ratni zločinac

  • SRAMNO: U Hrvatskoj osvaula poruka podrške ratnom zločincu (FOTO)

    Transparent s natpisom “Maka s ponosom te očekujemo” osvanuo je jutros u Mostaru, na ogradi zgrade Biskupije u ulici Biskupa Čule. Poruka se odnosi na presuđenog ratnog zločinca Marka Radića, kojem je nedavno hrvatskog pravosuđe u spornom procesu smanjilo kaznu.

    Pomenuto mjesto u naselju Balinovac, često je zadnjih godina bilo mjesto isticanja sličnih poruka koje su se odnosile na tzv. Herceg-Bosnu, suđenje Haškoj šestorci i slično. Policija bi obično po prijavi građana skidala pomenute transparente.

    Vjerovatno nije slučajno da je transparent izvješen baš danas, 18. novembra, jer je na taj dan prije 26 godina osnovana tzv. Herceg-Bosna.

    Podsjećamo, Županijski sud u Zagrebu preinačio je presudu sa 21 na 12 i po godina zatvora Marku Maki Radiću, kojeg je Sud BiH proglasio krivim zbog ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima u Mostaru. Radić, prema određenim tačkama osuđen zbog udruženog zločinačkog poduhvata, koji je u zatvoru trebao ostati do 2027. godine, sada će prema novoj presudi Županijskog suda izaći na slobodu do isteka ove godine, jer Hrvatska udruženi zločinački poduhvat kao institut ne priznaje.

    Marku Radiću udovoljeno je da kaznu zatvora izdržava u Hrvatskoj umjesto u BiH, a taj transfer odobrio je ministar pravde BiH Josip Grubeša 8. oktobra 2018. godine, a prethodno je Županijski sud u Zagrebu prihvatio Radićevu molbu te je donio presudu kojom je preuzeo izvršenje presude Suda BiH.

    KOMŠIĆ OTVORENO: “Nije meni problem što Čović hoće treći entitet, meni je problem što on LAŽE I GURA NARODE U SUKOB”

    (Klix.ba / ZASREBRENICU.ba)

  • POGODNOSTI ZAKONODAVSTVA U HRVATSKOJ: Ratni zločinac iz Mostara Maka Radić ubrzo bi mogao na slobodu

    Presuđeni ratni zločinac Marko Radić Maka, pravosnažno osuđen u BiH na 21. godinu zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, odnosno mučenja, zatvaranja, ubistva i silovanja u naselju Vojno kod Mostara, prebačen je iz Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru na izdržavanje kazne u Hrvatskoj

    Pravosnažnu presudu izreklo mu je Apelaciono vijeće Suda BiH u martu 2011. godine. Budući da se Radić u pritvoru se nalazio više od pet godina, to vrijeme mu je uračunato u buduće vrijeme izdržavanja kazne. Praktično, ovaj zločinac je odslužio 12 godina.

    Radić, koji ima dvojno državljanstvo, podnio je molbu za transfer u Hrvatsku, a to je mogao učiniti, kako pojašnjava advokat Asim Crnalić, na temelju Zakona o međunarodnopravnoj pomoći u krivičnim stvarima i Sporazuma BiH i Hrvatske o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u krivičnim stvarima.

    A kako su pojasnili iz Ministarstva pravde BiH, nakon priznanja presude suda iz BiH, Županijski sud u Zagrebu donio je odluku kojom se priznaje i izvršava presuda suda iz naše države.

    Tako je sopstvenom i željom Hrvatske da ga “ugosti”, Radić prebačen u susjednu zemlju.

    Čin priznanja presude pravosuđa BiH zapravo znači da je Hrvatska utvrdila da je presuda izrečena u skladu sa zakonima ove države i u skladu sa međunarodnim standardima.

    “To u praksi znači da je Radić sada na izdržanju kazne po osnovu presude suda iz Hrvatske, a ne po osnovu presude Suda BiH”, kaže za Vijesti.ba prof. dr Almin Dautbegović, advokat i pravni stručnjak.

