Naser Orić

Članovi Koordinacije temeljnih boračkih organizacija Armije RBiH i majke Srebrenice okupili su se danas ispred Suda BiH u Sarajevu povodom izricanja presude Naseru Oriću.

I tokom ranijih okupljanja borci su poručili kako su Orićevo hapšenje i sudski postupak protiv njega politička odluka, te da je ratni komandant nevin.

Ispred zgrade Suda BiH stiglo je čak devet autobusa građana, koji žele iskazati podršku Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću povodom današnje presude.

Okupljeni nose transparente na kojima poručuju da je Orić heroj, a ne zločinac, kao i zastave RBiH i BiH. Prisutni su ispred Suda BiH povicima pozdravili dolazak Orića, dajući mu podršku uoči konačne presude.

Oriću, koji je bio komandantTeoritorijalne odbrane BiH, a Muhić je bio pripadnik jedinice kojom je komandovao Orić. Suđenje Oriću i Muhiću obnovljeno je nakon što je Apelaciono vijeće ukinulo prvostepenu presudu kojom su bili oslobođeni optužbi za ove zločine.

(Klix.ba)

U Bratuncu ništa novo. Jutros osvanuli plakati protiv komandanta Nasera Orića.

Na plakatima se vidi logo takozvane “Istočne alternative”.

Ovo nije prvi put da takozvana “Istočna alternativa” provocira.

Njen predsjednik je prošle godine u Srebrenici polijepio plakate podrške ratnom zločincu Ratku Mladiću.

Poražavajuća činjenica je ta da takozvana “Istočna alternativa” širi mržnju u Bratuncu i Srebrenici a niko od vlasti to ne želi da sankcioniše.

Očigledno im je komandant Orić još uvijek trn u oku.

(ZASREBRENICU.ba)

U završnim riječima Lejla Čović, advokatica Nasera Orića zatražila je danas od Apelacionog odjeljenja Suda BiH da donese oslobađajuću presudu po svim tačkama optužnice Tužilaštva BiH koja ga tereti za ratne zločine na području općine Srebrenica tokom 1992. godine.

Na kraju se Sudu obratio i sam Orić, kazavši:

– Časni Sude, nisam kriv, optužnica je protiv mene montirana na iskazu lažnog svjedoka, i kao što jedan pisac reče: “Vaša sablja, moja glava”, na Vama je da odlučite – rekao je Orić i poklonio se Sudskom vijeću.

Čović je u opširnim završnim riječima kazala da Tužilaštvo, ni u prvostepenom ni u drugostepenom postupku nije dokazalo da je Orić počinio krivična djela za koja se tereti.

– Kada je u pitanju optužnica, odnosno njen činjenični opis, svojstvo optuženih, kao i kvalifikacija djela koja im se stavlja na teret, odbrana smatra da Tužilaštvo, kako tokom prvostepenog tako i tokom drugostepenog postupka, ništa od toga nije uspjelo dokazati, izuzev da je u relevantnom periodu postojao oružani sukob – kazala je Čović.

Za ključnog svjedoka O-1 Čović je kazala da je potpuno nekredibilan svjedok, da je tokom kompletnog procesa više puta mijenjao iskaz i da je njegovo svjedočenje u potpunoj suprotnosti s iskazom ostalih svjedoka, ne samo odbrane nego i optužbe.

Zaključila je da se radi o svjedoku koji je 11 puta osuđivan za djela teškog razbojništva i lažnog prijavljivanja, ali da je za njim izdata i potjernica zbog razbojničke krađe.

Tužilaštvo je u završnoj riječi tvrdilo da je odbrana u ovom postupku imala dvije pogrešne teze – prvu, da se optužnica bazira samo na iskazu svjedoka O1 i drugu – da ostali svjedoci Tužilaštva govore suprotno iskazu zaštićenog svjedoka O1.

– Ako Tužilaštvo tvrdi da je odbrana pogrešno tvrdila da se optužnica zasniva samo na iskazu ovog svjedoka, onda se osnovano postavlja pitanje zbog čega je Tužilaštvo cijeli svoj sadržaj završnih riječi posvetilo upravo zaštićenom svjedoku O1 i baziralo se gotovo isključivo na njegovom iskazu.

Drugo, ako je pogrešna teza odbrane da svjedoci Tužilaštva nisu potkrijepili iskaz zaštićenog svjedoka, onda se mi kao odbrana pitamo – zbog čega mi zasnivamo svoju odbranu najvećim dijelom na iskazu svjedoka Tužilaštva i to upravo onih svjedoka na koje se Tužilaštvo pozivalo: Radivoje Ostojić, Milomir Lazarević, Milan Jeremić, Ilić Vidoje, Branislav Stanojević, Asim Mehić, Stojanka Savić, itd – kazala je Čović.

