Islam

  • Bojim se za vas šestero

    Allahov Poslanik, s.a.v.s., zbog svoje neizmjerne ljubavi i brige za ummet, upozorio je ummet na smutnju koja će nastupiti pred Sudnji dan, a sve zbog toga da ih smutnja ne bi udaljila od Allahove vjere i Njegove milosti te nagrade na Ahiretu.

    O tom njegovom svojstvu Allah, dž.š., u Kur’anu je objavio: ”Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (Et-Tevbe, 128.) U hadisu koji prenosi Avf ibn Malik, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorio je svoje sljedbenike na šestero, rekavši: ”Bojim se za vas, šestero: vlasti glupaka i pokvarenjaka, prolijevanja nedužne krvi, kupovanja pozicija, kidanja rodbinskih veza, pretvaranja učenja Kur’ana u pjesmu i povećanja broja policajaca.” ( Taberani
    Ovo su pojave kojih se pribojavao Allahov Poslanik s.a.v.s., za nas, a zapravo su to sve mali predznaci Sudnjega dana koji su se obistinili i desili u naše vrijeme. Ako ne svi, a ono većina spomenutih.

    Odavno se vlast daje onima koji je nisu zaslužili, odavno su nedostojni ljudi zauzeli pozicije govornika i predvodnika, koji govore u ime naroda, a polupismeni i ljudi sumnjivog morala vladaju masama, državama i državnim (narodnim) dobrima.

    Džabir ibn Abdullah prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao Ka’bu ibn Udžretu: ”Allah te sačuvao od vlasti bestidnika i glupaka!” Upitao je: ”Allahov Poslaniče, a šta znači vladavina bestidnika i glupaka?” Odgovorio je: ”To su oni koji će doći poslije mene i koji neće slijediti moju uputu ni moj Sunnet. Oni koji budu vjerovali njihovim lažima i podržavali ih u zulumu, oni ne pripadaju meni niti ja njima, i oni neće biti dovedeni na moj Havd (džennetski izvor), a oni koji ne budu vjerovali njihovim lažima i koji ih ne budu pomagali u njihovom zulumu, oni su moji i ja sam njihov i oni će doći meni na moj Havd.” (Ahmed) Kada prezreni, pokvareni i nesposobni ljudi uzmu uzde vlasti u svoje ruke, onda oni porobe i zavladaju ljudima i vode ih u zlo, smutnju i bezdan, jer im otvore sva vrata zla i poroka.

    Drugo na šta je upozorio Allahov Poslanik, s.a.v.s., jeste prolijevanje nedužne krv. Prolijevanje nedužne krvi danas je više nego očigledno i ljudska, a pogotovo muslimanska krv, danas je postala najjeftinija stvar. Osim toga, danas se muslimani međusobno ubijaju isto kao i što ih ubijaju njihovi neprijatelji. Masovno ubijanje je jedan od predznaka Sudnjega dana koji je najavio Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., rekavši: ”Vrijeme će se približiti, znanje će se smanjiti, pohlepa će zavladati, smutnja će se pojaviti i pojavit će se ”herdž”. Upitali su: ”Allahov Poslaniče, šta je to ”herdž”?” Odgovorio je: ”Masovno ubijanje.”

    A kakva je kazna za onoga ko namjerno ubije muslimana? U Kur’anu dolazi: ”Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti – Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i proklet će ga i patnju mu veliku pripremiti.” (En-Nisa’, 93.)

    Allah je u ovom ajetu spomenuo kaznu za namjerno ubistvo vjernika od koje se ledi krv u žilama i ne postiji ovakva prijetnja za ostale velike grijehe, osim za namjerno ubistvo vjernika. I da musliman ne počini nikakav drugi grijeh osim namjernog ubistva drugog muslimana, dosta mu je da naglavačke bude bačen u džehennemsku vatru.

    Treće, podmićivanje i kupovanje pozicija, svejedno radilo se o sudskoj, izvršnoj ili zakonodavnoj vlasti, ili općenito o pozicijama u javnom sektoru. Danas ljudi koji imaju novac mogu potkupiti sudije i nezakonito ostvariti šta god hoće, a uskratiti prava onima kojima propadaju i činiti zulum neslućenih razmjera. Koliko je samo političara, sudija, ministara i drugih, kupilo poziciju i radno mjesto, a o kupovanju diploma, naručivanju i potplaćivanju pisanja magistarskih i doktorskih radnji, prepisivanju i krađi autorskih prava, da i ne govorimo. U našem vremenu na vlast, na poziciju, za katedru, dolazi se novcem, nepotizmom, mitom i korupcijom, ili pak putem političke stranke koja raspolaže mnogim radnim mjestima. I umjesto da rade za narod koji ih je birao, da unapređuju državu, političari čereće državu i državno bogatstvo, dovode podobne na odgovorne funkcije i vlastitim rukama ruše državu i uništavaju društvena i državna dobra. Nije džaba Allahov Poslanik, s.a.v.s., prokleo onoga ko daje i onoga ko uzima mito. A ono što je prokleto ne može biti berićetno i ne može nikada donijeti korist za narod i državu.

