Rat za interpretaciju rata

    Piše: Emir SULJAGIĆ

     

     

    U pitanju je rat za interpretaciju. Kada se početkom prošlog mjeseca predsjednički kandidat Naše stranke, Boriša Falatar, susreo sa izvjesnim Zvonkom Vidovićem, „časnikom“ HVO-a, o kojem je cijeli niz medija, uključujući i InfoRadar, objavio komprimitirajuće dokumente, prvo su kao i obično nastradale činjenice.

    Činjenica je da je Vidović bio „časnik“ HVO i to onog njegovog dijela koji je bio odgovoran za koncentracione logore – Vojne policije. Činjenica je da se njegov potpis nalazi na dokumentima, objavljenim i javno dostupnim, kojima se „daje saglasnost“ za korištenje hercegovačkih nehrvata nelegalno zatočenih u Heliodromu, između ostalog, za kopanje grobnica.

    Činjenica je da je Vidović danas istaknuti član organizacije HNS, paradržavne po svim karakteristima, koja pretenduje da bude tzv. Herceg-Bosna u sjeni. I ništa od toga što je objavljeno ni sam Vidović nije demantovao ili osporio.

    REVITALIZACIJA “HERCEG-BOSNE”

    Ali, ništa od toga nije bilo relevantno. Jer, medijska bitka koja je usljedila nije bila bitka za činjenice, nego za interpretaciju. Kompletan medijski eko-sistem HDZ-a, od stranačkih medijskih organa HDZ-a, poput Dnevnika i Poskoka, do normalizatora hercegbosanskih vrijednosti, od analitičara na budžetima, do tobožnjih profesora na sveučilištima i univerzitetima od Mostara do Sarajeva, imali su problem sa – interpretacijom. Hercegbosanski komentarijat godinama pokušava detoksikovati, asanirati i vratiti u upotrebu ne samo ime nego i vokabular, jezik i ideologiju tzv. Herceg-Bosne.

    Problem, dakle, nije bio u činjenici zločina koji su počinjeni u Heliodromu; niti u tome ko je ili ko bi za njih mogao biti odgovoran. Problem je u tome što je cijeli niz medija okarakterisao, a potom i ostatak javnosti tu karakterizaciju prihvatio, Heliodrom kao „koncentracioni logor“.

    Bez obzira na uporište, pravosnažno i pravosudno utvrđeno, u jurisprudenciji međunarodnih i domaćih sudova, bez obzira na to što nema ni trunke dileme da su logori tzv. Herceg-Bosne služili istrjebljenju hercegovačkih nehrvata, rat za interpretaciju zločina koja je Hrvatska Franje Tuđmana počinila na teritoriji naše zemlje bijesni kao rijetko kada ranije.

    Vjerovatno i stoga što su se prvi put, naročito nakon izricanja presude tzv. hercegbosanskoj šestorci, pojavile interpretacije utemeljene na činjenicama. Odgovor medijskog eko-sistema HDZ-a, odnosno Hrvatske i njene medijske infrastrukture na teritoriji obje zemlje, i BiH i Hrvatske, je vrlo jednostavan: vi možda imate pravo, ali to uopšte nije bitno, jer vi ste muslimani.

    Godinama govorim da je HDZ jedina stranka u BiH koja je zadržala politički i kadrovski kontinuitet u odnosu na ratni zločinački projekt. Naime, između HDZ-a i tzv. Herceg-Bosne postojalo je i nastavlja da postoji potpuno vojno, političko i kadrovsko jedinstvo. HDZ je isto što i HVO je isto što i tzv. Herceg-Bosna je isto što i udruženi zločinački poduhvat.

    Ljudi koji danas vode HDZ su prije 25 godina bili u drugom ešalonu udruženog zločinačkog poduhvata. Niko nije tako uspješno normalizirao vrijednosti na kojima se temeljio ratni projekt kao što je to učinio HDZ, u jednom periodu i uz svesrdnu pomoć sarajevskih medija.