Napomenula je i da je Sud tokom saslušanja zaštićenog svjedoka O1 imao priliku da vidi da je ovaj svjedok izuzetno nekredibilan, prvenstveno zbog činjenice da je prilikom svakog saslušanja, uključujući i saslušanje u prvostepenom postupku ali i na pretresu pred Apelacionim vijećem, mijenjao svoje iskaze i to, kako je navela, pokušavao bezuspješno pravdati neshvatljivim navodima.

– Kada je saslušavan pred ovim Vijećem i pitan na okolnosti razlika u iskazu koje su se pojavile pred ovim Vijećem, svjedok nije imao objašnjenja. Ova odbrana mu je tokom unakrsnog ispitivanja predočila brojne razlike u njegovim iskazima, ne samo tokom istrage, već brojne razlike u odnosu na njegov iskaz koji je dao pred prvostepenim vijećem u odnosu na iskaz koji je dao pred Apelacionim vijećem – istakla je između ostalog Čović.

Nastavak procesa zakazan je za naredni petak, kada će završne riječi iznijeti odbrana Sabahudina Muhića.

(Patria)

Lejla Čović, advokatica Nasera Orića, ratnog heroja odbrane Srebrenice, zatražila je danas u završnim riječima od Apelacionog odjeljenja da donese oslobađajuću presudu po svim tačkama optužnice Tužilaštva BiH koja ga tereti za ratne zločine na području ove općine tokom 1992. godine.

Čović je u završnim riječima kazala da Tužilaštvo, ni u prvostepenom ni u drugostepenom postupku, nije dokazalo da je Orić počinio krivična djela za koja se tereti. Za ključnog svjedoka O-1 Čović je kazala da je potpuno nekredibilan svjedok, da je tokom kompletnog procesa više puta mijenjao iskaz i da je njegovo svjedočenje u potpunoj suprotnosti s iskazom ostalih svjedoka, ne samo odbrane nego i optužbe.

Zaključila je da se radi o svjedoku koji je 11 puta osuđivan za djela teškog razbojništva i lažnog prijavljivanja, ali da je za njim izdata potjernica zbog razbojničke krađe.

Ona je pojasnila da je kompletan iskaz ključnog svjedoka O-1 kontradiktoran, a to se vidi ne samo u istrazi nego i tokom prvostepenog, ali i drugostepenog postupka.

Ona je tu kontradiktornost objasnila na način da je u prvostepenom postupku tvrdio da je Orić Slobodana Ilića ubo u vrat, ali u drugostepenom da je u njega ispucao rafal, rekla je Čović.

Sudu se obratio i Orić, kazavši:

– Časni Sude, nisam kriv, optužnica je protiv mene montirana na iskazu lažnog svjedoka, kao što jedan pisac reče: “Vaša sablja, moja glava”, na Vama je da odlučite – rekao je Orić.

Nastavak procesa zakazan je za naredni petak, kada će završne riječi iznijeti odbrana Sabahudina Muhića.

(Avaz.ba)

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine zatražilo je u završnoj riječi kažnjavanje Nasera Orića i Sabahudina Muhića zbog zločina nad ratnim zarobljenicima na području Srebrenice i Bratunca.

Tužilac Miroslav Janjić ocijenio je na obnovljenom suđenju da odbrane ničim nisu osporile dokaze Tužilaštva da su Orić i Muhić 1992. godine ubili trojicu srpskih zarobljenika u selima Zalazje i Kunjerac (opština Srebrenica), te Lolići (opština Bratunac).

“Prva teza odbrane je bila da je Tužilaštvo optužnicu zasnovalo na svjedoku O-1, što nije tačno. Druga teza bila je vjerodostojnost svjedoka O-1. Odbrana je dokazivala da ovaj svjedok nije vjerodostojan, što nije uspjela”, istakao je Janjić.

Prema njegovim riječima, nevjerodostojni su bili svjedoci odbrane kada su tvrdili da Orić nije učestvovao u akciji u selu Kunjerac, jer je sam optuženi, svjedočeći u Haškom tribunalu, kazao da je bio u toj akciji.

Janjić je primjetio da je prvostepena presuda Oriću i Muhiću jedna od rijetkih oslobađajućih presuda u kojima se Vijeće nije osvrnulo ni na jednog svjedoka odbrane.

Kada je u pitanju svjedok O-1, koji je izjavio da je vidio kako Orić ubija zarobljenika u Zalazju, a obojica optuženih druga dva zarobljenika, Janjić je naglasio da treba imati u vidu svjedokovu situaciju.

“Ne možemo zanemariti njegove emocije. Treba imati u vidu da je svjedočio protiv pripadnika svoje vojske, protiv svog komandanta kako je sam rekao i da su oštećeni bili pripadnici vojske koja mu je ubila brata i 16 članova porodice”, kazao je Janjić.

