Mustafa Cerić

  • Cerić poslao brutalnu poruku Vučiću: “Genocid vam je u grlu, laž u gusli, prevara u duši”

    Dr. Mustafa Cerić na zanimljiv način je komentarisao izjavu Aleksandra Vučića: “Mi nikoga nećemo da napadamo”. On je tu izjavu nazvao obmanjujućom.

    ”Obmanjujuća izjava dana

    Vučić: – Mi nikoga nećemo da napadamo!

    Osim Bosnu! Bosna im je u krvi! Genocid im je u grlu! Laž im je u gusli! Prevara im je u duši!

    Bošnjaci: Čuvajte se Danaca i kad pendrek nose! I kad gusle sa brda snose.

    Sjetih se Meše Selimovića i njegovog Mula Ibrahima iz “Tvrđave”:

    Ko je ikada ostao pametan poslije pobjede?

    A ko je izvukao iskustvo iz poraza?

    Niko.

    Ljudi su zla djeca, zla po činu, djeca po pameti.

    I nikad neće biti drukčije.

    I nikad neće biti dovoljno dječije igre bez zrele ljudske pameti!“, napisao je Cerić na svom Facebook profilu.

  • Mustafa ef. Cerić poslao žestoku poruku Kolindi Grabar Kitarović: “Da vam ljubimo ruku i da vas na krkaće nosimo?”

    Poštovani Hrvati, vi imate ista prava (i dužnosti) kao i mi Bošnjacu u Bosni. No, problem je što se vi odričete tih bosanskih prava (i dužnosti)…

    Prava vam služe samo zato da nama Bošnjacima/Bosancima i ostalim zagorčavate život tako što nam stalno prigovarate da mi hoćemo Bosnu samo za sebe…A dužnosti prebacujete na nas tako da sve što vanja u Bosni vi ste zaslužni, a sve što ne valja mi Bošnjaci smo krivi… Eh, tako više ne mere… Moraju se dijeliti i prava i dužnosti podjednako…

    Piše: Mustafa ef. Cerić

    Naravno da mi Bošnjaci/Bosanci hoćemo Bosnu za sebe (nećemo je valjda gurati odsebe, bilo kojem strancu, kao što vi Hrvati to radite, gurate Bosnu Hrvatskoj), jer druge domovine i države mi Bošnjaci nemamo… Mi nismo nikad rekli da je Bosna samo naša, već vi vićete na sav glas da vam je preča (H)rvatska nego Bosna i da biste se vi s lahkoćom odrekli Bosne u korist vaše lijep (H)vatske. Vi Hrvati ste izdali Bosnu… Vi ste protiv Bosne ratovali (UZP) zajedno sa Srbijom… (Čast pojedincima, izuzecima! Oni zaslužuju naše veliko poštovanje).

    Pa šta od nas Bošnjaka očekujete? Da vam ljubimo ruku i da vas na krkaće nosimo kao što smo vas nosili cijelo ovo stoljeće.. Shvatite jednom, Bosna pripada onima koju je vole, a ne onima koji je sezonski prisvajaju i prodaju ili izdaju radi interesa drugih, bilo kojih… Shvatite da su se Bošnjaci drastično promijenili i da su spremni da se bore za Bosnu na život i smrt, jer drugog izbora nemaju… Vaša latinska priča, predstavljena u liku i djelu Čovića, više ne prolazi u Bosni kod Bošnjaka/bosanaca…

    Što to prije shvtite, bit će nam svima bolje… Nas Bošnjake ne može niko više ni prepasti, ni uvrijediti, ni ponizoiti, ni pokrstiti, ni pobiti, ni protjerati… Sve smo to već preživjeli i opstali. A onaj kojeg ne ubiju ojačaju ga, kao i onog kojieg nepokrste, osnaže ga u njegovoj vjeri… Mi smo tako ojačani što nismo pobijeni, mi smo tako osvješteni tako što nismo pokršteni, ne samo u vjerskom, već prije svega ni u nacionalnom smislu – nismo ni Hrvati, ni Srni, ni neopredjeljenji – mi smo Dobri Bošnjaci i Ponosni Bosanci…

    Ostali smo dosljedni našoj bosanskoj naciji, vjeri i tradiciji nakon svih iskušenja, koja ne bi izdržao ni jedan narod, ni jedna nacija, ni jedna vjera na svijetu to što smo mi Bošnjaci izdražali u zadnjem stoljeću od naša dva susjeda, koju su nam uvijek radili o glavi i koji nam još uvijek rade, ali naša bosanska glava je očvrsnula tako da je jača od bosanskog oraha i otpornija je od bosanskog kamena…

    Dakle, mi Bošnjaci smo spremni da dijelomo Bosnu s onima koji Bosnu vole, poštuju, koji je ne izdaju tuđinu… Nismo spremni dijeliti Bosno s onima koji Bosnu prodaju, daju, predaju i izdaju svome susjednom Velikom Bratu, koji nije dostojan ni bosanske duše, ni bosanskog zraka, ni bosanske zemlje, ni bosanske vode, ni bosanske pjesme… Jer Bosna se voli dušom, srcem i pjesmom… Bosna se ne voli lažima, podvalama, predrasudama i prijetnjama… To je tako bilo odvajkada u Bošnjaka/Bosanaca i tako će biti, ako Bogda, zavajkada… Amin!

    Neka je NJ.E. Kolinda Grabar- Kitarović dobro došla u susjednu joj suverenu i nezavisnu Bosnu, najljepšu zemlju na svijetu…

    Pozdrav domovini!