    Četvrto, kidanje rodbinskih veza što je, također, primjetna pojava u savremenom društvu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., skrenuo je pažnju na ovu pojavu, jer je čuvanje i održavanje rodbinskih veza znak zdravih odnosa u društvu i garant opstanka društva. Koliko je rodbinska veza bitna svjedoči i to da su prve riječi koje Allahov Poslanik, s.a.v.s., uputio stanovnicima Medine, kada je učinio Hidžru, bile: ”O ljudi, širite selam, dijelite hranu, čuvajte rodbinske veze i klanjajte noću dok drugi ljudi spavaju, ući ćete u Džennet spašeni.” Stoga, nije čudo što je kidanje rodbinskih veza jedan od predznaka Sudnjega dana, kao što dolazi u hadisu: ”Neće nastupiti Sudnji dan dok se ne pojavi razvrat, kidanje rodbinskih veza i loš odnos prema komšijama.” (Ahmed i Hakim)

    Peto, pretvaranje učenja Kur’ana u pjesmu. Ovdje se aludira na pojavu pristupa učenju Kur’ana kao pjesmi, kao vrsti umjetnosti, tako da su neki muslimani cijeli život posvetili usavršavanju melodičnog učenja Kur’ana (što je samo po sebi pohvalno) i preko toga stiču popularnost i ugled kroz nastupe na različitim manifestacijama, tako da obične narodne mase takvim učačima daju prednost nad istinskim učenjacima i poznavaocima Kur’ana.

    Šesto, enormno povećanje broja policajaca. Komentirajući ovaj hadis islamski učenjaci su kazali da je smisao spominjanja povećanja broja policajaca, bodigarda, specijalnih jedinica za zaštitu vladara i državnih službenika, u tome što je ta pojava znak nesigurnosti i smutnje u društvu i da tu nesigurnost, uglavnom, prizvode vladari, jer su nepravedni i korumpirani, jer su tirani i zulumćari, pa onda pokušavaju očuvati vještački mir i sigurnost angažmanom mnoštva policajca i zaštitara, a oni su zapravo tu da zaštite i obezbijede sigurnost vladarima zulumćarima i da im omoguće da nastave sprovoditi zulum nad narodom.

    Koja god od spomenutih stvari da se pojavi u društvu, ona izaziva smutnju i nered, a kamoli kada su sve zajedno prisutne kao što je slučaj u naše vrijeme. A od smutnje bilo koje vrste nema izlaza osim u vraćanju Allahu, osim u iskrenom ibadetu, jačanju imana i mnoštvu dobrih djela, na šta aludira i hadis u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ibadet u vrijeme ”herdža” (masovnog ubijanja i smutnje) je kao hidžra meni.” (Muslim, Tirmizi i Ibn Madže)

  • Srđan Puhalo: Da bi postao terorista nije dovoljno da ubiješ 50 ljudi, treba samo da vikneš Allahu ekber!!!

    Banjalučki sociolog i analitičar Srđan Puhalo objavio je na svom Twitter profilu zanimljiv komentar na jučerašnji masakr u Las Vegasu.

     

    “Da bi postao terorista nije dovoljno da ubiješ 50 ljudi, treba samo da vikneš Allahu ekber!!!”

    Penzioner Stiven Pedok jučer je ubio 59 ljudi u Las Vegasu, a već danas je ta vijest sklonjena u prikrajak.

    SAFF.ba

  • ERDOGAN: “KO VAM JE DAO ZA PRAVO DA KORISTITE IZRAZ ‘ISLAMSKI TERORIZAM’”

    Predsjednik Republike Turske, Recep Tayyip Erdogan je izjavio da niko nema pravo da islam poistovjećuje s terorizmom, javlja Anadolu Agency (AA). “Neka niko ISIS ne poistovjećuje sa islamom, s muslimanima. ISIS nema veze s islamom. To je teroristička organizacija“, kazao je Erdogan u obraćanju na programu pod nazivom “Susret sa zajednicom američkih muslimana” u New Yorku.

     

     

    Istakao je da, zbog masakra i nasilja, blizu miliona muslimana Arakana pokušava preći u susjedni Bangladeš.

    “Pazite, mi nikada nismo kazali ‘budisti ubijaju Rohingya muslimane’. Budisti vrše masakr, ali mi to nismo kazali. Zato se odavde obraćam onima koji budiste svijetu predstavljaju kao simpatične ljude, onima koji su još uvijek ljudi. Dobro, a ko je vam dao za pravo da koristite izraz ‘islamski terorizam‘”, rekao je Erdogan.

    Upozorio je i na sve veću prijetnju islamofobije i mržnje prema muslimanima u svijetu.

    “Svi zajedno moramo zauzeti snažan stav protiv rastuće islamofobije“, poručio je Erdogan okupljenima.

    Istakao je da se u svijetu događaju teroristički napadi koje izvode pripadnici različitih vjerskih zajednica.

    “Ali, samo zato što je počinilac musliman, kažu ‘islamski terorizam’. Ako je počinilac pripadnik druge religijske zajednice, takav slučaj se posmatra samo kao sudski slučaj i kao takav uklanja se s dnevnog reda. Jeste li do danas čuli nešto kao ‘kršćanski terorizam’, ‘budistički terorizam’, ili ‘ateistički terorizam’, u slučaju da neko nije pripadnik jedne od monoteističkih religija?“, zapitao je turski predsjednik.

    Na kraju je naglasio da će snaga pripadnika islamske vjeroispovijesti u SAD-u biti izvor hrabrosti i za ostale muslimane u svijetu.

    “Snaga islamske zajednice u SAD-u će biti izvor povjerenja i hrabrosti za sve muslimane u svijetu“, kazao je Erdogan.

