Povratnici

  • Ministarstva Vlade Federacije BiH objavila nekoliko javnih poziva za pomoć povratnicima

    Vlada Federacije BiH objavila je nekoliko javnih poziva za učešće u projektima čiji je cilj pomoć i poboljšanje života povratnika na prostor RS za period od 2018. do 2019. godine. O detaljima objavljenih javnih poziva razgovarali smo sa Salihom Dubičićem, zamjenikom načelnika opštine Bratunac.

     

     

    „U ovom momentu imamo tri javna poziva od Vlade. Jedan javni poziv je za podnošenje prijava za obnovu i rekonstrukciju stambenih jedinica, u cilju povratka na područje opština RS. Drugi javni poziv je za podnošenje prijava za program pomoći održivog povratka – izgradnja i sanacija infrastrukturnih i drugih objekata od značaja za širu društvenu zajednicu u mjestima povratka na prostorima BiH za period 2018-2019. Godina. Treći javni poziv je za dodjelu stipendija. U proteklom periodu imali smo javni poziv za prevoz učenika i đaka u povratničkim mjestima i imamo jedan javni poziv Ministarstva za pitanja boraca za podnošenje zahtjeva za dodjelu jednokratne novčane pomoći za rješavanje socijalno-statusnih pitanja pripadnika branilaca i članova, koji se nalaze u stanju potrebe za 2017. godinu“, rekao je Dubičić u izjavi za UPSMedia.

    Konstantna podrška povratnicima u Republiku Srpsku, koja dolazi od strane Vlade Federacije BiH, ima veliki značaj za sve Bošnjake koji žive u Republici Srpskoj, pa i za povratnike u opštini Bratunac.

    „Kad se ovi projekti budu realizovali u 2018. i 2019. Godini poboljšaće u mnogome život povratnika na području opštine Bratunac, a samim tim će obezbjediti dodatna sredstva bez kojih povratnici ne bi mogli sami da naprave sebi lokalne puteve, da saniraju klizišta i tako dalje. Bez pomoći federalnih ministarstava, mi kao lokalna zajednica, kao opština Bratunac, ne bismo mogli riješiti sva ova pitanja, ne bismo mogli zadovoljiti potrebe građana. Ovi projekti će nam pomoći i oni su nam od velikog značaja za povratnike bošnjačke nacionalnosti, ali i za domicilno stanovništvo, jer puteve i vodu će svako koristiti“, dodao je Salih Dubičić, zamjenik načelnika Bratunca.

    Podrška lokalne vlasti prema bošnjačkom stanovništvu u Bratuncu ne izostaje, tvrdi Dubičić.

    „Podrška lokalne vlasti prema bošnjačkom stanovništvu ne izostaje. Najveći dio te podrške se ogleda u administrativnoj potpori – putem opštine se delegiraju projekti. Imamo i socijalne programe kojima rješavamo socijalne kategorije, zatim, imovinsko-pravni odnosi se isto rješavaju preko opštine, a nekih većih ulaganja od strane opštine, na područjima na kojima žive Bošnjaci, nema. Imamo gdje opština participira sa dvadeset do trideset posto u određenim projektima. Ali, sam budžet opštine Bratunac je takav da je više socijalne kategorije, nije razvojni“

     

     

    (UPS MEDIA)

  • Ermin Pavica za Faktor: Taj što mi je zapalio auto nije nikakav Srbin, nego ološ i šljam

    Požaru, u kojem je potpuno izgorio automobil povratnika u rogatičko selo Kukakavice Ermina Pavice, prethodile su prijeteće SMS poruke koje je dobijao na svoj mobitel, potvrdio nam je danas Pavica u telefonskom razgovoru.

     

     

    Požar na automobilu izbio je u kasnim popodnevniom satima, nakon što se sa suprugom i djecom vratio iz Rogatice, gdje mu žive roditelji i brat sa porodicom.

    Dim na automobilu prva je primijetila Erminova supruga Vedrana, koja je krenula u podrum po drva. On je tada istrčao iz kuće, a kad je otvorio vrata automobila, vatra je tad “dobila zrak” i buknula, te bukvalno progutala automobil, sa kojeg se proširila na šupu, a prijetila je da ugrozi i njihovu kuću.

    Požar su ugasili pripadnici Teritorijalne vatrogasne jedinice Rogatica, a jutros je policija, zajedno sa vještakom protivpožarne zaštite obavila uviđaj.

    Kako nam je kazao Pavica, iako su se nadali da su se na automobilu zapalile instalacije, nezvanično mu je rečeno da se radi o namjernoj paljevini, uz upotrebu zapaljive tečnosti.