    Pozdrav bosanskoj državi!

    Mi Bošnjaci smo već odavno upravili paravim oputem i zato nema ni nama ni vama nazad!

    Idemo svi naprijed prema Europu i NATO-u, ako Bog da! Rusija se preračunala na Balakun! U Crnoj Gori i u Makedoniji! Tako će joj biti i u Bosni! Veliko je poniženje za Srbiju da bude sluga Rusjiji!

    Srbija može biti samo slobodna, suverena i jednakopravna u europskoj familiji nacija! Kao i Hrvatska, kao i Bosna, kao i Makedonija, kao i Crna Gora, kao i Kosovo!

    Za sve nas na Balkanu nema drugog puta! Svi drugi putevi su zatvoreni… uključujući i put UZP… uključujući i put Genocida… Nema više UZP… nema više Genocida… The game is over!

  • MUSTAFA CERIĆ POSTAVIO PITANJE DANA RECCEPU TAYIPU ERDOGANU

    Bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić reagirao je na vijest da su Aleksandar Vučić i Reccep Tayip Erdogan razgovarali o BiH, postavivši nekoliko pitanja turskom predsjedniku.

    Cerić je pitanja nazvao “Pitanjem dana za emanetdžiju na Bosnu” te kazao:”Pitanje dana za emanetdžiju na Bosnu

    Gospodine predsjedniče Erdgoan,

    Jeste li tražili od srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prizna genocide nad Bošnjacima u Srebrenici, Bošnjacima koji su Vam ostavljeni u amanet?

    Jeste li tražili od njega da se hrišćanski pokaje u ime srpskog naroda za genocid, koji je cijeli svijet vidio i međunarodni sudovi punopravno osudili? Ako niste, molimo Vas da to uradite u ime emaneta koji Vam je, kako Vi tvrdite, povjerio rahmetli Alija!

    Nadam se da će ova poruka doći do Vas i da ćete u duhu emaneta nad Bošnjacima u Bosni djelovati!

    Allah Vas nagradio!”, kazao je Cerić.

    Inače, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sinoć je još jednom zahvalio predsjedniku Turske Erdoganu za podršku izgradnji autoputa Beograd – Sarajevo, jer je bolje infrastrukturno povezivanje Srbije i BiH ujedno i podrška miru i stabilnosti na zapadnom Balkanu.

    Vučić i Erdgoan u telefonskom razgovoru još jednom su naglasili svoju čvrstu opredijeljenost da zajedničkim snagama obogaćuju odnose dvije zemlje koji su već na visokom nivou, kako politički tako i ekonomski, saopćila je služba predsjednika Srbije za saradnju s medijima.

    U dugom i sadržajnom razgovoru Vučić i Erdogan su izrazili uvjerenje da će kroz rad Visokog vijeća za saradnju, kao i na druge načine, nastaviti da još snažnije i odlučnije unapređuju sveukupne odnose i saradnju u svim oblastima.

    Vučić je pozvao Erdogana da uskoro posjeti Srbiju da bi bila održana druga sjednica Visokog vijeća za saradnju i bili dogovoreni novi elementi političke i ekonomske saradnje dvije zemlje, navodi se u saopćenju.

    (Hayat / Foto: Arhiv)

  • Jesu li Bošnjaci svjesni šta znači srpska revizija genocida u Srebrenici i revizija zločina okupacije Sarajeva?

    Autor: Mustafa Cerić

    Nisu Bošnjaci/Bosanci svjesni! Jer, da jesu njihova reakcija na najavu srpske revizije srpskog genocida nakon svih pravosnažnih presuda o srebreničkom genocidu i srpska negacija zločina okupacije Sarajeva, koja je trajala 1,425 dana što je duže od nacističke okupacije Staljingrada, ne bi se svela na puka uštrojena kabinetska saopćenja i mudre salonsko-minderske opservacije o srpskom genocidnom trijumfalizmu.

    Nisu svjesni. Jer, da jesu svjesni ne bi dopustili da zanemare svoje istinske prijatelje u svijetu, koji su u njima gledali uzor za prijateljsvo u nevolji i partnerstvo u borbi protiv genocida. Nažalost, Bošnjaci/Bosanci nisu svjesni da se prijateljstva moraju njegovati, posebno ona koja su nastala u nevolji, u genocidu, nad našim narodom. Svi ti naši prijatelji zaslužuju da im se na ovaj ili onaj način zahvalimo, da ih pozovemo u posjetu našem gradu i državi, da im iskažemo poštovanje i brigu kao što su oni nama ukazivali kad nam je bilo najteže. Umjesto toga, mi, Bošnjaci/Bosanci, odajemo sliku svijetu uobražene nacije, kojoj niko ne treba, koja je kivna na sve, koja nema osjećaj za zahvalno prijateljstvo.

    Nisu svjesni! Jer, da jesu svjesni ne bi im se desilo da ne razlikuju jednog zalutalog izraelskog historičara Gideona Grajgfa od jevrejskog naroda, koji je bio i ostao najsvjesniji o istini genocida nad Bošnjacima u Bosni te najjasniji u osudi genocida u Srebrenici, o čemu svjedoči prisustvo uglednog njujorškog rabina Artura Šnajera (Arthur Schneier) na dženazi bošnjako-muslimanskim žrtvama srpskog genocida u Potočarima 11. jula, 2012. god., gdje je prvi i jedini, pored bosanskog resiu-l-uleme, govorio i, po vlastitom priznanju, to mu je bio jedan od najemotivnijih govora u životu.