    Kako ističe, Hrvatska je morala priznati presudu BiH u Radićevom slučaju, što znači da ju je dovela na nivo kao da ju je izrekao sud u Hrvatskoj, a ministri pravde dviju država odobrili su proceduru.

    “Dakle, izdržavanje kazne se nastavlja tamo gdje se vremenski stalo. Vrijeme koje je Radić proveo u pritvoru i zatvoru u BiH mu se uračunava, a ostatak izrečene kazne će izdržavati u Hrvatskoj”, kaže Dautbegović.

    No, budući da Radić sada izdržava zatvorsku kaznu u preostalom dijelu po osnovu presude koju je izrekao sud u Hrvatskoj, mogućnost pomilovanja ili prijevremenog otpusta vezuje se za nacionalno zakonodavstvo zemlje u kojoj služi kaznu. Stoga je otvoreno pitanje kakva je sudska praksa u Hrvatskoj.

    Advokatica Vasvija Vidović pojašnjava za Vijesti.ba da se uslovni otpust obično vezuje za dvije trećine odslužene kazne.

    “Koliko mi je poznato, u Hrvatskoj važi standard koji važi u većini zemalja EU, a to je uostalom slučaj i u Međunarodnom tribunalu u Hagu, da uslovni otpust ide nakon dvije trećine odslužene kazne.

    Otpust ne ide po automatizmu, nego sud razmatra eventualnu molbu osuđenika i cijeni njegovo sveukupno ponašanje. Stoga, otpust ne dobiju svi po automatizmu nakon dvije trećine odslužene kazne”, ističe Vidović.

    Dautbegović ističe da je praksa u BiH drugačija u odnosu na onu u Evropi.

    “Evropa je tu liberalnija. Recimo, kada nekom u Evropi bude izrečena kazna od pet godina, slobodno računajte da su to 2,5 godine.

    Dakle, nakon pola izdržane kazne u Evropi, može se računati na to da je osuđeni slobodan. Zakon u BiH nije pratio evropske trendove, pa je u bh. pravosuđu neka mjera dvije trećine odslužene kazne.

    Nisam siguran da je i Hrvatska pretjeralno liberalna, odnosno ne vjerujem da postoje značajne razlike u odnosu na sudsku praksu u BiH”, navodi on.

    U krivičnom zakonu Hrvatske ipak se navodi da sud može otpustiti osuđenika sa izdržavanja kazne ukoliko je izdržao najmanje jednu polovinu kazne, ali ne manje od tri mjeseca, ako se osnovano očekuje da neće počiniti krivično djelo, te ako na to pristaje.

    S druge strane, hrvatski Zakon o izvršavanju kazne zatvora kaže da uslovno otpuštanje osuženog može biti predloženo i nakon izdržane jedne trećine kazne ako je on obolio od teške bolesti, a ne u zatvoru u kojem služi kaznu ne postoje uslovi liječenja.

    Radić je pravomoćno presuđen na 21. godinu zatvorske kazne, od kojih je već odslužio 12. Da je ostao u BiH, bile bi mu potrebne još dvije godine da odsluži dvije trećine.

    No, ovaj ratni zločinac je odlučio, a Ministarstvo pravde BiH i Sud BiH su potvrdili tu odluku, da ostatak kazne služi u Hrvatskoj, po svemu sudeći, svjestan prednosti krivičnog zakonodavstva Hrvatske.

    Nezvanične informacije govore da će Radić u roku dva mjeseca biti pušten na slobodu.

    (Vijesti.ba)

  • Sud BiH dozvolio još jedan skandal: Presuđeni srpski ratni zločinac iz Bileće pobjegao iz BiH?!

    Miroslav Duka nije se odazvao na poziv sudskih organa za izdržavanje dvanaestogodišnje kazne, po pravosnažnoj presudi Suda BiH, kojom je osuđen za ratne zločine u Bileći.

     

     

    Duka je nedostupan organima gonjenja u BiH, saznaje Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

    Advokat Miroslava Duke, Dejan Bogdanović, je kazao da mjesecima nije u kontaktu sa svojim branjenikom i da nema nikakvu informaciju.

    Kako se saznaje, Duka nije pronađen na adresi prebivališta, sumnja se da je prešao državnu granicu.