    Pavica kaže da ne zna ko bi mogao stajati iza podmetanja požara, te da njegova porodica ni sa kim nije imala bilo kakvih problema. Međutim, kako ističe, prije nekog vremena na svoj mobitel počeo je dobijati vulgarne i poruke prijetećeg sadržaja, a što je, kaže, prijavio policiji, koja je pokrenula istragu tog slučaja.

    poruka

    Kako je kazao, indikativno im se činilo što se to počelo dešavati nakon što su nedavno povratniku Nedžadu Hercegliji iz Bjelogoraca otrovane tri krave, pa su mislili da je to nekome “dalo krila”. Prije ovog događaja, kaže Pavica, grupa nepoznatih osoba kod kuće njegovih roditelja pjevala je nacionalističke pjesme.

    – Mi tome u početku nismo pridavali preveliki značaj. Iskreno, mislili smo da je neka balavurdija, koja nema pametnijeg posla. Sad nam već nije svejedno – kaže Pavica.

    Kako ističe, nada se da će istražni organi odraditi svoj dio posla i otkriti ko stoji iza svega.

    – Dosad smo se uvijek osjećali sigurno i ne bismo da upiremo prstom na bilo koga. Supruga i ja smo prvi “miješani” brak u ovoj općini nakon rata. U početku je, istina, kad smo se tek uzeli, bilo nekih problema, ali već četiri-pet godina živimo sasvim normalno i osjećali smo se maksimalno sigurno – kaže Pavica.

    Istog mišljenja je i njegov brat Mirza, koji sa suprugom i četvero djece živi u Rogatici. Djeca, kaže, normalno idu u školu i nikad većih problema nije bilo.

    – Mi smo se stvarno uvijek osjećali sigurno. Najmnogobrojnija smo povratnička familija ovdje. Ne znamo šta da mislimo, ali lijepa poruka nije. Ne želimo nikog da optužujemo, kretena ima u svakom narodu – kazao nam je Erminov brat Mirza, također izrazivši nadu da će policija što prije otkriti počinioce.

    VEZANI TEKST – Zapaljen automobil i pomoćni objekat povratnika u Rogaticu 

    Iz PU Istočno Sarajevo jutros je saopćeno da se pod nadzorom Okružnog javnog tužilaštva Istočno Sarajevo – PK Višegrad, poduzimaju sve potrebne mjere i radnje kako bi se ovaj slučaj u potpunosti rasvijetlio.

     

     

    (Faktor.ba)

  • Ovo je poruka koju je dobio Ermin Pavice prije nego su mu zapalili automobil: “Gori kuća smrdljivog Turčina”

    Požaru, u kojem je potpuno izgorio automobil povratnika u rogatičko selo Kukakavice Ermina Pavice, prethodile su prijeteće SMS poruke koje je dobijao na svoj mobitel, potvrdio nam je danas Pavica u telefonskom razgovoru.

     

     

    Požar na automobilu izbio je u kasnim popodnevniom satima, nakon što se sa suprugom i djecom vratio iz Rogatice, gdje mu žive roditelji i brat sa porodicom.

    Dim na automobilu prva je primijetila Erminova supruga Vedrana, koja je krenula u podrum po drva. On je tada istrčao iz kuće, a kad je otvorio vrata automobila, vatra je tad “dobila zrak” i buknula, te bukvalno progutala automobil, sa kojeg se proširila na šupu, a prijetila je da ugrozi i njihovu kuću.

    Požar su ugasili pripadnici Teritorijalne vatrogasne jedinice Rogatica, a jutros je policija, zajedno sa vještakom protivpožarne zaštite obavila uviđaj.

    Kako nam je kazao Pavica, iako su se nadali da su se na automobilu zapalile instalacije, nezvanično mu je rečeno da se radi o namjernoj paljevini, uz upotrebu zapaljive tečnosti.

    Pavica kaže da ne zna ko bi mogao stajati iza podmetanja požara, te da njegova porodica ni sa kim nije imala bilo kakvih problema. Međutim, kako ističe, prije nekog vremena na svoj mobitel počeo je dobijati vulgarne i poruke prijetećeg sadržaja, a što je, kaže, prijavio policiji, koja je pokrenula istragu tog slučaja.

    automobil

    Kako je kazao, indikativno im se činilo što se to počelo dešavati nakon što su nedavno povratniku Nedžadu Hercegliji iz Bjelogoraca otrovane tri krave, pa su mislili da je to nekome “dalo krila”. Prije ovog događaja, kaže Pavica, grupa nepoznatih osoba kod kuće njegovih roditelja pjevala je nacionalističke pjesme.