    SISTEMSKO NEGIRANJE ZLOČINA

    Od dočeka Jadranka Prlića – koji je bio nešto kao Julio Iglesias udruženog zločinačkog poduhvata – odmah poslije rata, do klečanja pred zatucanim provincijskim rasistima viđenim za diplomatiju, zvanično Sarajevo je učinilo sve što je moglo da normalizuje Heliodrom, Dretelj, Ahmiće. Više od dvije decenije govori se o „srpskoj agresiji“ i o „hrvatsko-bošnjačkom sukobu“, iako je hrvatska puzajuća agresija na BiH započela u isto vrijeme kada i beogradska i imala skoro fatalne posljedice po Bosnu i Hercegovinu.

    Istovremeno, preživjeli iz hercegovačkih logora su predmet ucjena, prijetnji, napada paralelne države koja još uvijek funkcioniše u dijelovima zemlje gdje HDZ ima vlast. HDZ se u tom smislu ne razlikuje nimalo od Milorada Dodika i SNSD-a: poricanje i negiranje zločina za koje su i kao stranka odgovorni provodi se sistemski i sistematski. I plaća budžetskim novcem jučerašnjih žrtava.

    Stvarnost živi u jeziku. Cijeli narodi žive ili su živjeli u jeziku. Jezik kojim govorimo o onome što nam se dogodilo važan je skoro kao i ono što nam se dogodilo. Zato mediji u službi režima Milorada Dodika ne govore o „državnim“, nego o „zajedničkim“ institucijama.

    Zato medijski organi HDZ-a Armiju RBiH nazivaju „takozvanom“. U ratu smo, drugim riječima, ovaj put za interpretaciju onoga što nam se dogodilo. Moramo biti u stanju da ispričamo priču na temelju činjenica koja će biti dovoljno uvjerljiva kao i priča srpskih i hrvatskih separatista koja je utemeljena na laži.

    Laž je, nažalost, u pravilu, jednostavnija, ljepša, zavodljivija od istine. Istina obavezuje, laž ne. I tu se vraćamo na početak. Jer mir je rat.

     

     

    (inforadar.ba)

  • Srednjoškolci u Hercegovini maturu slavili sa zastavama “Herceg-Bosne”

    Nakon što je veliki broj komentara izazvala proslava mature sarajevskih srednjoškolaca uz turbo-folk muziku, ovih dana stigla je zaista skandalozna proslava mature iz Hercegovine.

     

     

    Naime, maturanti 51. generacije Srednje škole Antuna Branka Šimića iz Gruda defileom središnjom gradskom ulicom proslavili su zadnji dan nastave i oprostili se od srednjoškolskog obrazovanja. Oni su i svojom odjećom poslali brojne poruke, a u kafićima je vladalo pravo slavlje, prenosi portal Grude-Online.

    To ne bi bilo nimalo neobično da maturanti u ovom bh. gradu nisu nosili i zastave takozvane Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, čiji čelnici su krajem prošle godine osuđeni za ratne zločine i udruženi zločinački poduhvat tokom ratnih dejstava u BiH.

    Na ovaj način ispolitizirana je i zabava srednjoškolaca u BiH što ukazuje na ozbiljne podjele u bh. društvu i neobičnu potrebu da se i na ovakvim zabavama ističu nacionalna obilježja.

     

     

    (Radio Sarajevo)

  • Karamatić opet lupa gluposti : Čim se raspišu izbori tražit ćemo Herceg-Bosnu

    “Gotovo je. Čim se raspišu izbori tražit ćemo revitalizaciju Hrvatske zajednice Herceg-Bosne”, rekao je Mario Karamtić, predsjednik HSS-a u BiH i izaslanik u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Gostujući na FTV-u u emisiji ‘Pošteno’ urednice Duške Jurišić, Karamatić je rekao kako će se obratiti međunarodnom sudu, ali da će, budući da pred sudom ne može nastupati nitko pojedinačno, a niti regija, nego samo država, revitalizaciju Herceg-Bosne, zatražiti uz pomoć Republike Hrvatske.

     

     

    Mario Karamatić nije, međutim, samo drzak i bezobrazan političar, lišen svake odgovornosti prema svojim, istina rijetkim glasačima, koji se krije iza tobože zaštite hrvatskih medijskih interesa.