  • POJAVA NEZNANJA – PREDZNAK SUDNJEG DANA

    Allah, dželle še’nuhu je naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da uči, te je rekao: „ I reci: Gospodaru moj, Ti znanje moje povećaj!“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tako učio i druge podučavao, a neznanje je kudio, govoreći:“ U istinu, Allah se srdi na svakog osorog, proždrljivca, galamdžiju po trgovima, koji noću zaspe poput mrtvaca, danju poput magarca, neznalicu o stvarima ahireta.“

     

     

    Alejhu-s-selam nas je također obavijestio da je jedan od predznaka Sudnjrg danarasprostranjenost džehla:“ Zaista će pred Sudnji čas doći dani u kojima će se povući znanje a spustiti neznanje.“ (Bilježe imami Buhari i Muslim ).

    U jednoj drugoj predaji stoji:“ Zaista će pred Sudnji čas, doći dani u kojima će se povući znanje a raširiti neznanje.“( Bilježi Ahmed).

    I rekao je također:“ Doživjet će ljudi vrijeme da neće znati šta je namaz. I šta je post, i šta je sadaka!“( Bilježi Taberani).

    I rekao je :“  Zaista pred Sudnji dan:…pojaviti neznanje.“

    Ako pogledamo stanje u mnogim muslimanskim zemljama, vidjet ćemo da većina radi i zna ono što se tiće njihove zarade za život i vlastitih koristi; znaju rukovati kompjuterom, koristiti mobitel, upravljati automobilom i sl. A kad bi ih upitali šta znači „ Allahu-s-samed“ ili „ Gasikin iza vekab“, ili kada s čini sehvi-sedžda, našli bi mnoge da nemaju ni najmanjeg znanja o stvarima vjere. Dakle, neznanje se pojavljuje. Nevjerovatno, ja sam lično bio upitan da li je obavezan abdest da bi se klanjala nafila namaz, ili trba samo za farz?! I još sam se više začudio kada sam saznao da je pitalac student treće godine fakulteta. Zamislite onda kakvo neznanje vlada kod mnogih ljudi o propisima braka, razvoda, kupoprodaje, ibadeta i drugih svakodnevnih obreda… Nema sumnje da su nemarnost i zaokupiranost ljudi  oko dunjalučkih potreba uzrokom apstiniranja i izbjegavanja skupova u kojima se stječe ilm i druži sa učenjacima, i to je razlogom ne čitanja knjiga koje uče našoj vjeri i šerijatu. Da Allah bude na pomoći!

    Izvor: nur-islam.com

  • PRIČA O AMERIČKOM POLICAJCU KOJI JE PRIMIO ISLAM

    Moje ime je William i živim u velikom gradu Srednjeg zapada u SAD-u.

    Ja sam tipični Amerikanac na više načina što se odražava na moj profesionalni i lični život. Profesionalno, ja sam nadzornik u glavnoj policijskoj stanici, služio sam vojsku, kako aktivno tako i u rezervnom sastavu većinu svog života.

    Lično, živim u predgrađu sa suprugom i djetetom, vozim kamionet i povremeno nosim kaubojke. Plaćam svoje račune, lijepo se ophodim prema susjedima, a prije nego što sam promijenio vjeru slijedio sam vjeru na način na koji sam bio upućen.

    Kao što sam rekao, moj život je bio tipično američki gdje su mi glavne brige predstavljali detalji iz svakodnevnog života o kojima svako brine. Nisam znao da će me moja vjerska uvjerenja odvući od ‘tipičnog’ života koji sam vodio i da će umjesto toga postati glavni čimbenik mog života, pružajući mi osjećaj mira i upotpunjenosti za koje nisam mislio da je moguće.

    Moj put u islam počeo je preko druženja, a kasnije  i prijateljstva, sa čovjekom po imenu Nasir. Nasira sam upoznao kroz rad u kasnim 1980-tim i zadivio me svojim manirima i načinom kako se prema meni ponašao. Poznavao sam vrlo malo muslimana, i uvijek mi je bilo pomalo nelagodno sa njima jer nisam znao kako će me prihvatiti.

    Osim toga što izgledam poput provincijalca koji vozi kamionet također bio sam i Jevrej, kombinacija koja često zna uznemiriti ljude. Kod Nasira je sve, međutim, išlo lagano i smireno a kao rezultat toga prijateljstvo je polako cvjetalo. Preko Nasira sam stekao svoje prve utiske o islamu i njegovim sljedbenicima.

    Tokom godina gledao sam kako se Nasir nosi sa različitim situacijama i konstantno sam bio impresioniran mudrošću i strpljenjem koje je pokazivao, čak iako je imao posla sa teškim ljudima ili situacijama. Uvijek bi uradio pravu stvar iako ne bi bila u njegovu korist, čak i u vremenima kada bih, da sam bio u istoj situaciji, bio u iskušenju da se ponašam drugačije prema ljudima.

    Kada bih ga upitao zbog čega je uradio određenu stvar, on bi mi naveo dio mudrosti koje upravlja njegovim djelima. Većina njih (što sam kasnije shvatio) bili su direktni ili indirektni navodi iz Kur’ana a nije mi ih govorio na način da bi me preobratio, već na nježan način kao da podučava dijete kako da se ponaša.