    Ako iko, onda žrtve Holokausta znaju koliko je bolna negacija Holokausta od strane francuskog historičara i bivšeg profesora francuske književnosti na univerzitetu u Lyonu Roberta Forisona (Roberta Faurissona, umro 2018), koji je tvrdio da su gasne komore u Aušvicu (Auschwitz) bile “najveća laž 20. stoljeća”, navodeći da su deportovani Jevreji umirali od bolesti i pothranjenosti. Zvuči nam poznato ovdje u Bosni.

    Ako je francuski historijski revizionista Robert Forison uzor izraelskom historijskom revizionisti Gideonu uz znanje i prešućivanje, onda se jevrejska zajednica, kako u Izraelu tako i u svijetu, treba upitati kuda ih vodi Gideonova avantura negacije Genocida nad Bošnjacima u Bosni u odnosu na negaciju Holokausta. Jer, ako je moguće negirati genocid nad Bošnjacima u Bosni od izraelskog historijskog revizioniste, onda je moguće negiranje i Holokuausta od francuskog historijskog revizioniste. Onda je moguće obesmisliti međunarodno pravo i legalizirati Holokaust i genocid kao opravdano sredstvo za unišenje u cjelini ili djelimoćno etničke, nacionalne i religijske grupe ljudima poput Hitlera, Ajhmana, Karadžića i Mladića.

    Nisu svjesni! Jer, da jesu njihov glas na međunarodnoj sceni za članstvo Republike Kosovo u Interpol ne bi bio u službi srpske politike bez prigovora! Nedopustivo je da se prema Bosni srpska politika odnosi kao prema svom podaničkom vazalu bez suglasnosti bosanske politike, za koju su odgovorni prije svih bošnjački političari, bez obzira kojoj stranci pripadali – odgovorni su pred Bogom, pred bosanskim sinovima – šehidima i pred preživjelim žrtvama srpskog genocida. Ko nije svjetan te odgovornosti i ko nije sposoban da se nosi sa moralnom i ljudske časti dostojnoj bosanskoj polititici treba da odstupi i dostupi svoje mjesto onome u Bošnjaka/Bosanaca koji je dorastao tom nacionalnom i državnom zadatku.

    Nisu svjesni! Jer, da jesu ne bi se moglo desiti da bosanski glas, zahvaljujuće famoznom bosanskom ministru sigurnosti Draganu Mektiću srpsko-etničkog porijeka, ide za ruskog general Alexsandara Prokopchuka, bivšeg člana KGB-a, da postane novi predsjednik Interpola, ako nizašto drugo, a ono zbog ruskog veta da se srebrenički genocid nad Bošnjacima/Bosancima osudi na temelju pravosnažnih presuda međunarodnog suda u Hagu, za kojeg je glasala i Rusija da se ustanovi radi suđenja ratnim zločincima na teritoriji bivše Jugoslavije.

    Bosna time nije izdala samo svoje saveznike Ameriku i Britaniju, koji su spriječili da ruski general bude izabran, već je izdala samu sebe tako što je svojim glasom podržala da ruski negator srpskog genocida nad Bošnjacima stane na čelo Interpola. To je za bosansku politiku ravno političkom i moralnom suicidu. Jer, ako Bosna nije u stanju da čuva obraz svog savezništva sa svojim saveznicima, kako će onda njeni saveznici čuvati svoje savezništvo sa Bosnom i za Bosnu?

    Nisu svjesni! Jer, da su svjesni znali bi da ova srpska revizija genocida u Srebrenici i srpska revizija zločina opsade Sarajeva nije namjenjena za Srbe, jer njima je sve “jasno”, već je ova priča namjenjena Bošnjacima/Bosancima, koji srpskoj politici trenutno izgledaju podložni za manipulaciju, subverziju i preorjentaciju bosanske svijesti u korist srpskih laži i podvala.

    Stoga, mi, Bošnjaci/Bosanci moramo biti svjesni da ovo više ne liči, već da je ova trenutna srpska revizija genocida u Srebrenici i srpska revizija zločina opsade Sarajeva stvarni psihološki genocid, koji je smrtonosniji za opstanak našeg naroda, nego nekadašnji srpski biološki genocid, kojeg srpska pamet i srpska politika negira.

    Dakako, važno je da shvatimo da srpska priča neće proći ako Bošnjaci/Bosanci budu dosljedni sami sebi, ako budu dostojni žrtve najboljih bosanskih sinova – šehida, ako budu uspravni i ne dopuste da se saginju pred srpskim lažima i prevarama, ako odbiju da im se njihova borba za opstanak u valstitom domu, domovini i državi izjednačava sa ratnim zločincima, koji im se nameću da budu jednaki s njima.

    To je, u biti, sva priča koja nam se ovih dana nameće, a to je da mi, Bošnjaci/Bosanci, budemo jednaki s njima u njihovom zločinu genocida.
    Ne, mi u tome nismo isti s njima i nikad nećemo biti!

    Oko toga nema ni pregovora, ni pomirenja, već ima samo srpsko priznanje, pokajanje i obećanje da više nikada, nikome i nigdje neće učiniti genocid.