On je napomenuo da je O-1 zbog straha za život napustio BiH, da su za vrijeme prvostepenog postupka napadnuti njegova majka i brat, a u drugostepenom postupku i sestra.

“I pored svega ovoga, njegove situacije, pritisaka, dvostrukog ranjavanja, gubitka članova porodice i tome što neko izvadi papir da nije bio pripadnik vojske, njegovo svjedočenje je u odlučnim činjenicama homogeno i identično”, naveo je Janjić.

Iskaz koji je svjedok O-1 dao u istrazi 2014. i u kojem nije iznosio detalje o ubistvu zarobljenika, Janjić je nazvao nezakonitim jer nije potpisan.

Tužilac je podsjetio i na iskaze drugih svjedoka koji su imali direktnih ili indirektnih saznanja o ubistivima.

Tužilaštvo je prije završnih riječi dostavilo preciziranu optužnicu, u kojoj se glavna izmjena odnosi na način ubistva u Zalazju, te se navodi da je Orić, osim nožem i udarcima, i pucao na ratnog zarobljenika.

Odbrana je kao posljednji dokaz u spis uložila dopis Federalnog ministarstva boraca, kojim nastoji dokazati da Orić svojim angažmanom u ovoj instituciji nije mogao uticati na reviziju statusa svjedoka O-1.

Suđenje Oriću i Muhiću obnovljeno je nakon ukdianja oslobađajuće presude. Njihove odbrane završnu riječ će iznijeti 9. novembra, saopštio je BIRN.

(Klix.ba)

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Situacija u pravosuđu BiH čini se nikad nije bila teža. Pravni vakuum, različiti aršini, montirane optužnice, upitni svjedoci, upitni tužioci i sudije samo su neki od krucijalnih problema koji BiH uvode u grupu sve nesigurnijih zemalja.

Optužnice bez materijalnih dokaza, npr. bez obdukcionih nalaza (slučaj Sakib Halilović i Elfeta Veseli op.a.), presude u kojima se u jednom slučaju isti svjedok proglašava kredibilnim u drugom nekredibilnim, a neujednačenost sve više izaziva pravnu nesigurnost.

Najnovije pojave gdje se pravosnažne haške presude činjenično mijenjaju u presudama Suda BiH iznenadila je čak i najveće kritičare bh. pravosuđa. Tome se niko nije nadao, ali i to se događa na Sudu BiH.

Slučaj Nasera Orića i Sabahudina Muhića u kojem je Sud BiH zabranio da sigurnosne službe provjere zaštićenog svjedoka O1 iznova je šokirao advokatske timove.

To je osoba koja je više puta presuđivana za razna krivična djela i koja ima potjernicu izdatu upravo od pravosudnih organa BiH. A onda se toj osobi istovremeno daje zaštita da svjedoči u nekoliko procesa na Sudu BiH već nekoliko godina. I jednom je kredibilan, a drugi put nije!

Izet Arifović je na osnovu njegovog svjedočenja osuđen na 10 godina zatvora, a u slučaju Orića u prvostepenoj presudi on je proglašen nekredibilnim.

I najčešće pitanje časnih profesionalaca u pravosudnim tijelima: Kako je moguće da se ovo događa u našim sudovima i ovako tragično urušava pravni poredak ove države?

Svjedok se sam javio da svjedoči o brojnim događajima za koje se pouzdano zna da u njima nije učestvovao. Pri tome niko iz sigurnosnih službi nije poduzeo nikakve aktivnosti da provjeri kredibilitet ove osobe. Štaviše Sud i Tužilaštvo BiH stavlja zabranu provjere kredibiliteta, a za njih nisu vjerodostojni ni dokumenti o svjedoku u kojima se jasno vidi da nije bio pripadnik Armije RBiH.

Zar živimo u zemlji u kojoj za ovakvu situaciju i ovo bolesno stanje ne postoji pravni lijek? Ignorišu se zvanični dokumenti!

Prvostepena presuda Suda BiH u slučaju Orića zaštićenog svjedoka O1 proglašava nekredibilnim, a isto sudsko vijeće u drugom predmetu na osnovu svjedočenja istog svjedoka, optužene osuđuje na višegodišnje kazne zatvora. Postavlja se pitanje standarda i profesionalnosti sudija u Sudu BiH koji ni u jednoj od presuda nisu bili dovoljno precizni i jasni u navođenju razloga da li je svjedok kredibilan ili nije. Da se to desilo ne bismo imali ovakvu situaciju.

Svjedok O1 javno je na suđenju priznao da je ranije lagao, ali Sud BiH za razliku od Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (Tribunal u Hagu ICTY) ne želi ulaziti u detalje koji otkrivaju istinu o događajima, nego veoma često površinski pristupa činjenicama i događajima što ostavlja prostor za ovakve događaje i pravosudne manipulacije.