    – Mi tome u početku nismo pridavali preveliki značaj. Iskreno, mislili smo da je neka balavurdija, koja nema pametnijeg posla. Sad nam već nije svejedno – kaže Pavica.

    Kako ističe, nada se da će istražni organi odraditi svoj dio posla i otkriti ko stoji iza svega.

    – Dosad smo se uvijek osjećali sigurno i ne bismo da upiremo prstom na bilo koga. Supruga i ja smo prvi “miješani” brak u ovoj općini nakon rata. U početku je, istina, kad smo se tek uzeli, bilo nekih problema, ali već četiri-pet godina živimo sasvim normalno i osjećali smo se maksimalno sigurno – kaže Pavica.

    Istog mišljenja je i njegov brat Mirza, koji sa suprugom i četvero djece živi u Rogatici. Djeca, kaže, normalno idu u školu i nikad većih problema nije bilo.

    – Mi smo se stvarno uvijek osjećali sigurno. Najmnogobrojnija smo povratnička familija ovdje. Ne znamo šta da mislimo, ali lijepa poruka nije. Ne želimo nikog da optužujemo, kretena ima u svakom narodu – kazao nam je Erminov brat Mirza, također izrazivši nadu da će policija što prije otkriti počinioce.

    Iz PU Istočno Sarajevo jutros je saopćeno da se pod nadzorom Okružnog javnog tužilaštva Istočno Sarajevo – PK Višegrad, poduzimaju sve potrebne mjere i radnje kako bi se ovaj slučaj u potpunosti rasvijetlio.

     

     

     

    (Faktor.ba)

  • Snijeg nije iznenadio povratnike u sela kod Srebrenice: Mještani spremni za zimu, imaju zalihe hrane, drva, lijekova…

    [sg_popup id=”5″ event=”onload”][/sg_popup]U planinskim srebreničkim selima Luci i Kruševom Dolu živi 120 povratnika. Kažu, više ih je ljeti, kada dolaze da obrađuju svoja imanja. Prve snježne padavine nisu iznenadile stanovnike ovih sela. Mještani su iskoristili lijepe dane za završavanje jesenjih radova i pripremu za zimu.

     

    Vunena garderoba

    Sijeno je pokupljeno i dopremljeno do štala, drva su nabavljena, izrezana i složena, hrana i ostale potrepštine su kupljene, dimnjaci očišćeni, zimnice spakovane, vodovodi i česme zaštićeni. Zimska garderoba je pripremljena, vunene čarape, džemperi, rukavice i šalovi ispleteni su još ljetos.

    Poučeni iskustvom iz ranijih godina, kada su ova sela po tri mjeseca bila zametena, mještani su se na vrijeme pripremili za ovu zimu.

    Ćamil Alić iz Kruševog Dola ističe da je zaliha hrane i drugih životnih namirnica uvijek malo. Kako kaže, on i mještani nemaju novca da nabave velike zalihe.

    Penzioner Mujo Mijić (73) kaže da je ovdje zima duga i hladna i da traje od početka novembra do maja.

    – Snijeg napada i do dva metra tako da se do najbližih kuća i štala ne može doći. U takvim situacijama, organiziramo akciju čišćenja prilaza. U takvim situacijama strahujemo od teških bolesnika, jer ih je drumom nemoguće transportirati – kaže Mijić.

     

    Čuvali stoku

    Abid Špiodić i Dino Begić iz Luke sišli su sa planine, gdje su doskora boravili u brvnarama i čuvali stoku. Stoku su smjestili u štale od čvrstog materijala, pored kojih su osigurali dovoljno sijena za zimu.

     

    Duge zimske noći provode na sijelima

    Kada završe svakodnevne obaveze, mještani ovih sela duge zimske noći provode sijeleći. Zbog visokog snijega, Lučani pješice idu u Krušev Do i obratno. Na sijelima igraju karti, šaha i prstena, a žene pripremaju trpezu i pletu toplu vunenu odjeću. Kada su putevi prohodni, raduje ih, kažu, dolazak poštara i električara koji svakog mjeseca dođu da mjere utrošak struje, a kada su putevi zameteni, nema ni njih. U ovim selima nema djece.