    – Prema dostupnim informacijama, već duže vrijeme se nije javljao u policijsku stanicu, a o tome nije obaviješten Sud – navodi sagovornik BIRN-a, blizak pravosudnim institucijama.

    Apelaciono odjeljenje Suda BiH u avgustu prošle godine potvrdilo je presudu kojom je Goran Vujović osuđen na šest, Miroslav Duka na 12, a Željko Ilić na pet godina zatvora za zločine počinjene u Bileći 1992. godine.

    Vuković, Duka i Ilić su proglašeni krivim za mučenja, premlaćivanja i zlostavljanje civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u Stanici javne bezbjednosti (SJB) i Đačkom domu u Bileći. Jedan od zatočenih je od posljedica premlaćivanja podlegao.

    Vujović i Duka osuđeni su da su počinili progon protivpravnim zatvaranjima, nečovječnim postupanjem, deportacijom, ubistvima i mučenjem.

    Vujović je osuđen da je zločine počinio kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bileća, a Duka kao komandir u SJB-u. Ilić je osuđen kao policajac za progon, fizičkim i psihičkim zlostavljanjem zatočenika.

    Prema tvrdnjama Milorada Raševića, Ilićevog branioca, on se već nalazi na izdržavanju kazne.

     

     

    Izvor: (BIRN/ Saff)

  • Umro optuženik za jedan od najvećih ratnih zločina u BiH

    Dragomir Tintor (71), optuženi za ratne zločine na području Prijedora, preminuo je jučer, a sahrana će biti obavljena sutra na groblju u njegovom rodnom mjestu Zecovi kod Prijedora.

     

    – Tintor je jučer umro u bolnici – kaže izvor na kojeg se poziva Dnevni avaz.

    Tužilaštvo BiH je protiv Tintora podiglo je optužnicu u decembru 2017, te je ona proslijeđena Sudu BiH na potvrđivanje.

    Inače, samo u Čarakovu je ubijeno je i nestalo 403 civila Bošnjaka i 10 Hrvata.

    Podsjetimo, Tintor je zajedno sa Mićom Jurišićem (62) uhapšen 22. novembra prošle godine na području Prijedora, zbog sumnje da su kao pripadnici vojno-policijskih struktura VRS na području Prijedora, postupali protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata.

  • Ratni zločinac i bjegunac iz BiH nije se pojavio u sudu u Beogradu

    Presuđeni ratni zločinac Novak Đukić, kojem je Sud Bosne i Hercegovine pravomoćno dokazao odgovornost za zločin nad civilima ubijenim 25. maja 1995. na tuzlanskom Korzu, ponovo je izbjegao “ruku pravde”.

     

     

    Ovog puta, neodazivanje Sudu u Beogradu koji mu je nakon bijega iz naše zemlje u Srbiju 2014. trebao početi postupak za preuzimanje izvršenja 20-godišnje zatvorske kazne, opravdao je navodnom “hospitalizacijom zbog psihičkih problema”. Roditelji su ogorčeni.

    Fahira Atiković rekla je da su roditelji ožalošćeni i bolesni zbog zločina na Kapiji i ne vjeruju da njemu može biti gore nego njima.

    Šemsudin Alagić naveo je da je  roditeljima svih ovih godina vrlo teško, te da ne vjeruje da nema doktora koji bi ga liječili, ako stvarno nije zdrav.

    Zineta Hidanović smatra da Đukić ima podršku za takvo ponašanje, a kao neko ko je kriv pokušava na sve načine da se izvuče.

    U februaru 2014. Đukić je pušten iz zatvora nakon što je Ustavni sud BiH, zbog pogrešne primjene zakona, ukinuo presudu kojom je bio osuđen na 25 godina zatvora. U junu mu je kazna smanjena na 20 godina, a njegov branitelj je nekoliko dana kasnije obavijestio Sud BiH da je osuđeni na liječenju u Srbiji.

    Edin Hurić je istakao da je zločin dokazan i da susjedna država treba da ga zatvori ako već ne može odslužiti kaznu u BiH, čime bi pokazali da zaista žele saradnju i pomirenje s BiH.