    Sve drugo je srpska lažljiva priča, koja nas zamara, ali nas ne smije obeshrabriti da nastavimo našu borbu protiv mentalnog i psihičkog Genocida, koji je trenutno na djelu.
    Nisu Bošnjaci/Bosanci svjesni šta im se događa! Jer, da jesu svjesni, onda bi pozvali Viskog predstavnika Valentina Incka i upoznali ga sa onim što je uradio Visoki predstavnik Pedi Ešdauna (Paddy Ashdown), koji se nije bojao ni Rusije ni Beograda, već je radio po bonskim ovlaštenjima i savjesti odgovornog čovjeka.
    http://saff.ba/ohr-danas-dozvoljava-negiranje-genocida-pro…/

    Valentin Incko ne samo da je kukavica, već je i izdajnik i svjesni saboter međunarodnog prava, prava koje se negacijom srpskog genocida u Srebrenici ismijava, obesmišljava i obespredmećuje. Valentin Incko mora biti svjestan svoje moralne, ljudske i političke odgovrnosti za to. Ukoliko V. Incko kao predstavnik međunarodne zajednice sa ovlaštenjima ne zaustavi nastavak negiranja genocida u Srebrenici i naslijeđa haških sudova i ne ukine samoproglašene komisije, onda trebamo smatrati da je upravo V. Incko osoba koja pristaje da se u Austriji formiraju komisije od pokrajinskih vlada koje bi negirale Holokaust.

    Stoga, ovo je važna poruka za Valentina Incka: Vaša kabinetska hladna saopćenja ništa ne znače bosanskim žrtvama genocida. Naprotiv, to ih jako vrijeđa.
    Prema tome, nemojte više govoriti da Bosna nema zakona o negiranju Holokausta i genocida, a da Austrija to ima. Valjda vam je jasno da Bosna to nema upravo zbog ovih koji formiraju lažne komisije revizije genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, genocida kojeg su međunarodni sudovi utvrdili i pravosnažno presudili.

    Vi ste, kao ovlašteni činbenik bonskih ovlaštenja, upravo taj zakon u Bosni. Zbog toga, gospdine Incko: Izvolite, Bujrun, Welcomen, Welcome, Ahlen wa Sehlen – primjenite bonske ovlasti i ukinite lažne komisje, zabranite negaciju Holokousta i genocida u Bosni, inače bit ćete upamčeni kao negatori Genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.

    (SAFF.ba)

  • KRAJIŠNIK OKUPIO STVARAOCE REPUBLIKE SRPSKE PA ZAPRIJETIO MUSTAFI CERIĆU: “Izjave mržnje sve više udaljavaju srpski narod od BiH…”

    Asocijacija “Stvaraoci Republike Srpske” poručuje istomišljenicima nekadašnjeg poglavara Islamske zajednice u BiH Mustafe Cerića da izjave pune mržnje sve više udaljavaju srpski narod od BiH, te da taj proces nije kulminirao, a kad se to desi neće biti te sile, ni snage koji bi nezadovoljan narod na silu zadržali u takvoj zajednici.

    Iz Asocijacije navode da je Cerićevo pismo upućeno predsjedavajućem Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku i Srbima u Republici Srpskoj i Srbiji satkano od mržnje prema srpskom narodu i stavova koji su daleko od regula kojih bi trebalo da se drži vjerski dostojanstvenik.

    “Stvaraoci” ističu da se iz pisma može razaznati da je uzrok Cerićevog reagovanja propala inicijativa da “manjem bosanskom entitetu”, bude promijenjen naziv.

    “On je, u stvari, ljut zbog poraza koji je doživeo inicijator te ideje /SDA/, a očito je da mu je efendija Cerić najmanje bio asistent. A, za ljutnju nema opravdanje”, stav je Asocijacije, dostavljen Srni.

    “Stvaraoci” ističu da je propala inicijativa pogrešna i štetna po BiH, a za građane opasna.

    Oni naglašavaju da Cerić u pogrešan kontekst stavlja Dodikovu izjavu da će srpski narod, ukoliko se nastavi negiranje naziva i uopšte postojanja Republike Srpske, početi da traži sopstveni put koji će izvesti Srpsku iz BiH što bi, kako su naveli, trebalo shvatiti kao upozorenje onima koji i poslije 27 godina ne mogu da prihvate da je Republika Srpska stvarnost.

    “Kada je riječ o izjavama u javnosti da, prema Ustavu BiH, ne postoji način da se izvrši njena disolucija, to je naivno i pogrešno. Ne treba ići daleko u prošlost u traženju rješenja. Dovoljno je da se prisjetimo na koji način je BiH izašla iz Јugoslavije”, napominju iz Asocijacije.

    Tadašnji Ustav Јugoslavije nije predviđao način na koji bi se Јugoslavija mogla podijeliti ali je, ipak, način za podjelu pronađen i u praksi primijenjen – kategorični su u Asocijaciji.

    “Na početku pregovora o rješenju krize u BiH, pred kraj 1991. godine, srpska pozicija u BiH je bila da bi BiH trebalo da ostane u Јugoslaviji. Stav muslimanske strane je bio da bi BiH trebalo da se izdvoji iz Јugoslavije, kako muslimanski narod, poslije izlaska Hrvatske i Slovenije, po njihovom mišljenju, ne bi ostao u `Velikoj Srbiji`. Sličan stav je bio i kod hrvatskog vođstva. Oni su se zalagali da se BiH izdvoji iz Јugoslavije, ali zbog toga da bi olakšali Hrvatskoj da ostvari svoju samostalnost”, navode “Stvaraoci”.

    Da bi se ovi dijametralni stavovi pomirili, podsjećaju oni, međunarodni medijatori su predložili kompromisno rešenje: da se BiH izdvoji iz Јugoslavije, a da bi zadovoljili srpske stavove, buduća BiH bila bi sastavljena od nacionalnih entiteta, i s tim rješenjem su se saglasile sve tri /odnosno četiri/ strane.