Nažalost, pokazalo se da sudije Suda BiH nemaju elementarna znanja o događajima na određenom području, za razliku od sudija u Hagu, koji su do detalja upoznati sa situacijom na terenu. Oni su u različitim predmetima bolje i detaljnije poznavali bosanska sela nego li ovdašnji tužioci i advokati.

(nap.ba)

Žalosno je da se dopušta da srbijanske službe upravljaju procesima u bh. pravosuđu, kazao je u nedavnom intervjuu za Faktor komandant odbrane Srebrenice Naser Orić

 

 

Tužilac državnog Tužilaštva Miroslav Janjić, koji vodi postupak protiv komandanta odbrane Srebrenice Nasera Orića, prije nekih mjesec i po se požalio medijima kako dobija prijetnje smrću, upućene njemu i njegovoj porodici.

Govoreći o prijetnjama, Janjić je kazao da mu ih upućuje osoba koja je ranije bila svjedok u predmetu protiv Orića, ali nije precizirao ni o kome se radi niti šta je sadržaj tih prijetnji. On je tada rekao kako je prijetnje, koje su došle u pisanom obliku prijavio SIPA-i i Tužilaštvu BiH. I tu se sva priča u vezi s prijetnjama, barem što se tiče javnosti, završila.

Prijetnje Janjiću, ali i samom Naseru Oriću, kako smo ranije objavili, uputio je nekadašnji “ključni svjedok” u predmetu protiv Nasera Orića Samir Avdić, o kojem se svojevremeno mnogo pisalo i na kojeg se skoro pa zaboravilo sve dok srbijanski mediji nakon oslobađajuće presude Oriću i Muhiću, nisu podsjetili i na njegovu ulogu, a o čemu smo opširno pisali.

Avdić, pored niza teških optužbi i vulgarnosti na Janjićev račun, spominje i druge zaštićene svjedoke protiv Orića, za koje kaže da nisu bili ni izvšioci niti očevici događaja o kojima svjedoče. Svjedoci su to za koje je Orićeva odbrana predočavala dokaze da su, kao i sam Avdić, pripremani za svjedočenje protiv Orića i drugih srebreničkih branioca u bijeljinskom tužilaštvu, a posebno u Srbiji, gdje su od srbijanskog tužilaštva i srbijanskih sigurnosnih službi pripremani da lažu.

Cijela ova priča neodoljivo podsjeća na još jedan slučaj, koji, barem zvanično, nikad nije dobio svoj epilog.

Radi se o šokantnom pismu svjedoka koje je još krajem 2015. godine stiglo na adresu udruženja “Žena Podrinja”, Pokreta “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, “Srebreničke majke” i “Žene Srebrenice” u kojem taj čovjek tvrdi da je bio izložen velikim pritiscima Okružnog tužilaštva u Bijeljini, inspektora iz Banje Luke i Beograda da po svaku cijenu svjedoči protiv Bošnjaka iz Srebrenice o ratnim dešavanjima. Poseban pritisak je, kako je ustvrdio, vršen da lažno svjedoči protiv Nasera Orića.

– Prije nekoliko mjeseci, preselio je Nedžad Bektić, koji je prošao put sličan mom, tako da mi je njegova smrt sumnjiva, a možda sam i ja u Bijeljini pojeo “kiselu čorbu”. Moje izjave nalaze se u Haškom tribunalu i u Bijeljini pa se može vidjeti o čemu su me ispitivali – napisao je tada ovaj svjedok.

On je u tom pismu spomenuo nekoliko imena, među kojima su i Avdić i zaštićeni svjedok O-1, pozvavši ova udruženja “da im pomognu, jer su oni u teškoj situaciji i sami se iz toga ne mogu izvući”.

Nakon tog pisma, predstavnici udruženja preživjelih Podrinjaca pisali su glavnom tužiocu Haškog tribunala Sergeu Brammertzu, zahtijevajući hitnu istragu o montiranim procesima protiv preživjelih srebreničkih Bošnjaka i svjedocima prisiljenim na lažno svjedočenje u tim postupcima.

U tom zahtjevu posebno su se osvrnuli na Avdićev istup na TV-u kada je rekao da je u BiH kidnapovan i prebačen u Srbiju, gdje je držan u zatočeništvu mučen i primoravan da lažno svjedoči, između ostalog, i protiv Nasera Orića.

– Posebno je uznemirujuća izjava da je primoran da lažno svjedoči u predmetu protiv Nasera Orića i da je taj proces pripremao i montirao lično glavni tužilac Srbije Vladimir Vukčević i glavni tužilac Bosne i Hercegovine Goran Salihović – naveli su tada iz ovih udruženja.