    On je, prije svega, prevarant koji je na nezakonit način stekao pravo na vojnu mirovinu, o čemu je „Slobodna Bosna“ jesenas pisala, nakon što su revizorski timovi federalnog Ministarstva za pitanja branitelja započeli kontrolu (po)ratne vojne dokumentacije.

    Tada je otkriveno da je Karamatić pravo na vojnu mirovinu po povoljnijim uvjetima stekao na sumnjiv način, zbog čega je zatražena dodatna provjera. Mario Karamatić je, naime, povoljnu mirovinu zatražio koncem 2007., kao otpušteni pripadnik tadašnje Vojske Federacije, premda je pet godina ranije sporazumno prekinuo vojnu službu uz otpreminu od 10.000 KM?!

    Osim što prema važećoj Uredbi o sticanju prava na starosnu mirovinu po povoljnijim uvjetima Vlade FBiH Mario Karamatić uopće nije mogao tražiti vojnu penziju (jer mu je isplaćen iznos veći od 6.000 KM), nekadašnji je poručnik potrebna dokumenta priložio tri mjeseca nakon podnesenog zahtjeva.

    Poslije će se ispostaviti da je dostavio lažna uvjerenja iz Grupe za pitanja evidencije iz oblasti vojne obveze u Posušju, odnosno, da nikada nije bio zapovjednik bojne HVO-a, što je, također, jedan od uvjeta za ostvarivanje vojne mirovine.

    Prema falsificiranim dokumentima, Mario Karamatić je od kraja 1994. do decembra naredne godine bio zamjenik zapovjednika Operativne grupe HVO-a Kupres.

    U nalazu revizorskog tima se, međutim, konstatira da je u tom razdoblju Karamatić zapovjedao samo jednim vodom u Prvoj gardijskoj brigadi „Ante Bruno Bušić“, a da mu je lažno uvjerenje izdato isključivo na temelju izjava svjedoka, a uz pomoć prijatelja Josipa Duspare, njegovog ratnog suborca.

    Mario Karamatić je, u međuvremenu, skinut s liste vojnih umirovljenika, njegova je prevara zataškana, ali nije poznato hoće li taj izaslanik morati vratiti novac, ili će ga zadržati sve u interesu hrvatskog naroda?!

     

     

    (Armijarbih.net)

  • KOMŠIJE HRVATI OPET PROVOCIRAJU: Na ulazu u BiH postavljen plakat “Dobrodošli u Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu

    U blizini Graničnoga prijelaza Kamensko u Bosni i Hercegovini, uz granicu sa Republikom Hrvatskom, u subotu je postavljen veliki plakat na kojem su, s obje strane, ispisane poruke.

     

     

    S jedne strane plakata je napisano: “Dobrodošli u Herceg-Bosnu”, a s druge strane piše: “Da je sloboda i demokratija bi Herceg-Bosna, a ne Federacija”.

    Za sada nije poznato ko je postavio sporni plakat sa natpisom paradržavne tvorevine, čijim je čelnicima Haški tribunal 28. novembra 2017. godine presudio ukupno 111 godina zatvora.

  • Nastanak i nestanak “Herceg-Bosne”: Armija uzvraća udarac

    U drugostepenoj presudi takozvanoj haškoj šestorki potvrđeno je da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH, te da su čelnici takozvane Herceg-Bosne planirali i izvršili udruženi zločinački poduhvat.

     

     

    Danas vam donosimo zaključak hronologije nastanka i nestanka “Herceg-Bosne”, a koja je, pokazala je to presuda, osnovana sa zločinačkom namjerom stvaranja etnički čistog hrvatskog prostora u BiH.

    Nakon napada HVO-a na Mostar i početka opsade ovog grada, Armija RBiH našla se početkom juna 1993. godine u vrlo teškoj situaciji.

    S jedne strane bila je potisnuta u izolovane enklave, slabo naoružana i opremljena, a skoro svi izvori pomoći i snabdijevanja bili su presječeni.

    Koristeći ovu situaciju i stratešku slabost, Ratko Mladić pokrenuo je operaciju Lukavac 93. Palo je Trnovo, a Goražde je potpuno odsječeno, a pad Igmana i potpunu blokadu Sarajeva izbjegnut je tek nakon teških i odsutnih bitki na toj planini, prilikom čega je Armija RBiH tamo morala poslati svoje manevarske jedinice iz Srednje Bosne te pojačanja iz Sarajeva koje su na Igman upućene kroz tek prokopani tunel spasa.