    Zapravo, prije čitanja Kur’ana, često sam se čudio kako jedna osoba može biti tako mudra i obrazovana! Nisam ni znao da su te misli vodilje zapisane tamo gdje ih mogu ja ili bilo ko drugi pročitati. Sada shvatam koliko sam počašćen što sam bio izložen islamu i muslimanima na takav pozitivan način.

    Negdje oko zime 2000., počeo sam se ozbiljnije interesovati za islam. Čitao sam Kur’an ali ga nisam mogao u potpunosti razumjeti. Uprkos svim poteškoćama, činilo mi se da sam trebao nastaviti tako da sam proučavao druge knjige o islamu. Naučio sam mnogo, ali na akademskom ne u duhovnom smislu.

    Opet sam pokušao čitati i razumjeti Kur’an, i ponovo sam imao poteškoća. Konačno sam odlučio zamoliti Nasira za pomoć, a zatim se dogodio 11. septembar. Odjednom sam imao nove brige i moja pitanja su ostala po strani. Tokom ovog razdoblja bio sam vrlo izložen islamu, međutim vrlo malo od toga je ostavilo pozitivan dojam na mene.

    Kao policijski nadzornik, stalno sam primao upozorenja o uočenim islamskim prijetnjama, čak kao i oficir u rezervi stalno sam bio okružen ljudima koji su doživljavali islam kao prijetnju i muslimane kao potencijalne neprijatelje.

    Zatim u kasnu jesen 2004., taj iritirajući osjećaj koji je ostao odjednom se intenzivirao i napokon sam upitao Nasira za upute. On mi je pričao o načelima svoje vjere i o prirodi Kur’ana. Što je još važnije, on mi je rekao koliko je islam bitan za njegov život, koliko snažno vjeruje u njega, ne samo kao riječ Božju, već kao način na koji čovjek treba da živi.

    On i njegov brat Rijad su mi poklonili knjižice o islamu u kojima sam pronašao odgovore na veliki broj pitanja koje sam imao. S ovim znanjem  ponovo sam uzeo Kur’an i odjednom sam otkrio ne samo da je čitljiv, već i da ima smisla! Mislim da ranije ili nisam bio psihički ‘spreman’ ili da mi je jednostavno bilo potrebno dodatnog znanja kako bih pravilno razumio ili prihvatio informacije. Bilo kako bilo, ja sam čitao i opet sam sve pročitao što su mi dali, a onda sam dvostruko provjerio činjenice koje su mi prikazali. Što sam više čitao više sam bio zadivljen.

    Otkrio sam da informacije koje se nalaze u Kur’anu bi  Muhammedu bilo nemoguće da poznaje da nije bio poslanik. Ne samo da to već bi bilo nemoguće za čovjeka njegovog porijekla i geografskog položaja da poznaje većinu ovih stvari, već je i nemoguće da ih neko iz njegovog vremena poznate. Dvostruko sam provjerio podatke velikog broja modernih ‘otkrića’ koje sam pronašao u Kur’anu i bio sam zapanjen onim što sam otkrio. Ne samo da Kur’an sadrži informacije koje su vjekovima bile ispred vremena već ih iznosi u detalje, od kojih većina i nije bila poznata do ovog vijeka.

    Uvjerio sam se da je Muhammed zaista Poslanik kojeg je nadahnuo Bog preko svog meleka. Uprkos tome, još uvijek sam bio u dilemi. Iako sam tada vjerovao da je Muhammed poslanik, još uvijek sam bio zbunjen oko toga šta da uradim. Sve u što sam ikada vjerovao iznenada se poremetilo a nisam imao objašnjenje.

    Te noći sam molio za uputu i razumijevanje. Samo sam vjerovao u jednog Boga, ali sam želio da znam i način na kojim trebam zadržati to uvjerenje. Molitva je bila jednostavna, ali iskreno, otišao sam na spavanje pun nade da ću dobiti i razumijevanje situacije. Kada sam se probudio imao sam osjećaj da sam doživio prosvjetljenje.

    Sve mi je odjednom postalo jasno, a onda sam shvatio da sve stvari koje sam ranije praktikovao su bili obredi koje je izmislio čovjek u pokušaju da se slijede vjerski principi koji su se mijenjali tokom milenija. Nisam dobio nikakvu novu informaciju ili uvjerenje, već sam bio u stanju da razumijem ono što sam već znao. Bio sam raspoložen, sretan i miran i to jutro sam izgovorio šehadet.

    Rekao sam Nasiru, a on me je odveo do obližnje džamije na džumu. U džamiji me Nasir izveo ispred i rekao sam okupljenim vjernicima zbog čega sam tu. Onda su mi Nasir i imam pomogli da ponovim svjedočenje vjere na arapskom jeziku.

    Iako sam bio malo nervozan, osjećao sam radost zbog toga što radim, radost koja je nadmašila sve osjećaje koje sam do tada imao. Nakon toga me je većina džematlija pozdravila na takav način koji teško da mogu opisati. Većina džemalija mi je odmahivala rukom i poželjela dobrodošlicu u islam, a mnogi od njih su mi nudili pomoć ili da će odgovoriti na sva pitanja koja imam. Bilo je to prekrasno iskustvo koje nikada neću zaboraviti.

    Na kraju, dopustite mi da kažem da još uvijek imam osjećaj mira koji me je tada ispunio iako sam još uvijek u ranim fazama učenja, sretan sam i uvjeren da sam donio ispravnu odluku. Još uvijek sam vozač kamioneta iz provincije , tipični Amerikanac.