    Đukić je pred Sudom Bosne i Hercegovine proglašen krivim da je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske Republike Srpske, 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira Tuzlu, usljed čega je na Kapiji ubijeno više od 70 osoba. Potjernica za Đukićem je raspisana u oktobru 2014. jer se nije odazvao pozivu za izvršenje kazne, nakon čega je od Srbije zatraženo preuzimanje presude.

     

     

    (Radio Sarajevo)

  • SRBIJA OPET ŠTITI RATNOG ZLOČINCA: Novak Đukić sada hospitalizovan „zbog psihičkih problema“

    Sud u Beogradu ponovo je odgodio početak postupka protiv Novaka Đukića za zločin na tuzlanskoj Kapiji, nakon što je njegov advokat rekao da je hospitaliziran zbog “psihičkih problema”

     

     

    Viši sud u Beogradu odgodio je početak postupka protiv Đukića na kojem je trebalo biti razmatrano preuzimanje izvršenja 20-godišnje zatvorske kazne na koju je osuđen zbog zločina počinjenog na “tuzlanskoj Kapiji”, s obzirom da se nalazi na liječenju.

    Vijeće je na početku ročišta kazalo da je Đukića sredinom decembra pregledao sudski vještak i zaključio da

    je njegovo zdravtsveno stanje stabilno i da može pratiti suđenje.

    Međutim, Đukićev advokat Milorad Konstantinović je rekao da se u posljednjih mjesec dana stanje Đukića pogoršalo i da se on nalazi na liječenju.

    “On je hospitalizovan zbog psihičkih problema”, rekao je Konstantinović.

    Advokat je sudu pokazao izvještaj iz bolnice gdje se navodi da je Đukić hospitializiran samo dva dana pred ročište, u srijedu, 17. januara.

    Sudsko vijeće je zatim zatražilo da se izvrši novo vještačenje Đukićevog zdravlja.

    Đukić je pred Sudom BiH proglašen krivim da je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske Republike Srpske, 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira grad Tuzlu, usljed čega je došlo do masakra na “Kapiji” kada je ubijeno više od 70 osoba.

    U februaru 2014. on je pušten iz zatvora nakon što je Ustavni sud BiH – zbog pogrešne primjene zakona – ukinuo presudu kojom je bio osuđen na 25 godina zatvora.

    Sud BiH je u junu 2014. smanjio kaznu Đukiću na 20 godina, a njegov branilac je nekoliko dana kasnije obavijestio Sud BiH da je osuđeni na liječenju u Srbiji.

    Potjernica za Đukićem raspisana je u oktobru 2014. jer se nije odazvao pozivu za izvršenje kazne, nakon čega je od Srbije zatraženo preuzimanje presude.

    Viši sud u Beogradu je nekoliko puta odgađao ročište na kojem je trebalo biti razmatrano preuzimanje izvršenja 20-godišnje zatvorske kazne.

    Razlog odgađanja, kako je navedeno, jeste nedostavljanje dokumentacije iz Suda BiH koju je zatražila Đukićeva odbrana, kao i njegovo zdravstveno stanje. Đukićevi advokati su tražili da se presuda potpuno preispita, tvrdeći da njihov klijent nije imao fer suđenje.

    Srbija i BiH su 2010. godine potpisale sporazum prema kojem je moguće preuzimanje pravosnažnih presuda.

    Višestruke odgode u preuzimanju izvršenja kazne u Đukićevom slučaju više puta su kritizirale žrtve iz BiH, kao i glavni haški tužilac Serge Brammertz.

     

    (SB/N1/Detektor.ba)

  • Ima potvrdu o nekažnjavanju: Ratni zločinac postao direktor

    [sg_popup id=”5″ event=”onload”][/sg_popup]U Bosni i Hercegovinu potvrdu da nisu osuđivani mogu dobiti čak i oni koje je Međunarodni sud pravde u Haagu osudio za ratni zločin.