    Snage VRS-a nastavile su tokom te godine s pritiscima na Bihać, Goražde i Brčko.

    Bio je ovo najcrnji trenutak rata za Republiku BiH.

    Dotadašnja politika ustupaka prema HVO-u nije dala željene rezultate.

    “Kilavo, dugo i bezuspješno pregovarali smo sa HVO-om. Imao sam veliku želju da ih stvarno stavim u funkciju odbrane grada od četnika. Bio sam sa Filipovićem u kasarni. Njihovo izbjegavanje da se uključe u akciju, što sam stalno tražio, kao i raspored njihovih jedinica, koje su bile postavljene na mjestima koja su im omogućavala kontrolu ulaska i izlaska iz grada, ja sam shvatao kao dodatnu vojnu opasnost za grad”, napisao je general Mehmed Alagić o pregovorima sa travničkim HVO-om.

    Armija RBiH u tom je trenutku bila kao ranjena zvijer, stjerana u svoj ćošak. Jedini saveznik je počinio izdaju i zabio joj nož u leđa. Nazad nije mogla i jedino što joj je preostalo bio je – napad.

    Dolaskom Rasima Delića na mjesto načelnika Generalštaba Armije RBiH, bh. strana postepeno preuzima inicijativu.

     

    Travnik

    Prva velika vojna pobjeda za Armiju RBiH bila je odbrana i oslobođenje Travnika. Iako je Armija RBiH imala vojno prisustvo u gradu, kao i linije prema VRS-u Turbetu i na Vlašiću, HVO je također okupirao nekoliko objekata u gradu, a imao je i jake pozicije na okolnim kotama te linije prema VRS-u sjeverozapadno od Travnika.

    Blaškić je svojevremeno izjavljivao da je upravo Travnik “hrvatski stolni grad” te je jasno da je vrijednost ovog gradića za obje strane bila vitalna.

    Foto: Arhiv: Raspored snaga u općini Travnik pred napad HVO-a

    HVO je napad počeo na Kurban-bajram, 1. juna 1993. godine, ali general Mehmed Alagić, komandant OG Bosanska Krajina unutar 3. korpusa, bio je spreman. Računao je i na to da će HVO linije na Vlašiću predati VRS-u (što su i učinili).

    Zahvaljujući njegovim pripremama i odlučnosti boraca u Travniku, u samo nekoliko dana borbi HVO je u okolici Travnika potpuno poražen, a linije prema VRS-u koje je dotada držao HVO uspješno je vratila Armija RBiH. Dodatnim bitkama osigurana je putna komunikacija Travnik-Guča Gora-Zenica, što je u to vrijeme bilo vitalno.

    Treba reći da je u to vrijeme došlo do masovne predaje boraca HVO-a pripadnicima VRS-a na Vlašiću. Zajedno s njima, vlastima RS-a predale su se i hiljade hrvatskih civila, koje je HDZ pozvao da napuste svoja ognjišta i predaju se Srbima, plašeći ih mudžahedinima.

     

    Kakanj

    Iduća velika pobjeda Armije RBiH došla je u Kaknju. Armija RBiH pokrenula je napad na Kakanj, kojeg su držale snage HVO-a, 9. juna. Nakon zauzimanja Bjelavića i Obrovića, HVO se 14. juna povukao na liniju Čatići-Kraljeva Sutjeska.

    Kakanj

    Većina hrvatskog stanovništva Kaknja u to vrijeme izbjegla je prema Varešu, također gradiću kojeg su držale snage HVO-a. Nakon kratkotrajne opsade, HVO brigada Kotromanić se predala 15. juna, a Armija RBiH je 16. juna trijumfalno ušla u Kakanj.

    S ovim gubicima teritorije, ono za šta se HVO nadao da će biti brzi i pobjedonosni rat pretvorio se u mučno gubljenje “hrvatskih” teritorija. Mate Boban je 9. juna morao javno tražiti pomoć od Franje TuđmanaDario Kordić je ustvrdio da je HVO u borbama izgubio (poginuli i teško ranjeni) više od 2.000 boraca, a Jadranko Prlić naredio je opću mobilizaciju.