Sam Vukčević je u intervjuu srbijanskim medijima koji su mu, nakon odlaska u penziju, postavili pitanje kredibiliteta Samira Avdića kazao za njega da je “ludak”, da je njegov kredibilitet upitan, ali da mu se on “uklapao”. U istom intervjuu priznao je da nije znao da je Avdić boravio u bolnici u Visokom u vrijeme kada su se odigrali navodni zločini u Podrinju o kojima je “svjedočio”, nazvavši to “propustom”.

Ništa kredibilniji od Avdića nije ni svjedok O-1 koji ovih dana ponovo svjedoči protiv Orića i Muhića.

Osim što je vlasnik 11 (!) pravosnažnih presuda za različita krivična djela, među kojima su i razbojnička krađa i prevara, a na šta sve vrijeme ukazuje odbrana optuženih, evidentno je da je ovaj svjedok u više navrata davao više različitih iskaza,a njegovo nedavno svjedočenje pred Apelacionim vijećem u nekim dijelovima se čak razlikuje od svega što je ikada ranije rekao. Na posljednjem pojavljivanju u sudu i sam je potvrdio da je ranije davao lažni iskaz.

Za njega je čak i patolog Zoran Stanković, nekadašnji ministar u Vladi Srbije i svjedok Tužilaštva u ovom predmetu u intervjuu za “Politiku”, rekao da je lagao u sudnici.

Stanković je radio obdukcioni nalaz Milutina Miloševića u čijem tijelu je pronađeno jedno zrno od pištoljske municije i povreda na glavi nastala od udarca tupim predmetom. Tužilaštvo je sve vrijeme imalo Stankvićev nalaz, a ipak je dovelo “ključnog svjedoka” koji je rekao da je Milošević “presječen rafalom”.

Zanimljivo je i da intervju sa Stankovićem, iako najavljen na portalima i u BiH i u Srbiji, nikada nije ugledao svjetlo dana.

Sam Naser Orić je u nedavnom ntervjuu za naš portal istaknuo problem kredibiliteta ovakvih svjedoka, čiji se iskazi uzimaju kao relevantni. Orić je otvoreno rekao da je proces koji se protiv njega vodi pred Sudom BiH “dokaz da srbijanske službe upravljaju procesima u bh. pravosuđu i da je žalosno da se dopušta da se to događa”.

– Srbija i dalje preko mog predmeta pokušava da izbalansira genocid. To je ono što njih interesuje i od čega neće odustati dok sam ja živ. Sad im se evo ukazala prilika i oni su maksimalno uključili sve resurse i meni je to otpočetka jasno – kazao je tada Orić, osvrnuvši se na nedavnu nepravomoćnu presudu Suda BiH, kojom su srebrenički borci Izet Arifović i Suad Smajlović osuđeni na deset, odnosno godinu i dva mjeseca zatvora.

– Osudili su čovjeka, kojem su stavili na teret da je počinio ubistvo zarobljenika u nekom selu, a bio je u tom selu koliko ste i vi bili i počinili taj zločin! To vam govori sve o tim ljudima koje je Tužilaštvo uzelo i stavilo pod svoju zaštitu i dovelo da svjedoče. To je jedna bruka i sramota, ali to je, nažalost, istina – kazao je Orić.

Orić je dodao i da je svakome ko je pratio njegov predmet bilo jasno da je svjedok otvoreno instruisan konkretno od službi Srbije.

– On je rekao jednu rečenicu, u kojoj je sadržano sve ono na čemu Srbija, odnosno Srpska akademija nauka i umjetnosti radi od 1995. godine pa naovamo, gdje pokušava da se izjednači krivnja na obje strane: “Nama se vratilo 95. za ono što se dešavalo 92. godine”. Ja imam sina od devet godina i ne bi me iznenadilo sutra kada bi on rekao da je taj moj sin koji sada ima devet godina, da je bio u tom selu i ubio zarobljenika, da bi mu povjerovali, takvu mu daju kredibilnost – rekao je Orić.

Postavlja se pitanje šta u cijelom ovom, moglo bi se komotno reći “pravosudnom cirkusu” rade sigurnosne službe u BiH na zaštiti svojih građana, a koje je ovom izjavom i sam Orić na neki način prozvao.

(Faktor.ba)

Na obnovljenom suđenju Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću za zločine počinjene u Bratuncu i Srebrenici, zaštićeni svjedok Državnog tužilaštva O1 odgovarao je na unakrsna pitanja advokata odbrane.

Odmah na početku ispitivanja advokatica Lejla Čović ukazala je na 11 pravosnažnih presuda za različita krivična djela što je svjedok potvrdio, kao i činjenicu da je dva puta izdržavao zatvorsku kaznu u Tuzli.

Advokatica je istakla i da je zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH ranije osuđivan zbog lažnog prijavljivanja, te je pitala svjedoka da li mu je poznato da je Općinski sud u Banovićima raspisao potjernicu za njim, na šta je svjedok kazao da je to “gotova stvar.”