    “Međunarodni posrednici su predložili, a strane iz BiH saglasile, da će svaki narod imati pravo da svoj entitet nazove po svojoj volji. Јedna od opcija je bila da buduća BiH bude sastavljena od srpske BiH, muslimanske BiH i hrvatske BiH. I kasniji razvoj događaja je to i potvrdio. Formirana su dva nacionalna entiteta: Republika Srpska i muslimansko-hrvatska Federacija BiH”, navode iz Asocijacije “Stvaraoci Republike Srpske”.

    Oni smatraju da je značajno da se Cerić prisjeti da je Republika Srpska stvorena isključivom voljom srpskog naroda, a Federacija BiH voljom muslimanskog i hratskog naroda, što je nepobitna istorijska činjenica.

    Kada je riječ o Cerićevim optužbama da Srbi ne priznaju zločine koji su se desili u Srebrenici, “Stvaraoci” navode da je poznato da srpska strana nikad nije negirala da su se na tom području desili zločini, već da postoji samo određena rezerva prema obimu zločina i neslaganje zbog negiranja da su se na istom području desili i zločini nad Srbima.

    “Stvaraoci” naglašavaju da je prije izvjesnog vremena formirana internacionalna komisija, sastavljena od eminentnih stručnjaka, koja ima zadatak da zločine koji su se desili u Srebrenici objektivizira.

    “Poražavajuće je da je gospodin Cerić, koji slovi za visokog muslimanskog intelektualca, zaboravio da je narod za mržnju rekao da je rezervisana za gubitnike, slabiće i budale. Budući da Cerić ne pripada nijednoj od ove tri grupe, a nije ni obični nepismeni i priprosti čovjek iz neke zaostale bosanske mahale, njegov istup ima veću dimenziju i zato je mnogo opasniji”, navode “Stvaraoci”.

    Asocijacija “Stvaraoci Republike Srpske”, koja u svom programu ima zalaganje za pomirenje među narodima u BiH, poziva sve dobronamjerne građane BiH, posebno intelektualce, bez obzira kojoj etničkoj grupi pripadaju, da osude sve istupe koji ugrožavaju tradicionalne vrijednosti BiH koje su uvijek, /sve do posljednjeg rata/ čuvale BiH od nesreće.

    “Na kraju, efendiju Cerića podsjećamo na narodnu poslovicu koja kaže da je optimizam lijek za razum, a pred dobrotom, koja je proizvod čistog razuma, pakost i zloba dižu bijelu zastavu, a mržnja se ne osjeća pobjednikom”, poručuju “Stvaraoci Republike Srpske”.

    Cerić, koji je predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa, uputio je otvoreno pismo srpskom članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku i srpskom narodu u BiH i Srbiji povodom “Dodikove prijetnje da će Srbi izaći iz BiH ako Bošnjaci nastave da traže promjenu atributa `srpski` na imenu manjeg bosanskog entiteta”.

    (SB)

  • ŽESTOKA PORUKA MUSTAFE CERIĆA: Šta hoće hrvatska politika u Bosni?

    Autor: Dr. Mustafa Cerić

    Ne znam šta hoće hrvatska politika u Bosni! Ali, ne znaju ni bosansko-hrvatski političari šta hoće, a kamoli hrvatski u Hrvatskoj. No, svi oni, kako u Bosni tako i u Hrvatskoj, iako ne znaju što hoće, hoće to što hoće odmah i sada.

    Dakle:
    1) hrvatska politika hoće jednakopravnost, ali ne dâ da se ta jednakopravnost provede u Mostaru, Stocu, itd;

    2) hrvatska politika hoće konstitutivnu legitimnost, ali ne smeta joj kad Bošnjaci izaberu Hrvata za načelnika u Varešu;

    3) hrvatska politika hoće da Hrvati ostanu i opstanu u Bosnu, ali im daje hrvatsku putovnicu tako da se lakše mogu iseliti iz Bosne i integrirati u Europsku uniju;

    4) hrvatska politika se zalaže za put Bosne u NATO, ali konspirativno surađuje s Dodikom da do toga ne dođe;

    5) hrvatska politika priznaje suverenitet i teritorijalni integritet bosanske države, ali radi na podjeli Bosne u dosluhu sa Srbijom;

    6) hrvatska politika optužuje Bošnjake/Bosance za izbor Komšića, kao nelegitimnog Hrvata u bosanskoj državi, ali im ne bi bilo mrsko ako bi Bošnjaci/Bosanci izabrali legitimnog Hrvata, poput Čovića;

    6) hrvatska politika optužuje Bošnjake/Bosance što se zalažu za “građansku” Bosnu, ali, u isto vrijeme, Čović optuži Bošnjake/Bosance u Brisela za “islamsku” državu u Europi;

    7) hrvatska politika prisvaja sebi epitet europske kulture (i politike), ali odbija političku ideju “jedan čovjek, jedan glas”, što je, zasigurno, najviša kulturna i politička europska vrijednost od Francuske revolucije;

    8 ) hrvatska politika plaši Europu i svijet od ekstremnih “vehabija” u Bosni, ali odbija priznati međunarodni sud u Hagu, koji je pravosnažno presudio hrvatskoj politici u Bosni za “udrženi zločinaški poduhvat”, najviše zbog masakra Bošnjaka/Bosanaca u Ahmićima;

    9) hrvatska politika hoće da ima Bošnjake/Bosance kao svoje strateške partnere, ali iza injihovih leđa radi protiv njihovog nacionalnog i državnog interesa;