     

    Žepče i Maglaj

     

    U Žepču je sve do kraja juna vladalo primirje, a tada Ivo Lozančić, komandant tamošnjeg HVO-a, naređuje “opći napad svih vojnih i policijskih formacija HVO-a svim sredstvima na sva naselja i objekte sa bošnjačkim stanovništvom”.

    HVO 111. brigada preuzima kontrolu nad Žepčem, a VRS-u prepušta linije na Hatkinim Njivama te u otvorenoj saradnji s VRS-om stavlja Maglaj i Tešanj u potpuno okruženje.

    Maglaj – Tešanj (Novembar – Decembar 1993.)

    S druge strane, HVO 110. brigada u Usori nastavila je da se bori na strani Armije RBiH, a protiv VRS-a.

    Ova enklava ostala je potpuno izolirana sve do dolaska Mehmeda Alagića do Žepča i sastanka sa Ivom Lozančićem. Alagić mu je tada zaprijetio da je “spreman na velike žrtve da probije blokadu”, nakon čega je Lozančić dopustio Armiji RBiH prolazak kroz Žepče.

     

    Mostar

    Mostarci su, nakon početnog napada, uspjeli da se pregrupišu na istočnoj obali Neretve, kao i da uspostave i održe mostobran na zapadnoj strani.

    Borci Armije BiH 30. juna 1993. godine kreću u proboj iz potpunog okruženja. Zauzimaju Sjeverni logor i Bjelopoljsku kotlinu i spajaju se sa jedinicama Armije BiH u Jablanici.

    Vrijedi se prisjetiti kako je o tome nekada izvještavao Smiljko Šagolj, pandan Riste Đoge na HTV-u.

    Ovo je bila ključna vojna operacija deblokade, jedina koja je izvedena iznutra bez ičije pomoći, što je omogućilo borcima Armije da do kraja izdrže u borbi za odbranu Mostara.

     

    Fojnica

    Dana 3. jula 1993. godine snage Armije RBiH ušle su u Fojnicu, koja je dotle bila pod kontrolom HVO-a Kiseljaka.

     

    Bugojno

    Snage HVO-a počele su napad na Bugojno 17. jula napadom na naselje Vrbanja. U naselju Vrbanja ubijeno je 45 lica – Bošnjaka, žena i muškaraca, uglavnom civila, starosti od 19 do 82 godine. Masovni zločini počinjeni su i u naseljima Donjići i Čaušlije.

    HVO Bugojno

    Armija RBiH uzvraća, a borbe u gradu traju do 25. jula. Posljednje snage HVO-a kapitulirale su 28. jula. Na žalost, u Bugojnu su nad zarobljenim pripadnicima HVO-a nakon predaje počinjeni brojni zločini, kao i nad zarobljenim civilnim stanovništvom.

     

    Gornji Vakuf

    Početkom jula ponovo su izbile borbe u Gornjem Vakufu. Gornji Vakuf bio je vitalan za HVO jer se još jedino preko toga grada mogao povezati s enklavama oko VIteza i Kiseljaka. Većina regularnih jedinica HV-a koje su upućene u BiH došle su upravo na ovo ratište – i tu polomile zube.

    ”Gospodine ministre i gospodine generale, mi smo tu sa Gornjim Vakufom doživjeli i politički i vojni neuspjeh. Ministre, ti znaš i sam da je danas i jedan od supredsjedatelja pitao, u tom sklopu, da li smo kadri i da li ćemo ovladati Gornjim Vakufom, i ja sam vama dao zadaću. To nije izvršeno i na taj način smo se i politički i vojnički kompromitirali. Dali smo, potvrdili smo na taj način, te prosudbe da vojnički nismo dorasli čak ni Muslimanima na tom području. To je jedan fijasko!”, ocijenio je Tuđman svojevremeno obračajući se Bobetku i Šušku.

    Posljednja ofanziva na Gornji Vakuf zaustavljena je 23. decembra 1993. godine.