     

     

    (Avaz.ba)

  • Rogatica/ Povratnička porodica Herceglija: Uprkos napadima na imovinu ostajemo ovdje

    Nedžad Herceglija iz sela Bjelogorci kod Rogatice, čije su tri krave uginule nakon što su otrovane prošlog petka, uprkos svemu želi ostati u mjestu povratka i nastaviti živjeti od svog rada kako bi obezbijedio egzistenciju svojoj djeci, javlja AA.

     

    Nedžad se sa suprugom Hajrom i četvero djece vratio u Rogaticu, ali je po povratku imao narušene odnose sa komšijama srpske nacionalnosti. Prošlog petka u voćnjaku, nedaleko od kuće, njihove tri krave uginule nakon što su konzumirale vještačko đubrivo. Herceglije vjeruju da se iza svega krije međunacionalna mržnja i komšija koji je prije nekoliko godina kupio kuću u selu.

    “Trovanje se desilo najvjerovatnije što nas ne mogu istjerati odavde. To vidim kao nacionalizam”, izjavio je Herceglija.

    Na pitanje da li je bilo nagovještaja da će do toga doći, kazao je da je dan prije trovanja njegovo dijete snimilo prijetnje komšinice koja je, kako je kazao, prizivala krave da ih otruje.

    Dijete je to snimilo na 20 metara jer nije smjelo da joj priđe. Tu noć je to odradila, da li ona ili njen muž. Tužilaštvo će valjda poduzeti mjere i istražiti ko je i šta je”, rekao je Herceglija.

    Uprkos napada na imovinu koja mu znači život i opstanak, Nedžad ne planira napustiti svoj dom.

    ”Ostajem i moji korijeni ovdje ostaju – moja žena, djeca i unučad ako Bog da”, poručio je.

    Njegova kćerka Neira (19) bila je ta koja je zatekla uginule krave kako leže na njihovom imanju nedaleko od kuće. U izjavi za AA je ispričala da je po dolasku pored krava primijetila ureu, vještačko đubrivo, koje je uzrok uginuća.

    ”To nije naše gnojivo, već gnojivo koje su nam posuli. To je naša livada blizu njihove kuće. Prepala sam se, nisam znala šta se dešava”, ispričala je Neira.

    Probleme sa komšinicom i njenom porodicom je imala odranije a, kako je kazala, dobijala je prijetnje na putu do škole zbog čega je u martu ove godine napustila školovanje.

    Odozdo je šuma, a šuma nema svjedoka tako da nisam smjela i morala sam napustiti iz sigurnosnih razloga”, rekla je Neira i dodala:

    ”Radimo, borimo se. Gojimo svoje krave, ovce. Šta god možemo radimo da imamo, da mi se mogu brat i sestra školovali kada sam morala napustiti”.

    Nedžadu i njegovoj porodici ostala je jedna krava i dvoje teladi, a dva dana od trovanja od ratnog komandanta Srebrenice Nasera Orića dobio je dvije krave.

    Porodicu Herceglija danas je posjetio i potpredsjednik bh. entiteta Republika Srpska Ramiz Salkić koji je poručio da ona zaslužuje veću pažnju koju će, obećao je, i dobiti.

    “Ovo nije poruka suživota i tolerancije za koju želimo da bude poruka Rogatice i svakog drugog mjesta. U Rogatici smo od početka procesa povratka imali dobre uslove, dobre međuljudske, međukomšijske, međunacionalne odnose. Ovaj incident baca sjenu na te odnose. Nadamo se da je samo jedan i da se više nikada neće ponoviti”, rekao je Salkić.

    Od Herceglija je čuo da problemi sa komšijama traju već nekoliko godina, te je poručio da bi se u rješavanje problema na neki način trebala uključiti i Opština Rogatica.

    Pozvao je sve građane BiH i šire da podržavaju proces povratka i ljude koji žive u povratničkim mjestima i da svi zajedno osude “one koji pokušavaju narušavati međunacionalne i međuljudske odnose”.

    Salkić je prije posjete porodici Herceglija razgovarao s načelnikom Opštine Rogatica Miloradom Jagodićem i komandirom Policijske stanice. Kako je kazao, načelnik Jagodić izražava punu podršku suživotu na tom prostoru, porodici kojoj je nanijeta šteta, a koju je obećao posjetiti uskoro.

    “Ohrabren sam njegovim stavom, pristupom i vjerujem da će to tako i biti. Razgovarali smo s načelnikom i o nekim ekonomskim temama. Vjerujemo da zapošljavanje i otvaranje perspektiva za ljude i na ovom prostoru može biti put ka tome da ljudi imaju bolje odnose”, poručio je Salkić.