    10) hrvatska politika optužuje “vehabije” u Bosni za izbor Komšića, što je jedan od nejvećih nonsensa, ali neće da se suoči s istinom da su Komšića izabrali bosanski ljevičari i uplašeni Bošnjaci/Bosanci zbog Čovićeve politike i, dakako, Čovićevog kolaboriranja s Dodikom protiv bosanske države, njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

    I, naravno, najveći paradoks hrvatske politike je u tome što očekuje da Bošnjaci/Bosanci razumiju greške Hrvata u Bosni, ali sami Hrvati neće da razumiju te svoje greške (“moj grijeh”) i ne mare za svojim vlastitim interesima u Bosni zato što im je pažnja okrenuta negdje drugdje. Hrvati neće da shvate da izbor Komšiča nije ni na koji način krivica Bošnjaka/Bosanaca, već je to unutarnje pitanje samih Hrvata, koji se ne mogu složiti oko toga ko je pravi ili legitimni Hrvat u Bosni.

    Stoga, Bošnjaci/Bosanci ne treba da se miješaju u unutarnje hrvastke političke i druge međuhrvatske odnose. Niko od Bošnjka/Bosanaca ne smje nasjesti na hrvatsku manipulaciju u Bosni tako što će optuživati Bošnjake/Bosance za hrvatske političke nelogičnosti. A to znači da je krajnje nekulturno i politički neprimjereno optuživati Bošnjake/Bosance za neuspješnu hrvatsku politiku u Bosni, koja je, zhvaljujući svom sljepilu i predrasudama o Bošnjacima/Bosancima dobila međunarodnu stigmu “udruženog zločinačkog poduhvata” protiv bosanske države i Bošnjaka/Bosanaca.

    Dakle, tek kada hrvatska politika kako u Bosni tako i u Hrvatskoj shvati svoj grijeh kao (“moj grijeh, moj grijeh”) i pod tom sviješću o vlastitom grijehu se ispovjedi Bogu i Bosni, tek onda hrvatska politika u Bosni i u Hrvatskoj može računati na bosanski oprost i samilost, na bosansko razumijevanje i simpatiju, na bosansko partnerstvo i dobrosusjedsku saradnju za mir i sigurnost na Balkanu i u Europi.

    Do tada, neka kuka kome je do kukanja, ali Bosna ne odustaje od svoga puta prema NATO-u i EU-ji uz pomoć hrvatske politike ili bez nje. Pa nek traje koliko traje. Ako ništa Bošnjaci/Bosanci su naučili durati i izdurati do kraja, ako Bog da!

    May God bless Bosnia!
    Amin!

    (SAFF / ZASREBRENICU.ba)

  • Dodik o reisu Kavazoviću: “Proslavio se kada je otišo u Švicarsku pa pričao da smo mi vlasi, a onda bi htio da ima suživot”

    Predsjednik RS i SNSD-a Milorad Dodik dao je intervju za portal Vijesti.ba. Pored brojnih aktuelno – političkih tema Dodik je komentirao i kandidate za Predsjedništvo BiH iz reda bošnjačkog naroda, ali i ulogu Islamske zajednice u izbornom procesu. Kada je govorio o ulozi bivšeg reisa Mustafe ef. Cerića u procesu izbora bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, novinar Vijesti.ba je napomenuo da je na čelu Islamske zajednice BiH danas drugi reis. Na ovu opasku Dodik je odgovorio veoa žestoko.

     

     

    “I ovaj se proslavio kada je otišao tamo u Švajcarsku pa pričao o nama kao vlasima. A onda bi htio da ima suživot, ma pusti to kraju“.

    Izjavu o reisu Huseinu ef. Kavazoviću i Islamskoj zajednici možete pogledati od 39:00.

  • Mustafa ef. Cerić otkriva: OVAJ čovjek prijeti Bošnjacima novim genocidom

    Ovako je govorio Radovan Karadžić u Parlamentu Republike Bosne i Hercegovine 17. oktobra 1992. godine:

     

     

    Piše: Mustafa Cerić

     

    ”Ovo nije dobro što vi radite. Ovaj put na koji vi želite da izvedete BiH jeste ista ona autostrada pakla i stradanja kojim su pošli Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete Bosnu i Hercegovinu odvesti u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak…”

    Ovako je predsjednik Alija Izetbegović odgovorio Karadžiću u Parlamentu Republike Bosne i Hercegovine 17. oktobra 1992. godine:

    ”Muslimanski narod neće nestati. To ja poručujem gospodinu Karadžiću”.

    Ovako je progovorio Mario Karamatić u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine 19. juli, 2017. godine:

    ”Ja vas uvjeravam, ukoliko se neko još jednom usudi da nekome drugome izabere predstavnike, to će biti kraj ove zemlje. Ja vas uvjeravam u to…”

    Ovako su prešutili bošnjački/bosanski zastupnici u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine 19. juli, 2017. godine:

    ”Svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše…”

    Nema razlike između one poruke Karadžića i ove poruke Karamatića za Bosnu i Bošnjake, ali ima razlike u bošnjačkom/bosanskom junačkom srcu koje kuca za Bosnu i za Bošnjake. Alijino srce bilo je junačko pa je, stoga, Karadžić danas u Hagu a “muslimanski”, bošnjački narod je ostao i opstao unatoč Genocidu… (danas je bila dženaza za 23 prijedorska šeheda od srpskog Genocida).