    Samo sada ja sam američki musliman, a uz  smjernice i pomoć ljudi poput Nasira i Rijada, nadam se da ću jednog dana biti dobar primjer dugima kao što su oni meni.

  • IZJAVA JEDNOG OD NAJPOZNATIJIH GLUMACA NA SVIJETU O PRELASKU NA ISLAM

    POGLEDAJTE IZJAVU JEDNOG OD NAJPOZNATIJIH GLUMACA O PRELASKU NA ISLAM

  • PRELIJEPA PRIČA BIVŠE KATOLKINJE IZ BIH: ROĐENA SAM U TIPIČNOJ MODERNOJ OBITELJI…

    Rođena sam u tipičnoj modernoj obitelji: katolici koji idu u crkvu jednom godišnje i najčešće poslije mise odu u kafić. Svijet mi je bio pred očima: mlada, putovanja, provodi, hrpa prijatelja i svega ostalog što dunjaluk nudi. Imala sam sve. Vjerovala sam u svemir i njegovu “čudesnu energiju” i smatrala sam da uživam u svakom aspektu života, misleći da sam sretna osoba. Malo sam znala da to nisam…

     

     

     

    I iako sam živjela u katoličkom mjestu, cijeli sam se život družila sa muslimanima, a nikad mi niko ništa nije pričao o islamu. Sad shvatam da ni oni, nažalost, sami ne znaju puno o vjeri u kojoj su se rodili. U svom džahilijetu počela sam odrastati i život shvatati ozbiljnije, i što sam više shvatala da prijatelji nisu uvijek tu kad ti trebaju, sve sam više osjećala kako poroci ne mogu ispuniti moju duhovnu prazninu. I što sam više poroka unosila, praznina je bila veća. Kafići su postajali svi isti i dosadni. Sve sam više bila nesretnija i sa velikim sam oduševljenjem prihvatila prijateljicin poziv da odemo u džamiju blizu Sarajeva, gdje će se klanjati jacija-namaz i činiti zikr.

     

    Spakirala sam najkraću i najužu odjeću koju sam svakodnevno nosila i bila spremna na još jedan provod, a usput ću vidjeti šta ima i kod muslimana. Te noći bio je pun mjesec i znala sam da u takvim noćima kruži posebna energija, pa sam planirala meditirati. Prijateljica mi je rekla da ne moram uzeti abdest i ne moram klanjati ako ne želim, ali ja sam insistirala, te sam se pokrila i škiljeći lijevo i desno, klanjala kao i svi ostali.

     

    Nikad u životu nisam učinila sedždu prije toga ” jedna je sedžda bila dovoljna da osjetim ogromne suze na svojim obrazima. Kako objasniti nekome zašto plačem? Niko mi nije širio davu i još uvijek apsolutno ništa nisam znala o islamu. Sve što znam jest da plačem bez prekida i da samo želim još više plakati. Desilo se to da su drugi ljudi iz džamije znali što mi se događa, a da ja sama ne znam. Samo sam htjela klanjati i klanjati i čak spavati u džamiji ako treba! Allahu ekber!

     

    Dani nakon te noći bili su čudni: imala sam veliki strah od alkohola i ostalih poroka, pa sam otkazivala sve prijatelje i sanjala svakakve snove, Isusa, rijeke vode i krv. Kući sam se sama ogusulila i izgovorila šehadet i svima glasno rekla kako sam se zaljubila u Allaha i da sam ponosna muslimanka. Ukućani su se smijali, misleći da će me proći, jer sam ionako uvijek bila ekstremna u svemu. Nakon što sam pročitala nekoliko knjiga i poslušala nekoliko predavanja na YouTubeu, odlučila sam postiti ramazan koji je slijedio i klanjati teraviju u džamiji. Sad sam ja bila ta koja je odlazila u džamiju, dok su svi moji muslimanski prijatelji odlazili u kafiće.

     

    Počela sam klanjati, prvo u WC-ovima, bojeći se ljudi, pa po vrtu i u garaži bojeći se da me otac ne nađe. Toliko sam svačeg morala proći da u sebi nađem snage da praktikujem islam u potpunosti, bez straha i stida, da se još uvijek čudim kako je neko rođen u islamu, a ne cijeni ono što ima. Od trenutka kada sam se pokrila, napustila sam kuću i učinila hidžru Allahu odlazeći u drugu zemlju gdje ću ubrzo upoznati svog muža i gdje sam stekla krug prijatelja koji su mi našli posao, smještaj, poklonili mi hrpu islamskih knjiga, moj prvi Kur’an i moju prvu serdžadu.

     

    Allah je Er-Rabb, Onaj koji nas odgaja i On nagrađuje Svoje robove. Toliko sam zahvalna Allahu na uputi, a On me odlučio još nagraditi i uputom moje majke! Sad zajedno klanjamo i ponosno nosimo hidžab. Molim Allaha da uputi ostatak moje obitelji i da nas sve ojača na Svom putu!

     

     

     

    Novi horizonti

  • Priča o paralizovanom mladiću koji je primio Islam

    Egipćanin ima svoju vlastitu fenomenalnu priču. Čovjek je u osnovi izgubio vjeru, nije bio religiozan, najbliži mesdžid je bio udaljen od njega 50 milja, tako da više nije toliko išao ni na džumu, ali osjetio je duhovnu prazninu i počeo odlaziti u crkvu samo da bi se osjećao bližim Allahu. Odgojen kao musliman. Odlazi u crkvu, samo da bi se osjećao bližim Allahu.