    Incident u selu Bjelogorci osudili su brojni zvaničnici među kojima i ministrica za ljudska prava Bosne i Hercegovine Semiha Borovac i njen zamjenik Predrag Jović koji su naglasili kako je poražavajuća i za svaku osudu činjenica da se i nakon više od 20 godina od okončanja rata povratnici suočavaju sa napadima, prijetnjama smrću te uništavanjem imovine, sa čime se suočava povratnička porodica Nedžada Herceglije.

     

    POVEZANO: NOVI NAPAD NA POVRATNIKE

  • Krivična prijava protiv komšinice zbog trovanja stoke Nedžada Herceglije

    Policija iz Istočnog Sarajeva podnijet će Okružnom javnom tužilaštvu u tom gradu krivičnu prijavu protiv Ane Abazović (32) iz Rogatice, zbog trovanja tri krave povratnika u rogatičko selo Bjelogorci Nedžada Herceglije.

     

     

    – Na osnovu preduzetih operativnih i istražnih mjera i radnji i prikupljenih dokaza, policijski službenici PS Rogatica identifikovali su A. A. (1985) iz Rogatice kao osobu osumnjičenu za izvršenje krivičnog djela oštećenje i oduzimanje tuđe stvari. Lice se sumnjiči da je 09/10.11.2017. godine, na porodičnom imanju oštećenog, na području opštine Rogatica, u stočnu hranu pomiješalo materiju koja svojim izgledom asocira na vještačko đubrivo, koju je stoka pojela i nakon čega je uginula – navodi se u saopćenju PU Istočno Sarajevo.

    Iz policije dalje navode da će nakon provedenih vještačenja izuzetih tragova sa uviđaja mjesta događaja i pregleda leševa uginulih grla stoke, Okružnom javnom tužilaštu u Istočnom Sarajevu – Područnoj kancelariji Višegrad biti podnesen izvještaj o počinjenom krivičnom djelu.

     

     

    VEZANI TEKSTOVI:

     

     

    (faktor.ba)

  • NOVI NAPAD NA POVRATNIKE: Bošnjačkom povratniku komšije Srbi otrovali tri krave

    U Bjelogorcima, opština Rogatica jutros se dogodio  podmukli zločin. Naime, porodica Nedžada Herceglije je za samo par minuta ostala  bez tri krave koje su otrovane ureom ( umjetnim gnojivom).

    Krave su zbog trovanja uginule jedna za drugom pred očima vlasnika. U razgovoru za Saffa Nedžad Herceglija navodi da se ovaj sramni zločin dogodio jutros. “Strahujemo da su, osim ove tri krave, otrovana još dva teleta i jedna krava. Veterinar nam je rekao da moramo sačekati do sutra ujutru da vidimo hoće li preživjeti”. Nedžad je bio u policijskoj stanici u Rogatici gdje mu je rečeno da je utvrđeno da su krave otrovane ureom pomješanom sa soli, brašnom i drugim tvarima. Također, policija mu je rekla da su krave otrovale njegove komšije, srpska porodica Abazović

    “Policija mi je rekla da je Ana Abazović priznala da je podmetnula otrov”.

    Herceglije su jedina bošnjačka porodica u Bjelogorcima. Nedžad i njegova porodica su izloženi stalnim prijetnjama i napadima.

    “Ja imam problema sa komšijama Srbima, naročito sa porodicom Abazović već četiri godine. Meni su zaprijetili da će me ubiti. Moja kćerka je zbog tih problema morala napustiti školu. Nemam kome da se obratim. Bojim se za naše živote, nas niko ne štiti. Strah me je da nam ne zatruju vodu i da nas potruju kao naše krave”, poručuje na kraju zabrinuti Nedžad Herceglija.

     

     

     

    (SAFF.ba/ZASREBRENICU.ba)

  • NOVE MUĆKE SA DONACIJAMA U SREBRENICI: Poticaje dobijaju samo oni podobni ili bliski vladajućim partijama

    Srebrenica je oduvijek bila leglo malverzacija a što pokazuje i film “Pljačke donacija” koji je snimio TV voditelj Avdo Avdić.

     

    Kako nam je jedan od vlasnika jedne firme u Srebrenici rekao, povratnici su ponovo prevareni. Poticaje su dobili samo oni koji su podobni i bliski vladajućim partijama. U “Javnom pozivu” je stojalo da poticaj mogu dobiti samo oni koji se bave poljoprivredom ili proizovođači. Pitaju se šta to proizvodi ZTR “Svjetlost” koja prodaje šarafe i utičnice, ili šta proizvodi knjižara.