    Danas izgleda kao da bosansko/bošnjačko junačko srce ne kuca za Bosnu i Bošnjake pa zato Karamatić može da prijeti novim Genocidom protiv Bošnjaka u Bosni… Jer, “kraj ove zemlje” je kraj Bošnjak, a to znači Genocid nad Bošnjacima/Bosancima…

    No, to samo igleda tako. Karamatić se vara ako tako misli. Ovo nije 1992. godine… Alijin jasan i glasan odgovor Karadžiću nije bio samo Karadžiću, već svim ala Karadžićima poput Karamatića za sva vremena…

    Zato bi Karamatić trebao shvatiti na primjeru Karadžića da oni koji prijete Bošnjacima/Bosancima Genocidom, završe u Hagu.

     

     

    POVEZANO: Da su HDZ i SNSD glasali za konstitutivnost Srba, to bi značilo da su džaba klali između 1992. i 1995.

     

     

    (Bhdijaspora.net)

  • Mustafa Cerić uputio važno životno upozorenje Bošnjacima širom svijeta

    Predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa Mustafa Cerić uputio je važno životno upozorenje Bošnjacima širom svijeta, uz poruku da je na djelu opasna subverzija protiv Bosne i Bošnjaka, koju provode negatori genocida.

     

     

    Prenosimo vam u cijelosti Cerićevu poruku, koju je objavio portal Saff.

     

    Na djelu je opasna subverzija protiv Bosne i Bošnjaka, koju provode negatori genocida nad Bošnjacima i njihovi kolaboratori! Upalite naranđasti alarm! Ministar neprosvjete i nekulture u manjem bosanskom entitetu Dane Malešević je opet na djelu!

    Stalno nam prijete: Nemojte pričati o agresiji i genocidu, a oni to stalno pričaju, negirajući agresiju i genocid!

    Nisam mislio ništa komentirati dok je ramazana. Htio sam se poptuno posvetiti duhovnoj vježbi kroz post i meditaciju. Ali, ministar neprosvjete i nekulture u manjem bosanskom entitetu Dane Malešević mi je pokvario moj duhovni i duševni mir. Nanio mi je veliki duševni bol. Moj antidot protiv njegovog otrova mržnje je moja javna riječ ljubavi prema mom narodu, kojeg ministar neprosvjete i nekulture Dane Malešević mrzi do te mjera da je spreman počini nivi genocid protiv njega. Jer, onaj koji negira pravo da se u školi uči o genocidu u Srebrenici, što zna, priznaje i osuđuje cijeli svijet, spreman je na novi genocid. Jer, prisiljavanje žrtava genocida u i oko Srebrenice na zaborav je samo po sebi genocid. Nadalje, zabranjivanje da se djeca upoznaju ko je i kako je grad Sarajevo držan pod vatrenom opsadom duže od Staljingrada nije ništa drugo nego novi poziv da se grad Sarajevo ponovo drži pod opsadom duže od pretvodnog.

    No, Maleševićeva mržnja i netrpeljivost prema drugim i drugačijim nije ništa novo i nije to njegova lična ili osobna pamet. On je samo crni pijun genocidne politike, koja se kroji u Beogradu, tačnije u SANU. To smo valjda dosad mi Bošnjaci naučili, a to je da to što srpski političiri javno pričaju samo je megafonski zapis onoga što im je kazano da pričaju kao srpska isključiva, inetolerantna i radikalna politika, posebno prema Bošnjacima ili Babunima, kako je to volio kazati Rastko Nemanjić (1169 ili 1174 – 1236), zvani Sveti Sava.

    Niti je Malešević usamljen u pomučenoj pameti. On u tome ima uzora u liku i djelu Andersa Behringa Breivika, koji bi opet ubijao nevine ljudi na ostrvu Uta u Norveškoj, jer je to njemu fan. Kao što je, izgleda, Maleševiću fan da se poigrava s bolom i patnjom žrtava genocida u manjem bosanskom entitetu… da im svako malo nanosi duševni bol… da im se smije u lice… da im najavljuje novi genocid, poput Brejvika. Kain je bar znao da je ubojstvo njegovog brata Abela bio grijeh. Srpski Dane Malešević i norveški Anders Brjevik ne znaju ni to da je ubojstvo nevina čobjeka grijeh… da se zbog toga grijeha mora pokajati… jer nakon Kainovog prvog ubojstva Bog je propisao još u Starom Zavjetu da onaj koji ubije jednog nevinog čovjeka isto je kao da je ubio cijeli svijet. No, ni Brjevik ni Malešević ne samo da se ne kaju za grijeh ubojstva, genocida, već to ubojstvo veličaju tako što negiraju grijeh, kao takav, a kamoli da se ispričaju za taj grijeh s obečanjem da im se to nikad više neće ponoviti. Tek nakon toga moguće je očekivati oprost od strane žrtava genocida.

    Sramno je to što radi srpska politika žrtvama genocida u manjem bosanskom entitetu u liku i djelu Dane Malešivića! Sramno je to za Beograd i za SANU! Sramno je to za ukupnu srpsku pamet! Sramno je to za sve savjesne ljude! Sramno je to za kulturu i prosvjetu da tako nekulturan, neprosvjećen, nesavjestan i bezosječajan čovjek bude na čelu ministarstva za prosvjetu i kulturu! Djecu treba učiti da znaju da je genocid zločin protiv čovječnosti! Djeca treba da zanju da je to grijeh prema Bogu i prema čovjeku!