Ono što je indikativno jeste da je ključni svjedok Tužilaštva BiH, odnosno tužioca Miroslava Janjića, priznao da je više puta davao iskaze na različite okolnosti i da je u Tužilaštvu BiH razgovarao i s nekada glavnim tužiocem Goranom Salihovićem.

– Ne znam ni koliko sam puta davao iskaze. Ja sam samo govorio, a oni su odlučivali koje slučajeve će procesuirati. Pričao sam i sa Goranom Salihovićem, ranije sa SIPA-om, raznim tužiocima, pa onda taj iskaz u Tužilaštvu BiH, kada me je bula pitala – kazao je O1.

Čović je napomenula da su odbrane iz Tužilaštva dobile samo dva iskaza, te da nema zabilješke o drugim na šta je Janjić kazao da je O1 sa Salihovićem pričao kada je ušao u program zaštite svjedoka.

Odbrana je više puta ukazala na kontradiktornosti i različite verzije priča O1, a ovaj svjedok je sudu govorio da se ranije bojao da “priča da je Naser lično izvršilac nekih ubistava, iako se i u tim iskazima referirao na Orića također, pa naprimjer kaže da je Orić naredio da se u Kravici ubije sve što hoda na dvije noge.” Na pitanje Čović kako se nije bojao to reći, svjedok je isticao da „od bule, nije mogao istinu reći“.

– Tek kada sam dobio obećanje i garancije za zaštitu da ulazim u program zaštite svjedoka sam počeo govoriti sve – kazao je O1.

– U avgustu 2015. godine bili ste pod zaštitom, zašto tada niste govorili istinu? Kontradiktorne su izjave na okolnosti poznanstva vas i Milutina Miloševića, zatim šta je Milošević imao na sebi kada je ubijen, nikad prije niste spomenuli ni da je tijelo trebalo biti posuto krečom – istakla je Čović.

Videolinkom iz Beograda svjedok O1 govorio je o svom kretanju od Bratunca do srebreničke regije, a problematizirana je i njegova pripadnost Armiji RBiH, tačnije jedinici kojoj je pripadao. Odbrana je ustvrdila, a naknadno je na grafoskopu prikazan i dokument Federalnog ministarstva za pitanje boraca, potpisan od strane O1, na kojem stoji da je ranjen dva puta 13.10.1992. godine u Cerskoj i 11.12.1992. godine na Crnom vrhu.

Odbrana je željela pojašnjenje kako je onda samo tri dana kasnije 14.12.1992. godine lično na Kunjercu mogao svjedočiti događajima kada je ubijen Mitar Savić, a sam je prethodno rekao da sedam dana nije mogao ustati.
O1 je kazao da ne može govoriti tačne datume, ali je potvrdio da je to period s početka decembra.

Inače, Orić je optužen sa Sabahudinom Muhićem za ubistvo tri zarobljenika srpske nacionalnosti u selima Zalazje, Kunjerac i Lolići. Prema optužnici, Orić i Muhić su ove zločine počinili kao pripadnici Teritorijalne odbrane (TO) Armije BiH.

U Zalazju je stradao Slobodan Ilić, a O1 kaže da je između 11 i 12 sati prije podne bio u centru sela, nedaleko od pravoslavnog groblja, ispred kuća gdje se desila likvidacija Ilića.

Podsjećamo, sva ranija svjedočenja svjedoka Tužilaštva BiH ukazuju na to da je Vojska RS-a taj položaj držala do 16 sati popodne. Priča O1 ne slaže se ni s drugim svjedočenjima kada je riječ o tamiću, za kojeg tvrdi da je završio „u žbunju“ i da su zarobljeni pripadnici Vojske RS-a, ali svi drugi ističu da je tamić otišao u pravcu Sasa i da nikada nije zaustavljen niti je bilo neko s njega zarobljen.

Mnogo je činjenica O1 govorio različito u prvostepenom postupku, pa je tako kazao da su mrtvi u Zalazju stavljeni na kamion i da ne zna šta je s njima bilo, a dok je jučer kazao da su dovezeni u Srebrenicu, pa je stiglo naređenje da se vrate na Zalazje.

O1 tvrdi da je učestvovao i u akciji u Lolićima kod Kravice 1992. godine, te da je čuo da je uhapšen policajac iz Ljubovije Milutin Milošević, kojeg je prije rata dobro znao. U prvostepenom postupku nije spominjao da su bili kućni prijatelji.
Danas je ponovo govoreći o ovom slučaju istakao da ne zna da je bio komandir, a na pitanje kako to, kada ga je jako dobro znao od rata, O1 je kazao „da je Milošević 1992. bio službenik PU Bratunac, ali da je bio častan, pa je zato sigurno napredovao“.