    Kako su rekli uložiće žalbe na rezultate ovog poziva.

     

    Spisak firmi koje su dobile poticaj:

    1. D.O.O. „FM SREBRENA MALINA“ – 9.000,00 KM
    2. ZTR „Sumatra“ – 2.000,00 KM
    3. D.O.O. „EKO-M“ – 13.000,00 KM
    4. D.O.O. „ELEKTRO-SVJETLOST“ – 2.000,00 KM

     

    I za kraj pogledajte film “Pljačke donacija” koji najbolje pokazuje kako su se pljačkale donacije u Srebrenici.

     

    PLJAČKE DONACIJA U SREBRENICI

     

    (ZASREBRENICU.ba)

  • Život povratnika u Voljavici kod Bratunca: “Bosne će biti koliko bude Bošnjaka u Podrinju”

    Kad se prije 15 godina Esnaf Salihović vratio u bratunačko selo Voljavica dočekalo ga je samo zgarište nekadašnje kuće, koja je tokom rata spaljena do temelja. Tokom prve dvije godine, po povratku, sa suprugom Adnanom i tada dvogodišnjim sinom Ibrahimom živio je u drvenoj šupi, sve do 2004. godine kada je obnovio kuću. Presudni trenutak je bio kad je uštedio od invalidnine i kupio traktor, kaže Salihović, koji je ratni vojni invalid sa visokom amputacijom noge.

    Preživio genocid u Srebrenici

    Salihović je najprije preživio pakao aprila 1992. u Bratuncu, kada su postrojbe JNA i paravojne formacije Srpske demokratske stranke (SDS) krenule u progon bošnjačkog stanovništva u gradu i okolnim selima. Utočište je našao u Srebrenici, gdje je bio sve do jula 1995. i ulaska Mladićevih trupa u grad. Imao je tada 34 godine, ali je za samo nekoliko dana, kako kaže, ostario nekoliko godina.

    “Nije bilo lahko živjeti, zaspati mirno, nakon svega, a kamoli se vratiti, gdje su nam toliki bližnji pobijeni. Glavna je bila snaga volje. Ona je kod nas bila jača od onog željeza, pluga, što se zemlja ore. Uvijek sam govorio, hvala dobrim ljudima koji su nas prihvatili u izbjeglištvu, ali nema nas bez naše zemlje, nit ima naše zemlje bez nas. Vratili smo se ovamo gdje su mezari naših očeva i gdje će naša djeca ostati, i živjeti na ovoj zemlji. Ona je nama sve, i smrt i život, i tuga i veselje. Druge nemamo, ovo je naša djedovina i želimo ostati ovdje”, kaže naš sagovornik.

    Najstariji sin Ibrahim sada ima 17 godina, a po povratku u Voljavicu Esnaf i njegova supruga Adnana su dobili još dvoje djece – kćerku Aldijanu, koja ima 12 godina, i najmlađeg Emira koji ima samo pet godina. Ibrahim je pri kraju školovanja u Srednjoškolskom centru u Bratuncu, kao i Aldijana koja pohađa Osnovnu školu Vuk Karadžić. Pored školskih obaveza pomažu roditeljima oko poslova u domaćinstvu, koje revno održavaju i s ponosom nas vode u obilazak domaćinstva.

    Ibrahim nam kaže da se sprema biti električar, kad završi školu, dok bi Aldijana željela da bude doktorica, a mali Emir kaže da bi, kad odraste, volio da bude veterinar jer voli životinje.

    Nek komšiji ne crkne krava

    Porodica Salihović je osigurala egzistenciju kada je na javnom pozivu Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica dobila 15 junica. Do danas su taj fond povećali vlastitim naporima na 25 grla. Esnaf kaže da je za razliku od nekih drugih stvari, stoka više investicija nego donacija, jer ima potencijal da se širi.

    “Kada dobijete ciglu ili crijep, to dobijete jednom i oni se ne množe. Mi smo, hvala Bogu, danas na 25 grla. Trebalo je dosta rada i umora da se dođe dotle, a i da se održava to. Žao mi je što kod dvojice ili trojice ljudi se desilo da su neka od grla razboljela. Žao mi je i ljudi, koji se raduju tome što su nekom krave razboljele i što pokušavaju politički profitirati na tome i samo žele da povratnicima crknu krave”, kaže Salihović, vidno rezigniran nakon pokretanja ove teme.

    Dodaje da “ako se to desilo dvojici ili trojici, pa nije svima nama koji smo dobili tu stoku i živimo od nje”.

