NDH

  • Tajni dosje o Tuđmanu: Želio je novu NDH, podjelu Bosne, Bošnjaci za njega nisu postojali

    Tajni dosje Službe državne bezbjednosti (SDB) o prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu otkriva gomilu malo poznatih detalja o njegovom životu

    Tajni dosje Službe državne bezbjednosti (SDB) o prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu otkriva gomilu malo poznatih detalja o njegovom životu.

    Dossier Tuđman ima punih hiljadu stranica. Iz njih se sjajno osjeti duh vremena – kraj šezdesetih i početak sedamdesetih bile su godine liberalizacije, koja je išla sjajno – sve do Karađorđeva. A onda je sve krenulo u drugom smjeru.

    Široj javnosti sve do kraja 80-ih ime Franje Tuđmana nije puno značilo. Savka Dabčević Kučar kotirala je kao “prva ruža hrvatska”, Mika Tripalo uvijek je bio u istoj rečenici kao i ona, Marko Veselica bio je “hrvatski Nelson Mandela”, Dražen Budiša mezimac nacije, Bruno Bušić najistaknutija žrtva – u tom Panteonu Tuđman je bio proverbijalni epizodist. No Udbin dossier daje posve drugu sliku. On je – to se jasno vidi – ne samo krut, nego i čvrst čovjek, jasne agende, središte okupljanja cijele disidentske galaksije.

    Tuđman čita i piše, Tuđman radi, Tuđman se ne boji – u stanu drži čak i ilegalno oružje – a ono što zapanjuje je njegova aktivnost s protivnicima režima u inostranstvu. Tuđman ima kontakte s Matom Meštrovićem, Bogdanom Radicom, ustašom Vinkom Nikolićem i njegovom suprugom, Brankom Salajem… Već u drugoj polovici šezdesetih Tuđman će doći na pozicije koje će deklarirati 1989. i 1990. godine.

    Samo je mali broj ljudi osamdesetih u tom i takvom Tuđmanu mogao vidjeti “čovjeka hrvatske sudbine”. Milovan Đilas, u Beogradu, bio je načisto s tim da će baš on, Tuđman, biti čovjek odluke. Čini se da je i u porodici Šibl bilo jasno kako će generalski, partizanski pedigre, spojen s čvrstom rukom i neizmjernom ambicijom, biti premoćan u borbi za vlast nakon pada Zida. I to je to, većina drugih vidjela je na čelu Hrvatske Savku, Tripala ili Veselicu.

    Čičak je vidio samoga sebe i u tom pogledu bio i ostao usamljen… Tuđmanov stan je ozvučen i svi se njegovi razgovori skidaju i prepisuju. Kuća mu je pod nadzorom, agenti ga katkad i filmski snimaju. Okružen je doušnicima – njihova imena iz dossiera ne mogu se otkriti – a mjesta na koja zalazi, restoran “Kod Pere” i neki drugi, vrve uhodama tako da je svaka njegova rečenica poznata Udbi. No ovaj dossier je daleko od toga da bude kompletan – u više je navrata pažljivo i planski čišćen, a motive i kriterije čišćenja znaju samo oni koji su ga obavili.

    Franjo Vugrinec, autor uvodnog teksta o Tuđmanu – u kojemu su sintetizirane sve spoznaje nastale iz prisluškivanja i prikupljene od doušnika – navodi sadržaj razgovora koji je Franjo Tuđman vodio u svom stanu 1970. godine.

    -Od posebnog je interesa utvrđeni kontakt 26. juna (1970) između Tuđmana i Milković Milana iz Clevelanda u SAD-u, a za vrijemo njegova boravka u Zagrebu, u stanu Tuđmana. Prilikom spomenutog kontakta Tuđman ističe da se vrši sistematsko iseljavanje Hrvata i po režimu organizirano. U Hrvatskoj vlada vojno-policijski aparat, pretežno sastavljen od Srba, to označuje kao razlog iseljavanja Hrvata jer narod u takvom aparatu ne vidi svoju, nego tuđu vlast.