     

     

     

    Jednog dana prolazi kraj Robertove sobe i čuje: “Tako mi vremena – čovjek, doista, gubi,” (Al-‘Asr: 1,2), pa ulazi u njegovu sobu i govori mu: “Roberte, šta to slušaš?” Robert odgovara: “Ništa, to sam bio ja.” Čovjek začuđeno upita: “Ti si musliman?” – “Da, postao sam musliman.” Sad je ovaj prijatelj šokiran…

     

    Znate li ko je on? Ne, ne znate, zato što ja znam. Prije tri mjeseca sam držao hutbu u Fort Worthu. U tom mesdžidu nisam bio 4 ili 5 godina, pa su me pozvali iz nekog razloga i otišao sam i održao hutbu. Moja hutba je bila o dovi. Egipćanin mi prilazi, jedan mladić mi je prišao nakon toga i rekao: “Danas mi je Allah uslišao dovu.” Upitao sam ga: “Kakva je bila tvoja dova?” Odgovorio je: “Moja dova je bila da Nouman Ali Khan upozna Roberta Davilu.” Rekao sam mu: “Jesi li ti Robert Davila?” Odgovorio: “Ne, ja nisam Robert Davila. Robert Davila je moj prijatelj, ali mislim da mi Allah uslišava dovu.”

     

    Rekao sam: “Pričaj, želim znati.” Robert Davila je mladić koji živi u gradu udaljenom 40 minuta od Fort Wortha, bio je farmer, mlad momak, i imao je neki genetski poremećaj koji se očitavao kasnije u njegovom životu, pa je postao paralizovan od vrata prema dolje. Živi u staračkom domu. Većina ljudi u tom staračkom domu ima 90, 100 godina, vrlo su stari, i pored svih njih se tu nalazi i njegova soba, paralizovan je od vrata nadolje, i jedini je čovjek od 30 i nešto godina koji se nalazi u staračkom domu. A u tom staračkom domu je već zadnjih 10 godina. Porodica mu je nabavila kompjuter koji se aktivira na glas, tako da on diktira komande noseći slušalice, pretražuje google, pretražuje mnoge stvari, može surfati i pronaći informacije.

     

    U njegovoj sobi, a inače, radi se o predanoj kršćanskoj porodici, svećenik mu dolazi svake sedmice i moli se za njega, i slične stvari, a njegov najbolji prijatelj je ležao u krevetu do njegovog. To je jedan od njegovih najboljih prijatelja, postali su najbolji prijatelji jer su se upoznali u staračkom domu, a ta osoba je također bila paralizovana, te mu je bila potrebna nova jetra. Transplatacija jetre, na to je čekao, i imao je običaj da priča o Bogu i sličnim stvarima, sve vrijeme, bili su dobri prijatelji. Konačno, njegov najbolji prijatelj je primio poziv i saznao da postoji donator jetre za njega. Bio je toliko uzbuđen, govorio je: “Roberte, nedostajat ćeš mi, ali odlazim, imam donatora.” Odveli su mu prijatelja, odlazi na operaciju i umire na operacijskom stolu.

     

    Sada, njegov prijatelj, koji je također bio kršćanin, umrli prijatelj, njegova sestra je uzela jednu od hamajlija njegovog prijatelja, krst sa razapetim Isusom i poklonila ga Robertu: “Ovo je podsjetnik na tvog starog prijatelja.” Objesio ga je sa strane svog bolničkog kreveta. Robert Davila živi poprilično pristojnim životom u domu, sestre se brinu o njemu, sretan je čovjek. Jednog dana je zaspao i ugledao čovjeka u svom snu. Čovjek mu je rekao da se zove Muhammed. I, upirući u krst, kaže: “Bog nije slao poslanike da bi se oni obožavali, Bog je slao poslanike kako biste vi obožavali Boga. I Isus je bio samo čovjek, hodao je po pijacama, i jeo je hranu.” “Hodao je po pijacama, i jeo je hranu.”, tada je san završio. Zna jedino da je Isus bio samo čovjek, zna da postoji čovjek imena Muhammed koji mu je to rekao, rekao je da su poslanici dolazili kako bi ljudi obožavali Boga, a ne poslanike, to je sve što zna.

     

    Nakon toga je počeo guglati ‘Muhammed’. Pronalazi islam. Izgovara šehadet. Kada je izgovorio šehadet, želi učiti o Kur’anu, odlazi na razne chatove i pokušava pronaći nekoga ko će ga podučiti Kur’anu. Pronalazi brata iz Egipta s kojim se čuje preko Skype-a i pokušava naučiti arapski jezik. Naučio je arapsku abecedu. Kada je naučio arapsku abecedu, uči učiti Kur’an. Naučio je napamet 10 sura, iz svog bolničkog kreveta. Zatim je rekao: “Počeo sam učiti Kur’an napamet, počinjem učiti o ovom Poslaniku, ali moram razumjeti Kur’an.”, pa počinje guglati ‘Kako razumjeti Kur’an’, i, iz nekog razloga, završi na mojim videima. I počinje gledati moja predavanja. I pregledao je skoro sve.