    “Kada imate stoku, svako zna da morate brinuti o njoj. Ljudi o kojima se niko ne brine se razbole a kamoli krave. Ne znam jesu li neki očekivali da Ramić (federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Ramić, op. a.) nakon što im ih je dodijelio, brine oko tih junica i dalje. Nadam se da nisu. Da se neki raduju kad su nam zdrave krave koliko se raduju kad su nam bolesne, bilo bi bolje i nama i njima”, kaže Salihović.

    Borba protiv genocida još uvijek traje

    Prema popisu iz 1991. općina Bratunac je imala 33.619 stanovnika, od čega su većinu činili Bošnjaci, njih 21.535 (64%), dok je srpsko stanovništvo brojalo 11.475 (34%). Nakon genocida i dugogodišnje sistematske politike diskriminacije i raznovrsnih pritisaka, koji su intenzivirani u doba vladavine Milorada Dodika, omjer je doživio radikalnu promjenu.

    Na posljednjem popisu, 2013. godine, Bošnjaka je bilo 7.803 (38%), dok Srbi čine većinu sa 12.350 (60%). Genocidna politika, kako ona direktna u ratu, tako i ona mirnodopska, koja je njena sljedbenica izvršila je dio svojih ciljeva, ali ne u onoj mjeri koju želi, a to je da Bošnjaka nema na ovoj teritoriji, kažu nam naši sagovornici iz Voljavice.

    Esnaf Salihović je sa svojom porodicom dokaz da borba protiv genocida, njegovih efekata i namjera njegovih izvršilaca još uvijek traje.

    Na naše pitanje šta očekuje od političara iz Sarajeva, kaže da očekuje da “bar ne odmažu, i traže dlaku u jajetu, ako nisu u moći da pomognu ili ne umiju”.

    “Neki kažu da se okrenemo budućnosti i ne gledamo u prošlost. Ja mislim da trebamo biti optimisti i biti pozitivni, ali da pamtimo prošlost. Garant našeg opstanka i života je da nikad ne zaboravimo pobijene, naše žrtve. Nakon onog zlog vremena, hoćemo da rađamo ovdje novi život i da bude vriska djece i miris sijena, huk potoka i graja mehanizacije koja ne pravi ili otkopava masovne grobnice, već obrađuje polja i oranice. Bosne će biti koliko bude Bošnjaka u Podrinju, a ima nas, hvala Bogu, i bit će s novim generacijama sve više”, zaključuje naš sagovornik.

    SAFF.ba

  • Magareće mlijeko iz Vlasenice prodaju u Austriji, Italiji, Švedskoj…

    Pored jednog od puteva van centra Vlasenice može se vidjeti malo krdo magaraca. Magarci – preciznije, magarice, uz nekoliko ždrijebadi i jednog mužjaka – vlasništvo su povratničke porodice Džindo, piše Al Jazeera.

     

    Alen i Meliha Džindo su, zajedno s četvero djece, uzgoj magaraca zbog ljekovitog mlijeka ovih životinja pokrenuli, kako to često u životu biva, iz nužde.

    Najstariji od djece, tada 15-godišnji Tarik, prije dvije godine bolovao je od žestokog kašlja, koji dječaku nije prolazio šta god da su roditelji pokušavali.

    Kako kaže Alen Džindo, Tarika je svakodnevno dva mjeseca vodio raznim ljekarima u Tuzlu, koji nisu mogli utvrditi šta mu je. Nakon toga je 20 dana hospitaliziran, kako bi se izvele dodatne pretrage.

    Dječaku se stanje toliko pogoršalo da su ga ljekari sedativima morali uspavljivati, jer od kašlja drugačije nije mogao zaspati.

    Tariku lijek, porodici posao

    Nakon što više nije bilo ideja kako pomoći dječaku, njegovom ocu Alenu je jedna doktorica preporučila da sinu daje magareće mlijeko, koje, navodno, čuda čini za plućna oboljenja i alergije, ali i kožna oboljenja i imunitet.

    Džindo, koji nikad nije ni čuo za terapije takvim mlijekom, očajan da pokuša sve kako bi sinu pomogao, odmah se dao u potragu za lijekom.

    Nakon neuspjeha da nađe nekog prodavača koji bi mu mogao davati svježe, a ne zaleđeno mlijeko, bez obzira koliko novca nudio i uz spremnost da sina svakodnevno vozi i po 150 kilometara u jednom pravcu samo da bi došao do decilitra magarećeg mlijeka, otac četvero djece se odlučuje na kupovinu magarice, koja se nedavno oždrijebila.