Sada je svjedočeći uveo i novu činjenicu da je Orić naredio da se krečom pospe tijelo Miloševića. O1 je kazao da je Orić bio iznerviran i udarao ga je rukama, nogama, čime je stigao.

Pucao je u njega iz automatske puške, O1 tvrdi da je pritrčao odmah, a kasnije odgovarajući na pitanja advokatice Sabine Mehić, kazao da je prošlo pet minuta.

O1 je govorio kako je i Sabahudin Muhić zvani Mrčo pucao u Miloševića odmah nakon Orića. Naposljetku je uveo i treću priču, a to je da se Mrčo vratio i ponovo pucao u tijelo Miloševića.

– To je treća verzija – ustvrdila je Mehić.

Advokatica Sabahudina Muhića svjedoka je pitala kako je u iskazima 2014. godine nazvao Mrću.

– Ne sjećam se – rekao je svjedok.

„Rekli ste Senad Salihović Mrčo. Kako ste Mrču nazvali 2015. godine“ pitala je Mehić.

– Ne sjećam se – ponovio je svjedok.

– Opet ste rekli Senad Salihović Mrčo. A sjećate li se kako ste nazvali Mrču 2015. godine u Tužilaštvu BiH Istočno Sarajevo – pitala je Mehić.

– Ne znam, trebam li crtati – odgovorio je svjedok O1.

Nastavak suđenja zakazan je za 8. oktobar, kada će Tužilaštvo i odbrana iznijeti materijalne dokaze.

Izvor: Agencija Patria

U prvostepenom postupku ovaj svjedok davao je kontradiktorne izjave, a utvrđeno je da je u više navrata tokom istrage davao i različite iskaze

Saslušanjem zaštićenog svjedoka optužbe, na osnovu čijeg je iskaza podignuta optužnica, danas je pred Apelacionim odjeljenjem Suda BiH nastavljeno obnovljeno suđenje ratnom heroju odbrane Srebrenica Naseru Oriću i njegovom saborcu Sabahudinu Muhiću.

Njih Tužilaštvo BiH tereti za ratne zločine počinjene 1992. godine na području općine Srebrenice, a u prvostepenom postupku Sud BiH ih je oslobodio.

Zaštićeni svjedok O1 svjedočio je putem videolinka iz sudnice u Beogradu. U prvostepenom postupku ovaj svjedok davao je kontradiktorne izjave, a utvrđeno je da je u više navrata tokom istrage davao i različite iskaze.

11 puta pravosnažno osuđen

Svjedoka su danas ispitale odbrane optuženih. Orićeva advokatica Lejla Čović pitala je svjedoka je li prije današnjeg saslušanja imao razgovore s tužiocem Miroslavom Janjićem ili nekim dugim, na što je svjedok negativno odgovorio.

Osvrnula se i na prošlost svjedoka. Riječ je o svjedoku koji je, kako je zvanično utvrđeno, 11 puta pravosnažno osuđen pred sudovima u BiH za različita krivična djela, od premlaćivanja do lažnog prijavljivanja.

– Jeste li od Tužilaštva dobili bilo kakvu pogodnost – pitala je Čović.

Prije nego što ga je prekinuo tužilac Janjić, svjedok je rekao da se dogovorio sa SIPA-om, odnosno da je dobio zaštitu.

U nastavku svjedočenja Čović se osvrnula na kretanje svjedoka u vrijeme ubistva Milutina Miloševića.

– U saslušanju iz 2014. godine rekli ste da ste čuli da je Milutin ubijen jer je pucao po vojnicima Armije RBiH, a jučer ste drugo pričali – upitala je svjedoka.

Tokom cijelog svjedočenja zaštićeni svjedok O1 govorio je da je davao različite iskaze jer se bojao za sebe i svoju porodicu.

– U avgustu 2015. godine bili ste pod zaštitom, zašto tada niste govorili istinu? Kontradiktorne su izjave na okolnosti poznanstva vas i Milutina Miloševića, zatim šta je Milošević imao na sebi kada je ubijen, nikad prije niste spomenuli ni da je tijelo trebalo biti posuto krečom – nastavila je Čović.

U nekoliko navrata advokatica Čović obratila se Sudu ističući da tužilac Janjić svojim prigovorima sugerira svjedoku šta da odgovori.

Naser Orić optužen je i da je u Zalazju ubio Slobodana Ilića, a optužba je podignuta na osnovu iskaza svjedoka O1. Na ove okolnosti Čović je pitala svjedoka zašto u Tužilaštvu BiH 2014. godine nije spomenuo da je očevidac ubistva.

– Ako ste se bojali Orića, kako ste ga smjeli teretiti za ubistva civila, a ne za ubistva Miloševića, Ilića i Sarića? Plašili ste ga se, a rekli ste da je odgovoran za ubistva civila, a ne ove trojice. Tek kad ste dobili obećanje od Tužilaštva da ćete otići iz BiH, rekli ste za ova tri ubistva – pitala je Čović.