     

     

    Blagoje Simić, iako je u Hagu osuđen na 15 godina zatvora, na konkursu za direktora Doma zdravlja Šamac priložio je svu potrebnu dokumentaciju pa čak i potvrdu o nekažnjavanju. A, prema ocjenama komisije lokalnog parlamenta je i izabran.

    Tri mjeseca u logoru i trinaest na radnoj akciji, više gladna nego sita, preživjela je Šuhra Porobić iz Šamca. Bio je to težak rad i podrazumjevao je kopanje, branje voća i povrća, te sakupljanje stoke po okolnim selima i gradovima.

    “Svašta smo u tom putu prošli jer su u Odžaku bili Krajišnici stacionirani, pa se napiju, pa zaustave kamion, pa nas skidaju sa kamiona ali uvijek se tu neko nađe pa nas spasi”, ispričala je Šuhra Porobić iz Šamca.

    Blagoja Simića, tadašnjeg najvišeg opštinskog fukcionera opštine, predsjednika lokalnog Odbora SDS-a i ratnog Predsjedništva u Šamcu, poznaje od djetinjstva. Jednom je tokom rata molila za pomoć ali bezuspješno. Danas je kancelarija Udruženja logoraša, na čijem je čelu Šuhra, vrata do vrata sa kancelarijom Simićeve političke stranke.

    “Ja nemam kontakta sa njim bez obzira i što je Udruženje do SDS-a, ja nemam nikakvih problema čak veoma korektne odnose imam sa svima i hoće i pomoći. S njim ne. I ne volim da ga sretnem”, izjavila je Porobić.

    Iako je Haški tribunal u novembru 2006. godine osudio Blagoja Simića na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina nad nesrpskim stanovnišvom na području Šamca, većina Šamčana sa kojima smo razgovarali ne vidi ništa sporno da Simić bude na čelu Doma zdravlja.

    Evo šta su nam kazali građani Šamca:

    – “Ako je odgovarao, ako je odslužio, ako je ovdje prihvaćen neka radi svoj posao pošteno”;

    – “Ja ga poznajem kao čovjeka finoga i dobroga i kao odgovornog doktora još od prije rata. Ja sam se prije rata liječila kod njega. Sad nije moj porodični doktor ali je bio prije radnički i uvijek je bio doktor pravi na svom mjestu”;

    Ni lokalna vlast ne vidi ništa sporno i tvrde sve je u skladu sa zakonom.

    “On je u svojoj dokumentaciji priložio i potvrdu o nekažnjavanju koju je dobio. S obzirom da se u RS i BiH ne vodi evidencija, u kaznenoj evidenciji nemate podatke o onima koji su služili kaznu u Haškom tribunalu. Čovjek ništa nije falsifikovao niti je komisija bilo kome pogledala kroz prste. Nakon mišljenja komisije on je bio bolje bodovan, sa aspekta svoga iskustva kojeg ima, od svog protivkandidata i Skupština je sa većinom glasova izglasala njemu povjerenje”, izjavio je načelnik Šamca – Đorđe Milićević.

    Povjerenje su ukazala i dva odbornika hrvatske nacionalnosti, kaže načelnik. Okružni sud u Doboju ranije je poništio Simićevo imenovanje zbog nepostojanja dokaza da nije osuđivan. Međutim, MUP je potvrdio da je potvrda o nekežnjavanju vjerodostojna i ponovo je izabran na funkciju u Domu zdravlja.

     

     

    (N1)

  • U Foči uhapšen Milomir Davidović Liči, osumnjičen za ratni zločin i silovanje

    Postupajući po nalogu tužioca iz Posebnog odjela za ratne zločine, policijski djelatnici SIPA-e, na području Foče, locirali su i lišili slobode osumnjičenog Milomira Davidovića Ličija, rođenog 1955. godine u Foči, gdje je i nastanjen, državljanin BiH.

    Osumnjičeni je pod istragom Tužilaštva BiH i osumnjičen je da je kao pripadnik VRS, u ljeto 1992. godine, na području Foče, počinio ratni zločin, silovanje i seksualno zlostavljanje žrtava bošnjačke nacionalnosti s područja Foče, te se sumnjiči da je počinio kazneno djelo zločina protiv čovječnosti.