    Kako kaže, nakon četiri dana je kašalj popustio, dvanaesti dan ga uopće nije bilo.

    I taman kad je porodica Džindo planirala pokloniti magaricu “koja im je sina spasila”, prijatelji i komšije s raznim zdravstvenim tegobama, koji su čuli za Tarikovo ozdravljenje, javili su im se kako bi dobili malo mlijeka, s nadom da bi i njima moglo pomoći.

    Nakon velikog interesa, Meliha je Alenu predložila da se upuste u neizvjesni poduhvat uzgoja magaraca, kako bi njihovim mlijekom pomogli i drugima. Dvije godine kasnije uspjeli su farmu proširiti na 17 magarica, a u međuvremenu su dobili i nekoliko ždrijebadi, kojim će trebati dvije godine da i sama daju ljekovito mlijeko.

    Od jutra do mraka

    Koja je tajna ljekovitosti magarećeg mlijeka, Alen ne zna, ali smatra da je dosta vezano za hranu koju te životinje jedu. Kako kaže, u Vlasenici nema industrije koja bi zagađivala zrak i tlo, a klima je takva da sve buja u tom području.

    S druge strane, magarci jedu i biljke koje druge životinje neće, poput kore drveta, ali i raznog igličastog lišća. Kombinacija tih faktora je, smatra, dobitna kombinacija koja pomaže ljudima.

    Međutim, magarice nisu krave te samim tim i ne daju istu količinu mlijeka. Jednoj magarici treba osam dana za litar mlijeka, nakon što se ždrijebe nahrani, što uopće nije puno.

    Kako kaže Alen Džindo, na godišnjem nivou to je otprilike 12 litara mlijeka od jedne magarice, jer im laktacija traje samo četiri-pet mjeseci. Zbog toga litar magarećeg mlijeka košta 100 konvertabilnih maraka.

    Onima koji mlijeko sebi ne mogu priuštiti, a potrebno im je, pogotovo djeci, Alen i Meliha ovaj lijek poklanjaju.

    Iako dan s magarcima počinje ujutro u 6:00 sati, a završava nerijetko iza 20:00 sati, ova porodica se ne žali.

    Iako je uzgoj magarica zahtjevan i traži dosta ulaganja, to ne sprečava Alena i Melihu da posao svakodnevno šire. Zakupljuju i uređuju livade na kojim bi magarci mogli pasti, a pokušavaju i kupiti zemlju na kojim bi uzgajali još veći broj ovih životinja. Kao i u brojnim slučajevima, administracija im nije naklonjena. Osam mjeseci čekaju odgovor na ponudu kupovine zapuštenog zemljišta, koje niko ne koristi.

    Izvoz u Austriju, Italiju, Švedsku…

    Reklamirati se ne moraju, kaže Alen, jer im je najbolja reklama preporuka ljudi kojim su pomogli. Nakon dvije godine od pokretanja ovog poduhvata, kupce imaju u Austriji, Italiji, Švedskoj… a znaju i za slučaj ljudi koji su njihovo mlijeko nosili u Sjedinjene Američke Države.

    “Još da je bolje regulisan izvoz, da nemamo problema s carinama i svim drugim stvarima, da su granice otvorene… još bi lakše išlo”, kaže Alen.

    Poticaja, kako to prečesto bude, od države nemaju. Džindo navodi da u susjednoj Hrvatskoj uzgajivači magaraca od države godišnje dobijaju 300 eura, a da se u Italiji magareće mlijeko izdaje na ljekarski recept. U Bosni i Hercegovini toga nema, govori razočarano.

    Kako Alen Džindo kaže, uzgoj magaraca zbog mlijeka je, uz sve probleme i početna ulaganja koja mu se još nisu isplatila i uz gubitke kojih neće biti za nekoliko godina, odlična prilika za sve u zemlji u kojoj vlada velika nezaposlenost.

    S jedne strane se proizvodi ljekovito mlijeko, kojim se pomaže hiljadama ljudi, a s druge strane je, kaže, tri puta isplativije uzgajati magarce u odnosu na krave, kad se uzmu u obzir svi troškovi. A kako je životni vijek ovih životinja do 40 godina, tokom kojih veći dio mogu davati mlijeko, to pokazuje da se doista radi o dugoročnoj investiciji.

    Iako nije imao prethodnog iskustva s uzgojem magaraca, iskustvo s uzgojem drugih domaćih životinja je mogao lako primijeniti.

    “Nema boljeg iskustva od domaćeg iskustva”, kaže Alen.

    (Bportal.ba/Al Jazeera)

Close
Close