    Prema Tuđmanu, HSS je učinio veliku pogrešku što nije proglasio NDH u vrijeme puča u Beogradu, što je do 1943. vodio politiku na strani Njemačke, a onda se okrenuo na stranu saveznika. Smatra da nije bile sve negativno u NDH. Prema njegovu uvjerenju, prilikom stvaranja nove NDH trebalo bi podijeliti Bosnu i Hercegovinu. Granicu bi činile rijeke Bosna i Neretva. Sav pravoslavni živalj zapadnih dijelova trebalo bi preseliti, a istočni dio preko Bosne i Neretve i obratno hrvatski živalj.

    U cilju oslobađanja Hrvatske, imperativ je okupiti sve s lijeve i desne strane. Tuđman smatra da je sad trenutak za stvaranje konfederativnog uređenja, a kasnije je za istupanje iz te konfederacije i proglašenje samostalne države. Prema Tuđmanu je CKH u toku rata bio na unitarističkim pozicijama, jedino sebe, Holjevca i Hebranga označuje kao one koji su bili na nacionalnim hrvatskim pozicijama. Hebrang je, prema Tuđmanu, ubijen zato što je Hrvat, a ne što je bio izdajnik. U daljnjem razgovoru Tuđman upoznava Milkovića da su pred dva dana osnovali ogranak Matice hrvatske u Metkoviću, a na otvaranju su bili Šegedin, Iveković i Tuđman.

    Dalje je Tuđman posebno naglasio Milkoviću da među emigracijom treba vršiti propagandu za povratak u domovinu kako bi nastavili borbu za slobodu Hrvatske – piše Franjo Vugrinec.

    Ovo je zapanjujući dio policijskog dosjea o budućem hrvatskom predsjedniku. Služba državne sigurnosti, naime, tvrdi kako je Tuđman zainteresiran za odvajanje Hrvatske od Jugoslavije, ali ne u avnojevskim granicama, nego u granicama sličnima onima koje je Vlatko Maček postigao Banovinom Hrvatskom. No to nije sve. Osim podjele Bosne i Hercegovine, tu se vidi i namjera razmjene stanovništva – Srbi se sele prema srpskim prostorima, Hrvati prema hrvatskim, a muslimani, odnosno Bošnjaci, se ni ne spominju, objavio je Express.

    Izvor: Faktor

  • Skandal u Splitu: Grb iz ustaške NDH na aerodromu

    “Ranom jutranjom linijom išao sam za Zagreb, i u autobusu koji prevozi putnike, među kojima i turiste, me dočekao veliki ustaški grb, s prvim bijelim poljem na tapeciranoj podlozi u autobusu. Momentalno sam se iživcirao i fotografirao tu sramotu.

    Taj autobus nije u privatnom vlasništvu da u njega netko stavlja grbove iz vremena ustaške NDH. Taj autobus je, koliko je meni poznato, vlasništvo Zračne luke Split, a koja je pak u vlasništvu države i jedinica lokalne samouprave, dakle svih nas građana.

    Ako želi neka vješa sebi takav grb u spavaću sobu, nemam ništa protiv, ali takvo znakovlje nema što raditi u javnim, državnim autobusima. Mi imamo naš grb s krunom, prvim crvenim poljem i nemam ništa protiv da se cijeli autobus izlijepi našim, službenim hrvatskim grbom'”, kaže nam Splićanin koji nam je i poslao spornu fotografiuju, a koju smo s upitima potom prosljedili suvlasnicima aerodroma (gradovi, ministarstva…), samom aerodromu, Vladi RH, Ministarstvima…, piše Slobodna Dalmacija.

    “Vjerojatno će sada neko objašnavati da je taj grb povijesni, ovo ono, ali ta osoba koja ga je postavila u autobus sigurno nije htjela stvarati aluzije na povijest, nego na propalu državu i najveću nesreću našeg naroda – NDH”, kaže taj ogorčeni građanin.

    Iz ovog lista tražili u komentar Zračne luke Split, međutim sekretarica je rekla da su svoje očitovanje poslali Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, a sve nakon što mi upit poslali Ministarstvu. I potom nam je to Ministarstvo poslalo očitovanje koje SD prenosi u cijelosti:
    “Odmah po zaprimanju Vašeg upita od Uprave Zračne luke Split zatražili smo očitovanje o navedenoj situaciji. Rečeno nam je kako podloga za odlaganje prtljage u autobusu koji spominjete izvedena teksturom crveno-bijelih kvadrata, a koja kao takva može izazvati neodgovarajuće poimanje na način koji i sami navodite.