    Osumnjičeni će biti priveden postupajućem tužiocu koji će ga ispitati i nakon toga donijeti odluku o daljim aktivnostima, odnosno predlaganju mjere pritvora ili mjera zabrane u skladu sa zakonom.

    Tužilaštvo BiH radi na većem broju istraga i predmeta, koji se odnose na ratne zločine silovanja i seksualnog zlostavljanja u ratu, u svim krajevima BiH, saopćeno je iz tog tužilaštva.

    FENA

  • Kći Ratka Mladića ubila se kad je saznala istinu o ocu: Da li je Srebrenica bila nagonska osveta krvnika?!

    Mladić je genocidnu akciju ubistva 8000 ljudi nazvao onako kako je tepao svojoj kćeri – Zvijezda

    Izvor: Express.hr/Autor: Sergej Županić

    Kao prava Barcelonka, temperamentna mediteranska Španjolka, ili Katalonka, ako netko baš želi cijepati dlaku, tokom četiri petine razgovora imala je ruke u zraku, podjednako brzo pričajući i gestikulirajući rukama.

    “Samo me, za Boga miloga, ne pitajte ništa o onome!”, zamolila je. “O čemu? Ne razumijem.” “Ma znate!” “Ne, doista ne razumijem.” “Uh, teško mi je to i prevaliti preko usana, od toga mi je već fizički zlo koliko me o tome stalno pitaju. Ma o onome… o katalonskom separatizmu, o odnosu vlade u Madridu…”, konačno je prelomila.

    Naravno da nam nije padalo na kraj pameti trošiti vrijeme intervjua na takve stvari kad pred sobom imamo ženu koja je u Hrvatsku na Festival svjetske književnosti došla kao ona koja je napisala tek djelomično fikcijski roman, raskrinkavajući da je motiv samoubojstva Ane Mladić, kćeri ratnog zločinca Ratka, bilo to što si je kći, koja je bezgranično voljela svog predivnog oca, jednog dana morala priznati da je riječ o masovnom ubojici.

    Sve je počelo kad je Clara Usónnaišla na članak u Timesu o Mladićevoj kćeri, s pričom koja ju je ostavila bez daha. Tako se rodila ideja o pisanju djela bez presedana o ratovima na prostoru bivše u Jugoslavije.

    Kad ste pročitali članak o samoubistvu Ane Mladić?

    Bilo je to prije otprilike devet godina. Do tada nisam imala pojma ko je Ratko Mladić i šta je radio, a u čemu je bila stvar u tome ratu, imala sam tek blijedu ideju. 1992. godine smo, znate, imali i Olimpijske igre u Barceloni. I dok je moderni svijet buktio od mržnje, mi smo u našem gradu tulumarili. Bio je prvo rat u Sloveniji, pa u Hrvatskoj, pa u BiH i više ništa nismo mogli pratiti, bilo je previše komplicirano.

    Pričalo da je 1994. sa svojim kolegama s fakulteta posjetila Rusiju i da je tamo čula nešto o ponašanju Mladića u ratu. Vratila se potpuno drugačija. Bila je depresivna, patila je od nesanice, bila je dekoncentrirana
    Ali onda sam pročitala tu nevjerojatnu priču koja kao da je ispala ravno iz neke grčke tragedije. Kći koja je bila skoro pa zaljubljena u svog oca, ne mislim pritom na ništa neprilično, bili su jako povezani. Mladić je više volio kći nego sina, nju je vidio kao svog nasljednika. Ona je ispunjavala sve čime je on bio u životu frustriran. Školovala se za liječnicu, što on nije mogao kao sin siromašne udovice, pa je morao postati vojnik. Odlazila je s njim na frontu, gledala ga je s vojnicima, bila je jako ponosna na njega. I, odjednom, počinila je samoubojstvo… A imala je samo 24 godine! Nevjerojatno!

    Bila je tada riječ samo o glasinama, ali se pričalo da je 1994. sa svojim kolegama s fakulteta posjetila Rusiju i da je tamo čula nešto o ponašanju Mladića u ratu. Vratila se potpuno drugačija. Bila je depresivna, patila je od nesanice, bila je dekoncentrirana.