”Maloprije ste rekli da ste noć prije nego što ćete krenuti u Zalazje spavali kod Fikreta Mustafića iz Konjević-Polja, potom da nije Mustafić nego Begić i danas mijenjate iskaz”, pitala je advokatica.

Ne sjećam se

Čović je pitala svjedoka da ispriča kada je drugi put ranjen i šta se dešavalo tog dana.

– Drugi put sam teško ranjen u obje noge na Crnom vrhu 11 decembra. Sedam dana su me tu liječili – rekao je svjedok.

Odbrana je ovim htjela dokazati da svjedok nije mogao učestvovati u akciji na Kunjercu, koja je počela tri dana poslije, 14. decembra, te da samim tim nije mogao svjedočiti ubistvu Mitra Savića.

Također, Orićeva odbrana ukazala je na kontradiktorne iskaze koje je svjedok ranije davao. Naveli su da je svjedok davao različite izjave 2003., 2014. i 2015. godine te da u tim svojim izjavama nije spominjao nikako ni Orića ni Sabahudina Muhića.

Prema službenoj zabilješci iz 2003., svjedok nije naveo da je Orić ubio Savića, već ga je izvjesni Ahmo vukao za brkove, dok je Zulfo Tursunović ubio drugog zarobljenika.

Advokatica Sabahudina Muhića Sabina Mehić svjedoka je pitala kako je u iskazima 2014. godine nazvao Mrču.

– Ne sjećam se – rekao je svjedok.

– Rekli ste Senad Salihović Mrčo. Kako ste Mrču nazvali 2015. godine – pitala je Mehić.

– Ne sjećam se – ponovio je svjedok.

– Opet ste rekli Senad Salihović Mrčo. A sjećate li se kako ste nazvali Mrću 2015. godine u Tužilaštvu BiH Istočno Sarajevo – pitala je Mehić.

– Ne znam, trebam li crtati – odgovorio je svjedok O1.

Ispitujući svjedoka na okolnosti ubistva Milutina Miloševića, svjedok O1 dao je treću verziju događaja.

– E, pa dobro, hoćete da Vam kažem? On je dva puta pucao u Miloševića – rekao je iznervirani svjedok.

Na ranijim ročištima odbrana je pokazala obdukacioni nalaz u kojem je utvrđeno da je Milošević ubijen jednim hicem u stomak.

Mehić je u nastavku ukazala i na kontradiktornost o broju zarobljenika u Kunjercu, kada je u prvostepenom postupku svjedok kazao da ih je bilo 20-25, a na jučerašnjem svjedočenju 5-6.

Nastavak suđenja zakazan je za 8. oktobar, kada će Tužilaštvo i odbrana iznijeti materijalne dokaze.

(Avaz.ba)

Advokatica Lejla Čović kazala je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) da su u proteklih šest mjeseci ona i njen klijent Naser Orić dobili više prijetnji od svjedoka Tužilaštva BiH, koji je prijetio tužiocu Miroslavu Janjiću.

Čović je kazala da prijetnje smrću koje je dobio tužilac Janjić dolaze od svjedoka Tužilaštva BiH, a koji kontinuirano prijeti njoj i njenom branjeniku Oriću.

“Prijetnje su došle od svjedoka od Tužilaštva BiH. Taj isti svjedok prijeti Naseru Oriću kao optuženom i meni, kao njegovom braniocu. Te prijetnje se dešavaju u zadnjih pola godine kontinuirano”, navela je Čović.

Tužilac Janjić je za BIRN BiH potvrdio da je dobio prijetnje smrću prije tri sedmice iz inostranstva, od jednog od svjedoka koji je dao iskaz u predmetu protiv Nasera Orića i Sabahudina Muhića.

“Dobio sam prijetnje smrću prije dvadesetak dana u pisanom obliku. Prijetnje smrću su meni i članovima moje porodice. Prijetnje su došle od jednog svjedoka koji je u prethodnom periodu dao iskaz u predmetu Naser Orić”, izjavio je Janjić.

U oktobru prošle godine Sud BiH je Orića, bivšeg komandanta Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) u Srebrenici, i Muhića, pripadnika ovih snaga, oslobodio optužbi da su 1992. godine u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac ubili tri zarobljenika srpske nacionalnosti.

Apelaciono vijeće ukinulo je oslobađajuću presudu Oriću i Muhiću za zločine počinjene u okolici Srebrenice i naložilo održavanje obnovljenog postupka u junu ove godine.

U protekla dva mjeseca, više puta su upućivane prijetnje nosiocima pravosudnih funkcija.

(Fokus.ba / ZASREBRENICU.ba)