     

    I zatim, ovo je najbolje od svega, u staračkom domu se nalazio jedan Egipćanin kojí bi dolazio i obavljao popravke. Egipćanin ima svoju vlastitu fenomenalnu priču. Čovjek je u osnovi izgubio vjeru, nije bio religiozan, najbliži mesdžid je bio udaljen od njega 50 milja, tako da više nije toliko išao ni na džumu, ali osjetio je duhovnu prazninu i počeo odlaziti u crkvu samo da bi se osjećao bližim Allahu. Odgojen kao musliman. Odlazi u crkvu, samo da bi se osjećao bližim Allahu. Jednog dana prolazi kraj Robertove sobe i čuje: “Tako mi vremena – čovjek, doista, gubi,” (Al-‘Asr: 1,2), pa ulazi u njegovu sobu i govori mu: “Roberte, šta to slušaš?” Robert odgovara: “Ništa, to sam bio ja.” Čovjek začuđeno upita: “Ti si musliman?” – “Da, postao sam musliman.” Sad je ovaj prijatelj šokiran.

     

    “Kako Allah upućuje nekoga ko se nalazi u sredini Churchtown-a, SAD, u staračkom domu, sa krstom koji se nalazi na jednoj strani njegovog kreveta, za koji nema fizičke snage ni da ga pomakne, a sam čovjek kaže: ‘Želim se vratiti.’?”

     

    On mu priča o “prijatelju” kojeg je pronašao na internetu, Noumanu Ali Khanu. Nakon toga i Egipćanin počinje gledati moja videa. Zatim govori: “Volio bih ga upoznati jednog dana.” Prijatelj mu govori: “Uredu, dovit ću za tebe.” I nakon 5 godina, taj prijatelj Egipćanin se pojavljuje u istom mesdžidu u koji ja nisam dolazio 4 godine. I nakon džume kaže: “Mislim da Allah želi uslišiti dovu mog prijatelja i moju dovu.” Odgovorio sam mu: “Mislim da želi. Idemo.” Poveo sam još par ljudi s nama i otišli smo. Našli smo se s Robertom. Obavili smo prelijep razgovor s njim, i ako Bog da, na Bajram ćemo opet otići u njegov starački dom. Bili su poprilično šokirani kad smo došli: “Svi vi ste došli da upoznate Roberta??” – “Da… Da…” – “Zašto ga želite upoznati?” – “On nam je nadahnuće.”

     

    Zatim su morali zvati upravitelja, i sve to, na kraju su nas pustili, Robert je bio u šoku, i onda sam ga upoznao, pričali smo, rekao sam mu: “Roberte, čujem da si naučio neke sure.”, odgovara: “Da.” – “Možeš li mi proučiti samo jednu?” Pa je proučio suru Al-‘Asr. Nijedan od nas tu nije bio prisutan a da nije plakao. Svi smo plakali. Kada se neko okrene Allahu, nemojte brinuti o sredstvima, uputa će doći, ravnoteža će doći. Želim vam još pričati o Robertu, jer se ovdje nalaze mladići, mladići koji igraju košarku, mladići koji su zdravi, mladići koji imaju ambiciju, šta sam vam rekao, koliko njegovog tijela je paralizovano? Od vrata prema dolje.

     

    Ima posebna invalidska kolica koja moraju svaki dio njegovog tijela držati na mjestu, ne može samo sjesti u kolica, čuvaju njegov vrat, i svaki drugi dio njegovog tijela, na mjestu, jer nema kontrolu nad svojim ekstremitetima. I mora imati poseban kombi u kojem se kolica zaključavaju, tako da ukoliko naiđe na neko ispupčenje ili nesto drugo, da ga to ne potrese. Ima jedan zahtjev, želi ići na džumu. Nisu imali posebni kombi, pa su ga stavili u normalni kombi. Ušao je u normalni kombi, naišli su na nekoliko ispupčenja zbog čega mu se kičma još više povrijedila, otišao je na džumu, vratio se u velikim bolovima, i rekli su mu: “Žao nam je Roberte, ali više nemožeš sjediti u svojim kolicima. Morat ćeš, najmanje sljedećih 6 mjeseci, biti u svom krevetu. Ako primijetimo da si se oporavio, onda se možeš vratiti u kolica.”

     

    Ja sam ga upoznao u tom periodu. Već je 3 mjeseca proveo u tom krevetu, a razlog zbog kojeg je bio u krevetu je taj što je otišao na džumu. Pričao mi je o džumi, rekao je: “Nikada u životu nisam osjetio više mira nego u tom mesdžidu. I, brate Nouman, znaš li šta ću uraditi? Kada opet budem mogao sjediti u kolicima, otići ću na džumu. Otići ću u mesdžid, jer se tako nikada prije nisam osjećao.” On je neko ko nema ništa osim kontrolu nad svojim ustima i očima. I on kaže: “Mir pronađem samo u mesdžidu.” A evo nas…

     