    Iz romana proizlazi da ima smisla zaključiti da je masakr u Srebrenici makar jednim dijelom, po masovnosti ili brutalnosti, posljedica Mladićeve traume zbog smrti kćeri…

    Mislim da jest bilo tako, mislim da to ima itekako smisla. Taj masakr bio je tako nepotreban čak i iz pozicije vodstva RS-a. Vojno, taj masakr je bio sasvim besmislen. Toliko su vojnika, toliko resursa angažirali na tome, a istodobno su im na drugoj strani trajale pripreme za operaciju Oluja. Jedino što je Mladić postigao u Srebrenici bilo je krvoproliće. Ništa drugo. Mislim da je na neki način imao nagonsku potrebu da nekoga okrivi za samoubojstvo kćeri. A kao nacionalist, za to je na nekoj razini okrivio Bošnjake.

    Pazite ovo, samo nekoliko mjeseci poslije Anine smrti, on se vratio kući s planovima za “Operaciju Zvijezda”. Svoju kći je inače zvao Zvijezda i očito je da je operaciju posvetio njoj, da ju je nazvao po njoj. Bila je riječ o napadu na tri zaštićene bošnjačke enklave; Srebrenica, Goražde i Žepa. Vrlo je vjerojatno da je on nakon Anine smrti sišao s uma, da je zbog toga tražio nekoga ko će mu za to platiti i da je za to našao muslimane, umjesto da krivca nađe u sebi.

    Mladić je više volio kći nego sina, nju je vidio kao svog nasljednika. Ona je ispunjavala sve čime je on bio u životu frustriran. Školovala se za liječnicu, što on nije mogao kao sin siromašne udovice, pa je morao postati vojnik
    Jest riječ o spekulacijama, ali sve do tada je vojno postupao tako da bi se negdje probio sa svojim jedinicama, pobio nekoliko stotina, sve spalio i ostale protjerao. Nije trošio vrijeme ubijajući sve do zadnjeg čovjeka kao u Srebrenici.

    Ani mislim da se dogodilo to da je nacionalistički fanatično vjerovala u oca kao modernu inačicu cara Dušana, da je potom odjednom saznala da je on jeziv čovjek i raspala se. Uzela je taj pištolj Zastava, a mogla je bilo koji drugi, jer kuća im je bila puna oružja, čak i puno boljeg od tog pištolja, ali ne, ona je uzela baš onaj za koji je Mladić rekao da će pucati iz njega samo kad ona rodi, kad se nastavi njegova obiteljska loza.

    I ubila se. Već i taj odabir oružja jasno upućuje na povezanost njenog oca s tim njenim činom. On je sve to sebi zanijekao i krenuo u šekspirijanski ubilački pohod.

    Dio u knjizi u kojem ste opisali kako joj u Rusiji novinar CNN-a zgrožen prikazuje snimke Karadžića i Mladića na nedjelu. To je fikcija ili po stvarnim događajima?

    Čista fikcija. Ali, znate li tko je Ljiljana Bulatović? Mladićeva bliska prijateljica. Mnoštvo podataka sam izvukla iz nekih njenih tekstova. Kada je išla izraziti saučešće Mladiću zbog smrti kćeri, pokazali su joj fotografiju Ane Mladić iz Moskve na kojoj je bio i taj misteriozni sjedokosi Rus. I nešto se očito dogodilo u vezi njega, tako su joj rekli. Po njemu sam smislila lik Sašu iz knjige. Cijeli sam roman pisala na taj način, kombinirajući činjenice, a praznine popunjavajući fikcijom.