    Sramno je za Srbiju rušiti džamiju u Zemunu! Sramno je, ali za one koji obraz imaju! Oni koji obraz nemaju, za njih nije ništa sramno: ni genocid, ni rušenje džamije, ni zabrana da se uči o opsadi Sarajeva!

    Sramno je, isto tako, od Refika Hodžića da nanosi duševni bol žrtvama genocida u Prijedoru i u Sarajevu. Ima nešto, Refiku, što se ne smije ni dati ni prodati, a to je čast i sloboda čovjeka, posebno čast i sloboda vlastitog roda! Nije dovoljno biti načitan i hodati po svijetu nabrijan! Mnogo važnije je biti pošten, govoriti istinu i boriti se za pravdu žrtava genocida! Treba imati dušu za svoj narod! Nije dovoljno imati samo snalažljivu pamet!, napisao je Mustafa Cerić.

     

     

    Faktor.ba

  • Nikad više, Aušvic i Srebrenica

    Danas je 72. godišnjica sjećanje na Aušvic-Birkenau (Auschwitz-Birkenau), gdje su počinjeni teški zločini holokausta protiv Jevreja. Bio je to dana kada su snage sovjetske Crvene armije oslobodile više od 200.000 zatvorenika iz nacističkog logora smrti – Auschwitza. Vjeruje se da je od 1940. do 1945. godine u Poljskoj, pod nacističkom vlašću, ubijeno oko 1,5 miliona ljudi.

    Bio sam u Auschwitz-Birkenau  1. februara, 2011. god. Slike koje nosim u sebi su neizbrisive, kao što su mi neizbrisive slike iz Srebrenice. Sličnost Auschwitz-Birkenau  i Potočara-Srebrenice nije samo simbolična, već stvarna.

    Ove godine je i 22. godišnjica genocida nad Bošnjacima u Srebrenici  i oko Srebrenice, gdje su srpske vojne i paravojne jedinice ubile više od 8.000 Bošnjaka, od dječaka do staraca. Baš kao i u slučaju Auschwitza, počinitelji i oni koji su osmislili i naredili genocid u Srebrenici su poznati.

    Ne smijemo zaboravti ni  Auschwitz, ni Jasenovac, ni Srebrenicu. Svi moramo učiti o holokaustu i genocidu, ne samo kao o povijesnim činjenicama već i kao načinu da upoznamo našu djecu o opasnostima rasizma, anti-semitizma, islamofobije i drugih primjera ljudske netrpeljivosti.

    Žrtve genocida u Bosni i Hercegovini danas najdublje i najiskrenije suosjećaju sa žrtvama holokausta u Auschwitzu i zato su Bošnjaci više nego iko drugi u svijetu pozvani da kažu svoju riječ osude holokausta, da se ograde od svih onih koji negiraju holokaust na bilo koji način, te da pozovu čovječanstvo da se iznova obaveže na zavjet „Nikad više“.

    Nažalost, Evropa je taj zavjet iznevjerila u Srebrenici.  Vrijeme, sad ili nikad, da se Evropa, ali i cijeli svijet, iznova obaveže na taj zavjet pred Bogom i svijetom, tako da naša djeca, naši unuci i njihovi potomci ne strahuju od novog genocida, posebno od onih koji još nisu odustali od negiranja genocida, od novog zločina protiv čovječnosti.

    To je ono što danas, na ovaj dan sjećanja na holokaust, svijet mora čuti. Onaj koji negira dokazani zločin holokausta i genocida smprema je počiniti novi zločin protiv čovječnosti. Stoga, obaveza je ujedinjene savjesti čovječanstva da ga u tome spriječi.

    Sa žrtvamo holokausta u Auschwitzu danas suosjećamo s dovom (molitvom) Bogu:

    Bože Svemoćni, ako pogriješimo, podari nam snagu Ademovog (a.s.) pokajanja;

    Ako nas zadesi nesreća, pouči nas Nuhovoj (a.s.) lađi spasa;

    Ako nas zamrači krivovjerje, osvijetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem;

    Ako nas uhvati strah od silnika, osposobi nas Musaovom (a.s.) pravdom;

    Ako nam se ponudi mržnja, spasi nas Isaovom (a.s.) ljubavlju;

    Ako budemo protjerani iz domova naših, osnaži nas Muhamedovom (a.s.) željom za povratkom domovima našim.

    Bože Milostivi, ujedini naša srca u humanosti.
    Učvrsti korake naše u istini i pravdi.

    Bože Pravedni, molimo Te da nasilnicima oduzmeš mač, a slabima da podariš moć vjere u istinu i pravdu.

    Molimo Te, Bože, da tuga bude nada;

    Da osveta bude pravda; da majčina suza bude molitva; da se više nikad i nikome ne ponovi Aušvic i Srebrenica!

    أللهم اليك اشكو ضعف قوتي، و قلّة حيلتي، و هواني علي الناس، يا ارحم الرحمين.
    انت رب المستضعفين، و انت ربي.
    الي من تكلني؟ الي بعيد يتجهمني؟ ام الي عدو ملكته امري؟
    إن لم يكن بك علي غضب فلا ابالي، بلا عافيتك هي اوسع لي.
    أعوذ بنور وجهك الذي اشرقت له الظلمات،
    صلح عليه امر الدنيا و الآخرة من ان تنزل بي غضبك، او يحلّ علي سخطك.
    لك العتبي حتي ترضي, و لا حول و لا قوّة الا بك.

    Mustafa Cerić

    Stavovi izrečeni u ovom tekstu održavaju autorovo lično mišljenje ali ne nužno i stavove portala

    (Vijesti.ba)

Close
Close