    Ne zanima me koju ideologiju slijede, koju školu, o čemu pričaju u mesdžidu, kakve sve tamo fitne nalaze, ne zanima me, to je i dalje Allahova kuća. Samo idi da klanjaš. Nemoj ići da pričaš s ljudima, idi da pričaš sa Allahom. Samo idi da pričaš sa Allahom. Ideš samo zbog sebe i Allaha, to je sve. Druge stvari će biti prisutne, ali ne ideš zbog njih. Ideš tamo samo da bi pronašao mir. Postat ćete drugačiji ljudi. Ako Allah može uputiti Roberta Davilu, uputio je svakoga. I onda je rekao: “Znaš, ponekad se pitam zašto me Allah stavio u ovaj položaj. I onda kažem sam sebi: ‘Jel se ja to šalim? Allah mi je toliko podario, toliko sam zahvalan na svemu što mi je dao, i ako je ovo način koji će me dovesti islamu, vrijedilo je.’” – “Vrijedilo je.” Imate muslimane koji se malo razbole, i kažu: “Zašto mi Allah ovo radi?” A ovaj čovjek… U današnje vrijeme, ateisti govore da zbog patnje nema Boga. Da je i jedan čovjek u poziciji da kaže: “Ne vjerujem u Boga. Da ima Boga, zašto bih ja bio u ovoj poziciji?”, to bi bio Robert Davila. Taj čovjek bi rekao: “Ne vjerujem u Boga. Da postoji, zašto bih ja bio u ovakvom haosu?”

     

    A ipak, u ovoj je poziciji, i ja nikada nisam vidio lice sa više nura. Nikada. Nikada nisam vidio zadovoljnije lice, toliko je zadovoljan životom. Toliko je sretan. Jednostavno je sretan. Zadnjih 7 ili 8 hutbi koje sam održao, svaka od njih je bazirana na po jednoj rečenici koju je on izgovorio u našem razgovoru. Je li to smisleno? Za mene je on učitelj. Smatram ga učiteljem. On je moj šejh. Kada me neko upita: “Ko je tvoj šejh?”, odgovorim: “Robert Davila.” – “Zaista? Da li je to neka picerija ili…?” (smijeh) Uputa je svuda oko nas. Ne morate se brinuti zbog onoga što nije tu. Tu se nalazi mnogo toga. Znate li šta je Allah uradio za ljude pećine? Znate li da ih je uputio čak i na mjesto gdje će spavati? Znate li da ih je uputio čak i u smjer u kome će se okrenuti? Kako je Sunce izlazilo, okrenuli su se od njega, kako je Sunce dolazilo s druge strane, okrenuli su se na drugu stranu (smiješak).

     

    Allah će te uputiti čak i u tvom snu! Kada mu doviš, uputit će te čak i u tvom snu. Svaki prevrtanje i okretanje će biti od Allaha. Možete li to zamisliti? Ne bismo trebali biti skeptični po pitanju Allahove upute. Ne bismo trebali brinuti oko toga kako ćemo pronaći ravnotežu, ne! To je Allahov posao da te uputi. Tvoj posao je da pričaš s Njim. Tvoj posao je da postaneš iskren. To je poruka koju imam za vas. Tako ćemo pronaći ravnotežu. Iskreno. Jednom kada to uradiš, kada postaneš iskren prema Allahu, Allah će ti otvoriti mnoga vrata, podarit će ti prijatelje, podarit će ti učitelje, podarit će ti pristup resursima, i sve to će te približiti sve više i više Njemu i istini, i poboljšat će život ljudima oko tebe…

     

     

    Nouman Ali Khan – Preuzeto s istomimenog video-materijala – Obrada: UmmetMedia

  • Broj ateista na planeti opada, islam najveća religija do 2075.

    U svijetu se smanjuje procenat osoba bez vjerske pripadnosti, zbog pada njihovog nataliteta, ali i sve većeg broja muslimana i kršćana, navodi “Guardian“.

    Analize ukazuju na skromne, ali značajne demografske promjene kada je u pitanju vjerska pripadnost narednim decenijama, pošto broj stanovnika na jugu planete nastavlja da ubrzano raste, a kršćanska populacija u Evropi stari i umire.

    Procjenjuje se da je od ukupnog broja beba rođenih od 2010. do 2015. godine 31 odsto njih ima roditelje islamske vjeroispovijesti, što je daleko više u odnosu na 24 odsto udjela muslimanske populacije u svijetu, a u istom periodu u kršćanskim porodicama u svijetu rođeno je 33 odsto beba, što je neznatno više od 31 odsto udjela kršćana u globalnoj populaciji.

    To će se promijeniti zbog relativno mlade populacije u muslimanskim zemljama i njihove visoke stope fertiliteta, piše “Guardian”.

    Kako se procjenjuje, između 2030. i 2035. u muslimanskim porodicama rodiće se nešto više beba u odnosu na kršćanske (225 miliona prema 224 miliona), a u periodu od 2055. do 2060. ta razlika će biti šest miliona (232 milona prema 226 miliona).

    U međuvremenu, među kršćanima u Evropi stopa mortaliteta daleko nadmašuje broj rođenih beba. U Njemačkoj je od 2010. do 2015. broj umrlih ljudi veći za oko 1,4 miliona u odnosu na broj rođenih među kršćanima, a očekuje se da će se ta situacija proširiti Evropom u narednim decenijama.

    Do 2055. ili 2060. devet odsto od beba rođenih širom svijeta rodiće žene bez vjerske pripadnosti, dok će više od 70 odsto beba roditi žene islamske (36 odsto) ili kršćanske vjeroispovijesti (35 odsto), navodi “Guardian”. U analizi se ne pretpostavlja da će sva djeca zadržati vjeru svojih roditelja, ali su “obrasci za promjenu složeni i raznovrsni”, ističe “Pew Research Center”.

Close
Close