    On se vratio kući s planovima za “Operaciju Zvijezda”. Svoju kći je inače zvao Zvijezda i očito je da je operaciju posvetio njoj, da ju je nazvao po njoj. Bila je riječ o napadu na tri zaštićene bošnjačke enklave; Srebrenica, Goražde i Žepa

    Navodno ste za potrebe te knjige tri godine istraživali što se sve događalo u tim ratovima…

    O balkanskim ratovima nisam imala pojma. Mislila sam da me priča čeka već gotova, a onda sam shvatila da o tome ne mogu pisati a da ne istražim sve što mi je potrebno. Mislila sam da će mi biti dovoljna tri mjeseca, ali se onda pokazalo da mi je za razumjeti već i samo obiteljsku i osobnu tragediju potrebno tri godine. Kamoli za razumjeti kolektivnu, masovnu tragediju uslijed raspada Jugoslavije, a sve to kako bih razumjela ko je Mladić doista bio.

    (DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

  • Jovanović: Mladić je herojstvo pokazivao skrivajući se po podrumima

    Nakon što je porodica generala Ratka Mladića zatražila ranije od srbijanske vlade da pruži garancije Haagu za Mladićevo liječenje u Beogradu

     

     

     

    Predsjednik Liberalno-demokratske stranke (LDP) i zastupnik u Skupštini Srbije Čedomir Jovanović poručio je danas na press-konferenciji u Beogradu da haškom optuženiku Ratku Mladiću ne treba dati državnu garanciju za liječenje u Srbiji jer se, bježeći od haškog tribunala (ICTY), kukavički ponio prema građanima Srbije.

    Jovanović se, komentirajući zahtjev da država Srbija Ratku Mladiću da garanciju za liječenje izvan Haškog tribunala, izjasnio protiv davanja državne garancije jer je Mladić “bio spreman žrtvovati i žrtvovao je milione građana zbog kukavičluka i nespremnosti da se ponaša kao oficir”.

    Nije samo pojedinac

    Mladićeva sudbina, ocijenio je Jovanović, nije samo pitanje njega i njegove porodice niti je bivši komandant vojske bosanskih Srba tek “neki pojedinac koji se nalazi u nekom sudu u inostranstvu”.

    Jovanović drži kako “Mladić nema pravo na garanciju zbog odnosa” prema Srbiji jer je, po njegovoj ocjeni, “preskup način” Mladićeva odnosa prema zemlji.

    Mladić je svoje “herojstvo pokazivao skrivajući se po podrumima, dok su milioni bili taoci njegove odluke”, kazao je Jovanović.

    Kritikujući Mladića što se nije ponio kao svaki dostojanstveni oficir i rekao da je “njegova sudbina vojnička” te pristao da o krivnji odlučuje sud, Jovanović je rekao kako bi u tom slučaju imao pravo tražiti državnu garanciju, prenijela je agencija Tanjug.

    “Mladić je sredstvo manipulisanja kojim se u životu održava nacionalizam”, ocijenio je Jovanović, rekavši kako je “Mladić simbol tog zla koji je uništilo regiju”.

    Lječenje u Beogradu

    Jovanović se usprotivio tezi kako se “negdje u Haagu” Mladića, navodno, želi ubiti uskraćivanjem odgovarajućeg liječenja.

    Beogradski mediji objavili su krajem avgusta kako je srbijanska ministrica pravosuđa Nela Kuburović spremna zatražiti od Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, sljednika suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY), da se haškom optuženiku Ratku Mladiću zbog pogoršanog zdravlja omogući liječenje u Srbiji.

    Vlada Srbije spremna je dati sve neophodne garancije sudu, u skladu sa zakonom i procedurama, kao što je i do sada činila za svakog svog građanina, objasnili su medijima u tom ministarstvu, nakon što je porodica generala Ratka Mladića zatražila ranije od srbijanske vlade da pruži garancije Haagu za Mladićevo liječenje u Beogradu.

    Bivšeg zapovjednika Vojske Republike Srpske tužiteljstvo ICTY-ja optužilo je za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, dugotrajnu opsadu i teror nad građanima Sarajeva i uzimanje pripadnika međunarodnih snaga UN-a za taoce tokom rata u BiH 1992-1995.

    Tužioci su u završnoj riječi tvrdili kako je tokom suđenja dokazano učestvovanje Mladića u udruženom zločinačkom poduhvatu nasilnog stvaranja srpske države na terotoriju BiH, čiji je bio jedan od protagonista, a za zlodjela zatražili kaznu doživotnog zatvora.

Close
Close