     

    Vareš

     

    Nakon masakra u Stupnom Dolu 23. oktobra 1993. godine, izvedenom po direktnom naređenju Slobodana Praljka i Ivice Rajića, jedinice Drugog i Trećeg korpusa prešle su u napad.

    operacija Vareš

    Civilno stanovništvo pobjeglo je ispred jedinica Armije RBiH i predalo se VRS-u, a prve jedinice Armije RBiH umarširale su u Vareš 3. novembra 1993. godine.

     

    Protunapad HVO-a

    Nakon velikog gubitka teritorije, došlo je do nove smjene na čelu HVO-a. Ovaj put je Slobodana Praljka, koji je na tom mjestu zamijenio Milivoja Petkovića, zamijenio Ante Roso.

    Kiseljak, Decembar 1993.

    Ovaj put napad je došao iz kiseljačke enklave. Podržan tenkovima VRS-a, HVO je uspio potisnuti Armiju RBiH i doći do samog ruba Fojnice 12. i 13. novembra 1993. godine. 15. novembra HVO je proširio svoju ofanzivu napadima na Gornji Vakuf u pokušaju da se taj grad konačno zauzme.

     

    Armija RBiH je uskoro povratila svoje položaje.

     

    Zatišje prije primirja

    Krajem 1993. godine i Armija RBiH i HVO su trebali predah. Armija RBiH je u ofanzivama preuzela ogromni teritorij od HVO-a, ali i HVO je uspio da stabilizira linije, naročito oko Viteza i borbe su poprimile rovovski karakter. Vjerovatni naredni cilj ofanzive Armije RBiH na početku 1994. bio je Kiseljak, a gomilanje trupa je već počelo.

    front 1994.

    Ipak, uz pritisak SAD-a, početkom 1994. godine potpisan je Washingtonski sporazum, nakon čega Armija RBiH i HVO ponovo postaju (nelagodni) saveznici. I Armija RBiH i HVO okrenuli su se prema svom starom protivniku – VRS-u. U Washingtonu je sahranjena i “Herceg-Bosna”, mada ne i njena ideja.

    Većina vojnika Armije RBiH osjetila je da su najteži dani iza njih. Već u ratu protiv VRS-a, Armija je bila primorana da se bori na dva fronta – i najčešće je izlazila kao pobjednik.

    Bh. patrioti znali su da će njihova staza do pobjede biti mučna i duga, ali konačno nisu više sumnjali da ih upravo tamo vodi.

     

     

     

    (Armijarbih.net)

  • Reisu-l-ulema povodom presude zvaničnicima tzv. Herceg-Bosne: Uzmimo pouku iz prošlosti i okrenimo se budućnosti

    Komentarišući današnju odluku Žalbenog vijeća Haškog suda zvaničnicima tzv. Herceg-Bosne reisu-l-ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović je za MINA-u izjavio:

     

     

    „Presude suda u Hagu su jedinstvena historijska prilika koju ne smijemo propustiti, prilika da se suočimo sa prošlošću, da osudimo politike koje su donijele toliko zla i patnje svim ljudima na ovim prostorima. Tu priliku ne smijemo propustiti. Moramo to uraditi zbog žrtava i zbog budućnosti naše djece.

    Očito je da se političke elite same ne mogu dogovoriti oko onoga što se dešavalo devedesetih. One same nisu preuzele političku niti moralnu odgovornost za ono što se dešavalo i nisu dovele do povratka povjerenja. Zato nam trebaju strani arbitri, a mi vidimo da osim suda u Hagu nemamo nekoga ko bi nam pomogao da dođemo do zajedničke istine, istine bez koje nema pomirenja.

    Ne možemo učiti iz naših grešaka ako tvrdimo da ih nije bilo. Zato još jednom apelujem na sve da ne poistovjećuju čitave narode sa djelima zločinaca i politika koje su nas dijelile i stvarale etnički «čiste» prostore. Tim politikama se ovih dana sudi, ne narodima. Ali se i narodi, zajedno sa svojim elitama, jasno od njih moraju distancirati.

    Historijsku priliku moramo iskoristiti, uzeti pouku iz prošlosti i okrenuti se budućnosti, uvijek u prvi plan stavljajući žrtve a ne njihove dželate“, kazao je danas reisu-l-ulema Kavazović.

     

     

    (SAFF.ba)

Close
Close