    Ista je, radi navedenog i dotrajalosti, zamijenjena te se ne nalazi ni u jednom autobusu koji prevozi putnike od zrakoplova do Zračne luke.

    Ovim putem željeli bismo se, u ime Ministarstava i Zračne luke Split, ispričati svim putnicima koji su se radi navedenog našli u neprimjerenoj i neugodnoj situaciji, a što nikako nije bila namjera i zbog čega još jednom izražavamo žaljenje”, navode u Ministarstvu Olega Butkovića.

    Oštro je reagirao i gradonačelnik Trogira Ante Bilić, jednog od gradova suvlasnika.

    “Do sad nam se nitko nije obratio po ovom pitanju. Vaš upit i fotografija koju ste nam poslali prva su informacija koju smo dobili. Naravno da sam odmah zatražio očitovanje Uprave Zračne luke Split temeljem konkretne fotografije. Republika Hrvatska ima svoja službena državna obilježja, a ako je fotografija autentična jasno je da se u ovom slučaju radi o neprimjerenom i neprihvatljivom znakovlju.

    Kako se radi o tvrtki kojoj je većinski vlasnik država, a ostali suvlasnici jedinice lokalne samouprave, te o prostoru u kojem se kreću brojni državljani RH, ali i ostalih država koji bi mogli biti uvrijeđeni takvim znakovljem, ova situacija traži brzo djelovanje.

    Od Uprave smo u skladu s našim ovlastima zatražili da što prije utvrditi autentičnost fotografije, ukloniti sporni znak ako je zaista tu te da se ispita kako je do toga uopće došlo i tko je sve odgovoran za takvo što. Grad Trogir kao vlasnik 10% dionica Zračne luke Split ima svog člana Nadzornog odbora i, ponavljam, napravit ćemo sve u skladu sa Statutom i zakonima RH da se ovaj slučaj u cijelosti ispita.

    Naš stav je nedvosmislen po pitanju ovakvog znakovlja, a siguran sam da svi koje je ono uznemirilo očekuju ispriku službenih predstavnika ili tijela društva što ćemo svakako i predložiti nakon utvrđivanja činjenica”, kaže gradonačenik Bilić za ‘Slobodnu’.

    Također, reagirao je i gradonačelnik Kaštela Denis Ivanović te je na sporni grb upozorio predstavnike Zračne luke.

    Za mišljenje su iz SD upitali historičara Tvrtka Jakovinu.

    “Od 1945. početno bijelo polje nije “povijesni grb”, kako neki navode, nego grb koji se koristio u vrijeme ustaške NDH, i oni koji ga postavljaju žele i poslati poruku o njihovom simpatiziranju te propale države”, kaže Jakovina, te nastavlja:

    Ustaški simboli, poklici i znakovlje je svugdje oko nas već desetljećima. Kazni nikada nije bilo, a kako odmiče vrijeme i kako postaje jasno da su sudovi suradnici takve prakse, lokalne i državne institucije, Hrvatska televizija i znanost često promotori ili branitelji, a oni na samom vrhu države, koji bi trebali štititi hrvatsko pripadništvo pobjedničkom bloku država, često ne čuju ili ne razumiju što sve to znači, posve mi je logično da imate ustašiju gdje god se okrenete.

    Nema zemlje u Europi gdje su takve prakse ovoliko lake, nekažnjive, neproblematične, odnosno promovirane, tolerirane i smatrane dobrim hrvatstvom. Ustašizacija društva nije samo borba protiv “prartizana”, već je i propuštanje fašizacije društva, a to je pravi strah koji iza svega stoji, ono što bi državni mehanizmi morali prepoznvati.

    U društvima bez jasne ideje kuda i kako dalje i što očekivati u budućnosti, normalno je da je normalno susretati se s fašističkim simbolima posvuda”, zaključuje Jakovina.

    (Radio Sarajevo)

Close
Close